Povežite se sa nama

OKO NAS

TRAGOVI MINISTARA U SUMNJIVIM JAVNIM NABAVKAMA: Od namještaja i žičare do elitnih lokacija na moru

Objavljeno prije

na

Analiza Instituta alternativa pokazala je da otprilike 50 firmi prihoduje oko polovine ukupnog budžeta za javne nabavke, iako se na spisku registrovanih ponuđača kod Uprave za javne nabavke nalazi oko 3.500 firmi

 

Među dugogodišnjim ministrima različitih resora u crnogorskim vladama od referenduma naovamo, aktuelni potpredsjednik Skupštine Crne Gore Branimir Gvozdenović najčešće je prozivan zbog potencijalnog sukoba svojih javnih ovlašćenjenja s privatnim interesima vezanim za poslovanje privatnih firmi u kojima su, kroz postupke javnih nabavki, članovi njegove uže ili šire porodice bili veoma aktivni i dobijali na tenderima vrijedne poslove od države.

Gvozdenović je nakon referenduma bio na čelu čak tri ministarstva. Najprije je bio ministar za ekonomski razvoj u Vladi Željka Šturanovića, a potom, nakon premijerove ostavke, od 2008. godine, ministar ekonomije u Vladi Mila Đukanovića. Na čelo novog Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine dolazi 2009. sve do kraja 2010.godine. Nakon dvogodišnje pauze vraća se u izvršnu vlast 2012. kada je, u još jednoj Đukanovićevoj vladi, izabran za ministra održivog razvoja i turizma. Na tom mjestu je ostao do imenovanja aktuelne (odlazeće) vlade krajem 2016. godine. Od tada je na mjestu potpredsjednika Skupštine dok je minule parlamentarne izbore dočekao kao drugi na listi DPS, odmah iza odlazećeg premijera Duška Markovića.

Prema podacima iz Centralnog registra preduzeća, firma Planet u suvlasništvu Gvozdenovićevog pašenoga Ljubiše Šestovića, dugi niz godina bavila se prodajom namještaja i dobijala poslove na tenderima prije, ali i nakon izglasavanja nezavisnosti 2006. godine. Ta firma je do 2011. imala šifru djelatnosti proizvodnja kuhinjskog namještaja, kada su se vlasnici preorijentisali na postavljanje električnih instalacija. Početkom 2014, prema podacima iz Centralnog registra, Šestović napušta firmu, prepuštajući je dotadašnjem partneru (suvlasniku).

Dostupni podaci iz finansijskih izvještaja Poreske uprave pokazuju da je Planet od 2013. do 2019. bilježio poslovne gubitke, izuzev u 2017. godini kada je ostvaren neto profit u iznosu od 717.000 eura, i to zahvaljujući tzv. ostalim prihodima koji se ne tiču osnovne djelatnosti društva. U 2013. godini gubitak je iznosio 194,6 hiljada, 2014. godini 45,2 hiljade, 2015. godini 60,29 hiljada, 2016. godini 79,5 hiljada, 2018. godini 108,8 hiljada i u 2019. godini gubitak je iznosio 43,7 hiljada eura.

Direkcija javnih radova, odnosno, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, objavili su krajem jula 2016. godine Rješenje o izboru najpovoljnije ponude za izgradnju šestosjede žičare na lokalitetu Kolašin 1600 u opštini Kolašin.

Posao  je za ukupnu cijenu od 8.979.740 eura i garantnim rokom od pet godina, dodijeljen konzorcijumu koji čine podgorička firma Eminent, čiji je vlasnik dr Ratimir Saveljić i austrijski Dopelmajer (Doppelmayr Seilbahnen GmbH Austrija) sa podizvođačima. Prihvaćena cijena je, inače, bila veća od cijene koju je Dopelmajer, jedan od najvećih proizvođača žičara u svijetu, ponudio godinu ranije, na tenderu koji nije završen potpisivanjem ugovora o izgradnji žičare.

Direktnu vezu Gvozdenovića sa Saveljićem nemoguće je dokazati, ali postoji niz slučajnosti i nespornih činjenica koje moguće ukazuju da je ovaj vrijedan posao, par godina ranije, unaprijed namijenjen za izvođače iz Austrije, kada su partneri iz Crne Gore bili još nepoznati.

Ponuđači iz Slovenije, koji su se žalili na Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača, ukazali su, pored ostalog, i na činjenicu da je Saveljić u tom trenutku već bio angažovan na nekoliko poslova kod Elektroprivrede Crne Gore u mjestu Klinci kod Herceg Novog i na rekonstrukciji trafostanice Pržno. „Ovakvim angažmanom ne samo da je obesmišljen Zakon o radu, već su i ozbiljno uzdrmani temelji Ajnštajnove teorije relativnosti…”, zamjerili su Slovenci spočitavajući da jedan čovjek ne može odjednom obavljati nekoliko  poslova koji zahtijevaju osmočasovno radno vrijeme.

Ono što oni nijesu pominjali jeste činjenica da je Gvozdenović, kao nekadašnji resorni ministar, imao snažan uticaj na odluke EPCG, preko svojih ljudi u bordu i menadžmentu EPCG, prije svega Srđana Kovačevića, bivšeg izvršnog direktora i predsjednika borda Elektroprivrede.

Uvertira i za taj propali tender, na kojem su takođe učestvovali Austrijanci, a o čemu su crnogorski mediji izvještavali, bila je posjeta ministra održivog razvoja i turizma Gvozdenovića Beču još u januaru 2014. kada je obišao proizvođača žičara Dopelmajer. Do te posjete je došlo tokom Međunarodnog sajma turizma u Beču. Boravak u Austriji  ministar  je, kako je tada saopšteno iz njegovog kabineta, iskoristio „da se po ranijem pozivu sastane i sa menadžmentom kompanije Dopelmajer”.

Prema dostupnim podacima sa sajta Ministarstva, prilikom susreta crnogorskih i privrednika Austrije u junu 2015. kompaniju Dopelmajer predstavio je Andrea Kocovski. Među našim predstavnicima bio je Velibor Goranović iz Odjeljenja za razvoj prioritetnih projekta Ministarstva održivog razvoja i turizma koji je predstavio turističke i investicione potencijale. Goranović je, potom, bio član Komisije za ocjenu i vrednovanje ponuda naručioca koja je odlučivala o izboru najpovoljnijeg ponuđača konzorcijuma Eminent – Dopelmajer.

Saveljićeva firma Eminent je, inače, dugi niz godina ranije imala unosne poslove i sa Elektroprivredom CG, kojoj je prodavala opremu, posebno Funkcionalnoj cjelini Distribucija i u periodu dok je Gvozdenović bio predsjednik Odbora direktora EPCG. Gvozdenović je kontrolu zadržao i nakon zvaničnog odlaska iz uprave EPCG pošto je, nakon smjene bivšeg izvršnog direktora Radomira Milovića, za izvršnog direktora EPCG postavljen Srđan Kovačević, njegov nekadašnji saradnik  iz Sekretarijata za razvoj.

Dok je Gvozdenović kao predsjednik borda gazdovao Elektroprivredom, Kovačević je postao direktor Prenosa. Kada je ministra 2005. Zakon o konfliktu interesa natjerao na odstupnicu iz Odbora direktora EPCG, zamijenio ga je  Kovačević. U julu 2008. Kovačević je postao predsjednik Borda EPCG i na toj funkciji se zadržao do ostavke, početkom 2017. godine.

Prema izvještaju o javnim nabavkama iz 2016. godine, firma Eminent se našla na 7. mjestu na listi ponuđača sa najvećim ugovorenim nabavkama u toj godini, pošto su dobili ugovore u ukupnoj vrijednosti od 10.070.390 eura. Eminent se i 2015. godine našao na toj listi sa ukupnim ugovorenim nabavkama u iznosu od 2.066 597 eura.

Otkad je reorganizacijom državne uprave, krajem 2018, ukinuta Uprava za javne nabavke, a njene poslove praćenja i izvještavanja o javnim nabavkama preuzelo Ministarstvo finansija i njegov Direktorat za politiku javnih nabavki, spisak firmi koje najviše prihoduju od javnih nabavki više nije dostupan javnosti.

Analiza Instituta alternativa pokazala je da otprilike 50 firmi prihoduje oko polovine ukupnog budžeta za javne nabavke, iako se na spisku registrovanih ponuđača Uprave za javne nabavke tada nalazilo oko 3.500 firmi.

Prema dostupnim podacima Poreske uprave, firma Eminent  je 2013. godinu završila sa neto profitom u iznosu od 98.438 eura, 2014. godinu sa 37.428 eura, 2015. godinu sa 44.947 eura, 2016. sa 117.749 eura, 2017. sa 182,784 eura,  2018.godinu sa 93.181 euro i 2019. godinu sa 46.346 eura.

Mnoge je u drugoj polovini septembra 2019. iznenadila vijest da je na sastanku kod premijera Duška Markovića, na kojem se razgovaralo o gradnji luksuznog rizorta Ric Karlton Montenegro u Herceg Novom, prisustvovao Marko Gvozdenović, sin potpredsjednika Skupštine Gvozdenovića. Premijer je zapravo trebalo da razgovara sa predstavnicima kompanija Nortstar i Mariot, a Gvozdenović mlađi bio je, očigledno, u ulozi njihovog konsultanta. Posao firme Nortstar izvršna vlast je ranije proglasila za projekat od državnog značaja.

Firma Nortstar, inače, izgradnju pomenutog kompleksa, koji se popularno zvao Montrose, planirala je još od 2014. godine, na zapadnom dijelu poluostrva Luštica. Projekat je obuhvatao i plažu Dobreč. Kompanija Nortstar, prethodno je zakupila 505.000 kvadrata zemlje u uvali Donji Klinci na Luštici.

Afera Možura, koja se tiče izgradnje i rada istoimene vjetroelektrane u CG, sa subvencionisanom cijenom struje o trošku crnogorskih građana, je trenutno jedna od najvećih korupcionaških afera koja potresa Maltu, državu članicu EU. Afera je otvorena nakon što je prije tri godine ubijena novinarka Dafne Karuana Galicija. Tadašnje Gvozdenovićevo Ministarstvo održivog razvoja je 15. decembra 2015. izdalo građevinsku dozvolu za ovu vjetroelektranu. Iz URA ga javno prozivaju da je upravo zbog Možure više puta putovao na Maltu.

Potom je iz koalicije Crno na bijelo objavljeno da su Gvozdenovićevi rođaci (braća od tetke) i bivši službenici MORT-a Marko i Bojan Vujović povezani sa aferom Možura i da se njihova imena nalaze u dokumentima koja istražuju malteško i crnogorsko tužilaštvo.

Bojan Vujović je, prema dokumentima sa Malte, bio punomoćnik firme Cifidex i on je u njihovo ime potpisao kupoprodajni ugovor sa državnom kompanijom Enemalta. Za taj ugovor se na Malti cijeni da je bio korupcionaški. Marko Vujović je, kao vlasnik firme Menagement consulting Montenegro, pružao usluge „razvoja projekta“ izgradnje vjetroelektrane od 2015. do 2017. Potom je njegova firma ugašena a on je postao izvršni menadžer firme Adriatic capital advisory, koja je konsultantske usluge prodavala firmi Možura Wind Park. Specijalno državno tužilaštvo je sredinom avgusta saopštilo kako vrši izviđaj zakonitosti konusltantskih poslova koji su vršeni za vjetropark Možura.

 

Nadležni ćute i skraćuju rokove za čuvanje dokumenata

Institut alternativa je u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama uzalud tražio Ministarstvu ekonomije (ranije Ministarstvo za ekonomski razvoj) i Ministarstvu održivog razvoja i turizma (ranije Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine), izvještaje o javnim nabavkama od 2006. godine.

Iz Ministarstva ekonomije je stigao šturi odgovor da se podaci nalaze na sajtu Direktorata za javne nabavke Ministarstva finansija, ali se prostim uvidom može zaključiti da su tamo dostupni samo izvještaji za period od 2015. do 2019. godine.

Nakon što su im iz Instituta alternative na to i ukazali, iz Ministarstva više nije stizao nikakav odgovor. Od MORT-a, takođe, nije dobijen nikakav odgovor iako je rok za postupanje po zahtjevu odavno istekao.

Novim Zakonom o javnim nabavkama, koji je na snazi od 7.,jula ove godine, skraćen je rok za čuvanje dokumentacije o javnim nabavkama sa pet na četiri godine.

Mikan MILOŠEVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta „Za svrsishodno trošenje javnog novca!”, koji sprovodi Institut alternativa uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Mišljenja i stavovi iznijeti u tekstu ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Ambasade Kraljevine Holandije.

Komentari

Izdvojeno

ISTRAGE U ZDRAVSTVU ZBOG DVA TRAGIČNA SLUČAJA SMRTI DJECE: U lavirintu institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon smrti devetogodišnjeg dječaka u Baru i bebe u Nikšiću Ministarstvo zdravlja i tužilaštvo provjeravaju postupanje više zdravstvenih ustanova. Ovi i raniji slučaj smrti jedanaestogodišnjeg dječaka iz Nikšića otvaraju brojna pitanja odgovornosti i kontrole kvaliteta u zdravstvu, dok porodice čekaju konačne nalaze

 

 

žDevetogodišnji dječak iz Bara preminuo je 15. novembra, tri dana nakon što je dobio boginje i imao visoku temperaturu. Primorski portalje objavio da su roditelji dijete poveli na pregled pedijatru u Opštu bolnicu Bar tokom noći između 14. i 15. novembra, ali da je dežurni pedijatar procijenio da pacijenta te noći ne hospitalizuje. Zdravstveno stanje dječaka se dodatno pogoršalo kroz nekoliko sati. U subotu ujutro je preminuo.

Direktor Opšte bolnice u Baru „Blažo Orlandić“ dr Miroslav Knežević, saopštio je da su s tugom primili vijest o tragičnoj smrti dječaka i naglasio da je u skladu sa standardnim procedurama, bolnica pokrenula internu provjeru svih aspekata pružene njege.

,,Uz razumijevanje i pravo javnosti da zna, molimo i medije i zainteresovanu javnost da dozvole nadležnim institucijama da profesionalno i nepristrasno obave sve radnje iz svojih nadležnosti kako bi eventualna odgovornost bila adresirana bez prejudiciranja i targetiranja bilo koje zdravstvene ustanove, uključujući i privatne, koje su takođe učestvovale uprocesu liječenja i njege pacijenta”, kazao je Knežević.

Iz Ministarstva zdravlja, na čijem čelu je Vojislav Šimun, saopštili su da istražuju okolnosti povodom smrti dječaka i da će pokrenuti sveobuhvatan stručni nadzor u svim zdravstvenim ustanovama koje su učestvovale u zbrinjavanju djeteta u privatnom i u javnom sektoru.

,,Nadzor će obuhvatiti tok pružene zdravstvene zaštite, postupanje medicinskog osoblja i ispunjenost stručnih procedura. Ovaj proces biće sproveden temeljno, objektivno i transparentno”, piše u saopštenju Ministarstva zdravlja. Dodali su da će obdukcioni nalaz, koji će biti urađen u skladu sa medicinskim protokolima, pokazati uzrok iznenadne smrti dječaka.Ministarstvo i Institut za javno zdravlje apeluju na javnost da se uzdrži od spekulacija do okončanja zvaničnih postupaka i naglasili da je važno obezbijediti stručnim službama uslove za nepristrasan rad i omogućiti porodici mir, podršku i dostojanstvo.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti devetogodišnjaka u Baru.Iz tužilaštva, kojim rukovodi Lepa Medenica, saopštili su da je predmet u izviđaja ,,tokom kojeg je data naredba za obdukciju tijela, te zatraženo dostavljanje kompletne medicinske dokumentacije i pribavljanje potrebnih obavještenja, a sve u cilju donošenja date odluke u predmetu”. VDT je takođe apelovalo na javnost za suzdržanost u ovim teškim trenucima.

Ovo je druga smrt djeteta koja je uznemirila javnost za manje od mjesec. U Opštoj bolnici u Nikšiću je 25. oktobra preminula beba stara svega tri dana. Prema preliminarnom nalazu vještaka beba se ugušila.

Roditelji su javnost informisali da je, prema preliminarnom obdukcionom nalazu, smrt bebe nastupila oko 21.10 sati u subotu i da je uzrok gušenje hranom prilikom bljuckanja. Naveli su da je beba ostavljena sama, bez prisustva osoblja koje bi moglo reagovati.Beba je, prema njihovim riječima, rođena zdrava i ocijenjena najvišom ocjenom, a porođaj je prošao bez komplikacija. Porodica smatra da obdukcioni nalaz „ukazuje na mogući nemar zaposlenih”. ,,U subotu, dana 25. oktobra novorođenčetu je konstatovana žutica. Povedena je od majke oko 18.30 časova toga dana u sobu za fotosintezu, u kojoj je trebalo da ostane 24 sata i više se nije vratila”, izjavili su roditelji.

I taj slučaj ispituje Više državno tužilaštvo u Podgorici.
U VDT je formiran predmet i nalazi se u fazi izviđaja. Naložena je obdukcija, a iz tužilaštvo su kazali da preduzimaju sve potrebne mjere radi donošenja odluke.

Dr Zoran Mrkić, direktor Opšte bolnice u Nikšiću, kazao je da je nakon smrti bebe sprovedena interna provjera, ali i eksterni nadzor Komisije Ministarstva zdravlja, koja je saslušala zaposlene i provjerila dokumentaciju. Prvi rezultati su da su dvije medicinske sestre koje su, u subotu, 25. oktobra, kada je došlo do smrti novorođenčeta, bile u smjeni suspendovane, a najavljeno je da će protiv njih biti pokrenut i disciplinski postupak. ,,U pitanju su dvije sestre koje rade na odjeljenju neonatologije i koje su te noći bile u smjeni. Sestre su supendovane do okončanja istražnog postupka i dobijanja zvaničnog obdukcionog nalaza”, kazao je Mrkić.

Samo dva dana nakon smrti bebe, dio zaposlenih u Opštoj bolnici Nikšić  protestovao je ispred te ustanove, tvrdeći da trpe mobing od direktora dr Zorana Mrkića i menadžmenta, koji, kako kažu, dijele otkaze i smjenjuju kadrove mimo pravila.

,,Složićete se da mi je mnogo važnije trenutno da utvrdimo šta se desilo sa djetetom koje je preminulo, da organizujem rad u porodilištu, jer i danas ima žena koje čekaju porođaj”, izjavio je Mrkić dodajući da je „zgrožen okupljanjem zaposlenih, maltene dva dana nakon smrti novorođenčeta u bolnici“.

Direktor bolnice u Nikšiću je oštro reagovao na protest dijela zaposlenih i poručio im da mora da se radi, da se ima znanje i da ne smije da se krade. ,,Kad tražim od čistačice da očisti nešto, to im je mobing. Ako tražim da upotrijebi mokru krpu, kaže da se to opiše dodatno u aneksu ugovora. Kad pošaljemo čistačicu sa jednog odjeljenja na drugo, ona tuži, treba da dobije aneks kao da presađuje srce. Ne možete vjerovati do koje mjere je sve to urušeno svih ovih godina, svako misli da ima neograničena, neka kosmička prava da može svaki čas da kreira put ove bolnice. Mora da se radi, mora nešto da se zna i ne smije da se krade. Ko god bude radio ovaj posao, moraće da ga radi ovako. Ništa drugo ja od zaposlenih nijesam tražio”, kazao je Mrkić.

U Opštoj bolnici u Nikšiću liječen je i Lazar Kankaraš, jedanaestogodišnji dječak, koji je u decembru prošle godine preminuo u Kliničko-bolničkom centru Crne Gore (KCCG).Dječak koji je bio zdrav, trenirao džudo, nakon pada sa bicikla i šivenja rane na koljenu, u avgustu 2024., zbog stalne temperature, bio je pacijent  više državnih i privatnih zdravstvenih službi: Dom zdravlja Nikšić, Opšta bolnica (OB) Nikšić, Dječje bolnice u KCCG i dvije privatne klinike iz Nikšića i Podgorice.

Razlog njegovih upornih simptoma, otkriven je tek pet dana prije nego što je preminuo – infektivna upala srca (endocarditis). Infektivni endokarditis. Još uvijek nije otkriveno kako je dječak, za kojeg se nije ni znalo da ima srčanu manu do nekoliko dana pred smrt, naglo preminuo od teškog oboljenja, uprkos redovnim višemjesečnim posjetama nizu ljekara zbog hronične groznice. Državne institucije u kojima se dječak liječio pokrenule su komisije za kontrolu kvalitelta: KCCG, OB Nikšić  i Dom zdravlja Nikšić.

Komisija za kontrolu kvaliteta OB Nikšić utvrdila je da nije došlo do nepravilnog liječenja u toj instituciji.

,,Povodom ovog slučaja zasijedala je i Komisija za kontrolu kvaliteta Kliničkog centra Crne Gore”, saopštili su početkom ove godine iz Ministarstva zdravlja, dodajući da su ih ,,zbog kompleksnosti slučaja obavijestili da će zatražiti  angažovanje eksternih članova iz oblasti dječije kardiologije i dječije kardiohirurgije, te će se nakon toga dostaviti nalaz Ministarstvu”.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, formiran je predmet povodom ovog slučaja. Monitoru su iz VDT-a, prošlog mjeseca, odgovorili da su   formirali predmet radi preispitivanja procedure liječenja u slučaju smrti jednog maloljetnog lica, te da se predmet nalazi u fazi izviđaja.

,,Tužilaštvo u fazi izviđaja je preduzelo sve mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja konkretnog događaja, kao i donijelo naredbu za sudskomedicinsko vještačenje od strane Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu koja je dostavljana putem međunarodne pravne pomoći tom Institutu, a  koji nalaz i mišljenje nijesu još uvijek dostavljeni”, naveli su iz VDT-a.

Bliži se godišnica smrti, a roditelji dječaka, koje je Monitor kontaktirao, kažu da već mjesecima nemaju nikakve informacije iz nadležnih zdravstvenih institucija i tužilaštva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVA SKAJ PRESUDA RADOJU ZVICERU: Vođi kavačkog klana 16 godina zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Presudu je donijela sutkinja podgoričkog Višeg suda Sonja Keković koja je kao dokaz prihvatila skaj komunikaciju koju je priložilo Specijalno državno tužilaštvo. Zvicer je zbog međunarodnog šverca kokaina u odsustvu nepravosnažno osuđen na 16 godina zatvora, zbog optužbe da je 2020.godine organizovao kriminalnu grupu koja je pokušala da prokrijumčari 743 kilograma kokaina, zaplijenjenih  u holandskoj luci Roterdam

 

 

Vođi kavačkog kriminalnog klana, Kotoraninu Radoju Zviceru, koji je godinama u bjekstvu, a već deceniju puni stranice crne hronike domaćih,  regionalnih i međunarodnih medija, tek nedavno je izrečena prva skaj presuda u podgoričkom Višem sudu. Zvicer je nepravosnažno osuđen  zbog međunarodnog šverca kokaina  na 16 godina zatvora,  zbog optužbe da je u avgustu 2020.godine organizovao kriminalnu grupu koja je pokušala da prokrijumčari 743 kilograma kokaina, zaplijenjenih  u holandskoj luci Roterdam.

Presudu je donijela sutkinja podgoričkog Višeg suda Sonja Keković koja je kao dokaz prihvatila skaj komunikaciju koju je priložilo Specijalno državno tužilaštvo. Advokati odbrane odavno porblematizuju skaj komunikaciju kao dokaz.

Odbjegli vođa kavačkog klana je prema presudi, krajem juna 2020. godine na kriptovanoj aplikaciji SKY ECC formirao čat grupu sa Draganom Kneževićem, Slobodanom Kašćelanom, Milanom Vujotićem i Igorom Božovićem gdje ih je obavještavao da je u Južnoj Americi dogovorio nabavku i prekomorski transport iz Ekvadora u Evropu –  743 kilograma kokaina, upakovanog u 1.080 paketa sa bananama po nabavnoj cijeni od 5.000 američkih dolara po kilogramu.

Zvicer je, navodi se,  saradnike  obavještavao i da prekookeanski brod sa tovarom droge, za čiju kupovinu su zajednički obezbijedili 1.455.000 eura, kreće iz Ekvadora – 17. jula 2020. godine. Izvještavao ih je  o pomorskim rutama kretanja prekookeanskog broda sa kupljenim kokainom, o izgledu kartonskih paketa u kojima je droga bila filovana bananama, te da njemu od ukupne količine kokaina pripada 45 kilograma, Vujotiću 25, Kneževiću 20, a Kašćelanu i Božoviću po 10 kilograma kokaina.

Kako se dalje navodi u presudi, Zvicer grupu obavještava i o zaplijeni droge šaljući im dvije slikovne poruke sa fotografijama, od kojih je na jednoj vidljiv novinski tekst i izgled zaplijenjenog kokaina, a na drugoj novinski tekst o zaplijeni 743 kilograma kokaina, a koji su objavljeni na holandskim portalima.

Ovo nije jedini postupak koji je protiv Zvicera, kao šefa kriminalne organizacije, formiran od strane SDT. Za njim je u maju ove godine na zahtjev crnogorske kancelarije Interpola raspisana i javno objavljena crvena potjernica. Crna Gora ga potražuje zbog šest teških ubistava, ubistva, ubistva u pokušaju, krijumčarenja droge…

“ Zvicer se međunarodno potražuje po potjernici NCB Interpola Podgorica, radi vođenja kaznenog postupka pred Višim sudom u Podgorici zbog sumnje da je izvršio: sedam krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije iz čl. 401a, šest krivičnih djela teško ubistvo iz čl. 144, krivično djelo ubistvo iz čl. 143, pet krivičnih djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz čl. 300, kazneno djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, iz članka 403, kazneno djelo pokušaj ubistva putem podstrekavanja iz čl. 143 KZ CG”, saopšteno je iz Uprave policije.

Na zahtjev Austrije Zvicerovo ime je dodato na listu najtraženijih bjegunaca, ali u ovom trenutku ne postoje ni operativni podaci o tome gdje se krije vođa kavačkog kriminalnog klana.

Prema dostupnim informacijama  Zvicer je sve do optužbi za teška krivična djela koja mu se danas stavljaju na tereti više puta osuđivan. Kriminalni  dosije počeo je da ispisuje još kao dvadesetogodišnjak 2002. godine kada je pred kotorskim Osnovnim sudom osuđen uslovno zbog krivičnog djela falsifikovanje isprave.  Do 2012.godine osuđivan je više puta,  zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga, nanošenja teških tjelesnih povreda i falsifikovanje isprava.

Da je Zvicer vođa kavačkog kriminalnog klana do javnosti je stigla informacija ne od službi bezbjednosti, već preko snimka koji je osvanuo na Jutjubu krajem decembra 2017. godine. Naslovljen kao „Kavački klan“, snimak sa očigledno prisluškivanim razgovorima pripadnika ove kriminalne grupe, ali i njihovim aktivnostima nije ostavljao dilemu ko je zapravo na čelu klana. Zvicer, iako je tada bio u Crnoj Gori, u Kotoru, nije uhapšen. Službe bezbjednosti pravdale su se da snimak koji je postavljen na Jutjubu nije dokaz da nekog uhapsite i okrivite za neko krivično djelo.

Krajem maja 2020. godine Zvicer i njegova supruga Tamara su bili glavna vijest, ne samo u Crnoj Gori već i u svijetu. Vođa kavačkog kriminalnog klana u Ukrajini, u elitnom kraju Kijeva, našao se na meti pripadnika suprotstavljene kriminalne grupe – škaljaraca.

Nedugo nakon pokušaja ubistva, u Odesi su uhapšeni Baranin Stefan Mandić Đukić, Podgoričanin Emil Tuzović zvani Čečen i dvojica srpskih državljana – Milan Branković i Petar Jovanović. Nedugo nakon napada, ukrajinske službe saopštile su da su osumnjičeni u tu državu stigli početkom maja 2020. godine, i da su pratile Zvicera i njegovu porodicu. Uz pomoć nekoliko Ukrajinaca atentatatori su kupili vozila, oružje i svu potrebni tehnologiju za praćenje mete. Oni su pratili svaki korak „kavčanina“ kako bi se što prije upoznali sa njegovom svakodnevnom rutinom.

Nije video nadzor tada u Kijevu snimio samo napadače. Jedna od postavljenih kamera snimila je i Tamaru Zvicer nakon pucnjave. Vjeruje se da je spasila život suprugu, a snimak je obišao svijet.

Nakon oporavka od ranjavanja,  Zvicer se sa porodicom se iz Ukrajine vratio u Kotor. Početkom 2021. godine bio je domaćin bezbjednosno interesantnim osobama iz Srbije Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, zbog čijeg ulaska u Crnu Goru će nekoliko mjeseci kasnije uslijediti prva hapšenja policijskih funkcionera, ali biti pokrenuta i afera koja traje do danas.

Zvicer je, prema operativnim podacima bezbjednosnih službi, napustio Crnu Goru u februaru 2021. godine, za vrijeme Vlade Dritana Abazovića. Nikada nije pokrenuta istraga o tome kako je i uz čiju pomoć napustio državu.

U međuvremenu srpski nadležni organi došli su do dokaza da je Zvicer koristio lažna dokumenta, zbog čega mu je suđeno i presuđeno u odsustvu pred novosadskim Višim sudom. U septembru 2022. godine osuđen je u Višem sudu u Novom Sadu na dvije i po godine zatvora zbog posjedovanja lažnog pasoša.

Tada je osuđen i bivši policajac Milenko Đukić, koji je, prema presudi, pomogao vođi kavačkog klana da dobije lažnu ličnu kartu i pasoš na ime Slobodan Zec. Lažni pasoš Zvicer je koristio šest puta tokom 2015. i 2016. prilikom prelaska granice.

Na račun vođe kavačkog kriminalnog klana stizale su i teške optužbe od strane vrha Srbije. U januaru 2022. godine tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin saopštio je da je kriminalna organizacija na čijem je čelu je Zvicer, planirala ubistvo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Vulinove tvrdnje nikada nijesu potkrijepljene dokazima.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

OPŠTINE NEMOĆNE PRED DOTRAJALIM VOZILIMA: Otpad na četiri točka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve veći problem zauzimanja javnih površina havarisanim, napuštenim ili vozilima namijenjenim daljoj prodaji, postao je višedimenzionalan izazov u Crnoj Gori. Analiza predstavljena u prvoj polovini ovog mjeseca, ukazala je na alarmantne podatke i predložila niz konkretnih mjera za rješavanje ovog problema

 

 

Sa preko 300.000 registrovanih motornih vozila u Crnoj Gori u 2024. godini, parking kapaciteti su pod sve većim pritiskom. Havarisana i napuštena vozila dodatno smanjuju raspoloživi prostor i predstavljaju ozbiljnu prijetnju životnoj sredini. To je konstatacija iz Analize koju je pripremila Zajednica opština Crne Gore, koja detaljno ukazuje na brojne probleme od smanjenja broja raspoloživih parking mjesta, preko narušavanja izgleda naselja i ugrožavanja bezbjednosti, do stvaranja ekoloških rizika i nelojalne konkurencije registrovanim auto-placevima.

U nekoliko lokalnih uprava sa sjevera Crne Gore Monitoru su kazali da je ta oblast rastući ekološki i komunalni krizni problem. Kažu da dotrajala vozila često završavaju ne samo na javnim površinama, već i u osjetljivim ekosistemima poput korita rijeka i na divljim deponijama.

Evidentan je nedostatak preciznih podataka. Predstavnici lokalnih samouprava priznaju da ne znaju tačan broj takvih vozila, niti posjeduju bilo kakvu evidenciju o tome na koji se način do sada postupalo sa ovim olupinama i pod kojim propisima.

„Havarisana i napuštena vozila dodatno smanjuju raspoloživi prostor i predstavljaju ozbiljnu prijetnju životnoj sredini. Oštećene karoserije, razbijena stakla i curenje tečnosti iz ovih vozila ugrožavaju građane i narušavaju urbani pejzaž, stvarajući utisak zapuštenosti naselja. S druge strane, vozila ostavljena na javnim površinama sa oznakom “na prodaju”, iako često propisno parkirana i formalno bez prekršaja saobraćajnih propisa, predstavljaju nelojalnu konkurenciju registrovanim auto-placevima i oduzimaju neophodna parking mjesta građanima. Njihovi vlasnici na ovaj način izbjegavaju troškove zakupa prostora i poreze“, navode iz Zajednice Opština dio zapažanja analize, posvećene tom višestrukom problemu.

Analiza obuhvata i pregled postojećeg zakonskog okvira, ali i konstatacije da aktuelni propisi ne daju dovoljno jasne mehanizme za postupanje u slučajevima kada su vozila parkirana u svrhu prodaje ili kada su dotrajala, a imaju registarske tablice. U tom smislu izdvajaju se pozitivna rješenja usvojena u opštinama Herceg Novi, Budva i Prijestonica Cetinje, koje su, kako ocjenjuju za Monitor iz Zajednice opština, „razvile vrlo efikasan model uklanjanja napuštenih i oštećenih vozila sa javnih površina“. U tim opštinama jasno su definisani i rokovi za preuzimanje vozila, mogućnost njihovog tretiranja kao otpada i uspostavljene jasne procedure za utvrđivanje vlasništva.

„Pored opšte zabrane ostavljanja neispravnih odnosno havarisanih vozila na javnim površinama, opštine uglavnom nisu detaljnije propisale način postupanja sa ostavljenim odnosno napuštenim vozilima, ali je uočena pozitivna praksa opština Herceg Novi, Budva i Prijestonice Cetinje. Na primjer, Odluka o komunalnom redu Opštine Herceg Novi, članom 39 definisala je zabranu ostavljanja takvih vozila na javnim površinama. Propisano je i da se uklanjanje obavlja subjektu kojem su povjereni poslovi uklanjanja nepropisno parkiranih vozila, po nalogu komunalnog policajca odnosno komunalnog inspektora, o trošku vlasnika“, objašnjavaju u Zajednici opština.

Tim  propisom vlasniku je utvrđen rok od 60 dana da preuzme vozilo odnosno plovilo. U protivnom, vozilo ili plovilo postaje otpad i upućeno je na primjenu propisa o upravljanju otpadom. Ukoliko je vlasnik nepoznat ili se ne može utvrditi, opština snosi troškove uklanjanja vozila odnosno plovila. Ako se naknadno utvrdi vlasnik, predviđeno je pravo na regresnu naplatu troškova.

U Budvi je slično, pa je član 46 Odluke regulisano postupanje sa dotrajalim, oštećenim i napuštenim vozilima na javnim površinama. Dodatno, u odnosu na Herceg Novi, komunalni policajci i inspektori ovlašćeni su da intervenišu i kada se vozilo nalazi na “površinama u javnom korišćenju”. Te površine, definisane članom 4 Odluke, odnose se na dijelove urbanističkih parcela sa stambenim ili drugim objektima koji, iako planski nisu javni, dostupni su većem broju građana, poput uređenih saobraćajnih, komunikacionih i zelenih površina unutar i između zgrada, tržnih centara, kolonada i pasaža. Cetinje ima gotovo identičan opštinski propis kao Budva.

Nažalost, druge opštine nijesu se bavile tim problemom, ali prostor za djelovanje mogle bi naći u Zakonu o upravljanju otpadom. Tako je Zakonom koji se odnosi na upravljanje otpadom definisano da je otpadno vozilo „vozilo koje se smatra otpadom, napušteno vozilo ili vozilo koje se ne može koristiti za osnovnu namjenu“; te da ta vrsta otpada pripada kategoriji komunalnog i posebnoj vrsti otpada (tačka 46). Zakon takođe predviđa da je imalac otpadnog vozila „dužan da otpadno vozilo preda na mjesta koja su predviđena za tu vrstu otpada u okviru sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade otpadnih vozila.“.

Međutim, kako objašnjavaju u Zajednici opština „sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade otpadnih vozila, koji nakon upotrebe postaju otpad, kao mehanizam produžene odgovornosti proizvođača još nije zaživio“. Podsjećaju da je licenciran veći broj trgovaca otpadnih vozila, takozvanih auto-otpada, kojima se otpadna vozila mogu predati uz nadoknadu. „Deponija D.O.O. – Podgorica“, takođe, obavlja otkup otpadnih vozila, a najavilo je i uspostavljanje usluge preuzimanja otpadnih vozila.

„Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima i Zakon o komunalnim djelatnostima daje ovlašćenje opštinama da urede pitanje postupanja sa dotrajalim, havarisanim i napuštenim vozilima, kao i vozilima namijenjenim daljoj prodaji parkiranim na javnim površinama za parkiranje. Primjeri pozitivne prakse opština kao i model Odluke o komunalnom redu Zajednice opština mogu poslužiti za normiranje postupanja“, poručuju iz Zajednice Opština.

U Analizi su, u okviru predloga mjera, sugerisali da treba definisati pojmove „dotrajalo vozilo“ i „olupina“. Kažu i da je „potrebno  odlukama o komunalnom redu eksplicitno propisati zabranu parkiranja vozila namijenjenih za dalju prodaju na javnim površinama, uz propisivanje novčanih sankcija za kršenje te zabrane, kao i mogućnost premještanja tih vozila“.

„Opština na čijoj teritoriji nema auto-placeva, ako procijeni da je to od interesa za lokalno stanovništvo, Odlukom o komunalnom redu može odrediti lokacije namijenjene za tu svrhu.Predlog norme bi mogao glasiti: „Zabranjeno je ostavljanje vozila namijenjenih za prodaju na javnim površinama koje nijesu predviđene za tu namjenu.“

Među operativnim mjerama predloženo je da javna služba utvrdi troškove premještanja i čuvanja vozila, koje vlasnik plaća ako vozilo preuzme u određenom roku (npr. 60 dana). Ako vozilo ima tablice, identifikacija vlasnika vrši se preko registara ili MUP-a, a vlasnik se obavještava o lokaciji vozila. Nakon isteka roka čuvanja, vozilo se predaje auto-otpadu, a dobijena nadoknada pokriva troškove.

Na kraju prošle godine broj registrovanih motornih i priključnih vozila u Crnoj Gori je iznosio 306.665 vozila (u 2023. godini je bilo 285.273 vozila). Prema Izvještaju o stanju bezbjednosti saobraćaja na putevima za prošlu godinu, identifikovana prosječna starost vozila je 17,30 godina. Što se tiče prosječne starosti voznog parka putničkih vozila ona je nešto veća i iznosi 17,60 godina. Najveća prosječna starost voznog parka je evidentirana u opštinama Šavnik (20,46), Andrijevica (20,14), Plužine (19,85) i Petnjica (20,01), dok je u opštinama Budva (13,03), Tivat (13,27), Kotor (13,64) i Podgorica (13,90) evidentirana najmanja prosječna starost vozila.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo