Naučnici širom svijeta utrkuju se ko će prije stići do rješenja zagonetke znane kao COVID-19. Naravno, nije ovo samo stvar naučnog prestiža već i profita koji će zgrnuti onaj koji prvi stigne na cilj. Po SZO u ovu trku je uključeno više od 150 kandidata

Teorije o imunitetu krda i zamjenskim ljekovima jedna po jedna padaju u vodu. Rješenje, po mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije, za globalnu krizu izazvanu pandemijom COVID-19 je – vakcinacija. No, do pronalaska vakcine proći će još vremena.

Najoptimističniji se ovih dana uzdaju u Rusiju čiji je direktor Investicionog fonda Kiril Dimitrijev u kolumni u  Newsweeku najavio proizvodnju 200 miliona doza vakcine do kraja godine.

Dimitrijev nije jedini koji u javnost izlazi sa optimističnim scenarijima. Slušali smo kineske zvaničnike kako najavljuju vakcinu koja će postati opšte dobro i američke koji po pravilu jednako pričaju o lijeku protiv korone i tržišnim gibanjima nakon njega.

Ipak, optimizam treba staviti u aktuelni kontekst.

Naučnici širom svijeta utrkuju se ko će prije stići do rješenja zagonetke znane kao COVID-19. Naravno, nije to samo stvar naučnog prestiža već i profita koji će zgrnuti onaj koji prvi stigne na cilj. Po SZO u ovu trku je uključeno više od 150 kandidata. Za spravljanje vakcine u normalnim uslovima treba više godina rada i testiranja. Alarmantna situacija je uticala na urgentnost, pa se struka nada da će za izradu vakcine protiv korona virusa biti dovoljno od 12 do 18 mjeseci. Dosta je onih koji upozoravaju da se ovakvim ubrzanjem može ponešto i preskočiti.

Ozbiljnost istraživanja i spori ritam procesa su daleko od idealnog scenarija kada se nađete usred pandemije. Tome valja dodati vrijeme potrebno da vakcine prođu pravnu regulativu i odobravanje od regionalnih agencija, na kraju i Svjetske zdravstvene organizacije.

Kada se govori o ubrzanom ritmu, Hana Devlin naučna saradnica Gardijana, to objašnjava na sljedeći način. Ovakav rad podrazumijeva da imuni sistem prepoznaje samo određene djelove virusa i reaguje na njih. „Ako je virus bojni brod, teorija kaže da je imunom sistemu dovoljno da vidi neprijateljsku zastavu kako bi formirao neizbrisivu imunu memoriju. U slučaju COVID-19 zastava bi bili proteinski šiljci koji formiraju ‘koronu’ oko virusa“.

Neki timov su preskakali određene faze. Profesor Robin Šatok kaže da su neke grupe naučnika preskočile fazu testiranja na životinjama. Njegov tim to sebi nije dozvolio, što ih je koštalo par mjeseci zaostatka za kolegama. „Bolje je biti oprezan i biti siguran u bezbjednost onoga što ste uradili“, kaže ovaj naučnik sa Imperijal koledža u Londonu.

Timovi širom svijeta su brzim ritmom rada uspjeli doći od prepoznavanja genetske sekvence proteinskih šiljaka u januaru ove godine, do kandidata za vakcinu u nedjeljama nakon toga. Iz SZO dijele određenu dozu suzdržanosti u svojim saopštenjima, pa kažu da ostaju optimistični čak i ako klinička ispitivanja koja su sada u toku ne urode plodom.

Trka se nastavlja nesmanjenom žestinom i neizvjesnim ishodom. Nedavno smo čuli i od našeg tima za borbu protiv korone da su antitijela kratkog vijeka. Epidemiolog Senad Begić je na konferenciji za štampu izjavio da je imunitet na novi korona virus ono što brine. „Ono što sada vidimo ne sviđa nam se. Antitijela ili nijesu dobrog kvaliteta ili ne žive dovoljno dugo da bi pružili dugotrajnu zaštitu”, kazao je doktor Begić.

I ovaj faktor treba uključiti u jednačinu o vakcini. „Razumne pretpostavke su da će ona pružiti ograničenu zaštitu na period do godinu dana” tvrdi Markus Lipsič, profesor epidemiologije sa Harvarda. Njegov tim predviđa da će se u odsustvu adekvatne vakcine mjere socijalne distance produžiti makar do 2022. „Na duže staze vakcina će možda obezbijediti par godina sigurnosti“, kaže Lipsič naglašavajući da je u ovoj fazi razvoja vakcine riječ više o nagađanjima nego o čvrstim dokazima.

Slično mišljenje ima i Oliver Kepler sa Instituta Maks von Petenkofer na univerzitetu Ludvig Makimilijan u Minhenu i šef katedre za virologiju. Kepler u intervjuu za njemački javni servis tagesschau.de kaže da bi razvoj vakcine mogao  potrajati godinama, čak decenijama. „Želimo visoko efikasnu vakcinu. Dakle, vakcinu koja štiti sve vakcinisane od infekcije novim korona virusom ili makar od izbijanja bolesti Covid-19. Drugo, vakcina bi morala da bude sigurna, što znači da ne bi trebalo da ima ozbiljnih nuspojava – za sve grupe stanovništva, uključujući malu djecu i starije osobe. Treće, morate biti u mogućnosti da proizvedete stotine miliona ili čak milijarde doza vakcine relativno brzo – u roku od nekoliko mjeseci. Po mom mišljenju, nada u takvu supervakcinu potpuno je preuveličana”, kaže Kepler.

On smatra da ćemo dobiti vakcine sa relativnim uspjehom i nada se da će uz pomoć njih nestati teški oblici infekcija ili da će neki ljudi biti potpuno zaštićeni, a drugi ne. On  ukazuje da treba tražiti antivirusne ljekove koji mogu ublažiti tok bolesti, pomoći u sprečavanju trajnih oštećenja ili barem smanjiti njihov broj.

Stručnjaci su gotovo jedinstveni u mišljenju da se planeta neće boriti na jedinstven način protiv korone. Sa mnogih strana se čuju glasovi da treba što prije izgraditi jedinstvenu strategiju. Ona je, kažu, potrebna da bi glavni kandidati za dolazak do rješenja morali igrati po ustanovljenim pravilima.

Hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu Biljana Borzan, prenosi Hina, upozorava da će vakcina biti najtraženije dobro na tržištu, jer će osim od virusa štititi i od pada BDP-a, nezaposlenosti i urušavanja društvenog poretka. „Ne bi se smjela tretirati kao obično tržišno dobro, jer će u tom slučaju u globalnom aukcijskom nadmetanju najgore proći mali i siromašni. Kad je bude, vakcina mora biti dostupno svima, a ne samo bogatima”, smatra Borzan.

U tom pravcu radi COVAX alijansa. Ona okuplja aktere poput GAVI-a, CEPI-a, SZO-a UNICEFA, proizvođača, nevladinih organizacija, vlada, pa i fondacija poput one koju vode Bil i Melinda Gejts. Osim podrške razvoju i proizvodnji vakcine, cilj je njena ravnomjerna raspodjela svim ugroženim zemljama širom svijeta. Dr Set Berkli iz CEO GAVI-a smatra da je COVAX jedini pravi odgovor na  epidemiju. „Za veliki broj zemalja, ovo znači dobijanje zagarantovanog dijela doza. Tako bi izbjegli guranje na kraj reda, kao što je bio slučaj tokom H1N1 pandemije prije decenije“ – smatra Berkli. Ovoj alijansi pristupilo je 165 zemalja. Čine 60 posto svjetske populacije.

Vlade većine zemalja naručuju doze budućih vakcina kako bi osigurale svoje mjesto u redu. I Vlada Crne Gore potpisala je dokument o zajedničkoj nabavci buduće vakcine. „Stavili smo se na listu, kada bude pronađena vakcina da budemo među prvim zemljama koje će je nabaviti za naše građane”, rekao je ministar zdravlja Kenan Hrapović prije desetak dana u Skupštini Crne Gore.

Neki stručnjaci primjećuju i druge probleme kada se radi o distribuciji doza. „Ako se uspostavi vakcina-nacionalizam, završićemo sa limitiranim brojem vakcina za određene populacije“ smatra Ričard Hečet, glavnokomandujući u CEPI-u (Coalition for Epidemic Preparedness Innovations) koja finansira razvoj i testiranje vakcine u osam timova. „Vladari izabrani od strane određene populacije pokušaće da zaštite upravo tu populaciju. Ali, nije moguće zaštititi svoje ljude ili svoju ekonomiju sve dok se pandemija ne stavi pod kontrolu. Jedna po jedna zemlja je način na koji ne možemo pristupati ovom problemu“ – zaključuje Hečet.

Kada se pređu svi, nimalo laki nivoi igre, ostaje još jedan. Nepovjerenje građana. Strah od „čipovanja“, nuspojava, autizma… Godinama kruže etrom. Antivakserski lobi pojačan brojnim teorijama zavjere i bombastičnim naslovima u medijima stvara atmosferu u kojoj se vakcine ne vide kao rješenje.

Krajem maja obavljeno istraživanje IPSOS-a pokazalo je da dvije trećine naših građana vjeruje da će se uskoro razviti vakcina protiv koronavirusa; sedam od deset građana Crne Gore smatra da su vakcine jedan od najboljih izuma medicine, zahvaljujući kojem su mnoge zarazne bolesti iskorijenjene. Ipak, po ovom istraživanju, kada bi se razvila vakcina protiv korona virusa, svega trećina građana Crne Gore bi se vakcinisala. Među njima dominiraju oni koji imaju hronične bolesti i kojima ovaj virus predstavlja ozbiljnu prijetnju po zdravlje.

Možda će manje vremena trebati da se napravi vakcina nego da se vakcinacija sprovede u djelo.

Testiranje vakcina

Vakcine imitiraju viruse ili njegove djelove i tako stimulišu organizam da razvija antitijela. Istraživači vakcine testiraju na životinjama kako bi saznali da li one pokreću imuni sistem.

U prvoj fazi testiranja vakcina se daje manjoj grupi ljudi kako bi se utvrdilo da li je sigurna i ustanovio odgovor imunog sistema. U vrijeme pisanja teksta sedamnaest vakcina je u prvoj fazi provjere.

Tokom druge faze, vakcina se daje stotinama ljudi kako bi naučni timovi naučili više o sigurnosti i pravilnom doziranju. Do ove faze stiglo je 14 vakcina.

Faza tri – vakcinu dobijaju hiljade ljudi kako bi se potvrdila sigurnost koja uključuje i rijetke nuspojave, ali i efikasnost vakcine. Najbolje rezultate pokazalo je do sada pet vakcina. Kineska kompanija Sinovac, Pekinški i Vuhanski biološki institut, Oksfordski univerzitet i Univerzitet Melburn su ušli u treću fazu testiranja vakcine, pišu svjetski mediji.

                                                                                                 Dragan LUČIĆ