Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Zakonom po medijima

Objavljeno prije

na

Na ulazu u novinarstvo, svi smo dobijali pouku:  stvaraj, njeguj i čuvaj izvore. Bez toga ova profesija ne postoji. Članovi Vlade i poslanici vladajuće koalicije znaju kako su novinari bez pouzdanih i zaštićenih izvora nemoćni. Zato su usvojili zakon protiv medija

 

Neka nam je sa srećom novi Zakon o medijima.

Dvije godine silnog truda, razgovora i pregovora, a onda je Vlada uradila  po svome. U parlament je stigao propis koji može stati u jednu rečenicu. Novinar je dužan da otkrije izvor informacije kad god državni tužilac procijeni da je to neophodno radi zaštite nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta i zdravlja. Pa se vi informišite.

Na ulazu u novinarstvo, svi smo dobijali pouku: stvaraj, njeguj i čuvaj izvore. Bez toga ova profesija ne postoji. Nema sumnje da članovi Vlade i poslanici vladajuće većine u Skupštini znaju da su novinari bez pouzdanih i zaštićenih izvora nemoćni i bezopasni. Otud se ono što su ovom normom novog zakona uradili medijima i  pravu, javnost treba da zna, ne može zabašuriti slatkorječivošću i obećanim novcem iz budućeg Fonda za pluralizam medija.

Danas na crnogorskim ulicama nema građana koji traže brisanje  opake  odredbe novog zakona. Nema ni medija koji sa zamračenim ekranima i praznim stranicama prijete štrajkom i pozivaju vlast da vrati oteto. Recimo, pod sloganom: Ne damo izvore, to su naše svetinje. Možda i ova tišina kojom je ispraćeno usvajanje Zakona o medijima svjedoči o osjećaju da sa ovim vlastima nema razgovora i dogovora.

Dok iz svijeta stižu upozorenja da se ukidanjem  prava na zaštitu izvora, ukida pravo na slobodu informisanja, ovdašnji promoteri medijske neslobode pjevaju  o poštovanju standarda. ,,Mi smo uzeli u obzir sve ono što su bili stavovi i Savjeta Evrope kroz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, da je zaštita izvora informacija pravilo, a da izuzeće postoji samo u zakonom predviđenim okolnostima, u slučajevima kada su alternativne mjere za otkrivanje informacija iscrpljene”, tvrdi ministar kulture Aleksandar Bogdanović.

Ne  mareći, kako se ovdje „alternativne mjere“ lako i brzo iscrpljuju. Pa poslanik očas posla bude „stavljen u zatvor“ zato što nije htio da otkrije  ko mu je rekao za navodnu korupciju istih tih tužilaca pred kojima je trebao da svjedoči. „To ne predstavlja ni pokretanje krivičnog postupka ni pritvor, već mjeru prinude za ispunjenje građanske dužnosti“,  podučili su nas iz Višeg suda. Precizirajući kako „ta mjera traje dok svjedok ne pristane da svjedoči, najduže dva mjeseca“. Prema prvim tumačenjima, pošto Zakon o medijima nema propisane kazne za novinare koji u tužilaštvu ostanu dosljedni u poštovanju prava na anonimnost svojih izvora, na njih će se primjenjivati upravo pomenuta mjera prinude. Do dva mjeseca.

Ili će biti patriotski da u zatvor pošaljemo one koji su nam ukazali na činjenice: da u ugovoru o gradnji prve dionice auto-puta nema petlje Smokovac, električnih i vodovodnih instalacija; da su nam kontaminiranu piletinu iz Brazila podvaljivali kao domaću; da Vlada pola godine  „ne zna“ da su njeni namještenici pravosnažno osuđeni za zloupotrebu službenog položaja; da Đukanović nije sam sebi, vlastitom čašću i ugledom, garantovao višemilionski kredit već su to uradili oni koji su se obogatili pod njegovom vlašću, za vrijeme „ničim izazvanih sankcija“; da je njegov brat uz pomoć njegove vlade uzeo desetak miliona naših para – ni za šta. I da zato nije odgovarao niko…

Kad sljedeći put u neku redakciju stigne snimak policijske torture na našim  ulicama, treba li da ga objavimo ili da tužiocu potkažemo snimatelja/dostavljača koji je bilježeći nepočinstvo doveo u pitanje nacionalnu bezbjednost? Ako nam medicinski radnici, ponovo, prijave da u bolnicama nema dovoljno zaštitne opreme,  a mi to potvrdimo i objavimo, znači li da smo skupa udarili na javno zdravlje? Šta tačno znači „ugrožavanje teritorijalnogi integriteta“ od strane novinarskih izvora (riječ nasilno se ne pominje) kada je novina koju čitate za trideset godina svog izlaženja promijenila četiri različite države?

Još jedna batina je u rukama vlasti. One koja se bez pardona deklariše kao neprijatelj uzbunjivača/zviždača spremnih da ukažu na nezakonitosti i  zloupotrebe; koja krije podatke o trošenju novca iz državnog budžeta, detalje o angažmanu Vladinog aviona, identitet onih koji su trgujući nekretnine kupili crnogorsko državljanstvo…

Usvojeni Zakon o medijima je oruđe u rukama onih koji šireći strah pokušavaju pacifikovati neposlušne novinare i njihove izvore – građane spremne da brane javni interes. Neće valjda uspjeti. Šta su dva mjeseca spram decenija koje su nam već uzeli.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Kaljuga i grabež

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se djelovi nove vlasti junački  bore protiv nove vlade, čija su formacijski podrška, izgleda kao da se  DPS povukao u stranu, primirio.  Nije tako. Odlazeća vlast udarnički radi ono u čemu je uvijek bila bez konkurencije. Grabi, pustoši

 

Sjednica na kojoj bi mandatar Zdravko Krivokapić trebalo da predstavi program  vlade još nije ni zakazana, a već je stigla i prva ostavka. Advokat Nikola Terzić je povukao kandidaturu zatečen činjenicom da dobija udarce s leđa od onih u čije se ime želio prihvatiti nezahvalnog posla ministra policije. „Ja sam ovaj teret mogao nositi,  jedino ako imam razumijevanje od svih onih koji su sa mnom na istoj strani”, kazao je Terzić, poželjevši uspjeh nesuđenim kolegama u vladi koja će biti ozvaničena početkom decembra.

A možda i neće. Pošto su oni koji su, zahvaljujući Krivokapiću, Bečiću i Abazoviću, postali pobjednici poslije decenija poraza i potonuća, zapeli da pobjedu opet  pretvore u poraz.

Možda politički rezon nalaže drugačije. Možda Nikola Terzić zaslužuje kritiku što nije pokazao veću otpornost na udarce. Ali, poštujući znanje i trud koji je mladi advokat Terzić uložio zastupajući Patriciju Pobrić pred državnim institucijama, neprijateljski nastrojenim prema uzbunjivaču iz afere Ramada, čovjeku nekako dođe drago što se na vrijeme  izmakao od kaljuge.  Prije nego se zaglibio u živo blato koje „tradicionalni opozicionari“ pripremaju onima koji su zauzeli „njihova mjesta“ u budućoj vladi. Rezervisana. Odavno zaslužena.

Malo o tim zaslugama.  „Sa velikim zadovoljstvom sam ustupio poziciju broj jedan profesoru Krivokapiću“, objašnjavao je uoči izbora Andrija Mandić. Ne bježeći od zasluga za potez koji je povukao. „Znajući da je to dobar izbor i prava poruka –  da takav čovjek može da privuče i one ljude koji možda ne bi glasali za neku od opozicionih stranaka i možda je ne doživljavaju kao pravi izbor“.

Pošto je postalo jasno da ga Krivokapić neće u vladi, Mandić se dosjetio kako su „dobronamjerni ljudi“ čelnike DF-a uvjeravali da je Krivokapić glasač DPS-a, ali su oni „odabrali da vjeruju“ preporukama sveštenstva SPC-a. I, naivni, prevarili se.

„Mi Krivokapića, naravno, nismo poznavali“, pritvrdio je i Nebojša Medojević.   „Njega nam je na našu listu nametnula crkva”.

Sada, znači, znamo ono što nijesmo mogli znati prije izbora. Crkva (SPC) je u jeku krize izazvane Zakonom o slobodi vjeroispovijesti „tradicionalnog glasača“ DPS-a (Krivokapića) nametnula za nosioca prosrpske liste koju je predvodio DF. Onda je mandatar pobijedio „svoje“. I sada pokušava da ih razvlasti. Sve sa ciljem da, po nalogu SPC-a i DPS-a, omogući osnivačima Monitora i Vijesti da preuzmu vlast nad Crnom Gorom. Ima indicija da je, istim aranžmanom, obuhvaćen i poraz Trampa na predsjedničkim izborima u SAD-u.

Čelnici DF-a pokušavaju da osujete taj mračni plan, tako što pokušavaju pokazati  da DPS nije najgore što se moglo desiti ovoj zemlji.

Nije smiješno. U tom okruženju Zdravko Krivokapić treba da sastavi vladu i za nju dobije podršku. Ti će političari krojiti sudbinu budućoj vladi.  I to kao njena ,,podrška“.

U cijeloj toj zgodi, nekako  izgleda kao da se DPS povukao u stranu da ne smeta. Nije tako. Dok novoformirana većina klevetama i psovkama utvrđuje temelje buduće saradnje, ili već planira gdje će „parkirati“ mauzolej kad ga skinu sa Lovćena, odlazeća vlast radi ono u čemu je uvijek bila bez konkurencije. Grabi. Pustoši.

Odlazeći ministri koriste produženi politički vakum, međuvlašće, pa gazduju  bez ikakve kontrole. U svojim resorima zaključuju višegodišnje ugovore o javnim nabavkama (od toalet papira do polisa osiguranja imovine i lica). Ugovaraju kapitalne investicije. Zaključuju ugovore o dopunskom radu i konsultantskim uslugama. Ti ugovori se onda, nije na odmet pomenuti, isplaćuju u cijelom iznosu bez ikakvog dokaza o izvršenom poslu. Dok u državnom trezoru bude i jednog centa.

Da odlazeća vlast nije sebična svjedoči i podatak da je za samo 30 dana, nakon izbora, Ministarstvu finansija stiglo 700 zahtjeva za nova zapošljavanja u državnim institucijama. Od viška će glava da boli nekoga drugoga. A, platiće zna se ko.

U pauzama, povlašćeni vrše otpis službenih automobila pa ih, tako rashodovane, za sitan novac kupuju na fingiranim licitacijama. Da je vječna. Kako god obrneš.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ono malo istine

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krizama pomaže vjera, ali se iz kriza izlazi istinom. Naravno i znanjem. Od znanja budućeg  premijera  i ministara, te njihove istinske volje da krenu u reforme i preobražaj ove zemlje, zavisi hoće li Crna Gora iskoristitii  istorijsku šansu. Nebo može i da pričeka

Sedmica je nekako protekla u biblijskim motivima. Ne znaš je li to blizu apokalipsa ili će Crna Gora, a bogami i svijet, krenuti nekim drugim ovozemaljskim tokom. Demokratskijim, humanijim. A kako to biva, kad se za zemaljskih pređe na nebeske teme, istina postane sve teže mjerljiva i izreciva. Ali, samim tim i značajnija.

Smrt mitropolita Mitropolije crnogorsko primorske Amfilohija Radovića obilježila je prethodnu sedmicu. I nekritičnost prema njegovim zemaljskim danima.  U posmrtnim govorima, na društvenim mrežama, ali i u medijima, kao da se zaboravio  njegov doprinos našim devedesetim minulog vijeka. Rasplamsavanju mržnje u ratovima kroz koji su bivše jugoslovenske republike prošle. Odnijeli brojne živote i cijele svjetove. Zaboravljalo se na njegovo negiranje crnogorske nacije, kletve, nelegalno graditeljstvo, monopolsku poziciju Mitropolije pod njegovim vođstvom.

Crnogorsko društvo je propustilo priliku da se suoči sa prošlošću,  selektivno pamteći i uljepšavajući biografiju Mila Đukanovića. Naša djeca u udžbenicima nisu imala priliku da uče istinu o našoj strani rata. Cijenu će plaćati generacije. Isti obrazac, selektivnosti, ponavlja se i sa ocjenom učinaka Amfilohija Radovića. Ako se tako nastavi, i posljedice će biti iste.

Mnogi i od onih koji se ne slažu sa brojnim stavovima mitopolita Amfilohija,  ističu njegove zasluge za pobjedu nad Đukanovićevim režimom i mirnu smjenu vlasti u Crnoj Gori. Te mu zasluge ne treba oduzimati. Bez njegovog umijeća, prosrpski političari u Crnoj Gori, i sprski političari izvan Crne Gore uništili bi šansu da dođe do prve smjene vlasti u našoj zemlji,  na izborima. Ali, nije red prešutjeti ni duge godine partnerstva svjetovnog i duhovnog gospodara Crne Gore, koje je olakšavalo Đuakanovićevu vladavinu.  Mnoge tekovine iz posljednih trideset godina – su im zajedničke.

Po svemu sudeći, mitropolitovi amaneti pomogli su i da na kraju dođe do koncepta ekspertske vlade. Apostolske, što bi rekao mandatar. Koji je ove sedmice javnost počastio i slikama prisustva mitropolitovoj sahrani, bez zadrške kršeći  propise o bezbjednosti javnog zdravlja. Bio je bez maske u gužvi i pričestio se, dok korona virus hara oko nas, iz kašičice iz kojih su se pričetile hiljade. Slektivno poštovanje pravila nije dobar početak. I nije ništa novo. To smo već imali.

Mandatar Krivokapić voli da pomene da su eksperti neophodni da izvade zemlju iz duboke, pa i zdravstvene krize. Odbio je da čuje upozorenja  zdravstvenih eksperata  da su su brojke zaraženih u crnoj Gori uznemiravajuće. I da, nakon ovako organizovane mitrpolitove sahrane, slijede još veće nevolje.  Saberi, oduzmi – nek nam je bog u pomoć.

Neki, i dalje, dok  se klanjaju nebu, nastavljaju sa podzemnim političkim računom. Nema amaneta koji može neke od lidera Demokratskog fronta, poput Nebojše Medojevića, odvratiti od sna o raju u novoj  vladi. Ili srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i druge duhove devedesetih od sna o Beogradu na vodi. Našoj.

Još se istorije pisalo ove sedmice. Na američkim izborima mogao bi pobijediti  kandidat Džozef Bajden. Istorija će svakako zapisati kako je naš Nebojša usred prebrojavanja, čestitao pobjedu  aktuelnom predsjedniku Donaldu Trampu. Zaključivši suptilnom političkom analitikom da je Bajden –  „komunjara“.

Nego, da se vratimo kući. U krizama pomaže vjera, ali se iz kriza izlazi istinom. Naravno i znanjem. Od znanja budućeg  premijera  i ministara, te njihove istinske volje da krenu u reforme i preobražaj ove zemlje, zavisi hoće li Crna Gora iskoristiti istorijsku šansu. Nebo može i da pričeka.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Rotacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Menadžment od Plantaža pokušava napraviti državu u državi. Pođe li im to za rukom, uz pomoć odlazećih i(li) dolazećih vlasti, Crna Gora će ostati bez jedne od, malobrojnih, „privrednih svetinja“.   Dok sve grmi od visoke politike. I sudbinskih tema

 

Crnogorska privreda bitiše stiješnjena, između vijesti o progresivnom širenju korone, puzajućim pregovorima za sastav nove vlade i obnovljenim sumnjama u upletenost državnog/DPS vrha u zločine koji su pratili vremena tranzita i tranzicije. Daleko od glavnih vijesti. Bez obećane pomoći. Uz najave da joj, u dogledno vrijeme, može biti samo teže.

Dok se privatni sektor, stotine i hiljade malih i srednjih preduzeća koja hrane ovu zemlju i  ljude bore za dah, čelnici državnih firmi brinu druge brige. Ponajprije, kako će pred nove vlasti.

Na svakih petnaest osoba koje su, sredinom marta, na radnom mjestu dočekale koronu i prvo „zatvaranje“  privrede,  jedna je već ostala bez posla. Tu se ne računa srednji menadžment preduzeća u državnom vlasništvu koji, poput onih u Budvanskoj rivijeri,  pred  odlazak u penziju dobijaju ogromne otpremine (90 hiljada).  Takav im ugovor.  

Plantaže su ipak posebna priča. Državna revizorska institucija im je početkom septembra dala dvostruko negativno mišljenje – na finansijski izvještaj i zakonitost poslovanja tokom 2018.  Zatečeni nepravilnostima revizori su, mimo svog  običaja, izvještaj poslali i državnom tužilaštvu. Tamo se već izviđa poslovni aranžman kojim su Plantaže kruševačkom Rubinu prodale milion litara svježeg lozovog destilata po cijeni od 2,4 eura po litru. Iako je za litar svježeg destilata te jačine (62 posto) potrebno 6 – 7 litara vranca, koji vrijede makar tri puta više.

Kompanija je godinama poslovala uz, zvanično,  minimalnu dobit samo zahvaljujući prodaji imovine (akcije i zemljište) i kreditima. Dugovi su narasli na skoro 40 miliona dok u vrijednost zaliha koje menadžment procjenjuje na isto toliko (40 miliona) sumnjaju kompanijski uzbunjivači, mali akcionari i revizori DRI.

Zato je vijest o ostavci izvršne direktorice koja preduzeće vodi 12 godina bila  očekivana i razumljiva. Za razliku od obrazloženja. Verica Maraš je članovima Odbora direktora predložila da je razriješe „prvenstveno i isključivo“ zato što je njena partija izgubila na izborima. Još im predložila i nasljednika koji će „uživati i odgovarajući politički legitimitet“ kod dolazećih vlasti.

Bord je postupio po naređenju. Izvršnu direktoricu koja je Plantaže dovela na rub propasti imenovali su za savjetnicu. Na njeno mjesto su postavili dotadašnjeg direktora Sektora pravnih i opštih poslova. Jednog, od najodgovornijih za nepoštovanje zakona zbog koga je DRI  primorana da se obrati državnom  tužilaštvu.

Novoizabrani direktor postavljen je na revers, pošto Odboru direktora koji ga je imenovao tek treba da ponudi na uvid, inače obavezne, strategiju razvoja i plan poslovanja kompanije. Do tada, Miroslav Vuković ostaje i v.d. direktora pravnog sektora. Kako bi imao gdje da se vrati ako ovaj ili neki drugi bord ne prihvate njegove razvojne vizije.

Čestitke direktoru, prije nego je zvanično izabran, stigle su iz Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore – jedne od pridruženih članica koalicije Za budućnost Crne Gore. Oni su potvrdili da je menadžment Plantaža bio upućen u „politički angažman i opozicioni habitus“ njihovog člana i dolazećeg rukovodioca. Pa se požalili na one „neformalne centre moći koji bi da sastavljaju vladu“ Iste, kažu,  koji „ne mogu podnijeti činjenicu da će Vuković svojim profesionalnim angažmanom zaustaviti svaki pokušaj privatizacije i pljačke Plantaža“.

Komunisti iz JKPCG još, izgleda, nijesu obaviješteni da su Plantaže već poprilično opljačkane. Ili makar upropašćene. A što se privatizacije tiče  ona je, makar iz ugla novog/starog menadžmenta,  nepotrebna. Oni su  radili šta su htjeli, a uzimali koliko im je trebalo. Bivša direktorica je, na momente, imala platu veću od 15 prosječnih ili 35 minimalnih zarada u Crnoj Gori. I to nisu bili svi njeni prihodi od Plantaža.

Sve je bilo kao da je njihovo. Ili ničije.

Rotacije u menadžmentu te kompanije, uz  insistiranje na političkoj lojalnosti („legitimitet“)  valja shvatiti kao paničan pokušaj da se spriječe „izvanjci“ da uđu u firmu i utvrde njeno zdravstveno stanje. Menadžment od Plantaža pokušava napraviti državu u državi. Pođe li im to za rukom, uz pomoć odlazećih i(li) dolazećih vlasti, Crna Gora će ostati bez jedne od malobrojnih, „privrednih svetinja“. Dok sve grmi od visoke politike. I sudbinskih tema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo