Povežite se sa nama

MONITORING

VAKCINA ZA KORONU I NEPOVJERENJE U SISTEM: U potrazi za superlijekom

Objavljeno prije

na

Naučnici širom svijeta utrkuju se ko će prije stići do rješenja zagonetke znane kao COVID-19. Naravno, nije ovo samo stvar naučnog prestiža već i profita koji će zgrnuti onaj koji prvi stigne na cilj. Po SZO u ovu trku je uključeno više od 150 kandidata

 

Teorije o imunitetu krda i zamjenskim ljekovima jedna po jedna padaju u vodu. Rješenje, po mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije, za globalnu krizu izazvanu pandemijom COVID-19 je – vakcinacija. No, do pronalaska vakcine proći će još vremena.

Najoptimističniji se ovih dana uzdaju u Rusiju čiji je direktor Investicionog fonda Kiril Dimitrijev u kolumni u  Newsweeku najavio proizvodnju 200 miliona doza vakcine do kraja godine.

Dimitrijev nije jedini koji u javnost izlazi sa optimističnim scenarijima. Slušali smo kineske zvaničnike kako najavljuju vakcinu koja će postati opšte dobro i američke koji po pravilu jednako pričaju o lijeku protiv korone i tržišnim gibanjima nakon njega.

Ipak, optimizam treba staviti u aktuelni kontekst.

Naučnici širom svijeta utrkuju se ko će prije stići do rješenja zagonetke znane kao COVID-19. Naravno, nije to samo stvar naučnog prestiža već i profita koji će zgrnuti onaj koji prvi stigne na cilj. Po SZO u ovu trku je uključeno više od 150 kandidata. Za spravljanje vakcine u normalnim uslovima treba više godina rada i testiranja. Alarmantna situacija je uticala na urgentnost, pa se struka nada da će za izradu vakcine protiv korona virusa biti dovoljno od 12 do 18 mjeseci. Dosta je onih koji upozoravaju da se ovakvim ubrzanjem može ponešto i preskočiti.

Ozbiljnost istraživanja i spori ritam procesa su daleko od idealnog scenarija kada se nađete usred pandemije. Tome valja dodati vrijeme potrebno da vakcine prođu pravnu regulativu i odobravanje od regionalnih agencija, na kraju i Svjetske zdravstvene organizacije.

Kada se govori o ubrzanom ritmu, Hana Devlin naučna saradnica Gardijana, to objašnjava na sljedeći način. Ovakav rad podrazumijeva da imuni sistem prepoznaje samo određene djelove virusa i reaguje na njih. „Ako je virus bojni brod, teorija kaže da je imunom sistemu dovoljno da vidi neprijateljsku zastavu kako bi formirao neizbrisivu imunu memoriju. U slučaju COVID-19 zastava bi bili proteinski šiljci koji formiraju ‘koronu’ oko virusa“.

Neki timov su preskakali određene faze. Profesor Robin Šatok kaže da su neke grupe naučnika preskočile fazu testiranja na životinjama. Njegov tim to sebi nije dozvolio, što ih je koštalo par mjeseci zaostatka za kolegama. „Bolje je biti oprezan i biti siguran u bezbjednost onoga što ste uradili“, kaže ovaj naučnik sa Imperijal koledža u Londonu.

Timovi širom svijeta su brzim ritmom rada uspjeli doći od prepoznavanja genetske sekvence proteinskih šiljaka u januaru ove godine, do kandidata za vakcinu u nedjeljama nakon toga. Iz SZO dijele određenu dozu suzdržanosti u svojim saopštenjima, pa kažu da ostaju optimistični čak i ako klinička ispitivanja koja su sada u toku ne urode plodom.

Trka se nastavlja nesmanjenom žestinom i neizvjesnim ishodom. Nedavno smo čuli i od našeg tima za borbu protiv korone da su antitijela kratkog vijeka. Epidemiolog Senad Begić je na konferenciji za štampu izjavio da je imunitet na novi korona virus ono što brine. „Ono što sada vidimo ne sviđa nam se. Antitijela ili nijesu dobrog kvaliteta ili ne žive dovoljno dugo da bi pružili dugotrajnu zaštitu”, kazao je doktor Begić.

I ovaj faktor treba uključiti u jednačinu o vakcini. „Razumne pretpostavke su da će ona pružiti ograničenu zaštitu na period do godinu dana” tvrdi Markus Lipsič, profesor epidemiologije sa Harvarda. Njegov tim predviđa da će se u odsustvu adekvatne vakcine mjere socijalne distance produžiti makar do 2022. „Na duže staze vakcina će možda obezbijediti par godina sigurnosti“, kaže Lipsič naglašavajući da je u ovoj fazi razvoja vakcine riječ više o nagađanjima nego o čvrstim dokazima.

Slično mišljenje ima i Oliver Kepler sa Instituta Maks von Petenkofer na univerzitetu Ludvig Makimilijan u Minhenu i šef katedre za virologiju. Kepler u intervjuu za njemački javni servis tagesschau.de kaže da bi razvoj vakcine mogao  potrajati godinama, čak decenijama. „Želimo visoko efikasnu vakcinu. Dakle, vakcinu koja štiti sve vakcinisane od infekcije novim korona virusom ili makar od izbijanja bolesti Covid-19. Drugo, vakcina bi morala da bude sigurna, što znači da ne bi trebalo da ima ozbiljnih nuspojava – za sve grupe stanovništva, uključujući malu djecu i starije osobe. Treće, morate biti u mogućnosti da proizvedete stotine miliona ili čak milijarde doza vakcine relativno brzo – u roku od nekoliko mjeseci. Po mom mišljenju, nada u takvu supervakcinu potpuno je preuveličana”, kaže Kepler.

On smatra da ćemo dobiti vakcine sa relativnim uspjehom i nada se da će uz pomoć njih nestati teški oblici infekcija ili da će neki ljudi biti potpuno zaštićeni, a drugi ne. On  ukazuje da treba tražiti antivirusne ljekove koji mogu ublažiti tok bolesti, pomoći u sprečavanju trajnih oštećenja ili barem smanjiti njihov broj.

Stručnjaci su gotovo jedinstveni u mišljenju da se planeta neće boriti na jedinstven način protiv korone. Sa mnogih strana se čuju glasovi da treba što prije izgraditi jedinstvenu strategiju. Ona je, kažu, potrebna da bi glavni kandidati za dolazak do rješenja morali igrati po ustanovljenim pravilima.

Hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu Biljana Borzan, prenosi Hina, upozorava da će vakcina biti najtraženije dobro na tržištu, jer će osim od virusa štititi i od pada BDP-a, nezaposlenosti i urušavanja društvenog poretka. „Ne bi se smjela tretirati kao obično tržišno dobro, jer će u tom slučaju u globalnom aukcijskom nadmetanju najgore proći mali i siromašni. Kad je bude, vakcina mora biti dostupno svima, a ne samo bogatima”, smatra Borzan.

U tom pravcu radi COVAX alijansa. Ona okuplja aktere poput GAVI-a, CEPI-a, SZO-a UNICEFA, proizvođača, nevladinih organizacija, vlada, pa i fondacija poput one koju vode Bil i Melinda Gejts. Osim podrške razvoju i proizvodnji vakcine, cilj je njena ravnomjerna raspodjela svim ugroženim zemljama širom svijeta. Dr Set Berkli iz CEO GAVI-a smatra da je COVAX jedini pravi odgovor na  epidemiju. „Za veliki broj zemalja, ovo znači dobijanje zagarantovanog dijela doza. Tako bi izbjegli guranje na kraj reda, kao što je bio slučaj tokom H1N1 pandemije prije decenije“ – smatra Berkli. Ovoj alijansi pristupilo je 165 zemalja. Čine 60 posto svjetske populacije.

Vlade većine zemalja naručuju doze budućih vakcina kako bi osigurale svoje mjesto u redu. I Vlada Crne Gore potpisala je dokument o zajedničkoj nabavci buduće vakcine. „Stavili smo se na listu, kada bude pronađena vakcina da budemo među prvim zemljama koje će je nabaviti za naše građane”, rekao je ministar zdravlja Kenan Hrapović prije desetak dana u Skupštini Crne Gore.

Neki stručnjaci primjećuju i druge probleme kada se radi o distribuciji doza. „Ako se uspostavi vakcina-nacionalizam, završićemo sa limitiranim brojem vakcina za određene populacije“ smatra Ričard Hečet, glavnokomandujući u CEPI-u (Coalition for Epidemic Preparedness Innovations) koja finansira razvoj i testiranje vakcine u osam timova. „Vladari izabrani od strane određene populacije pokušaće da zaštite upravo tu populaciju. Ali, nije moguće zaštititi svoje ljude ili svoju ekonomiju sve dok se pandemija ne stavi pod kontrolu. Jedna po jedna zemlja je način na koji ne možemo pristupati ovom problemu“ – zaključuje Hečet.

Kada se pređu svi, nimalo laki nivoi igre, ostaje još jedan. Nepovjerenje građana. Strah od „čipovanja“, nuspojava, autizma… Godinama kruže etrom. Antivakserski lobi pojačan brojnim teorijama zavjere i bombastičnim naslovima u medijima stvara atmosferu u kojoj se vakcine ne vide kao rješenje.

Krajem maja obavljeno istraživanje IPSOS-a pokazalo je da dvije trećine naših građana vjeruje da će se uskoro razviti vakcina protiv koronavirusa; sedam od deset građana Crne Gore smatra da su vakcine jedan od najboljih izuma medicine, zahvaljujući kojem su mnoge zarazne bolesti iskorijenjene. Ipak, po ovom istraživanju, kada bi se razvila vakcina protiv korona virusa, svega trećina građana Crne Gore bi se vakcinisala. Među njima dominiraju oni koji imaju hronične bolesti i kojima ovaj virus predstavlja ozbiljnu prijetnju po zdravlje.

Možda će manje vremena trebati da se napravi vakcina nego da se vakcinacija sprovede u djelo.

Testiranje vakcina

Vakcine imitiraju viruse ili njegove djelove i tako stimulišu organizam da razvija antitijela. Istraživači vakcine testiraju na životinjama kako bi saznali da li one pokreću imuni sistem.

U prvoj fazi testiranja vakcina se daje manjoj grupi ljudi kako bi se utvrdilo da li je sigurna i ustanovio odgovor imunog sistema. U vrijeme pisanja teksta sedamnaest vakcina je u prvoj fazi provjere.

Tokom druge faze, vakcina se daje stotinama ljudi kako bi naučni timovi naučili više o sigurnosti i pravilnom doziranju. Do ove faze stiglo je 14 vakcina.

Faza tri – vakcinu dobijaju hiljade ljudi kako bi se potvrdila sigurnost koja uključuje i rijetke nuspojave, ali i efikasnost vakcine. Najbolje rezultate pokazalo je do sada pet vakcina. Kineska kompanija Sinovac, Pekinški i Vuhanski biološki institut, Oksfordski univerzitet i Univerzitet Melburn su ušli u treću fazu testiranja vakcine, pišu svjetski mediji.

                                                                                                 Dragan LUČIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA PREPUNILA BOLNICE: A gdje je bio NKT

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon poslijeizbornog bolovanja čelnici NKT-a su se ponovo pojavili i tvrde sve je u redu i pod kontrolom. Za dramatični porast oboljelih od Kovida19, kažu, oni su skroz nevini – krivi su građani. Brojke govore da je vrijeme za primjenu drastičnih mjera – zatvaranje gradova, a kako da to učini jednopartijsko tijelo koje je izgubilo legitimitet i kredibilitet

 

Oboljeli od Kovida sa upalom pluća i ljekarskom potvrdom da je teži slučaj umjesto u bolničkom krevetu sa terapijom proveo je dan na klupi ispred nikšićke Opšte bolnice. Zahvaljujući TV Vijesti javnost je u utorak mogla da vidi kako izgleda kolaps u kovid bolnici ispred koje je na prijem čekalo 30-ak pacijenata.

U Nikšićkoj bolnici je početkom ove nedjelje bilo popunjeno 46 kovid postelja od ukupno 65. U samo tri dana u ovom gradu registrovano je 159 novooboljelih i logično je bilo očekivati da će nekima od njih biti neophodno bolničko liječenje, te da će kapaciteti biti nedovoljni. Rješenje je nađeno kasno uveče kada su 33 pacijenta smještena u bolnicu u Brezoviku u kojoj je otvorena nova kovid zona.

Umjesto da objasne javnosti kako je došlo do propusta, nadležni su počeli da ubjeđuju javnost da je to normalno. ,,Ne vidim da je iko od onih koji su tražili pomoć bio životno ugrožen pa ostavljen ispred bolnice. To ni slučajno”, izjavio je Ilija Ašanin, direktor Opšte bolnice Nikšić.

Direktor Kliničkog centra Crne Gore Jevto Eraković je nakon obilaska bolnice u Nikšiću izjavio: ,,Uvjerili smo se u ono što smo već odranije znali u jednu sjajnu organizaciju nikšićke bolnice, u jednu veliku stručnost nikšićkih doktora i srednjeg medicinskog kadra i vidjeli smo da su svi pacijenti danas koji su zahtijevali hospitalizaciju i hospitalizovani u Nikšićkoj bolnici”.

Iste večeri, dok je javnost gledala nemile scene iz Nikšića, šefica operativnog štaba Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) Vesna Miranović besjedila  je o tome kako ne postoji nikakva odgovornost tog tijela za dramatičan rast broja zaraženih virusom te da su za sve odgovorni građani koji ne poštuju epidemiološke preporuke.

Troje citiranih DPS kadrova nastavlja sa retorikom svoje partije da vjerujemo njima, a ne svojim očima. Pored pacijenata dovode u problem ljekare, pa je tako doktorka iz kovid bolnice u Nikšiću morala da objašnjava revoltiranoj rodbini oboljelih da ona, još dva doktora i sestre rade cijeli dan: ,,Direktor zove krizni štab iz ove bolnice da nađe rešenje gdje ćemo s tim pacijentima. Radimo i radićemo sve samo čekamo rešenje gdje će pacijenti da se liječe. Ne zavisi od nas”.

A koliko su medicinari preopterećeni, nehotice je rekao direktor Ašanin, obećavajući 10 dodatnih kreveta u nikšićkoj bolnici: ,,Koje ne koristimo nizašta osim što jedan dio tih kreveta koristimo da se zaposleni eventualno odmore ili prime nešto od vitamina u flašama da bi im ojačao imunitet, pošto provode 24 sata sa pacijentima”.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZBUKTAVANJE EPIDEMIJE: Korona parti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezultat okupljanja branitelja crkve i države je 1.630 oboljelih.  I dok iz Instituta upozoravaju da nas očekuje dramatična situacija, NKT se samougasio, a virus ne čeka konstituisanje novog

 

Kriv je administrator. Tako reče predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović, nakon što je sa njegove Fejsbuk stranice ,,greškom” osumnjičenog administratora emitovan snimak okupljanja ,,branilaca” države u Podgorici. Simović je navodno samo srcem bio na skupu na kome se prema procjenama policije okupilo 50.000 ljudi, iako odluke NKT-a propisuju da nije dozvoljeno okupljanje preko 100 ljudi.

Simovića su dostojno u odbrani države na podgoričkom trgu zamijenili drugi članovi NKT-a i sam odlazeći premijer Duško Marković. O kakvoj se ozbiljnoj družini radi, govori i to da se niko iz NKT-a nije oglašavao da upozori na epidemiološki rizik masovnog okupljanja. Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana.

U jeku globalne pandemije, sa rekordnim brojem oboljelih i umrlih, članovi NKT-a su precizno nacrtali način vladanja njihove partije u kome ono što važi za jedne nije obavezno za one koji su na njihovoj partijskoj ili ,,patriotskoj” strani. U nepoštovanju sopstvenih pravila NKT je imao pomoć policije i tužilaštva. Tokom proljeća, zbog kršenja preventivnih mjera, uhapšeno je i krivično gonjeno preko hiljadu građana, da bi se borba protiv korone tokom ljetnjeg rasta oboljelih svela na partijsko-epidemiološko sprječavanje dolaska građana na proteste u Podgoricu. Sedmicu prije izbora  u cilju sprječavanja narušavanja javnog zdravlja zbog masovnog okupljanja duže od tri sata obustavljen je saobraćaj na putevima koji iz Nikšića i Kolašina vode ka Podgorici.

Institucije su nakon izbora, uzele slobodno, pa su dan nakon izbora 31. avgusta pristalice opozicionih partija ispred Hrama u Podgorici nesmetano slavile izbornu pobjedu. Odgovor je stigao nakon tri dana na Cetinju, a 6. septembra u Podgorici, uz ćutanje NKT-a i asistenciju policije, održan je drugi patriotski kontramiting.

Rezultat okupljanja branitelja crkve i države je 1.630 oboljelih od korona virusa sa tendencijom daljeg rasta. Svakog dana registruje se preko 100 ili dvjesta oboljelih u zavisnosti od toga koliko se testova radi. Crna Gora je od korona fri države zauzela čelnu poziciju u regionu po broju oboljelih, podaci od 8. septembra, – na 100.000 stanovnika imamo 259 oboljelih, BiH 176, Kosovo 156, Albanija 142, Sjeverna Makedonija 92, Hrvastka 63, Slovenija 29. Toliko o epidemiološki bezbjednim izborima.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

SVETOZAR MAROVIĆ I DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Izgnani iz raja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetozar Marović i Duško Knežević, dvojica nekadašnjih moćnika, a danas lica sa potjernica na slobodi, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari

 

„Došao je trenutak da Svetozar Marović ispriča šta zna o Milu Đukanoviću i otkrije kako je sa svojom kriminalnom grupom pljačkao Crnu Goru“, najavljivao je televizijsko pojavljivanje odbjeglog Marovića, odbjegli Duško Knežević. Marovićevo prvo pojavljivanje u javnosti, nakon što je neometano napustio Crnu Goru i otišao na „liječenje u Beograd“, i pored priznanja i presude da je šef budvanske kriminalne grupe koja je tu opštinu oštetila za desetine miliona eura, Knežević je organizovao na A1 televiziji, čiji je vlasnik. Kako je došao do Marovića, nije objašnjavao, ali je jasno da se i to može. I da postoji razlog zašto to isto nikako ne polazi za rukom crnogorskim vlastima.

Srbija godinama ne izručuje Marovića, a sve upućuje na to da crnogorske vlasti ne koriste svoje kanale da bi nekadašnjeg visokog političkog i državnog funkcionera optuženog 2015. godine za stvaranje kriminalne organizacije vratili u zemlju, radi izdržavanje zatvorske kazne. Prema ocjenama opozicije, apsolutna zastara izvršenja zatvorske kazne nastupa za mjesec dana za Marovićevog sina Miloša, koji je takođe optužen da je član budvanske kriminalne grupe, i koji se kao i otac nalazi u Beogradu. Procjena je da će apsolutna zastara za zatvorsku kaznu i za starijeg Marovića, takođe nastupiti za mjesec dana.

Da li je to jedan od razloga zbog kojih se Marović sada javno pojavio, ne zna se. Sigurno je da u tom pojavljivanju nijesu baš ispunjena obećanja koje je javnosti dao Knežević.

„Marović sada kreće da razotkriva Đukanovićevu organizovanu kriminalnu grupu, jer makar toliko duguje svojoj porodici i Crnoj Gori. Uz Momira Bulatovića, njih dvojica su, poslije AB revolucije, gradili sistem u kojem je DPS bio nedodirljiv. Sada je došao trenutak da ispriča šta zna o svom saborcu koji mu je zabio nož u leđa i otkrije kako je Đukanović, sa svojom kriminalnom grupom, pljačkao Crnu Goru”, navodi se u najavi.

U tročasovnom pompezno najavljenom TV pojavljivanju, bilo je svega samo ne  „oduživanja Crnoj Gori“ – razotkrivanja Đukanovićeve organizovane kriminalne grupe i pojašnjenja kako je Đukanović pljačkao Crnu Goru. „Neke stvari ću odnijeti sa sobom u grob“, kazao je više puta Marović, kada bi razgovor sa teme kako ga je izdao „prijatelj Đukanović“, skrenuo u konkretnijem pravcu. Sve u svemu, i Marović i Knežević su propustili da odigraju ulogu koja im jedino pripada – insajdera koji će reći što znaju o ovom sistemu. Još čekamo Duška Kneževića da objavi snimak koji tvrdi da ima, na kom se navodno vidi kako u plavoj torbi daje novac direktno Đukanoviću.

No, dvojica nekadašnjih moćnika, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su  jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari. Koji i dalje gaje nadu da će se dokopati raja. Pa možda i s druge strane. Knežević je tokom građanskih pokreta koje je organizovao Pokret Odupri se, odlučio da učestvuje aktivno, i organizovao svoj pokret. Marović je u ovom obraćanju javno podržao Demokratski front.

Marović je, osim što je bio nekadašnji visoki funkcioner vladajuće partije, bio i državni funkcioner u SFRJ, SRJ, SCG i Crne Gore. U tom periodu, kako je rasla moć i imovina Đukanovića, rasla je i Marovićeva. Prije hapšenja 2015. godine Budva je, u kojoj je živio, ne bez razloga, nazivana Svetozarevo na moru. Godinama je tužilaštvo ignorisalo krivične prijave i novinske napise, pa i našeg nedjeljnika, koji su svedočili o narasloj imovini i moći porodice Marović. Još 2008. godine MANS je javnosti predočio šemu uticaja koja je pokazala da u tom momentu on ,,direktno i preko rodbinskih i političkih veza” kontroliše rad sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji opštine Budva i da je preko članova najuže porodice i sa njima poveznih lica „povezan sa 22 privatne kompanije od kojih se čak deset bavi građevinarstvom i nekretninama, a dvije su of-šor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva, odnosno Kipra”. Tu je i priča o tome kako je Marović preko noći postao milioner i vlasnik ogromnog zemljišta u Grblju. Pa ona o tajnom računu njegove supruge… Institucije nijesu reagovale, da bi Marović bio uhapšen mjesecima nakon što je mnogima postalo jasno da se priprema žrtva, odnosno da i Crna Gora mora imati „svog Iva Sanadera“.  I da to neće biti Đukanović.

Kneževićevo ime se vezuje za prvi milion Đukanovića, ali i za aferu Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stigao je mito za prodaju državne telekomunikacione kompanije. Vidjeli smo i da je plaćao izborne pobjede DPS-a. A onda je negdje, na liniji interesa, došlo do kurcšlusa. Pa su i za Kneževića počeli da važe zakoni. Za Kneževićem je nedavno ukinuta potjernica Interpola, a na engleskom sudu će se odlučivati o njegovom izručenju Crnoj Gori gdje je optužen za više krivičnih djela.

Marović je u intervjuu na A1 kazao da je tek naknadno shvatio očigledno – da je on crnogorski Ivo Sanader. Naveo je da mu je jedan novinar kazao da njegovi američki izvori kažu da su ga „njegovi“ prikazali kao nekoga ko je doveo ruski kapital u Crnu Goru i da je on „istočnjačko-pravoslavna žrtva“ koja je bila potrebna za ulazak u NATO.

„Zašto je sve ovo moralo da mi se desi? Da li sam ja zaista taj prvi, najveći kriminalac u Crnoj Gori. Da li sam ja taj koji je pokrao milione, koji ima hotele, koji ima banke, akcije, hidroelektrane, da li sam ja taj koji ima nepokretnosti u milionskim vrijednostima. Mom sinu su oduzeli stan u kom je živio i više nema gdje da živi”, obrazlagao je svoju „nevinost“ Marović. U Crnoj Gori hidroelektrane i banke ima porodica Đukanović, pa se sve čini da je Marović govoreći o najvećem „kriminalcu Crne Gore“, opisivao  svog dojučerašnjeg političkog saborca i prijatelja koji ga je izdao.

Kome pripada drugo mjesto na ljestvici kriminala, i da li je on na njoj, Marović nije objašnjavao. Niti ga je Knežević o tome pitao. Porijeklo Marovićeve narasle imovine, dok nije žrtvovan, nijesu bili tema razgovora. Marović tvrdi da je sporazume za tužilaštvom potpisao i priznao krivicu kako bi spasio porodicu.

Tokom razgovora izgnanika iz raja, Marović je najradije govorio o – moralu. No, obrazlažući to njegovo viđenje morala, gledalac je morao da se prisjeti mafijaških organizacija i njihovih „moralnih zakona“, omerte i raznoraznih pravila ćutanja.

„Moram priznati da me najviše boli da se ono što se meni i mojoj porodici desilo 2015. godine, u kom hapse moje djecu i brata, čitavu porodicu, moja majka umire gledajući šta se dešava. Ja ne mogu da zamislim da ja mogu to gledati, a da se to dešava Blažu i Lidiji, dok je Milo u nekom pritvoru“, pojašnjavao je svoju najveću bol Marović. I Knežević je podijelio sa gledaocima svoju muku, kako je pokušavao, kad su se institucije okrenule protiv njega, da dođe do Šefa. Uzalud.

Na kraju, valjda je nauk dvojici insajdera u pokušaju, ali i ostalima koji su još u raju, da u sistemu koji su kreirali Đukanović i njegovi, koji počiva na nepravdi, otimanju i kriminalu, ne može da bude pravde i morala. Uzalud suze. Treba nam neki novi sistem. I drugačija vlast. I naravno, drugačiji tužilac. Koji neće nakon svjedočenja insajdera, ma kakva ona bila, da protiv njih podiže optužnice, a veliča Šefa. I prijeti spartancima.

                                                                                                   Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo