Izdvojeno
ŠKOLA UŽASA MIROSLAVA – MIKE ALEKSIĆA: Zlotvor iz srca tame
Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Već danima je profesor i vlasnik škole glume Stvar srca u Srbiji Miroslav – Mika Aleksić u centru zbivanja. Priznanje mlade glumice Milene Radulović ogoljelo je mnoge abnormalnosti balkanskog društva. Jedno od njih je i pitanje sumnjičavih u istinitost iskaza žrtava. Bolno se izdvojilo – Zašto su ćutale?
Već danima je profesor i vlasnik škole glume Stvar srca u Srbiji Miroslav – Mika Aleksić u centru zbivanja jedne odurne i nezamislive priče. ,,Iskočio je iz svoje tmine iznenada, jer su njegove uplašene žrtve progovorile iz same utrobe svoje jeze i stida. Taj sram ne pripada njima, ali je pedagog uspeo da sopstveni slom udeli onima koje je slamao”, piše Ljubodrag Stojadinović za Peščanik. Naslov članka je sumoran u svojoj jednostavnosti – Profesor Mika.
Jer ko bi mogao i da posumnja da strahote nad djecom čini neko njegovog kalibra.
,,Neko će reći da stvar još nije gotova, nismo čuli njega i njegovu bajku o dometima posebnog oblika brutalne pedagogije u učenju glume. Mada je profesor Mika bio majstor diktatorske manipulacije, samouzdignuti bog u svom perverznom svetu, gde je sve bilo inverzija i ništa na svom mestu. Iz strogosti dolazi milost za izabrane, i oni su obavezni da se pokore, i da iznenadnu, podarenu bliskost uzvišenog prihvate kao dopušteno nasilje. Ako su suviše mladi, nisu u stanju da vide gde ih vodi takav put ka cilju; ako su deca, ona su nedužna za sve, osim za zlikovce koji ih žigošu svojim neopisivim zlom i oštećuju zauvek”, navodi Stojadinović.
Mlada glumica i nekadašnja studentkinja Fakulteta dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu Milena Radulović, prva je, ali ne i jedina žrtva profesora Mike, koja je istupila javnim priznanjem da je, sa 17 godina, preživjela zlostavljanje. Ono koje razara i duh i biće. Silovanje.
Kao da ta trauma nije već bila previše, na sudu je dočekala druga, kada je, više od pet sati, morala da svjedoči o užasima koji su je snašli u Aleksićevoj školi. Mučan je put kojim je krenula. ,,Moraće da govori o najmučnijim detaljima policiji, tužiocu i sudijama, da sebe izloži zlim očima mračne sfere Srbije, koja silovanje ne vidi kao zločin nego kao mužjačko pravo. Po njemu, alfa zveri uzimaju ono što žele, ne polažući računa nikome. Imaće pred sobom advokate odbrane, koji će želeti da je ponize i proglase odgovornom za sunovrat jednog istaknutog pedagoga i profesora glume, kome je svojim javnim istupom uništila karijeru. Još mnogo toga će imati protiv sebe; njena odluka da izloži svoje patnje posrnulom društvu jeste podvig koji nastaje kao lična i opšta epska drama, skoro ravna traumama zbog kojih se drama odigrava”, objašnjava Stojadinović.
Priznanje Milene Radulović ogoljelo je mnoge abnormalnosti balkanskog društva. Jedna od njih je i pitanje sumnjičavih u istinitost priče. Bolno se izdvojilo. Zašto je ćutala?
,,Da li je mogla da sve to kaže ranije? Možda i nije, razumevanje tuđe monstruoznosti kao svoje krivice težak je teret koji pritiska u svakoj fazi sopstvenog mučnog vrednovanja. Strah od toga da kao žrtva ostane kriva za svoju golgotu, ume da odloži svaku čvrstu odluku. Ali brisanje muke sa nasilnikom koje ostaje kao vreli beleg, nije moguće bez otklanjanja bola koji je Milena podelila sa svima nama. Naravno da u tome nije bila jedina, ali je prva probila omertu, taj kodeks ćutanja i čuvanja najstrašnije tajne, bez čijeg otkrivanja nema spasa”, odgovara Stojadinović.
Priča Milene Radulović pokrenula je lavinu. Nina Janković, Aleksandar Radojičić, Milan Marić, Aleksandra Tomić, Jelisaveta Orašanin, Radovan Vujović, Kristina Radenković, Hristina Popović, Dragan Bjelogrlić, Tihomir Stanić, Marijana Mićić, Jelisaveta – Seka Sablić, Milena Vasić, Miloš Biković, Saša Joksimović, Vanja Milačić, Vukota Brajović, Dragana Dabović, Miona Marković, rediteljka Milena Grujić, samo su neke od brojnih javnih ličnosti koje su joj pružile podršku.
Glumica Beogradskog dramskog pozorišta Iva Ilinčić, koja je zajedno sa još par djevojaka prijavila policiji Aleksića za zlostavljanje, za Blic je iznijela svoju priču. ,,Pre nekih godinu dana prvi put sam sebi rekla: ‘Ne, Iva! Mika te nije čeličio za glumu, nije te kao glumicu testirao, nego te je zlostavljao. Veoma te je zlostavljao! I zlostavljao je mnoge druge. I zlostavljaće. Neće se nikad zaustaviti’. Nisam silovana, srećom nemam takvo iskustvo, ali jesam kontinuirano seksualno uznemiravana. Šest godina sam ćutala, negirala, nikom nisam govorila, bukvalno nikome. Bilo mi je jasno da je loše. Kada se dogodilo prvi put, rekla sam sebi: ‘Mika mi je kao otac, nemoguće da se ovo dešava i ne dešava se. A ako se dešava, onda on mene čeliči, hoće da me spremi za surovi svet reditelja, producenata’. Pravdala sam to, odbijala da prihvatim. Ignorisala sam. A onda sam priznala sebi, što je bio ogroman korak”, ispričala je ona.
Glumica Hana Selimović, koja je takođe pohađala školu glume kod Aleksića, na svom Fejsbuk profilu podržala je Milenu, ističući da, iako sama nije bila seksualno zlostavljana, iz škole ,,nije izašla bez trauma”. ,,Milena Radulović je uradila jednu važnu stvar. I u ovako jezivim situacijama je praznik prisustvovati ženskoj hrabrosti i snazi. Ja sam 13 godina išla u tu dramsku grupu. Nisam doživela njen scenario. Ali, odande nisam izašla bez trauma”, napisala je Hana.
Još jedna poznata glumica Branka Katić, koja je u svojim tinejdžerskim danima dvije godine bila član Omladinskog dramskog studija koji je vodio Aleksić, i danas pamti mentalno nasilje kojem su bili izloženi svi polaznici. ,,Nije čas prošao da me nije slao na umivanje. Govorio mi je da sam glupa, a takođe smo imali i jednu epizodu gde mi je zbog igranja sa bendom Zabranjeno pušenje u Hitu meseca, a što je bio deo sticanja radnog iskustva, prakse u srednjoj školi, napravio scenu pred svima i pitao me da li je u redu da se devojčica od 15 godina probija sisama kroz svet… Često bi me i rasplakao. Jednom je zamolio sve ostale da izađu da bi mi zatim objasnio da sve to radi zato što me voli”, ispričala je Katić.
I rediteljka Maja Matković progovorila je o svom iskustvu u školi Aleksića. ,,Danas je Beograd jedno lepše i sigurnije mesto, jer je od danas jedan beskrajno opasan čovek priveden i čeka suđenje. Taj psihopata, pedofil i seksualni predator nam je svima, devojčicama, normalizovao objektivizaciju naših tela kao ‘datost’ života, i znam da ne govorim samo u svoje ime kada kažem da su bile potrebne godine da se repozicioniram u sebi po pitanju moje seksualnosti. Kada si dete u takvoj situaciji, da bi preživeo, potisneš to u sebi, jer je bol preveliki”, napisala je Matković na svom Instagram profilu.
Profesorka na FDU-u u Beogradu Biljana Srbljanović oglasila se na Fejsbuku u objavi u kojoj je objasnila zašto je pogrešno svaljivanje krivice na žrtve i njihove roditelje. Otkrila je i da je često govorila protiv Aleksićeve škole, indoktrinacije, i činjenice da ,,u dječijoj školi radi neko ko je snimao Arkana”. ,,Seksualni zločin, a posebno silovanje, ovo je veoma važno razumeti, nije seks. On je nasilje koje za sredstvo ima polni odnos, neželjeni i nedozvoljeni dodir, bludne radnje koje nisu sebi svrha: silovatelj pre svega vrši nasilje nad ličnošću žrtve, podmukli atak na njenu dušu i biće, na njenu ljudsku vrednost, poništavanje svega što ona predstavlja kao osoba. U ‘školu’ Miodraga Aleksića upisivana su deca koje je on lično, svojom rukom, birao između stotina i stotina mališana, uzrasta već od samo pet ili šest godina. On je tu decu onda uzimao pod svoje, odgajao ih, uzgajao, zalivao, pratio kako rastu, oblikovao, mesio, menjao im psihu i strukturu ličnosti, oblik ponašanja, godinama, strpljivo, iz najmračnijih pobuda, čekao da napupe, da još malo pa skoro skroz sazru, da bi ih, u trenucima njihove najveće ranjivosti i potpunog poverenja, najstrašnije izdao, najbolnije povredio, najmonstruoznije napao. On je, obljubom devojčica koje su ga godinama gledale kao očinsku figuru i osobu od najvećeg autoriteta u njihovim životima i to na način da ga poštuju i cene više od samih roditelja, decu izdao na najmonstruozniji način”.
Srbljanović navodi da je pitati djevojku koju je, sa sedamnaest godina, sa predumišljajem, više puta silovao čovjek od šezdeset godina, a što se nisi bunila, što si se u školu vraćala – bolesno. ,,Recite to sebi glasno: ona je imala sedamnaest godina, on šezdeset. On je pripremao da u ćutnji trpi zločin, od njene jedanaeste godine. Ponovite to nekoliko puta. Pa onda, ako opet isto pitate, shvatite da ste deo te bolesti”.
I dok svakog dana pristižu nove ispovijesti zlostavljanih Aleksićevih učenica, šok i užas odjeknuli su i u Bosni i Hercegovini, nakon otvorenog pisma koje je na portalu Tačno.net objavila ugledna dramska umjetnica Hasija Borić. Borićeva u pismu podsjeća na ,,one mučne i strašne dane boravka i školovanja u Dramskom studiju u Sarajevu”, koje opisuje kao ,,leglo seksualnog zlostavljanja učenica i učenika, samo na podmukliji i sofisticiraniji način”. Ona tvrdi da je nekadašnji profesor scenskog govora Miroslav Avram, poznati reditelj i direktor Kamernog teatra 55, profesor na Akademiji scenskih umjetnosti (ASU), koji je i potpisao mnoge tekstove za filmove i serije, seksualno napastvovao mlade studentkinje glume. Borićeva je i profesoricu Katicu Dorić – Lešić optužila da je znala za činjenja profesora Avrama, a da nije reagovala. ,,Šta smo mi, maloljetne, tad znale o glumi? Vjerovale smo svom profesoru. Polako smo se počele buniti, jedna drugoj povjeravati, ali smo uglavnom šutile. Vi ste to znali, naši profesori”.
Na Fejsbuk stranici pod nazivom Nisam tražila osvanulo je mnoštvo anonimnih iskaza žrtava seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u regionu. Preteško ih je čitati.
Nakon što je više studentkinja sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu na toj stranici podijelilo svoje ispovijesti, reagovala je i rediteljka Jasmila Žbanić koja ih je posavjetovala da svoje nasilnike prijave pravnim putem. ,,Razgovarala sam sa dekanom Akademije Srđanom Vuletićem, profesoricama i profesorima ASU od kojih imate punu podršku. Već ovakvim načinom organizovanja uspjele ste pokrenuti važan proces – ne samo u našoj profesiji nego u cijelom društvu gdje se dešavaju isti obrasci uznemiravanja/zlostavljanja žena”, napisala je Žbanić.
No, da li će, i šta priča Milene Radulović još izbaciti na površinu? ,,Koliko zlostavljača dece živi uglednim, udobnim životom, sigurni da su njihove tajne zauvek nedostupne? Oni nijesu zaustavljeni, imaju moć da zataškaju postojanje svog paklenog lica. Na primer, pedofilski kružok u elitnoj politici, o čemu je govorio, pa zaćutao Igor Jurić. Ili, zašto crkva tako uporno čuva svoje ugledne pedofile, koji još propovedaju i činodejstvuju, sa verom u boga”, zaključuje Stojadinović.
Kakvo smo mi to društvo?
Andrea JELIĆ
Komentari
FOKUS
SRBIJA I MI NAKON IZBORNOG PORAZA ALEKSANDRA VUČIĆA: Kojekude
Objavljeno prije
1 sedmicana
31 Oktobra, 2026
Šatori iz Pionirskog parka su uklonjeni. Koliko će trajati način vladavine koji je doveo do formiranja Ćacilenda tek ćemo vidjeti
U nedjeljni sumrak, dok su desetine hiljada građana Srbije strpljivo čekali da pristupe glasačkom mjestu, u Pionirskom parku u centru Beograda pojavili su se komunalci. U pratnju žandarmerije pod opremom za razbijanje demonstracija, podizali su prepoznatljive velike bijele šatore nekadašnjeg Čacilenda. Istovremeno, u park su pristizale grupe muškaraca obučenih u crno, sa kapuljačama i torbama. Analitičari iz Beograda nijesu imali dileme: u naručenom mraku postavljala se scenografija za očekivani, nasilan nastavak izbornog dana na beogradskim ulicama.
Onda se, nepuna dva sata nakon zatvaranja birališta, pred kamerama RTS-a, pojavio Aleksandar Vučić, lično. „Jasno je da smo mi ove izbore izgubili, pobedila je studentsko-blokaderska lista“, obznanio je zapanjenim pristalicama u sjedištu Srpske napredne stranke. Među njima bio je i Milan Knežević, poslanik u Skupštini Crne Gore, predsjednik ovdašnje DNP.
Dok dlanom o dlan, iz Pionirskog parka nestali su policajci i momci u crnom. Širom Srbije počelo je pobjedničko slavlje. Iste večeri građani su uklonili ograde iz Pionirskog parka i počeli da ruše kamp i čiste prostor na kome se on nalazio.
Ukloniti šatore Ćacilenda lakše je nego razgraditi sistem koji ih je postavio i čuvao. Srbija je izabrala novu parlamentarnu većinu. Tek treba da dobije novu vladu i obnovi unižene državne institucije. Između izborne pobjede i stvarne mogućnosti da se donose i sprovode odluke, nalazi se vrijeme u kojem stara vlast vučićevih namjesnika upravlja, dok njihovi novi i nepoznati nasljednici preuzimaju očekivanja građana.
A dijelom i odgovorost. Čak i za događaje koji nijesu pod njihovom kontrolom, poput nasilnog ulaska građana u redakciju Informera. Policija nije radila svoj posao valjano, pa je Vučić najavio da bi se zato njegovi sljedbenici mogli samoorganizovati. Premijera Đura Macuta i ministra unutrašnjih poslova Ivicu Dačića nije pominjao. Kao da ih nije on postavio.
Vučić publiku – ima. Još. Lista koju je predvodio na parlamentarnim izborima 2023. osvojila je 1,78 miliona glasova i dobila apsolutnu većinu. Prema preliminarnim rezultatima prošlonedjeljnih izbora, njegovu Ujedinjenu Srbiju glasalo je 1,68 miliona glasača. Razlika je nekih 100.000 glasova, nešto više od pet odsto biračkog korpusa koji im je (bio) odan.
Vučić i njegovi nijesu poraženi samo zato što su ih napustili njihovi glasači. Poraženi su, prvenstveno, zato što je znatno više ljudi nego što je to uobičajeno odlučilo da izađe na izbore i glasa protiv njih. Studenti su zahtjev za odgovornošću nakon pada nastrešnice u Novom Sadu i pogibije 16 ljudi, pretvorili u političku snagu širu od dotadašnje „tradicionalne” opozicije.
Za pobjedu nije bilo dovoljno okupljati se na trgovima. Trebalo je doći do birača, organizovati glasanje i obezbijediti kontrolu rezultata. Organizacija, mobilizacija i kontrola omogućile su da se nezadovoljstvo iskaže i prebroji uprkos prednostima vlasti, zloupotrebama i nasilju od početka protesta do kraja izbornog dana.
Vučić je već u izbornoj noći najavio nastavak. „Borićemo se i pokazati im šta je opozicija“. Njegova moguća strategija se nazire: sačuvati organizaciju i uticaj, odgovornost za stanje u državi prebaciti na novoizabrane nasljednike, a njihove eventualne sukobe predstavljati kao dokaz da Srbija bez njega ne može biti stabilna. I proglašavti svaki njihov razborit potez prema okruženju – za izdajnički.
Znimljivo, ni partija Mila Đukanovića poslije avgusta 2020. nije ostala bez birača, organizacije i uticaja. DPS je pojedinačno osvojio najviše glasova, ali su tri opozicione koalicije zajedno obezbijedile 41 od 81 poslaničkog mjesta. Gubitak većine DPS-u nije izbrisao moć građenu tokom tri decenije. Već 2022. došli su u poziciju da, manjinskom podrškom, izaberu Vladu Dritana Abazovića, a od izbora naredne godine očekuju možda i nešto više.
Postoje i bitne razlike. Đukanović je nakon parlamentarnih izbora ostao predsjednik države, dok je Vučić tu funkciju napustio prije glasanja, nadajući se novom premijerskom mandatu. Studentska lista ima ubjedljivu većinu dok su promjene u Crnoj Gori zavisile od dogovora tri koalicije i svakog pojedinačnog poslanika. Ali Studentska lista tek treba da pokaže koliko je jedinstvena. Ono što su u Crnoj Gori bili međukoalicioni sporovi, u Srbiji mogu postati sukobi unutar pobjedničkog pokreta. Uz nepoznanicu ko i kako u takvim situacijama može da zajedničku kompoziciju vratu u kolosijek.
Moglo bi se pokazati da se najznačajnija razlika između onih koji su 2020. smijenili DPS, i ovih što su u nedjelju dobili preko pola miliona glasova više od Vučićeve liste ogleda u (ne)saradnji sa čelnicima Srpske pravoslavne crkve. Nekadašnji Mitropolit MCP Amfilohije Radović bio je neformalni lider koalicije koja je razvlastila DPS. Vlada Zdravka Krivokapića utanačena je u manastiru Ostrog. Patrijarh SPC Porfirije Perić je, u jeku protesta zbog pada novosadske nadstrešnice, pred Vladimirom Putinom studentsku pobunu opisivao kao obojenu revoluciju, nadajući se „savladavanju tog iskušenja”.
Brzo će se vidjeti na kojim temeljima će se graditi odnosi novog parlamenta i vlade Srbije (i predsjednički izbori u toj zemlji treba da se održe do kraja godine) sa vrhom SPC. Za region je važno hoće li buduća vlast prihvatiti da crkvene veze ostanu sredstvo političkog djelovanja preko državnih granica. Ili će, nekim drugim putem, krenuti u novom pravcu.
Dešavanja u Beogradu nakon 5. oktobra 2000. pokazala su kako detronizacija vođe nije isto što i razgradnje njegovog zločinačko koruptivnog sistema. Čišćenje medijskog prostora, oslobađanje pravosuđa i demontaža bezbjednosnih struktura. To je, prema Zoranu Preradoviću, uredniku društva u nedjeljniku Radar, popis hitnih i neophodnih poslova kojih se nove vlasti u Srbiji moraju prihvatiti.
„Jednog davnog oktobra smo to propustili da uradimo, Zoran Đinđić je to platio glavom, a Srbija potpunom dezorijentacijom i tragičnim istorijskim rikvercom. Sa ovim stvarima ne sme biti kompromisa”, piše Preradović. „U suprotnom, ponovo će nam se dogoditi ono što ne sme da se dogodi. Da u ovih 36 godina otkako je uvedeno višestranačje, više od četvrt veka provedemo pod čizmom dvojice diktatora kojima nisu zajedničke samo sumanute političke ideje.”
Ništa od navedenog neće biti ni lako ni neizbježno. Izborna Platforma Studentske liste sadrži opredjeljenja koja nijesu kompatibilna u današnjoj političkoj realnosti. Tu se zagovara nastavak EU integracija (uz obavezan referendum o eventualnom članstvu), protivi se sankcijama Rusiji, a Kosovo se posmatra kao sastavni dio Srbije. Promjena vlasti još nije potvrda spoljnopolitičkog zaokreta Beograda, iako čestitke Brisela i nezadovoljstvo Moskve pokazuju očekivanje jedne i druge strane.
Izbornim pobjednicima u Srbiji među prvima su čestitali crnogorski premijer Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović. „Građani obje države zaslužuju odnose koji će se mjeriti konkretnim rezultatima saradnje, a ne dubinom diplomatskih nesporazuma“, poručio je Spajić. Milatović je očekivanja od novog poglavlje međudržavnih odnosa opisao: „zasnovano na prijateljstvu, iskrenom dijalogu i posvećenosti zajedničkoj evropskoj budućnosti“. Treba reći: Studentska lista tek treba da pokaže kako će izgledati njena evropska politika.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić čestitao je Studentskoj listi na pobjedi, uz poruku da je „ljudska obaveza, a ne samo politička dužnost, da se zahvalimo dosadašnjim predstavnicima vlasti“. Pobjednicima čestitka, poraženima zahvalnost. Mandić nastoji da sačuva ulogu sagovornika i saveznika svih vlasti u Beogradu, naglašavajući SPC (Mitropoliju crnogorsko-primorsku), srpski jezik i srpski narod u Crnoj Gori kao neraskidive veze dvije države. Gdje bi on bio karika koja ih spaja. Koliko je njegov položaj zavisio od tih veza, a koliko od Vučićevog pokroviteljstva, pokazaće naredni mjeseci.
Milan Knežević se u punom kapacitetu stavio u Vučićevu službu. To bi ga moglo koštati makar budućih putovanja avionom Vlade Srbije, a može se pretpostaviti da će cijena biti i nešto veća. Mada, Vučićevi sljedbenici iz reda kontroverznih biznismena imaju veliki novac i ozbiljne ambicije kada je u pitanju širenje poslova na Crnu Goru. Zato ni Kneževića ne treba otpisivati prije nego stvari u Beogradu postanu jasnije.
Demokrate Alekse Bečića su bile veoma srdačne prema pobjednicima. „Studentskoj listi čestitam veliki uspjeh, impozantan rezultat i želim sreću u nastupajućem rukovođenju zemljom“, poručio je njihov predsjednik.
To je mnoge natjeralo da se prisjete: kada su studenti u Podgorici, nakon cetinjske tragedije 1. januara 2025, tražili ostavke Bečića i ministra policije Danila Šaranovića, njegova partija odgovorila je optužbom da protest „nije glas naroda”, već akcija destabilizacije iza koje stoje Bemaks, Đukanović i kriminalni klanovi.
Posebno je pitanje koliko će upućene čestitke i pozivi na otvaranje novih poglavlja međusobnih odnosa, naići na plodno tlo. Poštovanje samostalnosti Crne Gore i njenog evropskog puta, odnos prema partijskom i medijskom djelovanju iz Srbije, te saradnja policija i pravosuđa. Tu će se vidjeti mijenja li se politika ili samo sagovornik.
Ni DPS nema razloga da promjene u Beogradu predstavlja kao sopstvenu pobjedu. Ako oslabi (Vučićev) toksični uticaj zvaničnog Beograda, moraće uvjerljivije da govori o svom nasljeđu i političkoj ponudi. Bez izgovora na koji su se tako rado i često pozivali u minulih 10-ak godina. Preciznije, otkako su Đukanovićeve i Vučićeve vlasti iz faze saradnje na utvrđivanju moći u sopstvenom ataru, prešle u fazu konfrontacije. Koja nikada nije ugrozila finansijske interesa ključnih ektera s jedne i druge strane.
Sličan test čeka i ostale koji su odnos sa Vučićem pretvarali u politički kapital. Za Crnu Goru najveća korist mogla bi biti u tome da Beograd prestane da bira njene poželjne predstavnike, a Podgorica da sopstvene sporove ne rješava tražeći zaštitnika ili protivnika u Srbiji. Za Srbiju, da izborna pobjeda donese institucije sposobne da ograniče i vlast.
Šatori iz Pionirskog parka su uklonjeni. Koliko će trajati način vladavine koji je doveo do formiranja Ćacilenda tek ćemo vidjeti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
CRNA GORA U NEKRETNINAMA – RAJ ZA BOGATE: Skoro duplo više stanova nego domaćinstava
Objavljeno prije
1 sedmicana
31 Oktobra, 2026
Cijene nekretnina u Crnoj Gori samo rastu. Dok podstanari, mladi i porodice sa nižim primanjima mogu da sanjaju da kupe stan po aktuelnim tržišnim cijenama, izgradnja novih stanova ne prestaje. Prema procjenama, skoro je duplo više stanova nego domaćinstava
Cijene nekretnina u Crnoj Gori u stalnom su porastu. Prema podacima Monstata prosječna cijena kvadrata u novogradnji u posljednjem kvartalu prošle godine iznosila je 2.206 eura, da bi u drugom kvartalu ove godine dostigla iznos od 2.557 eura.
Specijalizovani sajt za nekretnine Stanovina donosi drugačije podatke. Prema objavama na preko 700 oglasa za prodaju nekretnina, prosječna cijena metra kvadratnog sredinom ove sedmice bila je 3.300 eura. Najskuplji je kvadrat dvosobnog stana 3.400 eura, garsonjere 3.350, jednosobnog 3.320, trosobnog stana 2.960, četvorosobnog i većeg 2.970 eura.
Stanovi su najskuplji u Tivtu, gdje cijena iznosi i do 4.900 eura na uzorku od 130 oglasa, slijedi Kotor 3.640 (77 oglasa), Budva 3.530 (248 oglasa), Herceg Novi 3.340 (53 oglasa), Podgorica 2.690 (209 oglasa).
Podstanari, mladi, porodice sa nižim primanjima mogu samo da sanjaju o kalkulaciji po kojoj bi mogli da kupe stan po ovim tržišnim cijenama. Međutim, kako ima onih kojima je kupovina nekretnina još uvijek najisplativija investicija gradnja stanova, po primorju i Podgorici cvjeta. U glavnom gradu nova vlast je čak unaprijedila ovaj model pa se rjeđe grade pojedinačne stambene zgrade već niču cijeli stambeni blokovi.
A stanova u Crnoj Gori ima na pretek. Prema podacima popisa iz 2023. u Crnoj Gori živi 215.227 domaćinstava, a stambenih jedinica je prije tri godine evidentirano 392.909. Samo prošle godine, prema Monstatu, privredna društva su izgradila 2.205 novih stanova, u ovu statistiku nijesu ušli stambene jedinice koje grade fizička lica. Realna je procjena da u Crnoj Gori ima skoro duplo više stambenih jedinica nego domaćinstava.
Privremeno nenastanjenih ili napuštenih stanova u Crnoj Gori je preko 71.000. Podaci Monstata govore da je preko 40 odsto ukupnog stambenog fonda u Crnoj Gori, 160.287 stambenih jedinica, evidentirano kao privremeno nenastanjeno, napušteno ili namijenjeno sezonskom korišćenju.
I pored toga u Crnoj Gori, prema podacima Monstata, 64.000 ljudi ili 23.218 domaćinstava žive kao podstanari. Popis je evidentirao i da 21.295 domaćinstava žive u stanu roditelja, djece ili drugih rođaka. Kada se saberu ove dvije kategorije dobija se podatak da preko 20 odsto svih domaćinstava u Crnoj Gori nema riješeno stambeno pitanje. Prema ovogodišnjoj procjeni Udruženja podstanara u podstanarskom ili drugom stambeno nesigurnom statusu je između 80 i 120 hiljada građana.
Podstanara je najviše u opštinama u kojima su cijene nekretnina najveće – Budva preko 32 odsto stanovnika tog grada, Tivat preko 20 odsto, Herceg Novi 15 odsto, Podgorica 14 odsto…
Prema podacima katastra, strani državljani, najviše iz Srbije, Rusije, BiH i Njemačke imaju upisana prava na preko 50.000 objekata i djelova objekata u Crnoj Gori. Uprava za nekretnine, zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnostima, ne objavljuje spiskove fizičkih lica koji posjeduju više stambenih jedinica. Prema dostupnim podacima oko 1.800 građana posjeduje pet ili više stambenih jedinica. Unutar ove grupe nalazi se i manji krug preduzetnika, investitora i imućnijih pojedinaca koji u svom vlasništvu imaju 10, 20 ili više stanova. Četiri stana ima oko 5.000 osoba, tri preko 13.000 građana, a dva stana oko 45.000 građana.
Ogroman broj stanova se izdaje bez ikakvih ugovora i plaćanja poreza, predsjednik Udruženja podstanara Dragan Živković izjavio je da više od 80 odsto podstanara nema ugovor. S druge strane institucije tvrde da aktivno rade na suzbijanju sive zone u rentiranju nekretnina. Ako saberemo zvaničnu brojku od preko 23.000 podstanara i prosječnu cijenu stana od 400 eura, godišnja vrijednost zakupa je preko 100 miliona eura. To je ogroman novac od kojeg država uzima samo mrvice. Iz institucija tvrde da je stanje nešto bolje sa naplatom poreza sa blizu 90.000 stanova za sezonsko korišćenje.
O kakvom se haosu zapravo radi, dovoljno govori i nedavno objavljen podatak Udruženja agencija za nekretnine prema kojem samo 300 agencija za nekretnine posluje po propisima, dok više od hiljadu radi u sivoj zoni.
Kako je Crna Gora i država socijalne pravde, vlade su u kontinuitetu pokušavale da riješe problem manjka stanova za najugroženije. Uglavnom neuspješno, za razliku od uspješnog rješavanja stambenih potreba onima koji su već imali stanove funkcionerima, sudijama, partijskim kolegama…
Sindikat prosvjete, preko stambene zadruge „Solidarno“ je od 2003. do danas, uz povoljne kredite, izgradio ukupno 790 stanova u 15 opština Crne Gore. Stanovi za članove sindikata su bili jeftiniji 30 do 40 odsto od tržišne cijene.
Kroz četiri faze programa1000+, subvencionisanih stambenih kredita kojim su građani kupovali stanove pod povoljnijim uslovima, stambeno pitanje riješila su 1.532 domaćinstva. Program je započet 2010. a završen 2022. godine.
Onda je nova vlast riješila da problem riješi trajno, pa su premijer Milojko Spajić i ministar Slaven Radunović krajem 2024. najavili početak gradnje megaprojekta „Velje brdo“, za mlade, za podstanare, za sve one koji sebi ne mogu priuštiti stan. Plan je bio da se prve zgrade usele sredinom ove godine, ali do sada je samo prokopan put do lokacije na kojem je planirano da nikne novi grad od preko 20.000 stanova.
Umjesto dijeljenja ključeva, Ministarstvo javnih radova je u junu 2026. raspisalo tender za projektovanje bloka A1 i izgradnju njegovog prvog dijela, koji obuhvata šest zgrada sa 185 stanova i prateću infrastrukturu, koji bi trebali da budu završeni u avgustu 2029. Vlada Crne Gore i dalje najavljuje prodajnu cijenu stanova od 1.000 eura po kvadratu, ali ugovoreni troškovi prve faze izgradnje su znatno skočili i iznose 2.808 eura po kvadratu.
Iako bi gradnja prvih zgrada trebalo da počne u decembru, još nema studija o izvodljivosti tog projekta, rješavanju pitanja vodosnabdijevanja i odvođenja otpadnih voda, o uticaju na izvorište Mareza, kao ni elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu bez kojeg po zakonu ne može početi izgradnja.
Prema dosadašnjim procjenama, izgradnja kompletnog naselja Velje brdo, planiranog za više od 40.000 stanovnika, mogla bi koštati oko 3,5 milijardi eura, od čega bi približno 600 miliona eura bilo potrebno za komunalnu infrastrukturu. Savjet za reviziju planskih dokumenata povodom nacrta izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP) upozorio je da bi troškovi pojedinih infrastrukturnih zahvata mogli biti znatno veći od planiranih.
Aktuelna Vlade je čvrsto riješena da izgura ovaj projekat po svaku cijenu. Na drugačije predloge rješavanja socijalnog stanovanja za sada se ne osvrće.
Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) je izašla sa predlogom da država, po uzoru na Beč, gradi stanove koji bi ostali u trajnom javnom vlasništvu i izdavala ih građanima po pristupačnim zakupninama.Sindikat procjenjuje da bi se za 600 miliona eura — koliko je okvirno planirano za infrastrukturu Veljeg brda — moglo izgraditi 10.000 stanova od po 60 m² širom Crne Gore.
Ovaj predlog predviđa osnivanje Nacionalnog stambenog fonda, koji bi gradio, održavao i izdavao državne stanove.Dugoročni zakup bez mogućnosti privatizacije stanova, uz mogućnost da ih pod određenim uslovima koriste i nasljednici zakupaca.Zakupninu od približno 100–120 eura mjesečno za stan od 60 m².Izgradnju u više crnogorskih opština, na zemljištu koje bi ustupale lokalne samouprave, po mogućnosti na već infrastrukturno opremljenim lokacijama.Finansiranje kroz budžet, povoljne kredite, prihode od zakupnina i mogući poseban doprinos od jedan odsto bruto zarade zaposlenih.
Udruženje podstanara je u aprilu ove godine zatražilo izdvajanje 3.000 stanova na Veljem brdu za podstanare. A nedavno su predložili alternativu: gradnju na već opremljenom državnom i opštinskom zemljištu i otkup gotovih stanova za najugroženije.
Za one koji ne vjeruju u projekat „Velje brdo“, koji za sada više lični na političku bajku, ostaje da i dalje traže način kupovine stana. Usljed najavljenog povećanja plata kroz Euro model pojedine agencije su već uočile rast interesovanja, pa su neke povukle stanova iz prodaje i povećale cijena u očekivanju januara.
Računica je dosta sumorna: za stan od 60 m² u Podgorici, ako imate sreće da ga nađete za 2.500 eura po kvadratu, treba vam 150 mjesečnih prosječnih plata, ne računajući kamatu. To je duže od 12 godina, bez ikakvih drugih troškova. A ako ste štedljivi, pa sačuvate mjesečno 30 odsto od prosječne plate, da uštedite za stan biće vam potrebno 40 godina.
Cijene nekretnina u glavnim gradovima
Prema podacima portala Global Property Guide – Square Meter Prices in European Cities, ažuriranim u oktobru 2026. godine,prosječna cijena kvadratnog metra stana u Podgorici iznosi 2.557 eura. Među glavnim gradovima država bivše Jugoslavije, Podgorica je na četvrtom mjestu, iza Ljubljane (5.295 eura), Zagreba (4.125) i Beograda (3.169). Niže cijene evidentirane su u Sarajevu (2.200 eura) i Skoplju (1.854 eura). Među evropskim gradovima obuhvaćenim istraživanjem, najskuplji je Cirih, gdje kvadrat stana košta 18.499 eura. Slijede Luksemburg sa 10.471 eurom i Kopenhagen sa 10.048 eura. U Parizu prosječna cijena iznosi 9.630 eura, a u Oslu 9.135 eura po kvadratu. Najniža cijena među prikazanim glavnim gradovima zabilježena je u Kišinjevu, glavnom gradu Moldavije, i iznosi 1.749 eura.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
NEPRISTOJNA PONUDA OPŠTINE BUDVANSKOJ RIVIJERI: Parking mjesta za parcelu vrijednu milione
Objavljeno prije
1 sedmicana
31 Oktobra, 2026
Odbor direktora HGBR još nije razmatrao ponudu Opštine. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima, u upravi Budvanske rivijere ponudu ocjenjuju neumjesnom i vrstom pritiska da ustupe vrijednu lokaciju u ime javnog interesa, rješavanja dugogodišnjih problema sa nedostajućim parking prostorom u Budvi
Opština Budva uputila je nedavno Hotelskoj grupi Budvanska rivijera ponudu za zajedničku izgradnju montažne garaže na parceli između hotela Avala i Mogren, nadomak Staroga grada, koja je u vlasništvu ove hotelske kuće. Riječ je o projektu vrijednom 2,5 miliona eura, izgradnji nadzemne garaže na tri nivoa sa oko 300 parking mjesta. Montažni objekat bi prema planu imao oko 5.500 kvadrata.
Predsjednik Nikola Jovanović, potpisnik ponude o saradnji, Budvanskoj rivijeri je ponudio partnerstvo u kojem bi Opština u potpunosti snosila troškove izgradnje garaže, dok bi na ime svog udjela, Budvanska dobila najmanje 30 odsto parking mjesta u njoj. Opština Budva iskazala je spremnost da razgovara i o dodjeli većeg udjela, čime bi se, po njegovom mišljenju, dodatno unaprijedila ekonomska isplativost projekta za hotelsku grupu.
Ova neobična ponuda u kojoj predsjednik Jovanović nudi državnoj hotelskoj kompaniji oko 90 parking mjesta u zamjenu za ekskluzivnu neizgrađenu i urbanizovanu parcelu u strogom centru Budve, površine 1.487 kvadrata, iznenadila je upravu HGBR.
Odbor direktora HGBR još nije razmatrao ponudu Opštine. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima, u upravi Budvanske rivijere ponudu ocjenjuju neumjesnom i vrstom pritiska da ustupe vrijednu lokaciju u ime javnog interesa, rješavanja dugogodišnjih problema sa nedostajućim parking prostorom u turističkoj metropoli.
Smatraju da nije primjereno da predstavnici lokalne uprave na taj način razgovaraju sa državnom kompanijom i da se pogađaju sa njenom imovinom. Državna imovina ne može biti predmet proizvoljnog dogovaranja, bez prethodno utvrđene vrijednosti zemljišta. Prihvatanje poslovne incijative kakvu nudi predsjednik Opštine predstavljao bi nesavjesno poslovanje odgovornih u Budvanskoj rivijeri.
Na parceli br. 3093/3 koja je zapala za oko predsjedniku Jovanoviću za razvoj jednog od svojih projekata sa montažnim garažama na rijetkim slobodnim lokacijama na teritoriji Opštine, planskim dokumentom DUP Budva centar, planirana je izgradnja hotela ili drugih turističkih sadržaja, dok su garaže planirane u podzemnim nivoima.
Ponuda predsjednika Opštine dolazi sa zakašnjenjem od šest mjeseci. Opština je kroz proceduru javnih nabavki u maju ove godine raspisala tender za izvođenje radova na izgradnji dvije garaže u centru Budve, jednu na Trgu Republike a drugu na lokaciji Budvanske rivijere. Posao je dobio konzorcijum dvije firme, Gemmax gradnja iz Novog Sada i Viamont iz Kolašina, sa kojima je početkom avgusta ove godine Opština zaključila ugovor o izgradnji garaža u vrijednosti od 5,5 miliona eura.
Tokom postupka javnih nabavki i zaključivanja ugovora o izgradnji Opština nije obezbijedila saglasnost Budvanske rivijere niti je na bilo koji način obavijestila vlasnika zemljišta o svojim namjerama.
Zanimljivo je da su u Budvanskoj rivijeri saznali da je planirana garaža na njihovom placu tek kada je ugovor o izgradnji sa Gemmaxom postavljen na zvanični sajt Opštine. Znači, Opština je izdvojila ne baš mala sredstva iz budžeta, zaključila ugovor o izgradnji, zaključila dodatni ugovor o vršenju stručnog nadzora nad izgradnjom garaža u iznosu od 138.787 eura, a da o svemu nije obavijestila vlasnika parcele na kojoj planira da gradi.
Ponuda Opštine upućena Budvanskoj rivijeri da joj se pridruži u gradnji montažne garaže izgleda otprilike ovako. Mi smo sve uradili, formirali cijenu, raspisali tender, izabrali izvođača, potpisali ugovor o gradnji na vašem placu, samo nam treba vaša saglasnost.
„Za realizaciju ovog projekta već su preduzeti konkretni koraci. Sredstva za izgradnju garaže, čija je vrijednost procijenjena na 2,5 miliona eura, obezbijeđena su ovogodišnjim budžetom Opštine, a ugovor sa izvođačem radova već je zaključen. Time su stvoreni finansijski i operativni preduslovi za početak realizacije investicije. Nakon okončanja tenderske procedure, 18. septembra 2026. godine, HG Budvanska rivijera upućen je zvaničan zahtjev, uz prateću dokumentaciju, idejno rješenje i projektno-tehničku dokumentaciju, kao i predlog ugovora o zajedničkoj gradnji. Čeka se saglasnost Budvanske rivijere, kako bi se nastavilo sa realizacijom projekta. Važno je naglasiti da kompletno finansiranje investicije obezbjeđuje Opština, te da Budvanska rivijera ne bi imala novčanih troškova za izgradnju garaže. Zauzvrat, kompanija bi dobila dio izgrađenih parking kapaciteta i mogućnost ostvarivanja novih, dugoročnih prihoda”, naglasio je Jovanović u izjavi za Vijesti.
Takav redosljed poteza otvara ozbiljna pitanja o načinu planiranja milionske investicije od javnog značaja. Kako se posao može predstaviti kao zajednički kada prethodnog dogovora, prema navodima hotelske grupe, nije bilo.
Osnovno je pitanje zašto je Opština prvo ugovorila posao pa tek onda pokušava da sa vlasnikom parcele dogovori uslove njegove realizacije pogodbom ko će šta i koliko dobiti.
Ministarstvo prostornog planiranja izdalo je 14. oktobra 2025. godine, na zahtjev HG Budvanska rivijera, UT uslove za gradnju turističkih objekata na UP 1.7 , Blok 1, u centru Budve, u neposrednom okruženju hotela Avala i Mogren. Urbanistička parcela za koju su izdati uslovi za gradnju novog hotela i rekonstrukciju i dogradnju hotela Mogren, sastoji se od više katastarskih parcela, među kojima je i parcela na kojoj Opština vidi svoju montažnu garažu.
DUP Budva-centar ovaj prostor tretira kao zonu razvoja visokog turizma sa oznakom T2. Na predmetnoj parceli predviđen je hotel sa šest etaža i podzemnom garažom od čak osam nivoa.
Ova informacija navedena je u tenderskoj dokumentaciji za garažu, ali je Opština nije vidjela kao prepreku računajući da će pritiscima i kuknjavom o nedostatku parkinga izdejstvovati da se umjesto hotela na ekskluzivnoj lokaciji u gradskom jezgru Budve, grade monstruozne skalamerije za automobile.
U ovom slučaju važan je odnos Opštine prema imovini Hotelske grupe Budvanska rivijera i planiranje investicije na zemljištu čiji vlasnik već ima svoje razvojne namjere. Kao i opravdanost ponude da se „zajednički“ projekat realizuje prije detaljne analize kakvu bi korist BR imala od projekta i pod kojim bi uslovima ustupila zemljište za garaže.
Nije urađena tržišna procjena vrijednosti zemljišta koje bi kompanija unijela u zajednički projekat i koliko vrijedi udio parking mjesta koja se nude. Nesrazmjera između te dvije stavke je očigledna. Nije urađena ni procjena mogućih negativnih uticaja garaže na planirane investicije hotelske kompanije, niti je bilo preispitivanja javnog interesa u ovom slučaju. Da li su montažne garaže veći javni interes od luksuznih hotela i turizma?
Predsjedniku Opštine se očigledno žuri, ranije obećani i ugovoreni poslovi ne mogu da čekaju.
„Očekuje se da HG Budvanska rivijera bez nepotrebnog odlaganja razmotri dostavljenu dokumentaciju i predlog ugovora, te da se kroz partnerski odnos omogući realizacija investicije koja može donijeti konkretne koristi i gradu i kompaniji. U situaciji kada su sredstva već planirana, tenderska procedura okončana, a ugovor sa izvođačem zaključen, u interesu svih je da se stvore uslovi za realizaciju projekta”, poručuje predsjednik Jovanović. Zvuči, neopozivo.
Branka PLAMENAC
Komentari

Obraz u ogledalu
Googleovo “sve ili ništa”
BOŽIDAR PROROČIĆ: LEGENDE I PRIČE SA LOVĆENA (XVIII): Svatovska trpeza
Izdvajamo
-
IN ENGLISH6 danaBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH6 danaUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
Izdvojeno4 sedmiceTRAMPOVA AMERIKA I GLOBALNI PODANICI: Evropa ne može sebi priuštiti da postane manje važna
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ ZLOSTAVLJANJA DJECE U HRANITELJSKOJ PORODICI: Utvrditi odgovornost institucija
-
Izdvojeno4 sedmiceEURO MODEL I PENZIONERI: Starost na minimalcu
-
INTERVJU4 sedmiceSTAŠA BAŠTRICA, IZVRŠNA DIREKTORICA ORGANIZACIJE QUEER MONTENEGRO: Želimo život i slobodu, ne preživljavanje
-
INTERVJU3 sedmiceZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA I BIVŠI POSLANIK: Cvijeće zla
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ CARINE: Vlada vraća plažu u prvobitno stanje, opet
