Povežite se sa nama

SVIJET

ZLATNA ZORA,  PORAZ FAŠIZMA U SRCU EVROPE: Svakodnevna borba

Objavljeno prije

na

Pravi pobjednici ovog dugog suđenja u kojem je Apelacioni sud u Atini proglasio lidere ultradesničarske partije Zlatna zora krivim za formiranje kriminalne organizacije. Jedna od njih je hrabra Dimitra Zorzou koja je bila svjedok očevidac ubistva. Nijesu je pokolebali ni brojni telefonski pozivi i prijetnje koje je trpjela tokom godina suđenja, niti to što je optuženi vrijeđao i prijetio u samoj sudnici

Završeno je „najveće suđenje nacistima od Nirnberga“, prenijeli su svjetski mediji. Epilog procesa koji nosi nimalo laskavo poređenje sa najvećim užasima prošlog vijeka je, poslije presude Apelacionog suda u Atini,  poznat.   U višegodišnjem sudskom procesu Nikos Mihaloljakos lider Zlatne zore  i šestorica bivših grčkih parlamentaraca proglašeni su  krivim za vođenje zločinačke organizacije. Još šest bivših poslanika ove partije krivi su za učestvovanje u zločinačkoj organizaciji. Među njima je i član Evropskog parlamenta Joanis Lagos koji je bio glavni član Zore za Pirej, oblast u kojoj je ubijen mladi reper Pavlos Fisas čije je ubistvo pokrenulo pad najozloglašenije političke partije Evrope. Ovaj tridesetpetogodišnji reper i antifašista ubijen je 2013. godine. Nakon tuče u Pireju izboden je nožem od člana Zlatne zore. Nakon toga policija je pretresla kancelarije partije u Atini. Kasnija istraga je potvrdila da je ubica bio u kontaktu sa članovima partije. Među brojnim privođenim članovima našao se i Nikolaos Mihaloljakos.

Lideri organizacije osuđeni su na po 13 godina zatvora, članovi su dobili od pet do sedam godina. Fisasov ubica, Giorgos Roupakias će ostatak svog života provesti iza rešetaka.

Pravi pobjednici ovog suđenja su obični ljudi. Jedna od njih je hrabra Dimitra Zorzou koja je bila svjedok očevidac ubistva. Nijesu je pokolebali ni brojni telefonski pozivi i prijetnje koje je trpjela tokom godina suđenja, niti to što je optuženi vrijeđao i prijetio i u sudnici. Zorzou je odrastajući u ovakvoj Grčkoj i te kako bila svjesna situacije u kojoj se nalazi, ali je istrajala u traženju pravde za ubijenog mladića, njegovu porodicu i neko bolje grčko društvo.

Podrška njoj i drugim svjedocima na ovom suđenju stizala je van zidova ove ustanove. „Strah neće pobijediti“ klicale su hiljade demonstranata sa ulice site višedecenijske bahatosti Zlatne zore i njenih pristalica. Oko 2000 policajaca iz svih krajeva Grčke bilo je prisutno u Atini kako bi spriječili eventualne sukobe demonstranata i desničara.

Grčka predsjednica Katerina Sakelaropoulou rekla je za medije da je presuda veoma važan dan za demokratiju i dokaz da su grčke institucije sposobne da se brane od svih pokušaja umanjivanja njihovog značaja. Bivši premijer Aleksis Cipras koji je viđen na protestima ispred suda rekao je da će se nakon godina širenja mržnje, trovanja grčkog društva i planiranja ubilačkih napada pripadnici Zlatne zore konačno suočiti sa pravdom. Majka ubijenog repera Magda FIsas  je poručila: ,,Moj Pavlos ih je sam pobijedio!”

U godinama prije i za vrijeme ubistva mladog repera u Grčkoj su bilježeni slučajevi rasistički motivisanih napada koji su mjere sa tri cifre. Između naslova uvijek bi isplivalo ime zloglasne organizacije. Ovoliki prostor Zlatna zora je po nekim izvještajima uspjela da osvoji najviše usljed neaktivnosti policije. Brojni su slučajevi da su pripadnici policijskih snaga njeni članovi ili simpatizeri pisao je BBC. Njihov novinar smatra da je i ranije mogla da se podigne optužnica za stvaranje krimnalne organizacije, ali da je tek nakon ubistva Fisasa bilo dovoljno dokaza da se slučaj privede kraju.

Za uspon Zlatne zore mnogi zasluge pripisuju ekonomskoj krizi koja se teško obrušila na Grčku čineći je jednom od najzavisnijih ekonomija EU. U takvoj scenografiji, navodno se boreći za svakog Grka, ova fašistička organizacija je uspijevala da pridobije ne samo glasove istomišljenika, već i onih na rubu egzistencije.

Al Džazira slikovito prenosi situaciju u Grčkoj za vrijeme uspona Zlatne zore: „Nezaposlenost je išla do neba sa 27 procenata. Evropski prosjek je 11 procenata. Sistem javnog zdravstva je kolabirao i preko milion ljudi nemaju mu pristup. Po UNICEF-u više od trećine maloljetnika su u riziku od siromaštva“.

Bili su to najbolji dani Zore. Na izborima 2012. je uspjela da privoli skoro pa pola miliona glasača.

Petros Fasoulas, grčki politički analitičar tvrdi da je toliku popularnost organizacija uspijevala da obezbijedi usljed postojanja jake mreže aktivista koji su znali da odrade teren. Naročito u siromašnim krajevima. ,,Kupovali” bi glasove distribuirajući hranu i odjeću, akcijama dobrovoljnog davanja krvi. Kada to nije palilo, pribjegli bi onome u čemu su najbolji – zastrašivanjima i prijetnjama.

,,Neke oblasti su toliko siromašne da se njihove ksenofobne poruke veoma dobro primaju. Postoji značajan dio grčke populacije koji usvaja takvu retoriku”, smatra Fasulas. I tako i prije i poslije ubistva Fisasa.

Članovi Zlatne zore su osim ovakvih akcija prodavali zaštitu Grcima, štitili starije članove društva „od lopova“ prilikom odlaska u kupovinu, pomagali stanodavcima da izbacuju imigrante iz iznajmljenih stavova… Zviždači iz ove partije su tvrdili da za sve to postoji cjenovnik.

Zlatna zora sve to vrijeme puni novinske stupce ne samo političkim uspjesima, već i svakodnevnim aktivnostima u borbi protiv ,,zla” oličenog u migrantima i onima koji ih brane. Napad na egipatskog ribara ili studenta ljevičara – naslov po naslov, išlo je tako godinama. Često je Atina znala izgledati kao pravo bojno polje.

Grčki desni ekstremisti su uspostavljali kontakte i sa organizacijama sličnih uvjerenja iz Bavarske. Planirano je osnivanje ćelije u Nirnbergu. Držali su i konferenciju u tom gradu za koju su državne službe te zemlje bile posebno zainteresovane.

Koncentrisali su se i na širenje van granica kontinenta. „Gdje god ima Grka“ govorio je portparol stranke Ilias Kasidaris, još jedan od osuđenih za kriminalno udruživanje, prilikom planiranja prelaska na australijski kontinent. Grčka dijaspora u ovoj zemlji pružila je veliki otpor razvoju ove ideje u Australiji. Sličan scenario desio se u Kanadi. Mediji su prenosili i priče o njihovim vezama sa sličnim organizacijama iz SAD-a i finansijskim injekcijama iz Rusije.

U vrtoglavom usponu partije započet je i njen kraj koji će uslijediti sedam godina kasnije. Dok su se ankete kretale u korist popularnosti Zlatne zore stigao je hladan tuš. Ubica repera Fisasa priznao je da je član ove organizacje. Desetine hiljada ljudi izašle su na ulice, a odmah su krenula i hapšenja rukovodstva partije. Ipak, kraj je bio  daleko. Dvije godine kasnije iako uzdrmana, partija će ponoviti uspjeh na izborima. Te, 2015. godine iako za skoro sto hiljada glasova manje, ugrabili su samo jedan mandat manje nego na prethodnim izborima.

Tek će 2019. donijeti drastičan pad u rejtingu ove partije. Na posljednjim izborima 165.000 birača pokazalo je da još gaji njihove ideje. U grčkom parlamentu izgubili su svih 18 mjesta koja su im pripadala tokom prethodnog saziva i pali ispod praga od tri posto osvojenih glasova.

U zemlji sa nešto više od deset miliona stanovnika ovo ipak nije zanemarljiva brojka. Primjera radi na početku svoje političke karijere pristalice Zore nije bilo ni 5 hiljada.

Ova partija nije samo postizala uspjeh na domaćem terenu. Njeni članovi u dva mandata su bili prisutni u Evropskom parlamentu. Tamo su u drugoj formi još.  Tokom izbora za Evropski parlament  prošle godine Zlatna zora je osvojila 4.88 posto glasova i dva mjesta u tom sazivu. Pet godina ranije imali su gotovo duplo više procenata i tri predstavnika.

Joanis Lagos je početkom prošle godine napustio partiju ostavljajući Zori jedno mjesto u Evropskom parlamentu. Majka nastradalog muzičara je na sudu tvrdila da se bez njegovog znanja nije moglo uraditi ništa, pa ni izvršiti ovaj svirep zločin. Lagos je na čitanje presude doletio iz Brisela. Zbog unutarpartijskih neslaganja od kraja 2019. drugi evropski parlamentarac iz redova Zlatne zore Atanasios Konstantinou takođe djeluje kao nezavisni poslanik.

Evropski parlament je pozvan od strane grčkih parlamentaraca da oduzme mandate dvojici bivših članova Zlatne zore. Čeka se reakcija. No, i bez ovih ultradesničara, svijetla parlamenta pokazuju ne tako lijepu sliku. Na njoj Lagos i Konstantinu nijesu jedini desničari. Čak ni iz Grčke. Tu je umivenije Grčko rješenje sa jednim predstavnikom. Od prošle godine u ovom parlamentu funkcioniše desničarska politička grupacija koju čine: francusko Nacionalno okupljanje Marin le Pen, italijanska Liga Matea Salvinija, Alternativa za Njemačku, Slobodarska partija Austrije, Danska narodna partija, belgijski Flamanski interes, češka Sloboda i direktna demokratija, Konzervativna narodna partija Estonije, holandska Partija za slobodu i Istinski Finci. Ova grupacija broji 73 poslanika ili nešto oko 10 posto.  Mimo njih djeluju radikalno desno orijentisane opcije poput španskog Voxa, britanskog UKIP-a ili mađarskog Fidesa.

Grčki premijer Kirjakos Micotakis je nakon završenog suđenja Zlatnoj zori iskazao zadovoljstvo što je njegova zemlja izbacila tu fašističku stranku iz parlamenta, a potom ih kaznila pravnim sredstvima. ,,Demokratija je pobijedila danas. Do nas je da ona pobjeđuje svakog dana”, rekao je Micotakis.

 

Uspon Zlatne zore – Fašizam na talasima krize

Decembra 1980. Nikos Mihaloljakos i grupa njegovih podržavalaca lansirali su u medijsku orbitu časopis Chrysi Avgi čiji je naziv Zlatna zora kasnije preuzela i partija.

Mihaloljakos je bio aktivan kao ultradesničar mnogo godina prije pokretanja časopisa. Njegovi stavovi i akcije su često rezultirali hapšenjima, a zbog njih je i otpušten iz vojske. Za vrijeme boravka u zatvoru upoznao se sa nekim vođama grčke vojne hunte i postavio temelje za rad partije.

Godina 1985. zavedena je kao godina osnivanja Zlatne zore. Osam godina kasnije ona je postala politička partija. Na izborima 1996. osvojili su oko 4.500 glasova širom zemlje ili 0,07 posto. U narednoj deceniji partija je životarila, da bi zlatno doba Zlatne zore došlo nakon 2008. godine. Sunovrat svjetske ekonomije, migrantska kriza, siromaštvo, opšte nezadovoljstvo naroda uradili su svoje, a  Mihaloljakos je znao da jaše na takvim talasima. Biračima nije smetalo ni što je znao da izjavi da bi da je bio živ sigurno pristupio nacistima 1933. i bio srećan zbog toga.

Dragan LUČIĆ

Komentari

SVIJET

SAD IZMEĐU DVA PREDSJEDNIKA: Borba za dušu nacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Džoa Bajdena, budućeg američkog predsjednika, sačekaće ogroman posao sakupljanja ostataka i sastavljanja jedne nove cjeline – nepodijeljene Amerike. Moraće da spašava reputaciju te zemlje, ponovo izgradi povjerenje u nju kao lidera i mobiliše unutrašnje sile i spoljne saveznike da se suoče s novim izazovima

 

Ko gubi ima pravo da se ljuti. Nije Donald Tramp prvi u SAD koji pominje priču o namještenim izborima i fantomskim glasačima. Ričard Nikson je 1960. godine optuživao Kenedija i Demokrate da su namjestili glasanje. Njegov poraz je bio još bolniji zbog manje razlike u glasovima, nego ovaj Trampov. Upućeni kažu da je imao i znatno jače dokaze. No, kada je kucnuo čas, izjavio je: „Jednom kada je odluka donijeta, ujedinićemo se iza čovjeka koji je izabran”. Tu je, naravno, i ona znatno svježija situacija sa Al Gorom i Džordž Bušom mlađim.

Kako ovih dana pišu mediji, Tramp može tražiti ponovno prebrojavanje glasova, ali analitičari tvrde da ovaj proces ne može preokrenuti Bajdenovu prednost. Izvjesnija je Trampova sudska akcija. Podignute tužbe u Mičigenu, Arizoni, Džordžiji i Viskonsinu su već pale. U ponedjeljak pravni tim je krenuo u sudske bitke i u Pensilvaniji. Trampov advokat Rudi Đulijani najavljuje nastavak ove borbe. Ima i onih koji vjeruju da sadašnji predsjednik neće priznati poraz. To bi bilo kršenje džentlmenske tradicije koju su do sada ispoštovali bukvalno svi gubitnici na izborima.

Druženje sa Donaldom će se, kako god se završi ova borba, nastaviti do 20. januara 2021. Do kraja januara je dugih deset nedjelja u kojima je on glavnokomandujući najmoćnije svjetske sile.

Svijet se već danima pita ne samo šta može očekivati od nepredvidivog američkog predsjednika nego i od njegovog nasljednika kojeg smo ipak upoznali tokom osam godina Obaminog predsjednikovanja.

Mnogo je onih koji na sljedeće četiri godine posmatraju kao na pobjedu manjeg zla. Veliki broj ljudi nije glasao za Džoa Bajdena. Glasali su protiv Trampa. Jedna od onih koji razmišljaju tako je i kanadska aktivistkinja i spisateljica Naomi Klajn koja Demokrate optužuje za to što su kao „siguran izbor“ ponudili Bajdena. „Bilo je  riskantno ponuditi nam tako malo“ – kaže Klajnova. Ona i napominje da svi moraju biti svjesni koliko je tanka ova pobjeda. „Bajden nije siguran za planetu, nije siguran za ljude koji se nalaze na liniji fronta policijskog nasilja, nije siguran za milione koji traže azil…“.

Klajnova vidi neuspjeh Demokratske partije jer nijesu uradili ono što su svi očekivali od njih – da budu dobri u pobjeđivanju na izborima. Prema njenom mišljenju, sve su stvari – od pandemije do ekonomske krize išle naruku kandidatu Demokrata. Tramp je radio sve kako ne treba. Ipak, umjesto lagane pobjede, SAD je dobila novembarsko mrcvarenje koje će se vjerovatno protegnuti do kraja Trampovog mandata.

Naomi Klajn smatra da su demokrate bile više zainteresovane za umirivanje klase donatora nego za ispunjavanje očekivanja birača koji ih sada trebaju više nego ikada. A neka od glavnih očekivanja su išla ka jačanju srednje klase.

Džo Bajden je rekao da će preokrenuti mnoge spoljnopolitičke inicijative Trampove administracije, poput povlačenja SAD iz međunarodnih sporazuma, te  da će raditi na oporavku transantlantskih odnosa za koje smatra da su ključni za stabilnost u Evropi u posljednjih 75 godina.

Da bi SAD mogle da ponovo stanu na čelo svjetske koalicije demokratskih zemalja, Bajden smatra da prvo moraju da se srede stvari kod kuće.

U kolumni za Foreign Affairs pisao je da će budući predsjednik imati ogroman posao sakupljanja ostataka i sastavljanja jedne nove cjeline – nepodijeljene Amerike. Moraće da spašava reputaciju  zemlje, ponovo izgradi povjerenje u nju kao lidera i mobiliše unutrašnje sile i spoljne saveznike da se suoče s novim izazovima.

Čini se da su najjasniji Bajdenovi klimatski planovi. Klimatske promjene, prema njegovom mišljenju, su egzistencijalna prijetnja i ako ne uradimo sve kako treba u vezi sa tim, ništa drugo neće biti bitno. Plan je da se naprave ulaganja u ekonomiju čiste energije kako bi emisija štetnih gasova do 2050. pala na nulu. Lijepo zvuči.

Poseban akcenat stavlja se na odnos s Kinom. Bajden smatra da Kina igra dugu igru promovišući svoj politički model, šireći svoj politički uticaj i investirajući u moderne tehnologije. Obećao je i da će ispraviti Trampove korake napravljene u minimiziranju uvoza iz zemalja najbližih saradnika kakve su Kanda i zemlje EU. Udruživanje sa standardnim saveznicima i partnerima je najefektivniji način za suprotstavljanje ovom izazovu. Uz njihovu pomoć, Bajdenova administracija najavljuje suprotstavljanje kineskom ofanzivnom pristupu.

Uz Kinu ide i Rusija. U naredne četiri godine SAD će zauzeti črvršći stav prema predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu. „Za razliku od Trampa, braniću demokratske vrijednosti i suprotstaviti se autokratama kao što je Putin”, naveo je Bajden na Tviteru u avgustu. Dok će se odnosi dvije zemlje očigledno kretati ka novim tenzičnim situacijama, oko jedne stvari se Bajden i Putin slažu. Kontrola naoružanja. Bajden je izjavio da bi produžio posljednji važeći ugovor sa Rusijom o kontroli nuklearnog naoružanja, dok bi u međuvremenu nastavio pregovore o novom sporazumu. Ugovor koji ističe početkom naredne godine može da bude produžen do pet godine ukoliko se obje strane saglase.

Bajdenovi stavovi su ohrabrujući i kada je u pitanju Iran. Najavio je povratak sporazumu o nuklearnom programu Irana iz 2015, kojim se ograničavaju aktivnosti zvaničnog Teherana u ovoj oblasti u zamjenu za popuštanje međunarodnih sankcija.

Bajden pominje ne samo obnavljanje starih savezništava već i produbljivanje veza sa zemljama poput Indije. Valja napomenuti da potpredsjednica Kamala Haris vuče korijene iz ove azijske zemlje.

Možda najvažnija stavka Bajdenovog programa, koji je predstavio u magazinu FA, je povratak američkih trupa. „Odavno je prošlo vrijeme za okončanje beskrajnih ratova koji su nas koštali neizmjerne krvi i bogatstva” – pisao je. Obećao je povratak većine trupa iz Avganistana i sa Bliskog istoka, te završetak podrške saudijskim snagama u Jemenu.

Fokus bi, prema njegovom mišljenju, trebao biti na širenju modela borbe protiv terorizma. Ostati u rovovima u ratovima koji se ne mogu dobiti, crpi kapacitete SAD-a i podriva druge instrumente američke moći, među kojima kao prvi vidi diplomatska rješenja.

Diplomatija i Bajden je nešto što narodi Balkana pamte najbolje kada je ova politička figura u pitanju. Većina analitičara smatra da će se Balkanu pristupati kroz ideje o jačanju NATO saveza i poboljšanja odnosa sa EU partnerima. Naravno, Balkan će se posmatrati i kroz prizmu pomenutog zaoštravanja stavova prema Rusiji. To će ići naruku evroatlantskim prioritetima i željama BiH. Upravo na jačanje NATO-a računaju i procrnogorske snage u Podgorici. Naime, promjenom vlasti u Crnoj Gori (Vlada još nije sastavljena), počelo se spekulisati da bi se kroz neko vrijeme mogao pojaviti zahtjev za izlaskom Crne Gore iz NATO-a, ali kako će Bajden ponovo u središte globalne sigurnosno-političke agende SAD-a staviti jačanje NATO-a, to svakako neće biti lako napraviti, piše Jutarnji list. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je u čestitci poručio da je to „početak nove etape naše plodne saradnje, i kontinuitet našeg višedecenijskog prijateljstva i povjerenja”. Vjerovatno će i Sjeverna Makedonija osjetiti benefit od pozicije jačanja NATO-a te se može očekivati da i Vašington utiče na bugarski stav oko prijema Skoplja u EU.

Analitičar Dušan Janjić za Slobodnu Bosnu iznosi svoj stav: „U doba Trampa realizovana je Bajdenova ideja iz 2015/2016. godine da Amerika ima specijalnog izaslanika za zapadni Balkan. Specijalni izaslanik se zove Metju Palmer i on će najverovatnije produžiti mandat, jer je to ideja iz arsenala da bi trebalo tu ojačati regiju. U američkoj agendi neće Balkan biti podignut na vrh, ali će sigurno dobiti značaj, i to iz perspektive koju smo mi malo zaboravili, koju Bajden i Demokrati upotrebljavaju kao definiciju nezavršenog posla. Oni imaju dva nezavršena posla, jedan je Kosovo, a drugi BiH“.

Analitičari se slažu da je Bajden dobar poznavalac prilika na Balkanu, jer je na ovaj ili onaj način u svjetskoj politici prisutan posljednjih pola vijeka. Od devedesetih i aktivno utiče na događaje na Balkanu. Još kao senator susreo se sa Titom, bio na Kardeljevoj sahrani, uvidio opasnosti Miloševićeve politike i iza sebe ostavio izvještaj Odupiranje agresiji. Milošević, bosanska republika i savjest Zapada. Kasnije je bio zagovornik NATO bombardovanja i nezavisnosti Kosova. Zbog svojih stavova o Kosovu i cjelovitoj BiH mnogi smatraju da će trpjeti odnos prema Srbiji i njenom predsjedniku Aleksandu Vučiću. „Moji lični odnosi sa Bajednom su bolji, ali lakše bi nam bilo da je Tramp. Tramp nije učestvovao u bombardovanju i stvaranju nezavisnog Kosova”, rekao je predsjednik Srbije upitan da prokomentariše rezultate američkih izbora.

Hrvatski Jutarnji list prognozira da je Bajdenovim dolaskom na mjesto američkog predsjednika započeo zalazak Milorada Dodika. „Možda u vezi s tim možemo očekivati ili pretpostaviti i zaokret Dragana Čovića od Dodika. Čović mu je prvi u BiH čestitao na pobjedi“ navodi Jutarnji. Dušan Janjić ove odnose čita ovako:  „Bajden koga javnost Srbije vidi ili Bajden kojeg mediji vladajuće ekipe u Srbiji nude javnosti je Bajden iz konfrontacije s Miloševićevom politikom, a ne sa Srbima i Srbijom.“

Beogradska Politika naglašava različite aršine kada je odnos između novog predsjednika SAD-a i Srbije u pitanju. Napominju da su se Vučić i Bajden sretali dva puta – 2015. i 2016. godine, te da je tada, nakon što je srpski državni vrh  odlučio da ne uvodi sankcije Rusiji po ugledu na zemlje EU, Bajden poručio da Srbija ne mora da bira – Amerika ili Rusija. Naravno, Politika potcrtava odlučne stavove Bajdena u odnosu na Kosovo.

Moglo bi proći i nekoliko mjeseci dok Bajdenova administracija sastavi spoljnopolitički tim i razradi plan za realizaciju međunarodnih prioriteta. Spoljnopolitička pitanja mogu biti drugorazredna u poređenju sa rješavanjem veoma teških domaćih problema poput nejednakosti, epidemije COVID-19, nezaposlenosti i rasnih tenzija. No, već početkom sljedeće godine moći će se makar nazrijeti šta je od svega pomenutog bilo upakovano u šarene izborne ambalaže, a šta pravo lice nove administracije.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

TERORISTIČKI NAPAD U BEČU: Isil sije smrt

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedan od napadača, Kujtim Fejzulaj, dvadesetogodišnji Albanac porijeklom iz Sjeverne Makedonije, ubijen je u policijskoj akciji. Nadležni vjeruju da je djelovao sam, ali potraga za ostalim mogućim saučesnicima još traje

 

Austrijska policija sprovela je niz racija i uhapsila 14 ljudi u okviru istrage o oružanom napadu u Beču, koji se dogodio u ponedjeljak, 2. novembra. U pucnjavi je ubijeno četvoro ljudi. Ranjene su 22 osobe, sedam ih je u životnoj opasnosti.

Do napada je došlo na šest lokacija u centru grada, gdje ima mnogo kafića i restorana, svega nekoliko sati prije nego što su na snagu stupile nove mjere u borbi protiv širenja korona virusa.

Napadač, Kujtim Fejzulaj, dvadesetogodišnji Albanac porijeklom iz Sjeverne Makedonije, ubijen je u policijskoj akciji. Nadležni vjeruju da je djelovao sam, ali potraga za ostalim mogućim saučesnicima još traje. Pokrenuta je velika antiteroristička operacija, a policija je blokirala ulice oko centra Beča.  Stanovništvu je rečeno da se ne približava tom dijelu grada i da ne koristi javni prevoz. U susjednoj Češkoj vrše se provjere na granici sa Austrijom u slučaju da ostali napadači pokušaju da pobjegnu u tu zemlju.

Odgovornost za napade preuzela je tzv. Islamska država u video snimku objavljenom na propagandnom onlajn kanalu te organizacije.

Policija trenutno analizira oko 20.000 video snimaka sa mobilnih telefona. „Oko 50 odsto je pregledano, ali nije još gotovo. Pregledani snimci ne ukazuju na to da je postojao drugi napadač”, izjavio je za austrijske medije ministar unutrašnjih poslova Karl Nehamer.

Austrijski kancelar Sebastijan Kurc kazao je da su žrtve stariji žena i muškarac, mladi prolaznik i konobarica. „To je očito bio napad vođen mržnjom prema našem načinu života, našoj demokratiji. Ovo nije sukob između hrišćana i muslimana, već između civilizacije i varvarstva”, rekao je Kurc. On je ocijenio da je napad pripremljen vrlo profesionalno.

U bečkoj katedrali Svetog Stefana održana je misa za žrtve napada, a njoj su prisustvovali lokalni hrišćanski, jevrejski i muslimanski poglavari, kao i predstavnici političkih partija. U Austriji je proglašena trodnevna žalost, a zastave su spuštene na pola koplja. Časovi u bečkim školama u srijedu su počeli minutom ćutanja.

Fejzulaj je prethodno osuđivan za terorističko udruživanje, saopštio je Nehamer u izjavi za austrijsku novinsku agenciju APA. Oslobođen je iz zatvora u decembru 2019. godine, poslije izdržavanja kazne od 22 mjeseca, jer je pokušao da otputuje u Siriju i priključi se Islamskoj državi. Imao je i austrijsko i makedonsko državljanstvo.

Kako prenose sjevernomakedonski mediji, Fejzulaj bi mogao da bude jedan od 150 do 200 ljudi koji vode porijeklo iz Sjeverne Makedonije, a za koje se sumnja da su saradnici radikalnih islamističkih organizacija. Za slične slučajeve već se vode četiri sudska procesa, a ta država je donijela set zakona koji predviđaju višegodišnje kazne zatvora onima koji bi da budu dio džihadističkih pokreta.

Lideri iz cijelog svijeta reagovali su na dešavanja u Beču.

Francuski predsjednik Emanuel Makron je, u svjetlu nedavnih terorističkih zločina i u Francuskoj, izjavio da Evropa „ne smije da se preda” pred ovakvim napadima. „Mi, Francuzi, dijelimo nevjericu i tugu sa Austrijancima i zatečeni smo napadima u centru Beča. Ovo je naša Evropa. Naši neprijatelji moraju da znaju sa kim imaju posla”, rekao je Makron za francuske medije.

Britanski premijer Boris Džonson uputio je poruku podrške stanovnicima Beča. „Duboko sam šokiran groznim napadima u Beču. Velika Britanija je večeras mislima uz narod Austrije. Stojimo sa vama rame uz rame, ujedinjeni protiv terora”, napisao je Džonson na Tviteru.

Američki predsjednik Donald Tramp nazvao je događaje u Austriji „novim činom terorizma u Evropi”. „Ovi zli napadi na nedužne ljude moraju da prestanu. Amerika je uz Austriju, Francusku i čitavu Evropu u borbi protiv terorista”, piše na Trampovom oficijalnom Tviteru profilu.

Šarl Mišel, predsjednik Evropskog savjeta, događaj je nazvao kukavičkim aktom koji predstavlja napad na život i humane vrijednosti.

Među mnogima koji su oštro osudili ekstremizam u Beču je i Đuzepe Konte, italijanski premijer. „Nema mjesta mržnji i nasilju u našem zajedničkom evropskom domu”.

Zločin u Beču peti je teroristički napad koji je u prethodnih desetak dana potresao Evropu.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

AMERIČKI IZBORI 2020. U FOTO-FINIŠU: Za šaku glasova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Džo Bajden nije uspio otkinuti veći komad republikanskog izbornog tijela. Ipak, dok nastaje ovaj tekst, bliži je pobjedi. U petak kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, znaće se više o ishodu izjednačene borbe. Konačan rezultat, moguće,  neće biti poznat ni tada

 

Glasovi pristižu. Tas na vagi igra oko centra. Milimetar lijevo, milimetar desno. Sve liči na novembar prije četiri godine. Izborni dan nije uspio da donese jasne obrise portreta novog američkog predsjednika, pa ćemo čekati još koji dan… Po nekima, proći će i duže dok saznamo ko će biti na slici 46. predsjednika SAD-a.

Do četvrtka u 14 sati, kada ovaj broj Monitora ide u štampu, zna se da je Donald Tramp pobijedio u državama koje su mu bile potrebne da bi obezbijedio uzan prolaz do još jednog četvorogodišnjeg mandata. Džo Bajden je to isto uradio, bojeći plavom standardne države koje stoje iza njegovih Demokrata. Ono čemu su se mnogi analitičari nadali, izostalo je. Bivši potpredsjednik zemlje za mandata Baraka Obame nije uspio otkinuti veći komad republikanskog izbornog tijela. Sa izuzetkom Arizone, koju su mu brojni mediji pripisali u srijedu, da bi se dan kasnije ispostavilo da u ovoj državi ništa još nije riješeno. U Bajdenovu korist bi itekako išlo osvajanje glasova u Arizoni. Posebno ako se ima u vidu da je posljednji kandidat demokrata koji je pobijedio u ovoj državi bio Bil Klinton davne 1996. godine. Ako zbrojimo trenutno stanje, kandidat Demokrata je nadomak pobjede. No, sjećanja na 2016. su svježa.

Strateg republikanaca Bred Tod podsjetio je da su Demokrate prizivale visoku izlaznost, jer je po njima to bio siguran znak promjena u Bijeloj kući. „Pa, znate šta? Svi su glasali. I to nije pomoglo Demokratama“, rekao je Tod. I zaista, izlaznost koja nije zabilježena još od početka XX vijeka pokazala je samo jednu stvar – da je ovo duboko podijeljeno društvo.

Osim Arizone čeka se rezultat iz neizvjesnih pet država: Aljaske, Sjeverne Karoline i Džordžije koje za sada pripadaju Trampu; Nevade koja će najvjerovatnije ostati u rukama Demokrata i Pensilvanije u kojoj ima još da se broji i u kojoj se ogromna Trampova prednost od srijede topi kako pristižu pisma sa glasovima. Kako stvari stoje u četvrtak popodne, Bajdenu su dovoljne Arizona i Nevada, pa da pobijedi sa 2 elektorska glasa.

Glasovi pismom će izgleda biti odlučujući. Ogroman broj glasova stiže ovim putem usljed pandemije. Njihovo brojanje moglo bi potrajati. Ako bude primjedbi na zakonitost, a već su najavljivane, možda će se do konačnog rezultata čekati nedjeljama.

To djeluje izvjesno, jer je aktuelni predsjednik objavio da se pokušavaju pokrasti izbori, te u pripravnost stavio advokatske timove.

Dok svi čekaju konačne rezultate, on je u svom stilu poručio: ﮼Ovo je sramota za našu državu. Mi smo pobijedili na izborima iskreno. Naš cilj je da očuvamo integritet, želimo da se prekine glasanje i spriječi prevara. Pobijedićemo. I što se mene tiče, već smo pobijedili”. Usput je naveo da će se obratiti Vrhovnom sudu da se spriječi dalje brojanje glasova. Mediji su javili da stastistika ne potvrđuje Trampove tvrdnje o pobjedi.

Njegov suparnik birao je riječi, ali mnogi u njima vide previše optimizma. U govoru nakon osvajanja glasova Viskonsina, Bajden se obratio naciji i objavio da su na dobrom putu ka pobjedi te da više neće biti plavih i crvenih država, već samo Sjedinjenih Američkih Država.

Kada je Vrhovni sud u pitanju, dopisnik Al Džazire iz Vašingtona Ivica Puljić govori da kada predsjednik SAD-a kaže da prebrojavanje glasova treba zaustaviti, nešto nije u redu. Naročito kada se nema konačna slika u određenom broju država. On napominje da Tramp ima svoje sudije u Vrhovnom sudu. Od devet tamošnjih sudija šest su konzervativci i, po Puljiću, naklonjeni Trampu.

Za proglašenje pobjede, Tramp dobro zna, potrebno je 270 elektorskih glasova. Prema posljednjim inoformacijama koje smo mi mogli čekati, bio je kratak za nešto više od pedeset glasova. U ovoj ishitrenoj reakciji proglašenja izborne pobjede, mnogi su vidjeli Trampovo zaziranje od konačnog ishoda. On, kao što je poznato, ne voli da gubi.

Podsjetimo, na prethodnim izborima Hilari Klinton je osvojila tri miliona glasova više od protivkandidata – magnata Trampa. Skoro 66 milion naspram skoro 63 miliona nijesu nekadašnjoj prvoj dami uspjeli donijeti titulu prve predsjednice SAD-a. U elektorskim glasovima, koji se na koncu priče broje, stvar je izgledala znatno drugačije. Od 538 glasova, Tramp je uspio ugrabiti 306, a suparnica 232.

Šest je saveznih država u kojima se odvijaju posljednje etape predsjedničke trke. Aljaska, Arizona, Nevada, Pensilvanija, Sjeverna Karolina i Džordžija, prenosi CNN. Od ovih sedam država, Hilari Klinton je 2016. uspjela uzeti samo Nevadu.

Najneizvjesnije je u Pensilvaniji koja je među državama sa najvećim brojem izbornika. Njih 20. Iako matematika govori da se i bez pensilvanijskih rezultata može završiti izborna trka, analitičari su sve bliži ideji da bi upravo ova država mogla biti ona u kojoj će se sklopiti slagalica. Bio bi to već filmski scenario.

Obilazeći rodnu kuću prošle nedjelje, bivši potpredsjednik američke administracije se potpisao na jednom od zidova sa željom da iz rodne, krene na put do Bijele kuće. Na oko 90 posto prebrojanih glasova u ovoj državi Tramp je već premašio brojku koju je obezbijedio na prethodnim izborima za oko pola miliona glasova. Kandidat rođen u Pensilvaniji ima oko 150.000 glasova manje. Ako mu je za utjehu, u rodnom Lakavana kauntiju Bajden vodi. No, još je dug put do posljednjeg listića u ovoj saveznoj državi.

Zbog epidemije očekuje se da će broj glasanja putem pisma biti i do deset puta veći nego ranijih godina. To može prouzrokovati dugo čekanje na pobjednika ove trke. Keti Bukvar, zvaničnica izborne komisije Pensilvanije, rekla je ranije da ne očekuje kompletno prebrojavanje glasova prije petka. Sa njom se složio i gradonačelnik Filadelfije Džejms Keni koji je u otvorenom pismu pozvao Amerikance na strpljenje dok se ne prebroji svaki glas. Da li se tu igraju neke posebne igre, pitaju se mnogi, a naročito oni u Trampovom izbornom timu. Još prvog novembra tim aktuelnog predsjednika je spremao određenu vrstu odbrane. Kada je riječ o Pensilvaniji, razmatran je scenario koji je sada vrlo moguć. ﮼Što se tiče Pensilvanije, tamo imamo političkog guvernera, jednog veoma partijskog čovjeka. Ne želimo da budemo u poziciji gdje je njemu dozvoljeno da nadgleda prispjeće glasačkih listića”, izjavio je Tramp prije dva dana aludirajući na Toma Vulfa, guvernera Pensilvanije iz redova Demokrata.

Demokrate su se nadale odlučnijoj pobjedi. U tome su prednjačili brojni mediji podržavajući otvoreno njihovog kandidata. Vjetar u leđa im je davala užasna statistika COVIDA-19 i nesnalaženje Trampove administracije u borbi protiv ove pandemije. Nezadovoljstvo, protesti, odjeci pokreta Black Lives Matters, impičment s početka godine, očigledno nijesu u očekivanoj mjeri okrenuli Ameriku put demokratskog kandidata. Kada je Tramp osvojio Floridu, bilo je jasno da se igra neće završiti ove srijede.

U ovakvom kretanju glasova, kao i u tome što se javlja prostor za manipulacije i dezinformacije, mnogi tumače Trampove vapaje oko izbornih prevara i pozive da se stvar rješava na sudu. Kada priča o izbornim prevarama, Tramp prvenstveno misli na glasanje putem pisma. Iz nevladinog sektora čuju se glasovi da ovakva retorika može podstaći pristalice republikanaca, naročito one sa krajnje desnice, na izlazak na ulice u slučaju neosvajnja novog četvorogodišnjeg mandata. Neki se pribojavaju i nasilja. Jedan takav slučaj je i onaj od srijede kada su nožem izbodeni članovi desničarske skupine Ponosni momci koje je predsjednik SAD-a pozivao na pripravnost u nedjeljama pred izbore. Mediji su povodom ovakvih slučajeva tradicionalno podijeljeni, baš kao i biračko tijelo ove zemlje. Dok jedni optužuju navodne napadače iz BLM pokreta, drugi analiziraju video napad kao insceniran. Gdje god da leži istina, eskalacija ovakvih slučajeva je moguća. Naročito kada se ima u vidu da je pred izbore skočila prodaja vatrenog oružja.

U Portlandu nacionalna garda aktivirana je nakon protesta protiv Trampa u kojem se pozivalo da se svaki glas prebroji, a koji je odjednom postao nasilan. U Mineapolisu, policija je uhapsila antitrampovske demonstrante nakon što je njih 200 blokiralo glavnu saobraćajnicu. Slični protesti zabilježeni su i u Njujorku, Filadelfiji i Čikagu. Trampove pristalice su se okupljale ispred zgrade u Marikopa kauntiju u Arizoni u kojoj se nalazi izborna komisija.

Šta god donijeli dani koji su pred nama, jedno je sigurno. SAD će ostati striktno plave ili crvene, sa ponekom prelaznom nijansom, a trampizam je tu da ostane.

 

Kolegijum elektora

Elektoral koledž ili kolegijum izbornika od 1964. na svim predsjedničkim izborima ima 538 izbornika. Član 2 Ustava SAD definiše koliko izbornika svaka savezna država može da ima i daje pravo zakonodavnoj vlasti saveznih država da odredi način njihovog izbora. Broj članova Kolegijuma izbornika je jednak broju članova Kongresa (435 Predstavnički dom i 100 Senat) plus tri izbornika koja daje grad Vašington, što je ukupno 538 izbornika. Najviše elektora ima Kalifornija, tradicionalno uporište Demokrata – 55. Za njom Teksas sa 38 i Florida i Nju Jork sa 29. Od država koje su tas na vagi ovogodišnjih izbora Pensilvanija nosi 20 glasova, pa idu redom Džordžija sa 16, Sjeverna Karolina sa 15, Arizona 11, Nevada 6 i Aljaska 3 elektorska glasa. Za proglašenje pobjednika potrebno je 270 glasova.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo