Povežite se sa nama

MONITORING

VAKCINA ZA KORONU I NEPOVJERENJE U SISTEM: U potrazi za superlijekom

Objavljeno prije

na

Naučnici širom svijeta utrkuju se ko će prije stići do rješenja zagonetke znane kao COVID-19. Naravno, nije ovo samo stvar naučnog prestiža već i profita koji će zgrnuti onaj koji prvi stigne na cilj. Po SZO u ovu trku je uključeno više od 150 kandidata

 

Teorije o imunitetu krda i zamjenskim ljekovima jedna po jedna padaju u vodu. Rješenje, po mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije, za globalnu krizu izazvanu pandemijom COVID-19 je – vakcinacija. No, do pronalaska vakcine proći će još vremena.

Najoptimističniji se ovih dana uzdaju u Rusiju čiji je direktor Investicionog fonda Kiril Dimitrijev u kolumni u  Newsweeku najavio proizvodnju 200 miliona doza vakcine do kraja godine.

Dimitrijev nije jedini koji u javnost izlazi sa optimističnim scenarijima. Slušali smo kineske zvaničnike kako najavljuju vakcinu koja će postati opšte dobro i američke koji po pravilu jednako pričaju o lijeku protiv korone i tržišnim gibanjima nakon njega.

Ipak, optimizam treba staviti u aktuelni kontekst.

Naučnici širom svijeta utrkuju se ko će prije stići do rješenja zagonetke znane kao COVID-19. Naravno, nije to samo stvar naučnog prestiža već i profita koji će zgrnuti onaj koji prvi stigne na cilj. Po SZO u ovu trku je uključeno više od 150 kandidata. Za spravljanje vakcine u normalnim uslovima treba više godina rada i testiranja. Alarmantna situacija je uticala na urgentnost, pa se struka nada da će za izradu vakcine protiv korona virusa biti dovoljno od 12 do 18 mjeseci. Dosta je onih koji upozoravaju da se ovakvim ubrzanjem može ponešto i preskočiti.

Ozbiljnost istraživanja i spori ritam procesa su daleko od idealnog scenarija kada se nađete usred pandemije. Tome valja dodati vrijeme potrebno da vakcine prođu pravnu regulativu i odobravanje od regionalnih agencija, na kraju i Svjetske zdravstvene organizacije.

Kada se govori o ubrzanom ritmu, Hana Devlin naučna saradnica Gardijana, to objašnjava na sljedeći način. Ovakav rad podrazumijeva da imuni sistem prepoznaje samo određene djelove virusa i reaguje na njih. „Ako je virus bojni brod, teorija kaže da je imunom sistemu dovoljno da vidi neprijateljsku zastavu kako bi formirao neizbrisivu imunu memoriju. U slučaju COVID-19 zastava bi bili proteinski šiljci koji formiraju ‘koronu’ oko virusa“.

Neki timov su preskakali određene faze. Profesor Robin Šatok kaže da su neke grupe naučnika preskočile fazu testiranja na životinjama. Njegov tim to sebi nije dozvolio, što ih je koštalo par mjeseci zaostatka za kolegama. „Bolje je biti oprezan i biti siguran u bezbjednost onoga što ste uradili“, kaže ovaj naučnik sa Imperijal koledža u Londonu.

Timovi širom svijeta su brzim ritmom rada uspjeli doći od prepoznavanja genetske sekvence proteinskih šiljaka u januaru ove godine, do kandidata za vakcinu u nedjeljama nakon toga. Iz SZO dijele određenu dozu suzdržanosti u svojim saopštenjima, pa kažu da ostaju optimistični čak i ako klinička ispitivanja koja su sada u toku ne urode plodom.

Trka se nastavlja nesmanjenom žestinom i neizvjesnim ishodom. Nedavno smo čuli i od našeg tima za borbu protiv korone da su antitijela kratkog vijeka. Epidemiolog Senad Begić je na konferenciji za štampu izjavio da je imunitet na novi korona virus ono što brine. „Ono što sada vidimo ne sviđa nam se. Antitijela ili nijesu dobrog kvaliteta ili ne žive dovoljno dugo da bi pružili dugotrajnu zaštitu”, kazao je doktor Begić.

I ovaj faktor treba uključiti u jednačinu o vakcini. „Razumne pretpostavke su da će ona pružiti ograničenu zaštitu na period do godinu dana” tvrdi Markus Lipsič, profesor epidemiologije sa Harvarda. Njegov tim predviđa da će se u odsustvu adekvatne vakcine mjere socijalne distance produžiti makar do 2022. „Na duže staze vakcina će možda obezbijediti par godina sigurnosti“, kaže Lipsič naglašavajući da je u ovoj fazi razvoja vakcine riječ više o nagađanjima nego o čvrstim dokazima.

Slično mišljenje ima i Oliver Kepler sa Instituta Maks von Petenkofer na univerzitetu Ludvig Makimilijan u Minhenu i šef katedre za virologiju. Kepler u intervjuu za njemački javni servis tagesschau.de kaže da bi razvoj vakcine mogao  potrajati godinama, čak decenijama. „Želimo visoko efikasnu vakcinu. Dakle, vakcinu koja štiti sve vakcinisane od infekcije novim korona virusom ili makar od izbijanja bolesti Covid-19. Drugo, vakcina bi morala da bude sigurna, što znači da ne bi trebalo da ima ozbiljnih nuspojava – za sve grupe stanovništva, uključujući malu djecu i starije osobe. Treće, morate biti u mogućnosti da proizvedete stotine miliona ili čak milijarde doza vakcine relativno brzo – u roku od nekoliko mjeseci. Po mom mišljenju, nada u takvu supervakcinu potpuno je preuveličana”, kaže Kepler.

On smatra da ćemo dobiti vakcine sa relativnim uspjehom i nada se da će uz pomoć njih nestati teški oblici infekcija ili da će neki ljudi biti potpuno zaštićeni, a drugi ne. On  ukazuje da treba tražiti antivirusne ljekove koji mogu ublažiti tok bolesti, pomoći u sprečavanju trajnih oštećenja ili barem smanjiti njihov broj.

Stručnjaci su gotovo jedinstveni u mišljenju da se planeta neće boriti na jedinstven način protiv korone. Sa mnogih strana se čuju glasovi da treba što prije izgraditi jedinstvenu strategiju. Ona je, kažu, potrebna da bi glavni kandidati za dolazak do rješenja morali igrati po ustanovljenim pravilima.

Hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu Biljana Borzan, prenosi Hina, upozorava da će vakcina biti najtraženije dobro na tržištu, jer će osim od virusa štititi i od pada BDP-a, nezaposlenosti i urušavanja društvenog poretka. „Ne bi se smjela tretirati kao obično tržišno dobro, jer će u tom slučaju u globalnom aukcijskom nadmetanju najgore proći mali i siromašni. Kad je bude, vakcina mora biti dostupno svima, a ne samo bogatima”, smatra Borzan.

U tom pravcu radi COVAX alijansa. Ona okuplja aktere poput GAVI-a, CEPI-a, SZO-a UNICEFA, proizvođača, nevladinih organizacija, vlada, pa i fondacija poput one koju vode Bil i Melinda Gejts. Osim podrške razvoju i proizvodnji vakcine, cilj je njena ravnomjerna raspodjela svim ugroženim zemljama širom svijeta. Dr Set Berkli iz CEO GAVI-a smatra da je COVAX jedini pravi odgovor na  epidemiju. „Za veliki broj zemalja, ovo znači dobijanje zagarantovanog dijela doza. Tako bi izbjegli guranje na kraj reda, kao što je bio slučaj tokom H1N1 pandemije prije decenije“ – smatra Berkli. Ovoj alijansi pristupilo je 165 zemalja. Čine 60 posto svjetske populacije.

Vlade većine zemalja naručuju doze budućih vakcina kako bi osigurale svoje mjesto u redu. I Vlada Crne Gore potpisala je dokument o zajedničkoj nabavci buduće vakcine. „Stavili smo se na listu, kada bude pronađena vakcina da budemo među prvim zemljama koje će je nabaviti za naše građane”, rekao je ministar zdravlja Kenan Hrapović prije desetak dana u Skupštini Crne Gore.

Neki stručnjaci primjećuju i druge probleme kada se radi o distribuciji doza. „Ako se uspostavi vakcina-nacionalizam, završićemo sa limitiranim brojem vakcina za određene populacije“ smatra Ričard Hečet, glavnokomandujući u CEPI-u (Coalition for Epidemic Preparedness Innovations) koja finansira razvoj i testiranje vakcine u osam timova. „Vladari izabrani od strane određene populacije pokušaće da zaštite upravo tu populaciju. Ali, nije moguće zaštititi svoje ljude ili svoju ekonomiju sve dok se pandemija ne stavi pod kontrolu. Jedna po jedna zemlja je način na koji ne možemo pristupati ovom problemu“ – zaključuje Hečet.

Kada se pređu svi, nimalo laki nivoi igre, ostaje još jedan. Nepovjerenje građana. Strah od „čipovanja“, nuspojava, autizma… Godinama kruže etrom. Antivakserski lobi pojačan brojnim teorijama zavjere i bombastičnim naslovima u medijima stvara atmosferu u kojoj se vakcine ne vide kao rješenje.

Krajem maja obavljeno istraživanje IPSOS-a pokazalo je da dvije trećine naših građana vjeruje da će se uskoro razviti vakcina protiv koronavirusa; sedam od deset građana Crne Gore smatra da su vakcine jedan od najboljih izuma medicine, zahvaljujući kojem su mnoge zarazne bolesti iskorijenjene. Ipak, po ovom istraživanju, kada bi se razvila vakcina protiv korona virusa, svega trećina građana Crne Gore bi se vakcinisala. Među njima dominiraju oni koji imaju hronične bolesti i kojima ovaj virus predstavlja ozbiljnu prijetnju po zdravlje.

Možda će manje vremena trebati da se napravi vakcina nego da se vakcinacija sprovede u djelo.

Testiranje vakcina

Vakcine imitiraju viruse ili njegove djelove i tako stimulišu organizam da razvija antitijela. Istraživači vakcine testiraju na životinjama kako bi saznali da li one pokreću imuni sistem.

U prvoj fazi testiranja vakcina se daje manjoj grupi ljudi kako bi se utvrdilo da li je sigurna i ustanovio odgovor imunog sistema. U vrijeme pisanja teksta sedamnaest vakcina je u prvoj fazi provjere.

Tokom druge faze, vakcina se daje stotinama ljudi kako bi naučni timovi naučili više o sigurnosti i pravilnom doziranju. Do ove faze stiglo je 14 vakcina.

Faza tri – vakcinu dobijaju hiljade ljudi kako bi se potvrdila sigurnost koja uključuje i rijetke nuspojave, ali i efikasnost vakcine. Najbolje rezultate pokazalo je do sada pet vakcina. Kineska kompanija Sinovac, Pekinški i Vuhanski biološki institut, Oksfordski univerzitet i Univerzitet Melburn su ušli u treću fazu testiranja vakcine, pišu svjetski mediji.

                                                                                                 Dragan LUČIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo