Povežite se sa nama

OKO NAS

TRAGOVI MINISTARA U SUMNJIVIM JAVNIM NABAVKAMA: Od namještaja i žičare do elitnih lokacija na moru

Objavljeno prije

na

Analiza Instituta alternativa pokazala je da otprilike 50 firmi prihoduje oko polovine ukupnog budžeta za javne nabavke, iako se na spisku registrovanih ponuđača kod Uprave za javne nabavke nalazi oko 3.500 firmi

 

Među dugogodišnjim ministrima različitih resora u crnogorskim vladama od referenduma naovamo, aktuelni potpredsjednik Skupštine Crne Gore Branimir Gvozdenović najčešće je prozivan zbog potencijalnog sukoba svojih javnih ovlašćenjenja s privatnim interesima vezanim za poslovanje privatnih firmi u kojima su, kroz postupke javnih nabavki, članovi njegove uže ili šire porodice bili veoma aktivni i dobijali na tenderima vrijedne poslove od države.

Gvozdenović je nakon referenduma bio na čelu čak tri ministarstva. Najprije je bio ministar za ekonomski razvoj u Vladi Željka Šturanovića, a potom, nakon premijerove ostavke, od 2008. godine, ministar ekonomije u Vladi Mila Đukanovića. Na čelo novog Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine dolazi 2009. sve do kraja 2010.godine. Nakon dvogodišnje pauze vraća se u izvršnu vlast 2012. kada je, u još jednoj Đukanovićevoj vladi, izabran za ministra održivog razvoja i turizma. Na tom mjestu je ostao do imenovanja aktuelne (odlazeće) vlade krajem 2016. godine. Od tada je na mjestu potpredsjednika Skupštine dok je minule parlamentarne izbore dočekao kao drugi na listi DPS, odmah iza odlazećeg premijera Duška Markovića.

Prema podacima iz Centralnog registra preduzeća, firma Planet u suvlasništvu Gvozdenovićevog pašenoga Ljubiše Šestovića, dugi niz godina bavila se prodajom namještaja i dobijala poslove na tenderima prije, ali i nakon izglasavanja nezavisnosti 2006. godine. Ta firma je do 2011. imala šifru djelatnosti proizvodnja kuhinjskog namještaja, kada su se vlasnici preorijentisali na postavljanje električnih instalacija. Početkom 2014, prema podacima iz Centralnog registra, Šestović napušta firmu, prepuštajući je dotadašnjem partneru (suvlasniku).

Dostupni podaci iz finansijskih izvještaja Poreske uprave pokazuju da je Planet od 2013. do 2019. bilježio poslovne gubitke, izuzev u 2017. godini kada je ostvaren neto profit u iznosu od 717.000 eura, i to zahvaljujući tzv. ostalim prihodima koji se ne tiču osnovne djelatnosti društva. U 2013. godini gubitak je iznosio 194,6 hiljada, 2014. godini 45,2 hiljade, 2015. godini 60,29 hiljada, 2016. godini 79,5 hiljada, 2018. godini 108,8 hiljada i u 2019. godini gubitak je iznosio 43,7 hiljada eura.

Direkcija javnih radova, odnosno, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, objavili su krajem jula 2016. godine Rješenje o izboru najpovoljnije ponude za izgradnju šestosjede žičare na lokalitetu Kolašin 1600 u opštini Kolašin.

Posao  je za ukupnu cijenu od 8.979.740 eura i garantnim rokom od pet godina, dodijeljen konzorcijumu koji čine podgorička firma Eminent, čiji je vlasnik dr Ratimir Saveljić i austrijski Dopelmajer (Doppelmayr Seilbahnen GmbH Austrija) sa podizvođačima. Prihvaćena cijena je, inače, bila veća od cijene koju je Dopelmajer, jedan od najvećih proizvođača žičara u svijetu, ponudio godinu ranije, na tenderu koji nije završen potpisivanjem ugovora o izgradnji žičare.

Direktnu vezu Gvozdenovića sa Saveljićem nemoguće je dokazati, ali postoji niz slučajnosti i nespornih činjenica koje moguće ukazuju da je ovaj vrijedan posao, par godina ranije, unaprijed namijenjen za izvođače iz Austrije, kada su partneri iz Crne Gore bili još nepoznati.

Ponuđači iz Slovenije, koji su se žalili na Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača, ukazali su, pored ostalog, i na činjenicu da je Saveljić u tom trenutku već bio angažovan na nekoliko poslova kod Elektroprivrede Crne Gore u mjestu Klinci kod Herceg Novog i na rekonstrukciji trafostanice Pržno. „Ovakvim angažmanom ne samo da je obesmišljen Zakon o radu, već su i ozbiljno uzdrmani temelji Ajnštajnove teorije relativnosti…”, zamjerili su Slovenci spočitavajući da jedan čovjek ne može odjednom obavljati nekoliko  poslova koji zahtijevaju osmočasovno radno vrijeme.

Ono što oni nijesu pominjali jeste činjenica da je Gvozdenović, kao nekadašnji resorni ministar, imao snažan uticaj na odluke EPCG, preko svojih ljudi u bordu i menadžmentu EPCG, prije svega Srđana Kovačevića, bivšeg izvršnog direktora i predsjednika borda Elektroprivrede.

Uvertira i za taj propali tender, na kojem su takođe učestvovali Austrijanci, a o čemu su crnogorski mediji izvještavali, bila je posjeta ministra održivog razvoja i turizma Gvozdenovića Beču još u januaru 2014. kada je obišao proizvođača žičara Dopelmajer. Do te posjete je došlo tokom Međunarodnog sajma turizma u Beču. Boravak u Austriji  ministar  je, kako je tada saopšteno iz njegovog kabineta, iskoristio „da se po ranijem pozivu sastane i sa menadžmentom kompanije Dopelmajer”.

Prema dostupnim podacima sa sajta Ministarstva, prilikom susreta crnogorskih i privrednika Austrije u junu 2015. kompaniju Dopelmajer predstavio je Andrea Kocovski. Među našim predstavnicima bio je Velibor Goranović iz Odjeljenja za razvoj prioritetnih projekta Ministarstva održivog razvoja i turizma koji je predstavio turističke i investicione potencijale. Goranović je, potom, bio član Komisije za ocjenu i vrednovanje ponuda naručioca koja je odlučivala o izboru najpovoljnijeg ponuđača konzorcijuma Eminent – Dopelmajer.

Saveljićeva firma Eminent je, inače, dugi niz godina ranije imala unosne poslove i sa Elektroprivredom CG, kojoj je prodavala opremu, posebno Funkcionalnoj cjelini Distribucija i u periodu dok je Gvozdenović bio predsjednik Odbora direktora EPCG. Gvozdenović je kontrolu zadržao i nakon zvaničnog odlaska iz uprave EPCG pošto je, nakon smjene bivšeg izvršnog direktora Radomira Milovića, za izvršnog direktora EPCG postavljen Srđan Kovačević, njegov nekadašnji saradnik  iz Sekretarijata za razvoj.

Dok je Gvozdenović kao predsjednik borda gazdovao Elektroprivredom, Kovačević je postao direktor Prenosa. Kada je ministra 2005. Zakon o konfliktu interesa natjerao na odstupnicu iz Odbora direktora EPCG, zamijenio ga je  Kovačević. U julu 2008. Kovačević je postao predsjednik Borda EPCG i na toj funkciji se zadržao do ostavke, početkom 2017. godine.

Prema izvještaju o javnim nabavkama iz 2016. godine, firma Eminent se našla na 7. mjestu na listi ponuđača sa najvećim ugovorenim nabavkama u toj godini, pošto su dobili ugovore u ukupnoj vrijednosti od 10.070.390 eura. Eminent se i 2015. godine našao na toj listi sa ukupnim ugovorenim nabavkama u iznosu od 2.066 597 eura.

Otkad je reorganizacijom državne uprave, krajem 2018, ukinuta Uprava za javne nabavke, a njene poslove praćenja i izvještavanja o javnim nabavkama preuzelo Ministarstvo finansija i njegov Direktorat za politiku javnih nabavki, spisak firmi koje najviše prihoduju od javnih nabavki više nije dostupan javnosti.

Analiza Instituta alternativa pokazala je da otprilike 50 firmi prihoduje oko polovine ukupnog budžeta za javne nabavke, iako se na spisku registrovanih ponuđača Uprave za javne nabavke tada nalazilo oko 3.500 firmi.

Prema dostupnim podacima Poreske uprave, firma Eminent  je 2013. godinu završila sa neto profitom u iznosu od 98.438 eura, 2014. godinu sa 37.428 eura, 2015. godinu sa 44.947 eura, 2016. sa 117.749 eura, 2017. sa 182,784 eura,  2018.godinu sa 93.181 euro i 2019. godinu sa 46.346 eura.

Mnoge je u drugoj polovini septembra 2019. iznenadila vijest da je na sastanku kod premijera Duška Markovića, na kojem se razgovaralo o gradnji luksuznog rizorta Ric Karlton Montenegro u Herceg Novom, prisustvovao Marko Gvozdenović, sin potpredsjednika Skupštine Gvozdenovića. Premijer je zapravo trebalo da razgovara sa predstavnicima kompanija Nortstar i Mariot, a Gvozdenović mlađi bio je, očigledno, u ulozi njihovog konsultanta. Posao firme Nortstar izvršna vlast je ranije proglasila za projekat od državnog značaja.

Firma Nortstar, inače, izgradnju pomenutog kompleksa, koji se popularno zvao Montrose, planirala je još od 2014. godine, na zapadnom dijelu poluostrva Luštica. Projekat je obuhvatao i plažu Dobreč. Kompanija Nortstar, prethodno je zakupila 505.000 kvadrata zemlje u uvali Donji Klinci na Luštici.

Afera Možura, koja se tiče izgradnje i rada istoimene vjetroelektrane u CG, sa subvencionisanom cijenom struje o trošku crnogorskih građana, je trenutno jedna od najvećih korupcionaških afera koja potresa Maltu, državu članicu EU. Afera je otvorena nakon što je prije tri godine ubijena novinarka Dafne Karuana Galicija. Tadašnje Gvozdenovićevo Ministarstvo održivog razvoja je 15. decembra 2015. izdalo građevinsku dozvolu za ovu vjetroelektranu. Iz URA ga javno prozivaju da je upravo zbog Možure više puta putovao na Maltu.

Potom je iz koalicije Crno na bijelo objavljeno da su Gvozdenovićevi rođaci (braća od tetke) i bivši službenici MORT-a Marko i Bojan Vujović povezani sa aferom Možura i da se njihova imena nalaze u dokumentima koja istražuju malteško i crnogorsko tužilaštvo.

Bojan Vujović je, prema dokumentima sa Malte, bio punomoćnik firme Cifidex i on je u njihovo ime potpisao kupoprodajni ugovor sa državnom kompanijom Enemalta. Za taj ugovor se na Malti cijeni da je bio korupcionaški. Marko Vujović je, kao vlasnik firme Menagement consulting Montenegro, pružao usluge „razvoja projekta“ izgradnje vjetroelektrane od 2015. do 2017. Potom je njegova firma ugašena a on je postao izvršni menadžer firme Adriatic capital advisory, koja je konsultantske usluge prodavala firmi Možura Wind Park. Specijalno državno tužilaštvo je sredinom avgusta saopštilo kako vrši izviđaj zakonitosti konusltantskih poslova koji su vršeni za vjetropark Možura.

 

Nadležni ćute i skraćuju rokove za čuvanje dokumenata

Institut alternativa je u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama uzalud tražio Ministarstvu ekonomije (ranije Ministarstvo za ekonomski razvoj) i Ministarstvu održivog razvoja i turizma (ranije Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine), izvještaje o javnim nabavkama od 2006. godine.

Iz Ministarstva ekonomije je stigao šturi odgovor da se podaci nalaze na sajtu Direktorata za javne nabavke Ministarstva finansija, ali se prostim uvidom može zaključiti da su tamo dostupni samo izvještaji za period od 2015. do 2019. godine.

Nakon što su im iz Instituta alternative na to i ukazali, iz Ministarstva više nije stizao nikakav odgovor. Od MORT-a, takođe, nije dobijen nikakav odgovor iako je rok za postupanje po zahtjevu odavno istekao.

Novim Zakonom o javnim nabavkama, koji je na snazi od 7.,jula ove godine, skraćen je rok za čuvanje dokumentacije o javnim nabavkama sa pet na četiri godine.

Mikan MILOŠEVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta „Za svrsishodno trošenje javnog novca!”, koji sprovodi Institut alternativa uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Mišljenja i stavovi iznijeti u tekstu ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Ambasade Kraljevine Holandije.

Komentari

Izdvojeno

OSLOBOĐENI SVI OSUMNJIČENI ZA SLUČAJ TUNEL: Zatrpana sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

U obrazloženju presude sudije Borka Lončara, kojom su oslobođeni svi osmoro osumnjičeni za ovaj slučaj,  navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela prokopanog u Višem sudu, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih

 

 

Tunel ostaje sramota za one koji su radili na njemu zbog štete koji je društvu nanio i za one koji su pomogli u svemu tome u činjenju ili nečinjenju. Za optužene nema dokaza da su izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret”. Tako je sudija podgoričkog Osnovnog suda Borko Lončar  obrazložio oslobađajuću presudu grupi kojoj se sudilo zbog prokopavanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici. Slučaj je  razobličio sve manjakovasti i amaterizam javne i tajne službe bezbjednosti.

Prokopani tunel u Višem sudu nije otkriven radom bezbjednosnih organa, već igrom sudbine, zahvaljujući službenici Višeg suda koja je 11.septembra 2023. iza ponoći popisivala stvari koje su nedostajale u depou nakon što se desila vidna premetačina.

U depou se čuva oko 100.000 predmeta: dokaza, droga, oružje… Do danas nije utvrđeno šta je sve ukradeno iz njega. Viši sud se nalazi u samom centru Podgorice, u blizini najviših državnih institucija – Skupštine, Vlade, Centralne banke i zgrade Predsjednika države.

„Investitor akcije je  ozbiljna kriminalna grupa iz Crne Gore“ „Riječ je o jednoj od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori. Vi procijenite o kojoj je riječ“„Sigurno je nešto veliko u pitanju jer su to scene kao u filmovima“, ubjeđivao je crnogorsku javnost tadašnji vrh Uprave policije, Ministrastva Unutrašnjih poslova i odlazeće vlade, nakon što je 11.septembra otrkiven tunel u depou podgoričkog Višeg suda.  Ministar policije u to vrijeme bio je Filip Adžić, premijer Dritan Abazović, a vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić.

Prvi čovjek policije Nikola Terzić tada je, odgovarajući na novinarsko pitanje – što nedostaje iz depoa, kazao da nedostaju određena vatrena oružja iz određenih predmeta, ali i da je njegovo lično mišljenje da je cilj bio da se dođe u posjed određenih predmeta koji potencijalno sjutra mogu baciti na koljena čitave  istrage protiv jedne kriminalne grupe potvrđujući da govori o „kavčanima“.

„Na korak smo bliže motivu kopanja tunela. Većina identifikovanih ima kriminalnu prošlost“, samo je jedna od izjava koju je medijima nakon otvaranja istrage dao ministar Adžić.

Šta je bio motiv prokopavanja tunela nije poznato ni nakon okončanja sudskog postupka.

Premijer u tehničkom mandatu, njegovi saradnici, pojedini ministri i viskorangirani policajci, tih dana su za račun lične promocije, šetkajući  po tunelu – mjestu „zločina“,  kontaminirali tragove. Na kraju su donijeli odluku da se rupa zakopa. Odluka o zakopavanju tunela,  sudeći prema obrazloženju sudije Lončara, već tada je oslobodila krivice grupu protiv koje je kasnije vođen i okončan sudski postupak. Prošlog petka sudija je bio precizno jasan – tunel nije trebalo zatvoriti.

Vlada je 28. septembra 2023. donijela odluku da se tunel zatrpa, što je i učinjeno početkom oktobra, čime su, kako je konstatovao sud, onemogućene dalja istražna postupanja i analiza.

Podsjetio je da je odluka tadašnje izvršne vlasti bila da se tunel vrati u pređašnje stanje, odnosno da se zatvori zbog čega je angažovana privatna firma, te da usljed takve odluke vještak građevinske struke nije mogao obaviti svoj zadatak.

“Sud zaključuje da bezbjednosni sektor ne samo da nije spriječio kopanje tunela i ne samo da ga nije otkrio nego je i dozvolio da se prokopani tunel prije okončanja sudskog postupka zatvori i zatrpa i da se neke istražne radnje ne preduzmu kvalitetno. Niz propusta dovodi do zaključka o ozbiljnoj nestručnosti osoba u toj oblasti”- kazao je sudija Lončar.

U obrazloženju presude navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih.

U presudi sudije Lončara navodi se da je jedan od osumnjičenih, Vladimir Erić bio u policijskoj stanici u Loznici 8. septembra 2023., tri dana prije otkrivanja tunela, u vrijeme kada mu je optužnicom stavljeno na teret da je kopao.

Za Predraga Mirotića, optuženog da je upravljao jednim od vozila korišćenih u izvršenju krivičnog djela, utvrđeno je da video-snimci zbog lošeg kvaliteta ne omogućavaju identifikaciju osobe, vozila ili registarskih oznaka. Ni za Nikolu Milačića nije utvrđeno učešće, osim tvrdnje Katarine Baćović da joj je pomogao da iznajmi stan u Njegoševoj ulici. Sud je ocijenio da na osnovu tog iskaza nije moguće zasnovati krivičnu odgovornost.

Sud je takođe oslobodio Marijana Vuljaja, jer nije bilo dokaza da je znao za bilo kakvo krivično djelo Baćović. Za Veljka Markovića, Milana Markovića i Dejana Jovanovića sud je utvrdio da su boravili u Crnoj Gori, ali dokazima nije utvrđeno njihovo prisustvo u tunelu, iznajmljenom stanu, depou.

Ostaju brojna pitanja na koja ni nakon više od dvije godine nema odgovora. Jedno od njih je svakako motiv, koji ni do danas nije utvrđen. Isključen je onaj u koji je mjesecima javnost uvjeravao tadašnji premijer tehničke Vlade Dritan Abazović,  koji je u medijima tvrdio da je iz Depoa ukradena puška iz sudskog postupka koji se vodio zbog ubistva direktora i glavnog i odgovorog urednika Dana Duška Jovanovića.

Sudija Lončar naveo je u obrazloženju presude da  ni droga niti drugi predmeti iz spisa nijesu dokazano bili cilj, a oni koji su kopali, da su željeli, mogli su da saznaju gdje se nalaze predmeti većeg značaja.

Zbog svojih javno iznijetih tvrdnji četiri mjeseca od otkrivanja tunela, Abazović se pojavio i  kao svjedok u istrazi. Međutim,  pozvao se na obavezu čuvanja službene tajne jer je riječ o operativnim informacijama koje su saopštene na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

Tužilaštvo je najavilo da će se žaliti na odluku suda.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LOKALNE SKUPŠTINE NA SJEVERU SVE ČEŠĆE BEZ KVORUMA: U sjenci političkih igara  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prazne klupe, odgođene sjednice i političke igre – tako izgleda svakodnevica u nekim sjevernim lokalnim parlamentima. Istovremeno, čekaju važne odluke, ili se usvajaju iz drugog ili trećeg pokušaja

 

 

U više sjevernih opština lokalni parlamenti suočavaju se sa ozbiljnim problemima u funkcionisanju, jer održavanje sjednica sve češće zavisi od prisustva odbornika opozicije. Zbog izostanka kvoruma, sjednice se odlažu i po nekoliko puta, što usporava donošenje važnih odluka i odlaganje usvajanja akata od ključnog značaja za svakodnevni život građana i nesmetano funkcionisanje lokalnih uprava.

Ponekad je razlog za nedostatak kvoruma “samo” nemarnost i neodgovornost pojedinog odbornika vladajuće većine, koji ne prisustvuju sjednicama bez jasnog razloga. Međutim, u drugim slučajevima prazne klupe odražavaju dublje probleme u okviru vlasti. Nedovoljan broj prisutnih predstavnika vladajuće većine često ukazuje na ozbiljne  nesuglasice ili “igrice” unutar izvršne vlasti, koje se, za sada, uglavnom kriju od javnosti, ali direktno utiču na rad lokalnih parlamenata i odlaganje važnih odluka koje bi trebalo da olakšaju svakodnevni život građana.

Nastavak sjednice Skupštine opštine (SO) Pljevlja, zakazan za 6. oktobar, ponovo je odložen jer u sali nije bilo kvoruma za rad i odlučivanje. Od ukupno 23 odbornika vladajuće većine, u sali se pojavilo samo osam, zbog čega je predsjednica lokalnog parlamenta bila primorana da prekine sjednicu. Sedmicu prije sjednica je takođe prekinuta, a iz opozicije su tvrdili da je to urađeno zbog neslaganja unutar vladajuće većine, izazvanog inicijativom za smjenu predsjednika Opštine Darija Vraneša (Nova srpska demokratija), koju je podnijela Demokratska partija socijalista (DPS).

Odbornik DPS-a Haris Alavać pozvao je predsjednika Opštine da podnese ostavku ”jer je očigledno nema podršku odbornika vladajuće većine ili da pozove na raspisivanje lokalnih izbora”. Nedovoljan broj odbornika vladajuće većine prilikom drugog pokušaja da se održi sjednica, koja je prvobitno zakazana za 29. septembar,  iz opozicije su komentarisali nastojanjem da niko svojim prustvom ne obezbijedi kvorum.

S druge strane, dio predstavnika vladajuće većine tvrdi da u Pljevljima ne postoji kriza lokalne vlasti. Odbornik Nove srpske demokratije (NSD) Božidar Jelovac objasnio je da na sjednici kluba nije bilo razgovora o smjeni Vraneša, već da su problem predstavljale “dvije, tri tačke” dnevnog reda koje se odnose na lokalna pitanja i sa kojima dio odbornika nije bio dovoljno upoznat.

Saopštenjem za javnost, zbog navodnih ozbiljnih nesuglasica u lokalnoj izvršnoj vlasti, oglasio se prije par dana i nezavisni odbornik Saša Ječmenica. On je kazao da su odsustva odbornika Demokratskog fronta (DF) postala uobičajena praksa. On je  naglasio da unutrašnji sukobi unutar DF-a, posebno zbog neslaganja predsjednika opštine i lokalnog partijskog lidera Milana Lekića, dovode do taktičkih podjela i opstrukcija u radu parlamenta. Iako se ne slaže sa svim potezima Vraneša, Ječmenica nije podržao inicijative za njegovu smjenu pokrenute od bivših kolega iz DPS-a, smatrajući da iza njih stoje interesi organizovane kriminalne grupe koja pokušava da preuzme kontrolu nad lokalnom upravom.

Lokalni parlament u Pljevljima ima 34 odbornika, a za punovažno odlučivanje potrebno je 18.

Prva jesenja sjednica mojkovačke SO održana je tek iz drugog pokušaja 7. oktobra, nakon što je na neformalnom sastanku vladajuće većine odbornik Socijalističke narodne partije (SNP) Miloš Rajković dao obećanje da će doći. Njegovo i prisustvo odbornika Ujedinjene Crne Gore (UCG) Saše Jokića nedostajalo je za kvorum 29. septembra. Opozicija nije željela da omogući  kvorum ,pa je zasijedanje prekinuto već nakon prve tačke dnevnog reda.

Predsjednik SO Marko Janketić (Demokrate) ponovio je za Monitor da postoje razmirice u mojkovačkoj vladajućoj većini. On je objasnio da su te nesuglasice vezane za izvršnu vlast i nastavak saradnje do redovnih izbora koji će se održati sredinom 2027. godine. Vladajuću mojkovačku većinu formalno čine Za budnost Mojkovca (osam mandata), Demokrate (četiri mandata), Ne damo Mojkovac (dva mandata), URA (dva mandata) i Ujedinjena Crna Gora (jedan mandat).

“Među vladajućom većinom, koja broji 17 odbornika, a za formiranje i funkcionisanje vlasti dovoljno je 16 odbornika, iako se svaka kriza vlasti reflektuje na Skupštinu. Uprkos tome što smo održali sjednicu, što je pokazalo visok demokratski kapacitet zakonodavne vlasti, postoje mimoilaženja i nesuglasice vezane za izvršnu vlast i nastavak saradnje do redovnih izbora koji će se održati sredinom 2027. godine”, rekao je Janketić.

On ocjenjuje da je “svakako, poslije četiri godine, vrijeme da se razgovara o nastavku saradnje”. Prema riječima predsjednika SO, “nedostatak komunikacije i soliranje pojedinih činioca vlasti hronični su problemi koji mogu dovesti u pitanje buduće funkcionisanje”. Zbog toga najavljuje novi sastanak većine. Podsjeća “da niko nema mandat da vlada sam i da donosi odluke u ime svih, niti da se ponaša monopolistički” .

Iz  Opštinskog odbora Ujedinjene Crne Gore prethodno su saopštenjem za javnost pozvali “predstavnike većine u lokalnom parlamentu da sjednu i dogovore se na dobro i u korist sugrađana”. Ocjenjuju da  dodatno vrijeme i produženi mandat Skupštini u Mojkovcu “treba prihvatiti kao šansu da se uradi više i bolje, a ne da se prave političke smicalice”. Tvrde da  ta stranka već skoro četiri godine podržava lokalnu vlast, iako je u početku smatrana nepotrebnom.

Ni lokalni parlament Andrijevice nije imao kvorum na sjednici zakazanoj za 30. septembar. Falili su odbornici Pokreta Evropa Sad, koji čine dio vladajuće većine u toj varoši, kao i odbornici opozicije iz redova Građanskog pokreta “Za budućnost naše djece”. U sali je bilo svega 12 odbornika vladajuće koalicije iz redova SNP-a, Demokrata, Nove, DNP-a i Vasojevićkog pokreta Ujedinjenja, što nije bilo dovoljno za dalji rad lokalnog parlamenta.

Iz PES-a su objasnili da njih niko nije konsultovao oko utvrđivanja dnevnog reda i da je to razlog što se odbornici ovog političkog subjekta nijesu pojavili na sjednici. PES u SO ima četiri odbornika. Vladajuću većinu u Andrijevici čine koalicija SNP – Demokrate, PES, dok su u opoziciji DPS i građanska lista “Za budućnost naše djece”. Vlast ima 16 odbornika od ukupno 30 odbornika lokalnog parlamenta.

U kolašinskoj većini, navodno, vlada idila, ali ne uspijevaju da „disciplinuju“  sve odbornike da sjede tokom trajanja sjednica lokalnog parlamenta, pa čak ni prilikom glasanja. Zbog toga se dešavalo da se o jednoj tački dnevnog reda glasa dva puta, tek nakon što nedostajući odbornici uđu u salu. To što fale odbornici vlasti često je uzrokovalo i grubo kršenje Poslovnika.

Nepostojanje kvoruma, česta odsustva i taktiziranje pojedinih odbornika jasno pokazuju ozbiljan problem neodgovornog ponašanja u lokalnim parlamentima. Umjesto da redovno prisustvuju sjednicama i odlučuju u interesu građana, neki članovi vladajućih većina i opozicije koriste svoj mandat za političke igre i unutrašnje obračune, čime blokiraju donošenje ključnih odluka i ugrožavaju stabilnost lokalne vlasti. Takva praksa ne samo da obesmišljava demokratski proces, već i direktno pogađa svakodnevni život građana, ostavljajući opštine u stalnoj nesigurnosti i zavisnosti od interesnih sukoba političkih aktera.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTRAJK PRITVORENIKA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Povećava se broj onih koji bojkotuju suđenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pritvorenici ističu da štrajkuju zbog dugotrajnog nezadovoljstva i nejednakosti pred zakonom. Zatražili su pisane odgovore na zahtjeve i najavlili otkazivanje punomoćja advokatima dok ne dobiju jasno definisanu ulogu odbrane. Odgovor na te zahtjeve ni do danas nijesu dobili, a broj onih koji bojkotuju suđenja iz dana u dan se povećava

 

Više od pola mjeseca traje štrajk pritvorenika u Istražnom zatvoru, a nadležni još uvijek nijesu našli način ni da sjednu za sto i probaju da riješe probleme koji prijete da blokiraju sudske procese.

Štrajkuje, kako je zvanično saopšteno iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), 94 pritvorenih lica. Većina, njih 70 štrajkuju  glađu. Iz UIKS-a tvrde da je njihovo zdravstveno stanje stabilno.

Pritvorenici ovim vidom protesta izkazuju nezadovoljstvo uslovima smještaja u zatvoru, trajanjem pritvora i sudskim postupcima. Pomoć su im nedavno pružili i članovi porodica ispred ulaza zgrade u kojoj su osim Višeg, smješteni još Vrhovni i Apelacioni sud. Nosili su transparente na kojima je pisalo,,Podrška štrajku”, ,,Ustav Crne Gore – Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće moguće vrijeme”, ,,Kriv si dok se ne dokaže da si vlast”, ,,Drže nas u pritvoru da sakriju istinu“.

“Teška je situacija u kojoj se nalaze i pritvorenici ali i njihove porodice. Pritvorenicii nastavljaju štrajk i namjeravaju da istraju u tome”, rekao je advokat Nikola Tomković, preko kojeg pritvorenici šalju poruke medijma.

Dodao je da ima saznanja da je veliki broj pritvorenika opozovao punomoćje svojih advokata čime se, kako ističe, stvaraju uslovi za odlaganje glavnih pretresa koji su već zakazni.

,,Ako imate situaciju đe vam štrajkuje više od 100 pritvorenika, ako imate najavu štrajka službenika UIKS,  najavu štrajka Sindikata Uprave i pravosuđa, to znači da nešto nije u redu i da se nešto mora mijenjati. U zatvoru za koji je predviđeno 200-300 pritvorenika, boravi više od 600 osoba, a u sobama Istražnog zatvora  10-12 lica. To dovoljno govori da je potreban dijalog i da se izađe iz ove teške situacije na neki način”, poručio je Tomković.

Njegov kolega advokat  Marko Radović, ističe da je bilo pitanje vremena kada će se desiti ovakva situacija i kada će se zatvori natrpati do te mjere da je u njima tri puta više ljudi

„Ne smatram da je glavni problem što pritvorena lica nemaju adekvatne uslove, jer je to stvar objektivne prirode i kapaciteta te ustanove. Mislim da je ovdje problem i fokus na sudovima koji određuju pritvor.Dozvolite, nijesu ti ljudi tamo zbog zatvora, nego zbog odluke nadležnog suda. Svjedoci ste u proteklo vrijeme da se pritvori određuju u velikom broju slučajeva čak i onda kad apsolutno nema razloga za to”, kazao je Radović.

Podsjeća da je od pojave Sky materijala kao dokaza u Crnoj Gori, odnosno od procesuiranja prvih predmeta Sky, pritvor postao pravilo.

„Nema krivičnog postupka u kome se optužbe nadležnog tužilaštva zasnivaju na Sky materijalu, a da nema pritvora. Često se određuju nerezonito, apsolutno se ne uvažavaju argumenti odbrane,odstupa se od prakse koja je postojala do tada u takvim istim predmetima i to je rezultiralo ovim”, naglasio je Radović ističuću da sud dovoljno ne koristi alternativne mjere.

Advokat Radović smatra da je kućni pritvor u velikom broju slučajeva bio adekvatna zamjena i da je sud u dovoljnoj mjeri izricao tu mjeru danas se ne bi dešavale ove situacije.

„Čest izgovor suda bio je u tom smislu da policija nema mogućnost da vrši kontrolu nad izvršenjem te mjere, međutim to nije razlog zbog koga se te mjere ne mogu izreći. Sud treba da cijeni da li su ispunjeni uslovi po Zakoniku o krivičnom postupku u izricanju tih mjera, a to što policija nema mogućnost da izvršava takve mjere to je stvar policije, a ne suda. Štrajk pritvorenika se želi predstaviti kao štrajk protiv Sky dokaza. Problem je što se u predmetima zasnovanim na Sky prepiskama flagrantno krše prava pritvorenih lica”.

On podsjeća i da se iz istog seta poruka u pojedinim slučajevima, otvara veći broj odvojenih krivičnih postupaka, protiv istih lica, što predstavlja veliko opterećenje i za branioce koji postupaju u tim predmetima. ,,Kada se sudovima obraćamo za spajanje tih postupaka sudovi odbijaju takve zahtjeve i bojim se da sudovi ulaze možda u veći problem nego što su trenutno pritvorena lica”, naglasio je Radović.

I bivši predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović smatra da je krajnji trenutak da se nešto ozbiljno učini kako ne bi došlo do„vrlo neprijatnog stanja kada su epilozi tih krivičnih postupaka u pitanju, dodajući da štrajk nikad nije najbolja opcija, već da je to nužno zlo”.

„Ali možda je došao trenutak kada su lica koja se nalaze u istražnom zatvoru izgubila svaku nadu u rješenje i kvalitet neke bolje situacije. I mi, kao njihovi advokati smo svjesni, da to možda ne vodi pravom putu. Napisali smo stotine ustavnih žalbi na odluke sudova. Da ironija bude veća, puno tih žalbi je usvojeno, ali takve ustavne odluke nijesu ništa promijenile u pogledu dužine pritvora, iako je Ustavni sud našao da su povrijeđena ljudska prava zbog činjenice da se predugo nalaze u pritvoru ili što se neosnovano nalaze u pritvoru. Što god rekli pritvor je neumoljiv. Oni se i dalje nalaze tamo, bez izgleda da će se nešto novo desiti u skorije vrijeme”, dodao je.

Begović je podsjetio da su pritvorena lica štrajkovala i tokom aprila zbog uslova u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija ali i dužini trajanja pritvora.

Aktuelni štrajk pritvorenika počeo je nekoliko dana nakon posjete predsjednika Višeg suda Zorana Radovića. Njemu su se pritvorenici žalili na uslove u zatvoru i odbijanje jemstva. U saopštenju su naveli da zbog kršenja zakona i prava na pravično suđenje obustavljaju pravnu pomoć i suđenja, te najavili da će njihove porodice protestovati ispred institucija.

Begović je dodao i da štrajk ne treba doživjeti kao vrsta ucjene ili vrsta neopozive želje da se po svaku cijenu ukinu pritvori.

,,Ovo je samo jedna vrsta ozbiljnog upozorenja, da sve ono što mi kao advokati u sudnici ističemo i ta pritvorena lica, mora nekad da se sagleda na jedan cjelovit način. Jer nije baš svejedno i uobičajno u sudskoj praksi u okruženju i u Evropi, da glavni pretresi traju po tri, tri i po godine, a da nemamo prvostepenu presudu. Ili da neka lica budu u pritvoru dvije i po, tri godine, a da još uvijek nijesu iznijeli odbranu pred prvostepenim vijećem. Dakle, potpuno opravdano”, istakao je Begović.

Nakon što su pritvorenici stupili u štrajk, predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić poručila je da svako ima pravo na protest, ali ne i na opstrukciju rada sudova, naglasivši da se odluke donose u skladu sa zakonom i da će svaki pokušaj nezakonitosti biti sankcionisan.

Na njeno pisano obraćanje, reagovali su pritvorenici ističući da ne opstruiraju postupke, već da štrajkuju zbog dugotrajnog nezadovoljstva i nejednakosti pred zakonom. Oni su zatražili pisane odgovore na zahtjeve i ujedno najavlili otkazivanje punomoćja advokatima dok ne dobiju jasno definisanu ulogu odbrane. Odgovor na zahtjeve ni do danas nijesu dobili, a broj onih koji bojkotuju suđenja iz dana u dan se povećava.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo