Povežite se sa nama

SVIJET

VANREDNI PARLAMENTARNI IZBORI I VELIKOJ BRITANIJI: Glas za – “Dovršimo Bregzit”

Objavljeno prije

na

Prema trenutnim planovima Britanija treba da do 31. januara 2020. napusti EU. Premijer Džonson postigao je sa EU sporazum o tome kako će „razvod” izgledati, ali taj sporazum mora da odobri britanski parlament

 

Britanski premijer Boris Džonson odveo je konzervativce do istorijske pobjede i komotne većine u prošlonedjeljnim vanrednim parlamentarnim izborima. U kampanji se skoro sve vrtjelo oko Bregzita, izlaska Ujedinjenog kraljevstva iz Evropske unije te je ovo i glas za Džonsonovu parolu „Dovršimo Bregzit“.

Proglašeni su rezultati iz svih izbornih jedinica i torijevci su osvojili 365 od 650 poslaničkih mesta u Donjem domu britanskog parlamenta. Premijer Boris Džonson je rekao da će mu ova pobjeda dati mandat da se „riješi pitanje Bregzita” i izvede Britaniju iz EU sljedećeg mjeseca.

Laburisti, predvođeni ljevičarem Džeremijem Korbinom, pretrpjeli su istorijski poraz, osvojivši tek 203 izborne jedinice. Korbin je prije izbora obećao „pravi zaokret“, ali birači to očito ne žele. Korbin je rekao da je za njegovu stranku izborna bila „veoma razočaravajuća noć”. Najavio je da će ostati na čelu partije do marta 2020, ali da se više neće kandidovati za premijera.

Škotska nacionalna stranka osvojila je 48, Liberalne demokrate 11, Demokratska unionistička partija Severne Irske osam mandata. Ovo će biti najubjedljivija pobjeda konzervativaca od izbora 1987. godine kada je vlast osvojila Margaret Tačer, dok se čini da su laburisti zabilježili najgore rezultate na izborima od Drugog svjetskog rata.

Džonson je tražio ove izbore, jer mu je parlament blokirao planove o izlasku iz EU. Kako bi obezbijedio većinu znao je da mora da ubijedi glasače laburista da glasaju za njega. Džonson je govorio o „najvažnijim izborima naše generacije“. Sve je zvučalo kao da se radi o novom referendumu o Bregzitu po sistemu – ko glasa za Džonsona, glasa prije svega za njegov moto „Dovršimo Bregzit “.  Tako je Džonsonova računica upalila. Stajao je nasuprot Korbinu, koji se zalagao za nove pregovore sa EU i novi referendum, baš kao i škotski nacionalisti i Liberalne demokrate.

„Boris Džonson se kockao. Da bi mogao da dobije izbore, znao je da mu treba podrška gradova i opština u kojima je skoro grijeh glasati za Konzervativnu partiju”, ocijenio je BBC. I uspio je.

Poslije izbora Korbin je kazao da su laburisti iznijeli pred ljude „manifest nade”. No, „Bregzit je toliko polarizovao raspravu da je poništio normalnu političku debatu”. Analitičari misle da je to previše jednostavno objašnjenje, posebno jer laburistički lider nije imao jasan stav o Bregzitu.

Izbornom pobjedom su konzervativci, po Džonsonu, „ukinuli blokadu parlamenta” o Bregzitu i stavili tačku na „jadne prijetnje” novim referendumom o izlasku iz EU. Džonson sada ima slobodan put do podrške parlamenta sporazumu sa EU, možda i do ispunjenja predizbornog obećanja – Bregzit do 31. januara 2020. „Bregzit će biti gotov do 31. januara – nema ako, nema ali, nema možda”, rekao je Džonson.

Tokom kampanje, on se u potpunosti usredsredio na jednu poruku – da će da „završi Bregzit”. Kampanja laburista je, međutim, bila usmjerena na druga pitanja – obećavali su da će okončati štednju i povećati izdavanja za javne usluge i Nacionalnu zdravstvenu službu. Neki od analitičara se sada pitaju da li je znak vremena u kojem živimo to što laži, prekršena obećanja i jedva uvijeni rasizam, koje je manifestovao Džonson,  predstavljaju suštinu politike? Teme obrazovanja, kriminala, beskućništva i zdravstvenog sistema, koji je na samrti – ništa od toga kao da nije bitno.

Boris Džonson je prisvojio skoro svaki trik iz repertoara Donalda Trampa. I niko nije trepnuo na to. Poražavajuće je što su Laburisti poraženi širom svog jezgra – tzv. “crvenog zida”. Konzervativci su osvojili mandate u velikim djelovima postindustrijske sjeverne Engleske iako su tamo upravo oni mjerama štednje načinili siromašne još siromašnijima.

Prema trenutnim planovima Britanija treba da do 31. januara 2020. napusti EU. Premijer Džonson postigao je sa EU sporazum o tome kako će „razvod” izgledati, ali taj sporazum mora da odobri britanski parlament. Ukoliko se to ne dogodi Britanija bi mogla da izađe iz Unije bez sporazuma. Sada je, međutim, dobio značajnu većinu u parlamentu i ne bi trebalo da ima veće probleme.

A šta posle Bregzita? Ukoliko Britanija 31. januara zaista izađe iz EU, to će biti samo prvi korak u veoma komplikovanom procesu. Prvi zadatak poslije toga biće trgovinski sporazum sa EU, jer Britanija želi što više njene robe i usluga u Uniji. Međutim, konzervativci su jasno istakli da Britanija mora da napusti carinsku uniju i jedinstveno tržište EU, kao i da okonča nadležnost Evropskog suda pravde.

 

Loša vijest za EU

Ishod izbora definiše i buduću ulogu Velike Britanije u svijetu. Ovo je kamen-međaš za veliku promjenu u britanskoj politici koja će odzvanjati zemljom u godinama koje dolaze.

Rezultati izbora u Velikoj Britaniji će oslabiti EU. Neki, kao što je češki premijer, smatraju da je Džonsonova pobjeda loša vijest za EU, jer će Britanija sada definitvno izaći iz Unije. Pobjeda Džonsona bi mogla da utiče na slabljenje EU, pa tako i na raspoloženje u zemljama aspirantima za evropske integracije. Evropske nade na Zapadnom Balkanu i ambicije za evropske integracije biće malo korigovane. Moraće još jednom da se razmisli o načinu pridruživanja EU.

Britanija će kao ponovo nezavisna zemlja u naredne dvije-tri godine imati mnogo problema i obaveza i neće se u toj mjeri baviti zemljama na Zapadnom Balkanu. Opet, potom, kao zemlja izvan EU, možda će mnogo više energije trošiti na ovaj dio sveta, posebno u Srbiji. Sa druge strane, poznavaoci prilika misle čak da je američki predsjednik Donald Tramp uvjeren da je Džonsonova pobjeda dobar signal i za njegovu sudbinu na izborima 2020, kao što je to bio slučaj 2016. godine poslije britanskog referenduma o izlasku iz EU. Takvi analitičari smatraju da je pobjeda Džonsona veliko ohrabrenje i prednost za Trampove glasače. Prema ocjenama mnogih, Tramp je praktično već počeo  kampanju za naredne izbore i na sve načine nastoji da obezbijedi neki upečatljiv spoljnopolitički uspjeh, a „Politiko“ piše da pobjeda „britanskog Trampa“, kako je nazvao Džonsona, znači da će pažnju usredsrediti na trgovinski sporazum.

„Čestitke Borisu Džonsonu na pobjedi, sada poslije Bregzita Velika Britanija i SAD mogu da zaključe novi trgovinski sporazum. Taj sporazum mogao bi biti mnogo značajniji i povoljniji nego bilo koji sa EU“, napisao je i sam Tramp na Tviteru.

 

Enigma Škotska i Sjeverna Irska

Iako je rezultat izbora razriješio dilemu kada će Velika Britanija izaći iz EU, pred premijera Džonsona nametnula su se druga važna pitanja. Između ostalog i kako će na izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU gledati građani Škotske i Sjeverne Irske.

Škotska nacionalna partija (SNP) je na posljednjim izborima dobila oko 45 odsto glasova, nešto više od procenta koji su konzervativci osvojili na nivou cijele Britanije (43,6 odsto), čime je osigurala 48 poslanika u Parlamentu. Drugi referendum o nezavisnosti Škotske je vjerovatan.

Vlada u Londonu ne može prisiliti Škotsku da protiv njene volje bude dio Britanije, kaže Nikola Stardžon, premijerka Škotske. Kako navodi, uspjeh njene SNP na izborima joj daje pravo da traži novi referendum o nezavisnosti, kako bi vlasti u Edinburgu bile sigurne da je odluka iz 2014. bila legalna i legitimna. Međutim, britanski ministri se protive tome, kao i premijer Boris Džonson. Džonson smatra da odluka škotskih građana iz 2014. kada na referendumu nisu podržali otcjepljenje od Velike Britanije mora i dalje da bude poštovana. Džonson je naglasio „svoju nepokolebljivu posvećenost jačanju Unije“.

Građani Škotske prije pet godina izašli su na referendum o nezavisnosti koji je odobrio tadašnji konzervativni premijer Dejvid Kameron. Neposredno prije glasanja, on je zaprijetio Škotima da će Ujedinjeno Kraljevstvo, ako ga Škotska napusti, uložiti veto na budući ulazak Škotske u EU.

Mnogi analitičari vjeruju da je upravo ta prijetnja bila presudna u odluci škotskih glasača da ostanu u Kraljevini, jer su time ostali i unutar EU. Dvije godine kasnije, na drugom referendumu, o Bregzitu, čak 62 odsto Škota glasalo je za ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u EU, ali preglasali su ih Vels i siromašni krajevi Engleske. Iako se radi o velikoj pobjedi SNP-a, stranke koje se protive nezavisnosti ipak su dobile većinu glasova škotskih birača. Pitanje je hoće li Bregzit još neke birače u Škotskoj okrenuti na stranu nezavisnosti. To sada ne može da bude procijenjeno, ali nekim analitičarima za sada ne izgleda da postoji većina koja bi to izglasala. S druge strane, pokret za samostalnost Škotske nesumnjivo je jak i u uslovima jednokružnog (većinskog izbornog) sistema, podrška od 45 odsto koju ima SNP dovoljna je da oni i dalje pobjeđuju na izborima i to će sigurno stvarati stalne konflikte na potezu između Londona i Edinburga.

Povrh svega, irski nacionalisti su u Sjevernoj Irskoj više ojačali nego unionisti. Postavlja se pitanje hoće li prvi put biti pomenuto otcjepljenje Sjeverne Irske?

Liderka irske nacionalističke stranke Šin Fejn Meri Lu Makdonald u subotu je poručila da raste pritisak za raspisivanje referenduma o irskom ujedinjenju. „Bregzit je promijenio politički profil Irske, u Britaniji i u Evropi. Sve što je nekada bilo sigurno, više nije“, rekla je Makdonald. Izborni rezultati su, po Mekdonaldovoj ponovo pokazali da je većina na Sjeveru protiv da budu izvučeni iz EU, protiv bilo kakve tvrđe granice na irskom ostrvu, kao i da žele da zaštite Sporazum Velikog petka i ekonomiju na cijelom ostrvu, rekla je Makdonaldova.

U posljednjoj anketi, sprovedenoj u septembru ove godine, 51 odsto glasača Sjeverne Irske bilo je za ujedinjenje s Irskom, dok je 49 odsto bilo za ostanak u UK. Nakon najnovije Džonsonove pobjede, koji je u svojim pregovorima s EU jasno dao do znanja da mu je Sjeverna Irska manje bitna od Bregzita, i nakon što su na izborima pobijedile stranke koje su za ostanak u EU i za ujedinjenje, nije čudno da je Šin Fejn,  politička stranka i nacionalni pokret irskog republikanizma u Republici Irskoj i Severnoj Irskoj, već pozvao vlade Irske i UK na početak pregovora.

Ukoliko London ne odgovori na pitanja koja mu postavljaju građani Škotske i Sjeverne Irske, postoji opasnost da se Bregzit pretvori u duboku krizu Velike Britanije koja bi uzdrmala Ujedinjeno Kraljevstvo,

                 

  Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA NAKON NOVOG KRUGA IZBORA: Svjesno, ne desno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, narod jedne od najmlađih članica EU odlučio je da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici

 

Iako su nedavno desne struje učvrstile svoje fortifikacije u Srbiji i Mađarskoj, u nekim drugim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desene radikale i populiste, koji su ponekad i duže vrijeme uzurpirali vlast. U šest mjeseci zaključno sa silaskom sa trona Janeza Janše, poraze su pretrpjeli Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj.

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, građani jedne od najmlađih članica EU odlučili su da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici.

Politički novajlija, liberal Robert Golob pobijedio je trostrukog premijera Slovenije konzervativca Janeza Janšu. Uz gotovo sve prebrojane glasove u zemlji od oko dva miliona ljudi, Pokret Sloboda (PS) je imao 34,5 odsto glasova dok su Janša i njegova SDS imali 23,6 odsto.

Pokret Sloboda, koji je osnovan 26. januara 2022, osvojio je 41 od 90 mjesta u slovenačkom parlamentu u kom će biti zastupljene još četiri stranke: Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše s 27 mjesta, Demohrišćani (NSi) sa osam, Socijaldemokrate sa sedam i Ljevica sa pet. Iako su i SDS i Nsi – koji su bili dio prethodne koalicione vlade – poboljšali svoje rezultate sa prethodnih izbora, jasno je da biračko tijelo nije podržalo njihov način vladanja.

PS je izgradio pobjedu ne samo svježinom programa i osvajanjem povjerenja birača, već u velikom dijelu i na bijesu prema  Janšinom režimu. Opozicija je optuživala Janšu da je pokušao potkopati demokratske institucije i medijske slobode otkako se vratio na vlast 2020. Očigledno je, nakon izbora, da mu Slovenci nijesu oprostili ni približavanje i slične svjetonazore sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom. Poene mu nije donijela ni ukrajinska kriza i ponašanje Vladimira Putina.

„Naš cilj je postignut: pobjeda koja će nam omogućiti da u zemlju vratimo slobodu“, rekao je Golob, pedesetpetogodišnji bivši menadžer elektroenergetske kompanije, obećao je de će vratiti „normalnost“, nazivajući izbore „referendumom za demokratiju“.

Izgleda da su i građani tako doživjeli izbore. Sa visokom izlaznošću od oko 70 odsto prokrčili su put za Golobovu pobjedu. Izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima 2018. godine je bila 52 odsto.

Politički analitičar Miha Kovač rekao je da je ove godine mobilizovano civilno društvo, a posebno mlađi birači. Analitičari su očekivali povećan odziv i da će se birači okrenuti protiv Janšine politike. Ipak, ovakav rezultat je većinu iznenadio.

Golob se školovao za inženjera solarne energije i u tom sektoru je napravio zavidnu karijeru. Bio je slovenački državni sekretar za energetiku u vladi Janeza Drnovšeka, a potom osnovao energetsku kompaniju. Trenutak za njegov ulazak u politiku došao je prošle godine kada je država restruktuirala kompaniju u kojoj je radio, izbacivši ga sa posla. Golob je potom preuzeo malu ekološku stranku i preimenovao je. Zajedno sa nekoliko profesionalaca koji su izgubili ili napustili karijeru pod Janšinom vladom napravio je preokret na slovenačkoj političkoj sceni. Njihov program je usredsređen na ekologiju, otvoreno društvo, normalizaciju i modernizaciju socijalne države…

Iako je dobrim dijelom PS do pobjede došao sinhronizujući svoj program sa željama glasača sa jedne, te otklonom od opasnih desnih politika, ima onih koji na ovu pobjedu gledaju iz drugog ugla. Prema slovenačkom političkom analitičaru Aljaz Pengovu Bitencu pobjeda Golobove stranke je projekcija kompleksa slovenačkih glasača koji neprestano traže mesiju koji će riješiti sve probleme odjednom. On je za londonski Gardijan napomenuo da smo sličnu situaciju vidjeli i 2014. godine sa Mirom Cerarom.

Kovač je ukazao da je ovo bilo i glasanje protiv. „Protiv Slovenije na mađarskom putu, protiv neliberalne vladavine  u Sloveniji, protiv vladinog preuzimanja javne televizije, protiv kontrole pravosuđa”. Upozorio je da PS nema iskustva u vladi. „To je kao kompanija koja naglo raste”, kazao je. „Nema infrastrukturu, nema znanja, nema ljudi koji znaju raditi u parlamentarnim tijelima“.

Janša, poštovalac lika i djela Donalda Trampa, vodio je kampanju na obećanjima stabilnosti. Poznat scenario. Poslije poraza je izkazao skepsu kada je budućnost pobjednika i države u pitanju. „Lako je platiti bilborde, imati podršku svih medija i tzv. civilnog društva. Nakon toga dolaze naporan rad i izazovi, a ništa od toga vam ne može pomoći”.

Golob, koji je pobjedu proslavio u COVID izolaciji, bio je miran: „Danas ljudi plešu, ali sjutra počinje novi dan. Sjutra ćemo početi vrijedno da radimo”. Obećao je i da će spasiti odnose svoje zemlje sa EU, za koje smatra da su narušeni Janšinim koketiranjima sa mađarskim desničarskim populistima. „Ova zemlja je uvijek bila orijentisana ka Zapadnoj Evropi i uvjeren sam da ćemo se vratiti svojoj porodici“, rekao je za AFP tokom kampanje.

A na Zapadu?

Pobjeda centriste Emanuela Makrona ne odaje ni približno toliko optimizma vezanog za političku budućnost Francuske. Desničarska dinastija Le Pen i njihova politika u toj zemlji prisutni su skoro pedeset godina. I drugi krug izbora je pokazao – veoma su jaki. Iako je to nedovoljno da preuzmu kormilo jedne od najvažnijih država Evropske zajednice, prijetnja je tu. Uskoro stižu i parlamentarni izbori.

Marin Le Pen je ocijenila da rezultat od 43 odsto glasova predstavlja „veliku pobjedu“ i istakla da u ovom porazu ne može a da ne osjeća nadu.

Uglavnom, drugi krug je Makrona vratio u Jelisejsku palatu sa rezultatom od 58,5 odsto prema Le Peninih 41,5 odsto. Francuska je duboko podijeljena zemlja. Makron uglavnom uživa podršku u Parizu, na zapadu, jugozapadu i u središtu zemlje, dok je Le Pen pobijedila velikom većinom u dijelovima sjeverno i sjeveroistočno, te na mediteranskom jugu. Tradicionalno se Le Penova bolje snalazi u ruralnim oblastima i predgrađima, a Makron osvaja velike gradove.

Analize nakon izbora ukazuju na rascjepe po svim šavovima francuskog društva. „Najveće su podjele prije svega generacijske i društvene“, rekao je Matje Galjar, direktor istraživanja Ipsosa France. Prema Ipsosovim podacima „starija” Francuska je masovno podržala Makrona, dok je mlađa Francuska djelimično okrenula leđa glasanju. Podaci ukazuju da su bogatiji, obrazovaniji i zadovoljniji Francuzi glasali za aktuelnog predsjednika, a siromašniji, manje obrazovani i nezadovoljni za Le Pen. Prema anketarima Elabe, 59 odsto birača koji su rekli da se „bore spojiti kraj s krajem” glasalo je za kandidata krajnje desnice; 41 odsto se odlučilo za Makrona. Politički analitičari, vođe izbornih štabova i ostali zaduženi za istraživanje javnog mnjenja imaće pune ruke posla u narednom, jako kratkom periodu priprema za novo glasanje. Francuze 12. i 19. juna čekaju parlamentarni izbori. Do tada treba naći poveznicu koja će premostiti rascjepe u francuskom društvu.

Visok odziv birača od 72 odsto nije značio laganu pobjedu Makrona. Novog starog predsjednika je izabralo jedva 38,5 odsto biračkog tijela. Mnogi od onih koji su glasali za njega to su uglavnom uradili kako bi zaustavili pobjedu krajnje desnice. Sve to čini drugi mandat još izazovnijim od prvog. I predsjednik je svjestan toga, makar ako sudimo po pobjedničkom govoru. „Poslije pet godina transformacije, srećnih i teških trenutaka, izuzetnih kriza takođe, danas je većina vas odlučila da mi ponovo ukaže povjerenje u narednih pet godina. Znam šta vam dugujem“, izjavio je Makron u govoru na Marsovim poljima kod Ajfelove kule u Parizu. „Znam da su mnogi danas glasali za mene, ne da bi podržali moje ideje već da bi blokirali ideje ekstremne desnice. Želim da im zahvalim. Ovo glasanje me obavezuje za godine koje dolaze“, rekao je Makron. Obećao je da će njegov novi petogodišnji mandat biti drugačiji. „Niko neće biti ostavljen po strani“. Makron je naglasio da se mora pronaći odgovor na bijes i nesuglasice koje su mnoge Francuze navele da glasaju za ekstremnu desnicu. „To će biti moja odgovornost i odgovornost onih oko mene“, rekao je on. Vidjećemo.

Na posljednju turu evropskih izbora se gleda sa simpatijama iz evropskih centara. Možda više na priču koja dolazi iz male zemlje podno Alpa. Njemački list Tagescajtung je pobjedu Pokreta Sloboda označio kao lijevo zelenu nadu Evrope. Uredništvo se odlučilo da na naslovnicu umjesto reizabranog Makrona stavi fotografiju Roberta Goloba uz naslov: „Sjajna izborna pobjeda protiv desničara“.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREDSJEDNIČKI IZBORI U FRANCUSKOJ: Do posljednjeg glasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i na izborima se ujediniti protiv kandidatkinje radikalne desnice. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa ekstremnom desničarkom na čelu države, u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent, moglo bi uveliko pogoršati stvari i dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope

 

Iza vijesti koje svakog minuta stižu sa ukrajnskih ratišta i korona brojki, provukao se i naslov o izborima u Francuskoj. Da rezultat prvog kruga tamošnjih predjsedničkih izbora nije bio tijesan, vijest bi možda prošla ispod radara. Sada je vrijeme i da se kandidati koji su ušli u drugi krug, sadašnji predsjednik Emanuel Makron i prvakinja desnice Marin Le Pen, razmašu sa izbornom kampanjom. Ko će se useliti u Jelisejsku palatu i u njoj boraviti narednih pet godina, Francuzi će odlučivati 24. aprila.

Makron je prvi krug završio sa 27,8 odsto glasova, dok je Le Penova iz Nacionalnog saveza skupila 23,1 odsto. Oboje su postigli više nego u prethodnom prvom krugu 2017. godine.

Oba kandidata treba da traže pomoć od 49 odsto birača koji u nedjelju nijesu podržali nijedno od njih, ali i od 25,1 odsto koji uopšte nisu glasali.

Izbori se mogu tumačiti i na drugi način: 70 odsto onih koji su glasali u prvom krugu izbora glasali su protiv aktuelnog predsjednika. Eto razloga za brigu. Makron će se truditi da pridobije i dio apstinenata i pokrene ih da se upute ka biralištima. Odziv birača je bio izuzetno nizak. Za ostanak kod kuće u prvom krugu izbora odlučilo je četiri procenta više ljudi u odnosu na 2017.  To je i blizu rekorda iz 2002. od 28,4 odsto, piše France24.

Iako prve ankete u drugom krugu pokazuju da je aktuelni predsjednik neznatno ispred, konačni rezultat je daleko od sigurnog. Le Penova će sigurno dobiti glasove ekstremno desnog Érika Zemoura i njegovih pristalica. Više od 3,2 miliona glasača koji su izabrali druge kandidate krajnje desnice, uključujući Érica Zemura, vjerovatno će svoju podršku prenijeti na Le Pen, smatraju svjetski mediji.

Makron očekuje podršku mainstream desnice i ljevice, kao i Zelenih. Stručnjaci kažu da će mu trebati podrška onih koji su glasali za radikalno lijevog Žan Luk Mélenšona. Čelnik La France Insoumise (Nepokorena Francuska) pozivao je svoje pristalice da ne glasaju za Le Pen, i odlučio da ih ne pozove direktno da daju glas njenom suparniku. Mélenšon je došao do značajnog trećeg mjesta i bio je prilično iznenađenje izbora. Dok su se prebrojavali glasovi iz velikih gradova, izgledalo je kao da bi mogao otići umjesto Le Penove u drugi krug. „Svaki glas za Marine Le Pen je jedan glas previše“, poručuje danas ovaj iskusni političar.

Što se tiče ostalih kandidata, najveća razočarenja su rezultati koje su zabilježile mejnstrim stranke koje su se decenijama smjenjivale u Jelisejskoj palati sve dok Makron nije došao na vlast. Valeri Pekres, kandidatkinja Republikanaca, osvojila je 4,8 odsto, a An Idalgo, predstavnica Socijalista, svega 1,7 odsto.

Makron je dobio najveću podršku od najstarijih glasača – onih od 70 i više godina, dok je Le Penova najviše glasova dobila među biračima u kategoriji od 50 do 59 godina. Melenšon je daleko najpopularniji među biračima od 18 do 34 godine. Grupacija koja je Melenšona prepoznala kao svoj glas, ima dosta slabu izlaznost.

Anketari Ipsosa su iznijeli neke zanimljive podatke. Prema njihovom istraživanju, 43 odsto glasača koji su rekli da su „vrlo zadovoljni“ svojim životom je glasalo za Makrona, u poređenju sa 21 odsto za Le Penovu. S druge strane, 46 odsto onih koji su rekli da „nijesu zadovoljni“ glasalo je za Le Pen, a samo 4 odsto za Makrona.

Sada je vrijeme za pun gas. Do izbora je desetak dana, pa se očekuje ne samo ubrzani tempo nego i pojačana retorika dvoje preostalih takmaca.

Da se francuski predsjednik okrenuo i desnim uporištima u potrazi za sigurnijom pobjedom, bilo je jasno kada je krenuo na sjever, ka Denainu, bivšem rudarskom gradu koji je nekad bio pod kontrolom socijalista. To je sada tvrdo uporište krajnje desnice. U prvom krugu izbora gotovo 42 odsto birača u ovom mjestu glasalo je za Le Penovu, a nešto manje od 15 odsto za Makrona.

Osim u direktnim susretima sa glasačima, Makron i Le Pen će svoje stavove i argumente prezentovati, ali i ukrstiti u televizijskoj raspravi četiri dana prije glasanja. Tada će imati više prilike da govore o svojim programima. Za Francusku ovo su bitne stavke predizbornog marketinga. Na prošlim izborima iz 2017. godine gotovo 16,5 miliona gledalaca ispratilo je kako varniči između ovo dvoje kandidata. Kraćih rukava te godine je ostala kandidatkinja desnice. Tako su na kraju odlučili i birači.

Makron se obratio i gubitnicima iz prvog kruga i rekao da je spreman pružiti ruku političkim suparnicima i razmotriti „novu metodu“, ali je odbio dati konkretnije objašnjenje ovih riječi. Takođe je rekao da će svoj program „razraditi” nakon što sasluša „bijes i očaj” onih koji nijesu glasali za njega, a posebno mladih zabrinutih za okolinu.

Ovakva retorika francuskog predsjednika mnoge nije iznenadila. Dok se u prvom krugu izbora fokusirao na spoljnopolitičke teme i Francusku na globalnoj sceni, prvenstveno kao posrednika u Ukrajini, sada je odlučio da okrene kartu. Razlog je jednostavan, kažu brojni analitičari. Biračima u Francuskoj su prioriteti kupovna moć, plate, cijena energije… Spoljnopolitičke teme su za njih daleke brige, pa se, vrlo moguće, dio njih osjetio zapostavljenim.

Davne 2017. godine sve je za njega bilo drugačije. Francuski portal France24 prenosi da je tada atmosfera bila takva da bi skoro svi priznali da je glasanje unaprijed zaključeno; suočavanje sa krajnjom desnicom na predsjedničkim izborima tada je još značilo praktično automatsku ubjedljivu pobjedu. Različite političke snage su imale tendencije da se udruže ispred glasačke kutije kako bi odagnali prijetnju bilo kog ekstremno desničarskog izazivača. Makron je tada osvojio 66,1 odsto i postao najmlađi predsjednik Francuske. Le Penova je imala duplo manji razultat.

Iako prednost daju aktuelnom predsjedniku, mnogi mediji upozoravaju na uspjeh Le Penove. Ova političarka je uspjela u posljednjih nekoliko sedmica da animira svoje birače i učini da oni zaborave njenu bliskost s Vladimirom Putinom. Osim toga, njen kontakt sa glasačkim tijelom je bio direktniji i konkretniji. Pričala je o cijenama rada, povećanju plata i sličnim temama koje su očigledno u prvom planu. Uz to, u proteklim godinama osjetna je umjerenija retorika ove političarke. I to je očigledno igralo ulogu u izbornim rezultatima.

Reklo bi se da je cilj oba predsjednička kandidata da glasačima prodaju nekog novog sebe. To će biti teže aktuelnom predsjedniku, koji je prije pet godina donio dozu svježine na političkoj sceni Francuske.

Nakon pet godina njegovog vladanja Francuskom, 53 odsto registrovanih birača, koji su glasali protekle nedjelje, glasalo je za antiestablišment kandidata, bilo sa desne ili lijeve strane. Makronov posao u drugom krugu biće težak. Uvjeriti dovoljan broj ovakvih birača da se priklone njemu umjesto kandidatkinji radikalne desnice.

Treba se podsjetiti da se sa Makronovim dolaskom na vlast 2017. godine umjesto klasične podjele lijevo-desno pojavio novi politički pejzaž sastavljen od mejnstrim bloka u centru koji je liberalan, proevropski i globalistički sa dvije krajnosti na desnoj i lijevoj strani. U konačnici, od tih polova će zavisiti izbori 24. aprila.

I u Evropi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i ujediniti se protiv Marin Le Pen. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa radikalnom desničarkom na čelu države u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent je nešto što bi moglo uveliko pogoršati stvari. I dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo