Povežite se sa nama

MONITORING

VAKCINA ZA KORONU I NEPOVJERENJE U SISTEM: U potrazi za superlijekom

Objavljeno prije

na

Naučnici širom svijeta utrkuju se ko će prije stići do rješenja zagonetke znane kao COVID-19. Naravno, nije ovo samo stvar naučnog prestiža već i profita koji će zgrnuti onaj koji prvi stigne na cilj. Po SZO u ovu trku je uključeno više od 150 kandidata

 

Teorije o imunitetu krda i zamjenskim ljekovima jedna po jedna padaju u vodu. Rješenje, po mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije, za globalnu krizu izazvanu pandemijom COVID-19 je – vakcinacija. No, do pronalaska vakcine proći će još vremena.

Najoptimističniji se ovih dana uzdaju u Rusiju čiji je direktor Investicionog fonda Kiril Dimitrijev u kolumni u  Newsweeku najavio proizvodnju 200 miliona doza vakcine do kraja godine.

Dimitrijev nije jedini koji u javnost izlazi sa optimističnim scenarijima. Slušali smo kineske zvaničnike kako najavljuju vakcinu koja će postati opšte dobro i američke koji po pravilu jednako pričaju o lijeku protiv korone i tržišnim gibanjima nakon njega.

Ipak, optimizam treba staviti u aktuelni kontekst.

Naučnici širom svijeta utrkuju se ko će prije stići do rješenja zagonetke znane kao COVID-19. Naravno, nije to samo stvar naučnog prestiža već i profita koji će zgrnuti onaj koji prvi stigne na cilj. Po SZO u ovu trku je uključeno više od 150 kandidata. Za spravljanje vakcine u normalnim uslovima treba više godina rada i testiranja. Alarmantna situacija je uticala na urgentnost, pa se struka nada da će za izradu vakcine protiv korona virusa biti dovoljno od 12 do 18 mjeseci. Dosta je onih koji upozoravaju da se ovakvim ubrzanjem može ponešto i preskočiti.

Ozbiljnost istraživanja i spori ritam procesa su daleko od idealnog scenarija kada se nađete usred pandemije. Tome valja dodati vrijeme potrebno da vakcine prođu pravnu regulativu i odobravanje od regionalnih agencija, na kraju i Svjetske zdravstvene organizacije.

Kada se govori o ubrzanom ritmu, Hana Devlin naučna saradnica Gardijana, to objašnjava na sljedeći način. Ovakav rad podrazumijeva da imuni sistem prepoznaje samo određene djelove virusa i reaguje na njih. „Ako je virus bojni brod, teorija kaže da je imunom sistemu dovoljno da vidi neprijateljsku zastavu kako bi formirao neizbrisivu imunu memoriju. U slučaju COVID-19 zastava bi bili proteinski šiljci koji formiraju ‘koronu’ oko virusa“.

Neki timov su preskakali određene faze. Profesor Robin Šatok kaže da su neke grupe naučnika preskočile fazu testiranja na životinjama. Njegov tim to sebi nije dozvolio, što ih je koštalo par mjeseci zaostatka za kolegama. „Bolje je biti oprezan i biti siguran u bezbjednost onoga što ste uradili“, kaže ovaj naučnik sa Imperijal koledža u Londonu.

Timovi širom svijeta su brzim ritmom rada uspjeli doći od prepoznavanja genetske sekvence proteinskih šiljaka u januaru ove godine, do kandidata za vakcinu u nedjeljama nakon toga. Iz SZO dijele određenu dozu suzdržanosti u svojim saopštenjima, pa kažu da ostaju optimistični čak i ako klinička ispitivanja koja su sada u toku ne urode plodom.

Trka se nastavlja nesmanjenom žestinom i neizvjesnim ishodom. Nedavno smo čuli i od našeg tima za borbu protiv korone da su antitijela kratkog vijeka. Epidemiolog Senad Begić je na konferenciji za štampu izjavio da je imunitet na novi korona virus ono što brine. „Ono što sada vidimo ne sviđa nam se. Antitijela ili nijesu dobrog kvaliteta ili ne žive dovoljno dugo da bi pružili dugotrajnu zaštitu”, kazao je doktor Begić.

I ovaj faktor treba uključiti u jednačinu o vakcini. „Razumne pretpostavke su da će ona pružiti ograničenu zaštitu na period do godinu dana” tvrdi Markus Lipsič, profesor epidemiologije sa Harvarda. Njegov tim predviđa da će se u odsustvu adekvatne vakcine mjere socijalne distance produžiti makar do 2022. „Na duže staze vakcina će možda obezbijediti par godina sigurnosti“, kaže Lipsič naglašavajući da je u ovoj fazi razvoja vakcine riječ više o nagađanjima nego o čvrstim dokazima.

Slično mišljenje ima i Oliver Kepler sa Instituta Maks von Petenkofer na univerzitetu Ludvig Makimilijan u Minhenu i šef katedre za virologiju. Kepler u intervjuu za njemački javni servis tagesschau.de kaže da bi razvoj vakcine mogao  potrajati godinama, čak decenijama. „Želimo visoko efikasnu vakcinu. Dakle, vakcinu koja štiti sve vakcinisane od infekcije novim korona virusom ili makar od izbijanja bolesti Covid-19. Drugo, vakcina bi morala da bude sigurna, što znači da ne bi trebalo da ima ozbiljnih nuspojava – za sve grupe stanovništva, uključujući malu djecu i starije osobe. Treće, morate biti u mogućnosti da proizvedete stotine miliona ili čak milijarde doza vakcine relativno brzo – u roku od nekoliko mjeseci. Po mom mišljenju, nada u takvu supervakcinu potpuno je preuveličana”, kaže Kepler.

On smatra da ćemo dobiti vakcine sa relativnim uspjehom i nada se da će uz pomoć njih nestati teški oblici infekcija ili da će neki ljudi biti potpuno zaštićeni, a drugi ne. On  ukazuje da treba tražiti antivirusne ljekove koji mogu ublažiti tok bolesti, pomoći u sprečavanju trajnih oštećenja ili barem smanjiti njihov broj.

Stručnjaci su gotovo jedinstveni u mišljenju da se planeta neće boriti na jedinstven način protiv korone. Sa mnogih strana se čuju glasovi da treba što prije izgraditi jedinstvenu strategiju. Ona je, kažu, potrebna da bi glavni kandidati za dolazak do rješenja morali igrati po ustanovljenim pravilima.

Hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu Biljana Borzan, prenosi Hina, upozorava da će vakcina biti najtraženije dobro na tržištu, jer će osim od virusa štititi i od pada BDP-a, nezaposlenosti i urušavanja društvenog poretka. „Ne bi se smjela tretirati kao obično tržišno dobro, jer će u tom slučaju u globalnom aukcijskom nadmetanju najgore proći mali i siromašni. Kad je bude, vakcina mora biti dostupno svima, a ne samo bogatima”, smatra Borzan.

U tom pravcu radi COVAX alijansa. Ona okuplja aktere poput GAVI-a, CEPI-a, SZO-a UNICEFA, proizvođača, nevladinih organizacija, vlada, pa i fondacija poput one koju vode Bil i Melinda Gejts. Osim podrške razvoju i proizvodnji vakcine, cilj je njena ravnomjerna raspodjela svim ugroženim zemljama širom svijeta. Dr Set Berkli iz CEO GAVI-a smatra da je COVAX jedini pravi odgovor na  epidemiju. „Za veliki broj zemalja, ovo znači dobijanje zagarantovanog dijela doza. Tako bi izbjegli guranje na kraj reda, kao što je bio slučaj tokom H1N1 pandemije prije decenije“ – smatra Berkli. Ovoj alijansi pristupilo je 165 zemalja. Čine 60 posto svjetske populacije.

Vlade većine zemalja naručuju doze budućih vakcina kako bi osigurale svoje mjesto u redu. I Vlada Crne Gore potpisala je dokument o zajedničkoj nabavci buduće vakcine. „Stavili smo se na listu, kada bude pronađena vakcina da budemo među prvim zemljama koje će je nabaviti za naše građane”, rekao je ministar zdravlja Kenan Hrapović prije desetak dana u Skupštini Crne Gore.

Neki stručnjaci primjećuju i druge probleme kada se radi o distribuciji doza. „Ako se uspostavi vakcina-nacionalizam, završićemo sa limitiranim brojem vakcina za određene populacije“ smatra Ričard Hečet, glavnokomandujući u CEPI-u (Coalition for Epidemic Preparedness Innovations) koja finansira razvoj i testiranje vakcine u osam timova. „Vladari izabrani od strane određene populacije pokušaće da zaštite upravo tu populaciju. Ali, nije moguće zaštititi svoje ljude ili svoju ekonomiju sve dok se pandemija ne stavi pod kontrolu. Jedna po jedna zemlja je način na koji ne možemo pristupati ovom problemu“ – zaključuje Hečet.

Kada se pređu svi, nimalo laki nivoi igre, ostaje još jedan. Nepovjerenje građana. Strah od „čipovanja“, nuspojava, autizma… Godinama kruže etrom. Antivakserski lobi pojačan brojnim teorijama zavjere i bombastičnim naslovima u medijima stvara atmosferu u kojoj se vakcine ne vide kao rješenje.

Krajem maja obavljeno istraživanje IPSOS-a pokazalo je da dvije trećine naših građana vjeruje da će se uskoro razviti vakcina protiv koronavirusa; sedam od deset građana Crne Gore smatra da su vakcine jedan od najboljih izuma medicine, zahvaljujući kojem su mnoge zarazne bolesti iskorijenjene. Ipak, po ovom istraživanju, kada bi se razvila vakcina protiv korona virusa, svega trećina građana Crne Gore bi se vakcinisala. Među njima dominiraju oni koji imaju hronične bolesti i kojima ovaj virus predstavlja ozbiljnu prijetnju po zdravlje.

Možda će manje vremena trebati da se napravi vakcina nego da se vakcinacija sprovede u djelo.

Testiranje vakcina

Vakcine imitiraju viruse ili njegove djelove i tako stimulišu organizam da razvija antitijela. Istraživači vakcine testiraju na životinjama kako bi saznali da li one pokreću imuni sistem.

U prvoj fazi testiranja vakcina se daje manjoj grupi ljudi kako bi se utvrdilo da li je sigurna i ustanovio odgovor imunog sistema. U vrijeme pisanja teksta sedamnaest vakcina je u prvoj fazi provjere.

Tokom druge faze, vakcina se daje stotinama ljudi kako bi naučni timovi naučili više o sigurnosti i pravilnom doziranju. Do ove faze stiglo je 14 vakcina.

Faza tri – vakcinu dobijaju hiljade ljudi kako bi se potvrdila sigurnost koja uključuje i rijetke nuspojave, ali i efikasnost vakcine. Najbolje rezultate pokazalo je do sada pet vakcina. Kineska kompanija Sinovac, Pekinški i Vuhanski biološki institut, Oksfordski univerzitet i Univerzitet Melburn su ušli u treću fazu testiranja vakcine, pišu svjetski mediji.

                                                                                                 Dragan LUČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo