Povežite se sa nama

SVIJET

ZLATNA ZORA,  PORAZ FAŠIZMA U SRCU EVROPE: Svakodnevna borba

Objavljeno prije

na

Pravi pobjednici ovog dugog suđenja u kojem je Apelacioni sud u Atini proglasio lidere ultradesničarske partije Zlatna zora krivim za formiranje kriminalne organizacije. Jedna od njih je hrabra Dimitra Zorzou koja je bila svjedok očevidac ubistva. Nijesu je pokolebali ni brojni telefonski pozivi i prijetnje koje je trpjela tokom godina suđenja, niti to što je optuženi vrijeđao i prijetio u samoj sudnici

Završeno je „najveće suđenje nacistima od Nirnberga“, prenijeli su svjetski mediji. Epilog procesa koji nosi nimalo laskavo poređenje sa najvećim užasima prošlog vijeka je, poslije presude Apelacionog suda u Atini,  poznat.   U višegodišnjem sudskom procesu Nikos Mihaloljakos lider Zlatne zore  i šestorica bivših grčkih parlamentaraca proglašeni su  krivim za vođenje zločinačke organizacije. Još šest bivših poslanika ove partije krivi su za učestvovanje u zločinačkoj organizaciji. Među njima je i član Evropskog parlamenta Joanis Lagos koji je bio glavni član Zore za Pirej, oblast u kojoj je ubijen mladi reper Pavlos Fisas čije je ubistvo pokrenulo pad najozloglašenije političke partije Evrope. Ovaj tridesetpetogodišnji reper i antifašista ubijen je 2013. godine. Nakon tuče u Pireju izboden je nožem od člana Zlatne zore. Nakon toga policija je pretresla kancelarije partije u Atini. Kasnija istraga je potvrdila da je ubica bio u kontaktu sa članovima partije. Među brojnim privođenim članovima našao se i Nikolaos Mihaloljakos.

Lideri organizacije osuđeni su na po 13 godina zatvora, članovi su dobili od pet do sedam godina. Fisasov ubica, Giorgos Roupakias će ostatak svog života provesti iza rešetaka.

Pravi pobjednici ovog suđenja su obični ljudi. Jedna od njih je hrabra Dimitra Zorzou koja je bila svjedok očevidac ubistva. Nijesu je pokolebali ni brojni telefonski pozivi i prijetnje koje je trpjela tokom godina suđenja, niti to što je optuženi vrijeđao i prijetio i u sudnici. Zorzou je odrastajući u ovakvoj Grčkoj i te kako bila svjesna situacije u kojoj se nalazi, ali je istrajala u traženju pravde za ubijenog mladića, njegovu porodicu i neko bolje grčko društvo.

Podrška njoj i drugim svjedocima na ovom suđenju stizala je van zidova ove ustanove. „Strah neće pobijediti“ klicale su hiljade demonstranata sa ulice site višedecenijske bahatosti Zlatne zore i njenih pristalica. Oko 2000 policajaca iz svih krajeva Grčke bilo je prisutno u Atini kako bi spriječili eventualne sukobe demonstranata i desničara.

Grčka predsjednica Katerina Sakelaropoulou rekla je za medije da je presuda veoma važan dan za demokratiju i dokaz da su grčke institucije sposobne da se brane od svih pokušaja umanjivanja njihovog značaja. Bivši premijer Aleksis Cipras koji je viđen na protestima ispred suda rekao je da će se nakon godina širenja mržnje, trovanja grčkog društva i planiranja ubilačkih napada pripadnici Zlatne zore konačno suočiti sa pravdom. Majka ubijenog repera Magda FIsas  je poručila: ,,Moj Pavlos ih je sam pobijedio!”

U godinama prije i za vrijeme ubistva mladog repera u Grčkoj su bilježeni slučajevi rasistički motivisanih napada koji su mjere sa tri cifre. Između naslova uvijek bi isplivalo ime zloglasne organizacije. Ovoliki prostor Zlatna zora je po nekim izvještajima uspjela da osvoji najviše usljed neaktivnosti policije. Brojni su slučajevi da su pripadnici policijskih snaga njeni članovi ili simpatizeri pisao je BBC. Njihov novinar smatra da je i ranije mogla da se podigne optužnica za stvaranje krimnalne organizacije, ali da je tek nakon ubistva Fisasa bilo dovoljno dokaza da se slučaj privede kraju.

Za uspon Zlatne zore mnogi zasluge pripisuju ekonomskoj krizi koja se teško obrušila na Grčku čineći je jednom od najzavisnijih ekonomija EU. U takvoj scenografiji, navodno se boreći za svakog Grka, ova fašistička organizacija je uspijevala da pridobije ne samo glasove istomišljenika, već i onih na rubu egzistencije.

Al Džazira slikovito prenosi situaciju u Grčkoj za vrijeme uspona Zlatne zore: „Nezaposlenost je išla do neba sa 27 procenata. Evropski prosjek je 11 procenata. Sistem javnog zdravstva je kolabirao i preko milion ljudi nemaju mu pristup. Po UNICEF-u više od trećine maloljetnika su u riziku od siromaštva“.

Bili su to najbolji dani Zore. Na izborima 2012. je uspjela da privoli skoro pa pola miliona glasača.

Petros Fasoulas, grčki politički analitičar tvrdi da je toliku popularnost organizacija uspijevala da obezbijedi usljed postojanja jake mreže aktivista koji su znali da odrade teren. Naročito u siromašnim krajevima. ,,Kupovali” bi glasove distribuirajući hranu i odjeću, akcijama dobrovoljnog davanja krvi. Kada to nije palilo, pribjegli bi onome u čemu su najbolji – zastrašivanjima i prijetnjama.

,,Neke oblasti su toliko siromašne da se njihove ksenofobne poruke veoma dobro primaju. Postoji značajan dio grčke populacije koji usvaja takvu retoriku”, smatra Fasulas. I tako i prije i poslije ubistva Fisasa.

Članovi Zlatne zore su osim ovakvih akcija prodavali zaštitu Grcima, štitili starije članove društva „od lopova“ prilikom odlaska u kupovinu, pomagali stanodavcima da izbacuju imigrante iz iznajmljenih stavova… Zviždači iz ove partije su tvrdili da za sve to postoji cjenovnik.

Zlatna zora sve to vrijeme puni novinske stupce ne samo političkim uspjesima, već i svakodnevnim aktivnostima u borbi protiv ,,zla” oličenog u migrantima i onima koji ih brane. Napad na egipatskog ribara ili studenta ljevičara – naslov po naslov, išlo je tako godinama. Često je Atina znala izgledati kao pravo bojno polje.

Grčki desni ekstremisti su uspostavljali kontakte i sa organizacijama sličnih uvjerenja iz Bavarske. Planirano je osnivanje ćelije u Nirnbergu. Držali su i konferenciju u tom gradu za koju su državne službe te zemlje bile posebno zainteresovane.

Koncentrisali su se i na širenje van granica kontinenta. „Gdje god ima Grka“ govorio je portparol stranke Ilias Kasidaris, još jedan od osuđenih za kriminalno udruživanje, prilikom planiranja prelaska na australijski kontinent. Grčka dijaspora u ovoj zemlji pružila je veliki otpor razvoju ove ideje u Australiji. Sličan scenario desio se u Kanadi. Mediji su prenosili i priče o njihovim vezama sa sličnim organizacijama iz SAD-a i finansijskim injekcijama iz Rusije.

U vrtoglavom usponu partije započet je i njen kraj koji će uslijediti sedam godina kasnije. Dok su se ankete kretale u korist popularnosti Zlatne zore stigao je hladan tuš. Ubica repera Fisasa priznao je da je član ove organizacje. Desetine hiljada ljudi izašle su na ulice, a odmah su krenula i hapšenja rukovodstva partije. Ipak, kraj je bio  daleko. Dvije godine kasnije iako uzdrmana, partija će ponoviti uspjeh na izborima. Te, 2015. godine iako za skoro sto hiljada glasova manje, ugrabili su samo jedan mandat manje nego na prethodnim izborima.

Tek će 2019. donijeti drastičan pad u rejtingu ove partije. Na posljednjim izborima 165.000 birača pokazalo je da još gaji njihove ideje. U grčkom parlamentu izgubili su svih 18 mjesta koja su im pripadala tokom prethodnog saziva i pali ispod praga od tri posto osvojenih glasova.

U zemlji sa nešto više od deset miliona stanovnika ovo ipak nije zanemarljiva brojka. Primjera radi na početku svoje političke karijere pristalice Zore nije bilo ni 5 hiljada.

Ova partija nije samo postizala uspjeh na domaćem terenu. Njeni članovi u dva mandata su bili prisutni u Evropskom parlamentu. Tamo su u drugoj formi još.  Tokom izbora za Evropski parlament  prošle godine Zlatna zora je osvojila 4.88 posto glasova i dva mjesta u tom sazivu. Pet godina ranije imali su gotovo duplo više procenata i tri predstavnika.

Joanis Lagos je početkom prošle godine napustio partiju ostavljajući Zori jedno mjesto u Evropskom parlamentu. Majka nastradalog muzičara je na sudu tvrdila da se bez njegovog znanja nije moglo uraditi ništa, pa ni izvršiti ovaj svirep zločin. Lagos je na čitanje presude doletio iz Brisela. Zbog unutarpartijskih neslaganja od kraja 2019. drugi evropski parlamentarac iz redova Zlatne zore Atanasios Konstantinou takođe djeluje kao nezavisni poslanik.

Evropski parlament je pozvan od strane grčkih parlamentaraca da oduzme mandate dvojici bivših članova Zlatne zore. Čeka se reakcija. No, i bez ovih ultradesničara, svijetla parlamenta pokazuju ne tako lijepu sliku. Na njoj Lagos i Konstantinu nijesu jedini desničari. Čak ni iz Grčke. Tu je umivenije Grčko rješenje sa jednim predstavnikom. Od prošle godine u ovom parlamentu funkcioniše desničarska politička grupacija koju čine: francusko Nacionalno okupljanje Marin le Pen, italijanska Liga Matea Salvinija, Alternativa za Njemačku, Slobodarska partija Austrije, Danska narodna partija, belgijski Flamanski interes, češka Sloboda i direktna demokratija, Konzervativna narodna partija Estonije, holandska Partija za slobodu i Istinski Finci. Ova grupacija broji 73 poslanika ili nešto oko 10 posto.  Mimo njih djeluju radikalno desno orijentisane opcije poput španskog Voxa, britanskog UKIP-a ili mađarskog Fidesa.

Grčki premijer Kirjakos Micotakis je nakon završenog suđenja Zlatnoj zori iskazao zadovoljstvo što je njegova zemlja izbacila tu fašističku stranku iz parlamenta, a potom ih kaznila pravnim sredstvima. ,,Demokratija je pobijedila danas. Do nas je da ona pobjeđuje svakog dana”, rekao je Micotakis.

 

Uspon Zlatne zore – Fašizam na talasima krize

Decembra 1980. Nikos Mihaloljakos i grupa njegovih podržavalaca lansirali su u medijsku orbitu časopis Chrysi Avgi čiji je naziv Zlatna zora kasnije preuzela i partija.

Mihaloljakos je bio aktivan kao ultradesničar mnogo godina prije pokretanja časopisa. Njegovi stavovi i akcije su često rezultirali hapšenjima, a zbog njih je i otpušten iz vojske. Za vrijeme boravka u zatvoru upoznao se sa nekim vođama grčke vojne hunte i postavio temelje za rad partije.

Godina 1985. zavedena je kao godina osnivanja Zlatne zore. Osam godina kasnije ona je postala politička partija. Na izborima 1996. osvojili su oko 4.500 glasova širom zemlje ili 0,07 posto. U narednoj deceniji partija je životarila, da bi zlatno doba Zlatne zore došlo nakon 2008. godine. Sunovrat svjetske ekonomije, migrantska kriza, siromaštvo, opšte nezadovoljstvo naroda uradili su svoje, a  Mihaloljakos je znao da jaše na takvim talasima. Biračima nije smetalo ni što je znao da izjavi da bi da je bio živ sigurno pristupio nacistima 1933. i bio srećan zbog toga.

Dragan LUČIĆ

Komentari

SVIJET

PREHRAMBENA KRIZA U SVIJETU: Marš ka rubu gladi

Objavljeno prije

na

Objavio:

EU užurbano smišlja kako da se njena energetska kriza ne pretvori u ekonomski krah. Ministri energetike pripremaju se za hitan sastanak u Briselu. Iz UN-a govore da je broj hronično gladnih u svijetu vjerovatno mnogo veći od 828 miliona koliko su zabilježili u 2021. godini

 

Vrućine su još tu. Kalendarska jesen još nije počela. Ona druga – odavno najavljena recesiona jesen, izgleda već jeste. Reklame za štednju energije počele su i kod nas i u komšiluku. Znamo, uz to idu i poskupljenja. Jedna od posljednjih vijesti na našem nebu su i moguće nestašice mlijeka.

Mediji su prenijeli da mlijeka u regionu i Evropi nedostaje. Dijelom zbog sušnog perioda, dijelom zbog skoka cijene inputa. Srbija je najveći izvoznik mlijeka u Crnu Goru. Trenutno je i kod njih manjak mlijeka, pa su uvedene mjere u vezi sa izvozom. Nadležni kažu da nema razloga za zabrinutost i da je ovo prolazni trend.

Ljudi su izašli na ulice u Njemačkoj i Češkoj. Dok u Njemačkoj ljevica i desnica protestuju protiv povećanja cijena gasa, struje i životnih namirnica, inflacija u toj zemlji je, prenijeli su mediji, 7,9 odsto. U Evropskoj uniji je inflacija nešto ispod deset odsto, dok su najveća poskupljenja pretrpjele Estonija, Letonija i Litvanija. Tamo se bilježi porast od preko 20 odsto.

U centru Praga održan je veliki protest na kome je zahtijevano da Vlada podnese ostavku do 25. septembra. Iako su ove demonstracije obojene raznim desnim bojama i političkim stavovima, istaknuti su i zahtjevi za rješavanje energetske i prehrambene situacije koju donosi neizvjesna jesen.

Kriza je uzrokovana razornom kombinacijom nekoliko faktora. Sukobi su najveći pokretači. Čak 60 odsto gladnih u svijetu živi u područjima pogođenim ratom i nasiljem. Klimatski šokovi uništavaju usjeve i živote, te potkopavaju sposobnost ljudi da se prehranjuju. Ekonomske posljedice pandemije COVID-19 dale su svemu posebnu scenografiju.

Uz izlazak iz pandemije isplivali su i problemi poput globalnog zastoja u transportnim lancima i nabavci, nestašica kombinovana sa potražnjom podigla je cijene energenata. Domino-efekat se postarao za ostalo. Februar je donio strahote rata u Ukrajini čije posljedice osjeća cijeli svijet. Pred nama su konstantne vrućine, suše i poplave desetkuju poljoprivredu.

Nekoliko slika stiže iz Evrope ovoga ljeta. Nijesu lijepe. Ministar životne sredine Francuske Christophe Bechu rekao je da julska kiša predstavlja „samo 12 odsto onoga što je potrebno“. Francuska je četvrti najveći izvoznik pšenice i među pet najvećih izvoznika kukuruza na svijetu. Elizabeth Robinson iz Instituta za istraživanje klime i okoline pri Londonskoj školi ekonomije ukazuje: „Postoje neki dugoročni, teški razgovori koje treba voditi, posebno o bacanju hrane i preusmjeravanju ostataka ljudske ishrane životinjama“. Juan Carlos Hervas, iz sindikata španskih poljoprivrednika, rekao je za AFP da će tamošnja berba maslina iznositi manje od 20 odsto prosjeka u posljednjih pet godina. Španija proizvodi gotovo polovinu svjetskog maslinovog ulja.

Qu Dongyu, glavni direktor Organizacije za hranu i poljoprivredu pri UN-u, pozvao je zemlje da prošire proizvodnju hrane, ojačaju lance nabavke kako bi podržali male poljoprivrednike i osigurali gotovinu i druge kritične artikle za proizvodnju žitarica i povrća te za zaštitu stoke. „Sada smo u ozbiljnoj opasnosti od suočavanja sa krizom dostupnosti hrane, a vjerovatno i za sljedeću sezonu“, rekao je. „Moramo spriječiti ubrzanje ovih trendova u nadolazećim mjesecima i godinama“, rekao je on.

Svjetske cijene hrane dosegle su rekorde već ranije ove godine. Proizvođači hrane u Evropi se bore sa visokim cijenama energenata. A zima tek dolazi.

Skeptici najavljuju da bi ovakav trend mogao trajati više zima, pa čak i do kraja decenije. „Sljedećih 5 do 10 zima biće užasne, ako se ništa ne preduzme“, tvitnula je u nedjelju belgijska ministarka energetike Tinne Van der Straeten apelujući na brza rješenja za energetsku krizu.

EU užurbano smišlja kako da se njena energetska kriza ne pretvori u ekonomski krah. Ministri energetike pripremaju se za hitan sastanak u Briselu. U međuvremenu stižu upozorenja o onima koji klize ka rubu gladi. Iz UN-a govore da je broj hronično gladnih ljudi u svijetu vjerovatno puno veći od 828 miliona koliko su zabilježili u 2021. godini.

To je 46 miliona više u odnosu na godinu ranije i 150 miliona više u odnosu na 2019. Nakon što je ostao relativno nepromijenjen od 2015, broj ljudi pogođenih glađu je skočio u 2020. i nastavio rast u 2021. na 9,8 posto svjetske populacije. Nadalje, 149 miliona djece mlađe od pet godina imalo je probleme u rastu i razvoju zbog hroničnog nedostatka esencijalnih nutrijenata u ishrani, dok je 39 miliona imalo prekomjernu težinu.

Predviđa se da će se gotovo 670 miliona ljudi i dalje suočavati sa glađu 2030. godine – čak i ako se uzme u obzir globalni ekonomski oporavak. To je sličan broj kao i 2015. Tada su se članice UN-a dogovorile o petnaestogodišnjoj agendi kojom se do 2030. godine, između ostalog, predviđalo okončanje siromaštva „svuda i u svim svojim oblicima“, obezbijeđivalo kvalitetno obrazovanje, kao i dostupna i pouzdana energija i zaštita životne sredine.

Cilj UN-a da do kraja decenije zaustavi glad izgleda dalje nego ikad. Rukovodilac Svjetskog programa za hranu UN-a (WFP) David Beasley, rekao je da njihova posljednja analiza pokazuje da „rekordnih 345 miliona maršira ka rubu gladi“.

„Svake godine 11 miliona ljudi umre zbog nezdrave ishrane. Rastuće cijene hrane znače da će se ovo samo pogoršati“, izjavio je glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus.

Iz UN-a su pozvali na izdvajanje značajnih novih sredstava za humanitarne organizacije kako bi se mogle nositi sa „drastično rastućim nivoima gladi“. Humanitarne agencije, u iščekivanju dodatnih sredstava, pokušavaju da se pripreme za još kritičnije nivoe gladi, jer se suočavaju s godišnjom rupom od 14 milijardi eura. Posebna krizna radna grupa UN-a prati više od 60 zemalja koje se bore sa plaćanjem uvoza hrane. Visoke cijene energije i hrane stavile su dodatni pritisak na zemlje u razvoju.

Svjetski program za hranu zahtijeva 22,2 milijarde američkih dolara kako bi obezbijedio pomoć za 152 miliona ljudi. U nekim oblastima u kojima je najviše gladnih, recimo zemljama poput Nigerije, Južnog Sudana i Jemena, WFP je već suočen s teškim odlukama. Moraće se pristupiti smanjenju obroka kako bi se moglo doprijeti do većeg broja ljudi. Uzimati od gladnih da bi se nahranili gladni.

Ako zajednice nijesu osnažene da izdrže šokove kojima su izložene, to bi moglo da rezultira povećanom migracijom i mogućom destabilizacijom i sukobima. Nedavna istorija i migrantske krize su nam to pokazale.

Postoje i rješenja koja bi mogla ublažiti posljedice krize. Jedan od najvećih izazova je da se izgradi sposobnost zajednica da se hrane i prekinu svoju zavisnost od humanitarne pomoći. Ima dokaza da se, negdje, ovaj pristup ostvario. U samo tri godine WFP i lokalne zajednice pretvorile su 272.000 hektara neplodnih polja u regiji Sahel, koja se prostire kroz pet afričkih zemalja u produktivno poljoprivredno zemljište, promijenivši živote više od 2,5 miliona ljudi. U Bangladešu 2020. novčanu pomoć je dobilo 145.000 ljudi prije ozbiljnih prognoziranih poplava. To im je omogućilo da kupuju hranu i lijekove, zaštite kritičnu imovinu i transportuju stoku i porodice na sigurna mjesta, sprečavajući gubitke i štete. Time su se troškovi hitnog odgovora smanjili za više od pola.

Rješenja postoje. Da bi se pobijedila glad, novac nije dovoljan. Samo politička volja može okončati sukobe, a bez čvrste političke predanosti u obuzdavanju globalnog zagrijavanja, glavni pokretači gladi nastaviće da djeluju.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POŽARI: Već rekordno, a tek na pola sezone

Objavljeno prije

na

Objavio:

Satelitski nadzorni servis Evropske unije očitao je da bi Evropa mogla završiti 2022. sa više opožarene površine nego 2017. godine. Tada je evidentirano gotovo 1.000.000 hektara (10.000 km2) izgubljenih u požarima

 

Šumski požari koji su proteklih nedjelja harali djelovima Evrope već su spalili veće područje nego što je bilo izgubljeno u požarima cijele 2021. To je objavila  prošlog četvrtka služba za satelitsko praćenje EU-a.

Satelitski nadzorni servis Evropske unije očitao je da bi Evropa mogla završiti 2022. sa više opožarene površine nego 2017. godine, kada je evidentirano gotovo 1.000.000 hektara (10.000 km2) izgubljenih u požarima.

Širom EU u požarima je, u trenutku pisanja ovog teksta, od 16. jula ove godine, izgorjelo 517.881 hektara – nešto više od 5.000 km2, objavio je monitor EFFIS-a. Tokom cijele 2021. godine 470.359 hektara (4.700 km2) stradalo je u požarima. Uglavnom su požari tada gutali površine u Italiji i Grčkoj.

Ove godine bjesnili su širom Francuske, Španije, Portugala, Grčke, a sve zbog rekordno toplotnog talasa koji je često premašivao temperature od 40 stepeni celzijusa. Čak su takve brojke zabilježene i u Velikoj Britaniji. Prvi put u istoriji. U ovoj zemlji u 2022. izgorjelo je nešto više od 20.000 hektara, prošle godine  6.000.

Opet jezive slike i u našem regionu. Najveći požar u istoriji Slovenije je nakon sedam dana borbe stavljen pod kontrolu.

Nakon vatrene stihije koja je zahvatila slovenački Kras, država će preuzeti na sebe troškove nastale požarom. Slovenci su najavili i sastavljanje popisa materijalnih šteta, i što je važnije izradu mjera za sprečavanje sličnih požara koji bi mogli zahvatiti tako velike površine. Robert Golob, premijer te zemlje, za jesen je najavio ovaj, kako ga je nazvao „opsežan i ambiciozan” plan.

Neće biti lako. Prof. dr Tom Levanič, voditelj Odsjeka za agronomiju i šumarstvo u Zavodu za šume Slovenije, za Delo kaže da se u šumarstvu najčešće zagovara prirodna obnova, ali da ponekad i prirodi treba pomoći. Riječ je o 4.000 hektara koje će se na ovaj ili onaj način morati sanirati.

Ovaj stručnjak napominje da je malo djelova Slovenije trenutno imuno na slične požare. Dugoročno će biti gore. Kombinacija dugotrajnog suvog i vrućeg vremena, nedostatka padavina, plitkog i isušenog tla, te sušom pogođenog drveća je užasno loša okolnost za šume. Nema potrebe da iko pali požar, može se zapaliti sam od sebe.

Gorjelo je u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, ali i kod nas. Kada su Slovenci stavili požar pod kontrolu, kod nas je bilo aktivno dvanaest požara, a Ministarstvo odbrane je objavilo da su u akcijama suzbijanja požara uključena „dva helikoptera Vojske Crne Gore i samo jedan avion od ukupno pet vazduhoplova Ministarstva unutrašnjih poslova”.

Crnogorski sistem zaštite i spašavanja raspolaže skromnim resursima za gašenje požara, saopštio je tih dana za Radio Slobodna Evropa (RSE) v.d. generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

Da je u našoj maloj zemlji situacija odavno ozbiljna, opomenuli su iz organizacije KOD. U izvještaju sa kraja juna ove godine naglasili su da je u 2021. godini u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. Problem nije od juče, a neće se završiti sjutra. Ni kod nas, ni u znatno razvijenijim i osvješćenijim zemljama.

Ovo je za AFP potvrdio Jesus San Miguel, koordinator Evropskog informacionog sistema za šumske požare. „Situacija je mnogo gora od očekivane, iako smo očekivali temperaturne anomalije s našim dugoročnim prognozama“, rekao je on. „Očekujemo i gore – nismo ni na pola puta sezone požara“.

Miguel podsjeća da iako većinu požara uzrokuje ljudski faktor, toplotni talasi i sve veće zagrijavanje su ključni za ove apokaliptične scenarije.

Zemlje regiona brane se od vatrene sithije svaka na svoj način. Portal N1 prenio je da Srbija posjeduje helikoptersku jedinicu Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije koja broji sedam helikoptera koji mogu da nose protivpožarna vedra. Oni navode da je ta zemlja već nabavila i druge letjelice sposobne da se uključe u gašenje požara.

Zagrebački Jutarnji list je prenio sredinom ovog mjeseca da je Hrvatska u sezonu požara ušla sa nikada manjim „arsenalom”. Četiri kanadera i tri Air Tractora. Po pisanju hrvatskih medija, svi su bili angažovani u zaustavljanju širenja nedavnog požara kod Šibenika. „U isto vrijeme aktivirao se i požar na splitskom Marjanu i da se on kojim slučajem razbuktao, upitno je bi li se zračne snage s tolikim brojem aviona mogle boriti s dva velika požara”, piše Novi list.

Krajem prošle godine Vlada federacije BiH je usvojila informaciju o potrebi nabavke letjelica za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara koju je sačinila Federalna uprava civilne zaštite po zaključku Vlade od 15. 8. 2021. godine. „Bosna i Hercegovina ima ukupno sedam helikoptera koji mogu da se bore sa požarima, ali nema nijedan avion”, pisala je Slobodna Evropa ovih dana. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine zatražilo je međunarodnu pomoć u gašenju požara u BiH, saopšteno je nakon vanredne telefonske sjednice Vijeća u utorak 26. jula.

Dok se ne odobre ovakve intervencije, pomoć stiže iz susjedstva. Ukoliko je to moguće zbog stanja na sopstvenoj teritoriji. Sjeverna Makedonija je izrazila volju za pomoć Bosni i Hercegovini ukoliko joj bude potrebna. Mi, zbog sopstvenih problema, nijesmo bili u mogućnosti poslati jedinice za pomoć Sloveniji, ali susjedi Hrvati jesu. Uvijek budni komentatori sa društvenih mreža evocirali su uspomene na neka sretnija i vjerovatno organizovanija vremena kada su zapazili detalj u kome hrvatska protivpožarna letjelica u slovenačkom Krasu od vatre brani natpis Tito.

Mediji su prenijeli da su ove godine šumski požari izbili u desetak evropskih zemalja, često istovremeno, što otežava akcije sprečavanja njihovog širenja. U EU se trenutno koordiniše i finansira raspoređivanje 12 protivpožarnih aviona i helikoptera. Oni su skupljeni iz raznih zemalja članica, a slaće se u države koje zatraže pomoć tokom kriza.

„Ovo će ljeto biti zaista ozbiljan izazov za sve nas… Već prošlo ljeto je bilo loše. Prošlo ljeto smo imali devet aktiviranja mehanizma civilne zaštite Unije za šumske požare, ove godine smo imali već pet, a vrhunac ljeta još je pred nama“, rekao je povjerenik EU za upravljanje krizama Janez Lenarčić.

U budućnosti EU planira da ima sopstvene namjenske avione, rekao je povjerenik. „Evropska unija pokušava da nabavi protivpožarne avione… Te će avione tehnički kupiti zemlje članice, ali će ih 100 posto finansirati EU“, rekao je i potvrdio da EU pregovara sa proizvođačima o ponovnom pokretanju proizvodnje amfibijskih aviona koji skupljaju vodu za gašenje požara.

Zemlje EU već povećavaju izdatke za gašenje požara. Francuska, u kojoj su požari koji su harali jugozapadnom regijom do temelja spalili kampove, rekla je da je izdvojila 850 miliona eura za nadogradnju svoje vazdušne flote. Grčka ima više vazduhoplova i vatrogasaca u poređenju sa periodom od prije tri godine, rekao je glasnogovornik vlade Đanis Oikonomu. Takođe, vlada je dodijelila 75 miliona eura za protivpožarne mjere.

Dimitris Statopulos, predsjednik grčkog vatrogasnog saveza, pozivajući na zapošljavanje 4000 novih radnika, podsjetio je da su megapožari u toj zemlji bili prisutni svakih 10 ili 15 godina. „Sada ih srećemo svake tri godine“, prenosi Rojters.

Grupe za zaštitu okoline, poput Svjetskog fonda za prirodu (WWF), upozoravajju  da više novca treba trošiti na sprečavanje požara umjesto na njihovo gašenje. Sada nije tako. U nedavnom izvještaju utvrđeno je da Grčka, Španija, Portugal, Italija i Francuska troše čak 80 odsto raspoloživih sredstava na gašenje, a samo 20 odsto na prevenciju.

Predupređivanje požara je najbolja odbrana od požara. No, kako se šumski požari velikih razmjera sa ovakvom učestalošću javljaju zbog zagrijavanja planete, zasigurno će biti potrebne decenije da se stvari promjene nabolje. U tim decenijama požari će postati žešći ako se kriva zagrijavanja ne preokrene. Stručnjaci se plaše da bi slike koje gledamo ovih dana mogle postati uobičajene u  budućnosti.

Nakon požara trpe svi i sve – poljoprivreda, turizam, čitava ekonomija…  U najgorem scenariju, prema izvještaju Evropske centralne banke za 2021, klimatske promjene mogle bi izbrisati više od 4 odsto evropskog BDP-a do 2030. godine.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Znalo je biti i drugačije. „Mi nastavljamo dalje, bez obzira na ozbiljno vrijeme, bez obzira na sadašnje odnose pobjednika i pobijeđenih. Stoga, slaveći i ovog trenutka pobjedu čovjeka nad bezumljem rata mi obilježavamo četiri desetljeća mira”, recitovao je spiker iz jednog od udruženih centara bivše zemlje na posljednjoj paradi u Beogradu za Dan pobjede. Tradicija redukovana zbog ekonomskih razloga, kasnije i smrti vrhovnog vođe, maršala Tita, zadnji put je održana te 1985. Nakon toga zemlja se survala u nepregledne ponore fašizma.

Žene u crnom su u susret ovog devetog maja i svojih akcija na beogradskom Trgu republike opet upozorile: „Nacizam i fašizam su poraženi, ali njihovi sledbenici iznova dižu glavu u celoj Evropi (i šire), revizijom rezultata Drugog svetskog rata, rehabilitacijom fašističkih i nacističkih ideja i relativizacijom zločinačkog karaktera nacizma i fašizma. Od takvih tendencija nije izuzeta ni Srbija: istorijski revizionizam ne samo što je uzeo maha, nego je, zahvaljujući obrazovnom sistemu i medijskoj propagandi danas postala opštim mestom revizionistička tvrdnja da su se u Srbiji protiv okupacije borila dva antifašistička pokreta“.

Nakon prošlogodišnjih Ljotićevskih stihova na svečanoj proslavi Dana pobjede nad fašizmom i ove godine je javnost imala oko čega da se podijeli. Najviše buke podiglo je neprenošenje moskovske parade na RTS-u. Dok neki smatraju da je ova odluka skandalozna, drugi je smatraju razumnom, treći konfuznom poput državne politike Srbije posljednjih dvadesetak godina.

„Iako licemerna, to je dobra odluka. Takođe, na RTS-u nije bilo emisije o agresiji Rusije na Ukrajinu. Do skoro su agresiju zvali specijalna operacija Rusije. Kao javni servis, dužni su da imaju emisiju o tome”, rekao je Slobodan Georgiev, direktor programa Njuzmaks Adria.

Dačić, Vulin i drugi u društvu ruskog ambasadora, predstavnika ambasada Bjelorusije i Kazahstana, te organizacija Dveri i Zavetnici polagali su vijence. Održana je i manifestacija Besmrtni puk koja je pokrenuta u Rusiji kao vid sjećanja na stradale u Drugom svjetskom ratu. Na beogradskoj šetnji su ove godine mogli biti zapaženi Z simboli i kartonski lik Vladimira Putina. Dio manifestacije Besmrtnog puka u Banjaluci bili su Milorad Dodik i Željka Cvijanović koja nije propustila da uporedi ovaj dan sa devetim januarom. A među masom transparenti poput onog: „Protiv nacizma u Ukrajini i svijetu“! Tako im antifašizma.

Nad Hrvatskom, dok se poziva na nekorišćenje ustaških pozdrava i obilježja, nadvija se strašna prijetnja. Boris Pavelić je za AlJazeeru povodom ovogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja na žrtve holokausta ispisao: „U Hrvatskoj je usavršena bizarna, nadasve hipokritska verzija kulture sjećanja: komemoriranje žrtve koje pošteđuje počinitelja, a prešućuje osloboditelje. Rezultat: politički i društveni revizionizam kao trajno stanje; obrtanje povijesti naglavce; pretvaranje zločinaca u osloboditelje, a osloboditelja u zločince, te praktička legalizacija i društvena normalizacija ustaštva“. Kolone revidiranih sa svih strana marširaju ka školskim udžbenicima.

Stanje je još mračnije kada se zađe u nešto bližu istoriju. Serž Bramerc upozorio je ovih dana kako hiljade počinitelja ratnih zločina na području bivše Jugoslavije još uvijek nije procesuirano. Kritikovao je i zloupotrebu instituta dvojnog državljanstva kojim takve osobe izbjegavaju pravdu, prenijeli su mediji. Braća u zločinu, reklo bi se.

Prije svih pominjanja crnogorske plejade deklarativnih antifašista, treba se prisjetiti skupštinskog performansa iz maja prošle godine. Glasanje za stavljanje na dnevni red „Prijedloga zakona o zabrani fašističkih, neofašističkih i vojnih nacionalističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola“, simbolično ili ne, nije uspjelo baš oko Dana pobjede. Nedostajao je samo jedan antifašista da podigne ruku ZA. A bila je tu i divizija uzdržanih boraca protiv fašizma.

U Crnoj Gori ove godine nije bilo kao  inače – red koktela, red vijenaca. Na Belvederu je masovnim skupom obilježen 9. maj, ali i poslate poruke vezane za dešavanja na Cetinju iz prošlog septembra. Istog dana u prijestonici Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori organizovala je prijem na koji dio crnogorskih zvanica nije uspio da stigne zbog velikih kolona. Umjesto pomirenja i na ovaj datum smo se dijelili.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović bio je jedna od centralnih figura proslave na Cetinju. Istaknuti antifašisti iz Demokratskog fronta mu se nijesu mogli pridružiti jer su ostali zaglavljeni u koloni, pa „su otišli na piće“ napisao je jedan od njih na svom fejsbuku.

U međuvremenu negira se genocid u Srebrenici, okreće glava od deportacija i drugih zločina devedesetih. Dok svak tumači antifašizam kako mu odgovara, jedna starica gazi i ove godine put groba Ljuba Čupića i objašnjava suštinu. „Dok god budem mogla da idem, Ljubov grob ne mogu da ne posjetim. Ne mogu nikada zaboraviti njegov osmijeh i njegovo herojsko držanje. Držao se mimo momaka, kao da je pošao na vjenčanje. Nažalost, čini mi se da se Ljuba sjete samo 9. maja“, kazala je Dragica Gaga Abramović, koja dolazi iz Podgorice decenijama u Nikšić, obilazi i vodi računa o grobu slavnog partizana.

U svjetlu današnjice poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka, nego o slavi predaka. Iskazivanje vojne moći u ratnim uslovima i pominjanje oružja „sudnjeg dana” daleko je od svijetle antifašističke istorije. Tito i Draža smiju se danas jedan do drugog sa majica izloženih na ljetnjim štandovima. Če Gevarin vječni osmjeh je odavno postao detalj sa modnih pista.

Ideju antifašizma izlizale su decenije nebrige, zaborava, relativizacija i marketinga. Upravo zbog ovoga nije ni čudo što je fašizam metastazirao. Različiti naučnici ponudili su smjernice za razumijevanje bitnih prepoznatljivosti fašizma. Klasična identifikacija „pet faza fašizma” istoričara emeritusa sa Jejla Roberta Pakstona iz 1998. ukazivala je da bismo trebali gledati na procese, a ne na kozmetičke, lako uočljive stvari poput zastava i uniformi. Jedino tako se po njegovom mišljenju može razumjeti pravi fašizam. Mi mašemo zastavama.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo