Povežite se sa nama

Izdvojeno

AMERIČKI IZBORI 2020.: Kada demokratija postane šala 

Objavljeno prije

na

Analitičari se slažu da fenomen Donald Tramp mora da bude zapamćen i analiziran kako bi se izvukle lekcije. Kakvi god da budu rezultati izbora, Amerika će se boriti sa trampizmom u narednom periodu

 

Novembarske izbore u SAD-u ne treba sagledavati kao borbu dva predsjednička kandidata, već kao izbore na kojima će se ljudi boriti za ideale poklekle demokratije i sankcionisati poteze predsjednikovanja Donalda Trampa, smatraju brojni analitičari i svjetski mediji. Ovogodišnji predsjednički izbori u SAD-u dobijaju i epitet najvažnijih. Neki idu toliko daleko da ih nazivaju događajem koji će imati najdugosežnije posljedice. Ulozi, piše magazine The Conversation su nemjerljivi. Kao i posljedice.

 Noam Čomski smatra da nastavak Trampovog predsjednikovanja ne predstavlja samo prijetnju za SAD, već za svijet u cjelini. Uz mogući drugi Trampov mandat Čomski postavlja sentence ,,najopasniji trenutak u istoriji”, ,,autoritarijanizam u usponu”, pa i ,,nuklearni rat”.

,,Tramp je uspio u nečemu stvarno impresivnom – uspio je povećati prijetnje od sve tri opasnosti. Uvećao je razvoj novih, opasnih oružja, što znači da će i ostali uraditi isto, a to je povećana prijetnja za sve nas”, govorio je Čomski za New Statesman. ,,Kada je u pitanju ekološka katastrofa, dodatno se potrudio da maksimizira upotrebu fosilnih goriva i ukine regulative koje su donekle ublažavale efekte nadolazeće katastrofe ako nastavimo sa našim sadašnjim kursom”, komentariše Čomski uticaje Trampove vladavine na ovu važnu oblast. Na kraju, ali ne manje bitno osvrnuo se na urušavanje demokratije. ,,Postala je šala!”, kaže Čomski. Po njemu izvršne grane vlasti su u potpunosti pročišćene od bilo kakvih disidentskih glasova. ,,Ostala je samo grupa sikofanata”, zaključuje naučnik.

Predsjednikovanje Donalda Trampa bilo je horor šou koji se završava pandemijom koja je izmakla kontroli, ekonomskom recesijom i sve većom političkom polarizacijom, piše londonski Gardijan. Demokratija u njegovoj zemlji je teško pogođena tokom njegovog prvog četvorogodišnjeg mandata. Gardianovi analitičari  kažu da demokratija ne bi preživjela ukoliko Tramp dobije nove četiri godine. Oni u svojim člancima otvoreno pozivaju Amerikance da glasaju za Trampovog protivkandidata Džo Bajdena.

Rasizam, mizoginija, homofobija i transfobija su polja na kojima se sadašnji predsjednik SAD-a najbolje snalazi piše ovaj list. Govoriti ultradesničarskoj grupaciji Proud Boys, da budu pripravni je bilo previše čak i od njega. Bajden je to protumačio kao pištaljku za „pse čuvare“. Kada na to dodate akcije koje je preduzimao protiv muslimana, zidanje zida na granici sa Meksikom i mnoge druge stvari sa sličnim potpisom, jasno je da je sve karte bacio na ideju nadmoći bijele Amerike, podsjeća engleski list.

Korona virus je kao i mnogim svjetskim liderima došao u pogrešnom momentu i  dodatno razotkrio njihovu nemogućnost nošenja sa vanrednim situacijama, ali u Trampovom slučaju i odsustvo empatije za preminule i njihove porodice.

Njegova taktika deklarisanja protivnika kao neprijatelja države, sve manje odrađuje posao. Njen korijen leži u  nemogućnosti rješavanja nagomilanih nevolja i okretanju glave na drugu stranu.

Bajdenove mane se prilično minimiziraju. Brojni američki mediji poput USA Today, New York Timesa i Scientific Americana otvoreno su stali uz demokratskog kandidata za predsjednika i pozvali glasače da učine isto. Borba medija sa Trampom traje već prilično. Ti mediji  smatraju da je Bajdenova politika u odnosu na početnu centrističku poziciju, oplemenjena  idejama pozajmljenim od progresivnijeg krila svoje partije. Inkorporiranje Green New Deala i besplatnog koledža za srednju klasu je osvježilo njegov plan. Velikom broju Amerikanaca se sviđaju i njegove ideje o povećanju poreza bogatijim sunarodnicima i unapređivanje javnih službi. No, mnogi se boje da će 99 posto opet izvisiti zbog moći koju u svojim rukama ima najbogatiji sloj Amerikanaca. Politička obećanja, kratkog su vijeka, a SAD-u trebaju korjenite promjene.

Ukoliko Džo Bajden pobijedi očekuje se  nova politika prema Moskvi i Pekingu, prema kojima je Tramp, smatra veliki broj američkih analitičara, bio premekan. Kakve će se igre igrati kada su u pitanju odnosi sa Pjongjangom i Teheranom? Najavljen je i povratak Pariskom sporazumu koji polako napušta Trampova administracija.

Gardijan navodi da nijedna zemlja na svijetu neće izgubiti pobjedom Bajdena više od Britanije. Po njima ona je imala tu nesreću da je vodi Boris Džonson. „Još jedan populista koji krši pravila“ je upozoren od strane Bajdena da ne smije ugroziti Good Friday sporazum tokom  pregovora oko Brexita. Ukoliko pobjedu odnese Bajden, njegov mandat će se poklapati sa izlaskom Britanije iz EU.

Sukob na terenu između tabora Trampa i Bajdena prelio se i u prvu debatu dvojice kandidata. Bučno, napadački, agresivno, ogorčenje na obje strane. Neprimjereno za predsjedničku debatu. Tokom jednoipočasovne debate u Klivlendu u saveznoj državi Ohajo, Tramp i Bajden sučelili su stavove o pandemiji korona virusa, rasizmu i privredi.

Druga debata je protekla u mirnijem tonu i vjerovatno doprla do većeg broja glasača obojice kandidata.

Nedjelju dana pred izbore, protivnici su opet krenuli u agresivniju terensku kampanju. Uputili su se u utorak u države koje predstavljaju glavno političko bojno polje.

U utorak Tramp je otišao ka tri države srednjeg zapada u kojima je pobijedio u uzbudljivoj trci protiv demokratkinje Hilari Klinton 2016. godine – Mičigenu, Viskonsinu i Nebraski. Želi da ponovi uspjeh.

„Planovi njihovih putovanja odraz su stanja trke, uz ankete koje pokazuju da je Bajden u prednosti nad Trampom sedam do devet procentnih poena na nacionalnom nivou i oko polovinu te vrednosti u državama u kojima će se voditi glavna borba i koje će verovatno odrediti konačni ishod“, prenosi VOA.

Ukoliko Tramp ne uspije da obezbijedi novi mandat, biće prvi predsjednik još od 1993. i Džordža Buša Starijeg kome to nije pošlo za rukom. No, treba se sjetiti da je Donald Tramp uspješno odolio pokušaju impičmenta sa kraja prošle i početka ove godine. Protivnik je to koji zna da se izvuče.

Analitičari se pribojavaju i scenarija iz 2000. godine kada je Al Gor pobijedio Džordža Buša Mlađeg sa većim brojem glasačkih listića. Na kraju su se izbori sveli na šaku glasova koji su odlučili predsjedničku sudbinu (vidi boks). Amerikanci su nastavili da se druže sa Džordž W. Bušom.

Bila je to, prenosili su mediji, jedna od najkontroverznijih odluka Vrhovnog suda u američkoj istoriji. Pobjedom na Floridi, Buš je prestigao Gora u elektorskim glasovima 271-266.

Buš je tada postao prvi američki predsjednik od Bendžamina Harisa 1888. koji je izgubio u narodnom glasanju, ali ipak pobijedio na izborima.

Mnogi analitičari se slažu da Tramp mora da bude zapamćen i analiziran kako bi se iz svega izvukle pouke.  Kakvi god da budu rezultati izbora, Amerika će se boriti sa Trampizmom u narednom periodu.

U svijetu koji je predvođen šakom autoritarnih lidera i logikom tržišta ne može biti pravih promjena bez promjene svijesti. Amerika je preživjela jedan Trampov mandat. Preživjeće i drugi ako ga dobije, ali ukoliko se rječnik kritike ne uzdigne na viši nivo i pokrene masovnije pokrete koji će bacati drugačije poglede na ekonomsku, kulturnu i socijalnu politiku, Tramp će postati parametar.

Sigurno je: trećeg novembra SAD će dobiti najstarijeg predsjednika u istoriji. Bio to 74-godišnji Tramp ili četiri godine stariji Bajden.

Na koncu svega američki izbori se svedu na dva kandidata koji predstavljaju dvije najveće političke grupacije te zemlje. Kako god zvučalo, na ovogodišnje izbore za predsjednika SAD-a prijavilo se 1.216 kandidata. Riječi jedne od njih, aktivistkinje Džejd Simons, zaslužuju da ih svijet čuje: „…Od prvog dana govorimo da moramo da povratimo tkanje naše nacije. To je duhovno tkanje, to je kulturološko tkanje, to je društveno i rasno tkanje, i mi mislimo da je ono rašiveno – a da su to prvenstveno radile obe političke stranke. To ne može samo da bude ping-pong moći i osvete“.  Vrijedi za mnoge zemlje i mnoge kampanje.

 

Glasači, elektori, predsjednik

U američkom izbornom sistemu, važno je kako se glasa na nivou savezne države.  Kada izađu na biralište građani SAD-a ne biraju direktno predsjedničke kandidate. Predsjednika i potpredsjednika SAD-a bira takozvani elektorski koledž koji čine predstavnici svih američkih saveznih država. Američki građani dajući svoj glas, zapravo biraju elektore u matičnoj državi koji se potom po automatizmu izjašnjavaju o kandidatima. Države nemaju jednak broj elektora. Najveći broj predstavnika ima Kalifornija 55, zatim Teksas 38 i Florida 29, dok najmanje države imaju po 3 elektora. U većini država pobjednik dobija sve glasove elektora, što ovaj sistem čini posebno zanimljivim. Istorijski, većina država je tradicionalno opredijeljena za jednu od stranaka, pa se kampanja fokusira na 10 takozvanih neodlučnih (swing) država gdje ishod glasanja nije očekivan.

BBC prenosi da dva nezavisna američka izvora, Ril Klir Politiks (Real Clear Politics) i Kuk Politikal Riport (The Cook Political Report) objavljuju spisak država grupisanih na osnovu toga kako se očekuje da glasaju.

U grupu neodlučnih BBC je uvrstio nekoliko ključnih država koje imaju dovoljno elektorskih glasova da presudno utiču na konačan ishod i u kojima se očekuje tijesna borba. U tu grupu ubrajaju: Mičigen, Ohajo, Sjevernu Karolinu, Floridu, Viskonsin i Pensilvaniju. U svima je Tramp pobijedio prije četiri godine. Po drugim izvorima tzv. swing states su i Ajova, Džordžija, Arizona… Uprkos naklonjenosti brojnih analitičara i medija prema Bajdenu, ishod i ovih izbora je veoma neizvjestan.

Priredio: Dragan LUČIĆ

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo