Analitičari se slažu da fenomen Donald Tramp mora da bude zapamćen i analiziran kako bi se izvukle lekcije. Kakvi god da budu rezultati izbora, Amerika će se boriti sa trampizmom u narednom periodu

Novembarske izbore u SAD-u ne treba sagledavati kao borbu dva predsjednička kandidata, već kao izbore na kojima će se ljudi boriti za ideale poklekle demokratije i sankcionisati poteze predsjednikovanja Donalda Trampa, smatraju brojni analitičari i svjetski mediji. Ovogodišnji predsjednički izbori u SAD-u dobijaju i epitet najvažnijih. Neki idu toliko daleko da ih nazivaju događajem koji će imati najdugosežnije posljedice. Ulozi, piše magazine The Conversation su nemjerljivi. Kao i posljedice.

 Noam Čomski smatra da nastavak Trampovog predsjednikovanja ne predstavlja samo prijetnju za SAD, već za svijet u cjelini. Uz mogući drugi Trampov mandat Čomski postavlja sentence ,,najopasniji trenutak u istoriji”, ,,autoritarijanizam u usponu”, pa i ,,nuklearni rat”.

,,Tramp je uspio u nečemu stvarno impresivnom – uspio je povećati prijetnje od sve tri opasnosti. Uvećao je razvoj novih, opasnih oružja, što znači da će i ostali uraditi isto, a to je povećana prijetnja za sve nas”, govorio je Čomski za New Statesman. ,,Kada je u pitanju ekološka katastrofa, dodatno se potrudio da maksimizira upotrebu fosilnih goriva i ukine regulative koje su donekle ublažavale efekte nadolazeće katastrofe ako nastavimo sa našim sadašnjim kursom”, komentariše Čomski uticaje Trampove vladavine na ovu važnu oblast. Na kraju, ali ne manje bitno osvrnuo se na urušavanje demokratije. ,,Postala je šala!”, kaže Čomski. Po njemu izvršne grane vlasti su u potpunosti pročišćene od bilo kakvih disidentskih glasova. ,,Ostala je samo grupa sikofanata”, zaključuje naučnik.

Predsjednikovanje Donalda Trampa bilo je horor šou koji se završava pandemijom koja je izmakla kontroli, ekonomskom recesijom i sve većom političkom polarizacijom, piše londonski Gardijan. Demokratija u njegovoj zemlji je teško pogođena tokom njegovog prvog četvorogodišnjeg mandata. Gardianovi analitičari  kažu da demokratija ne bi preživjela ukoliko Tramp dobije nove četiri godine. Oni u svojim člancima otvoreno pozivaju Amerikance da glasaju za Trampovog protivkandidata Džo Bajdena.

Rasizam, mizoginija, homofobija i transfobija su polja na kojima se sadašnji predsjednik SAD-a najbolje snalazi piše ovaj list. Govoriti ultradesničarskoj grupaciji Proud Boys, da budu pripravni je bilo previše čak i od njega. Bajden je to protumačio kao pištaljku za „pse čuvare“. Kada na to dodate akcije koje je preduzimao protiv muslimana, zidanje zida na granici sa Meksikom i mnoge druge stvari sa sličnim potpisom, jasno je da je sve karte bacio na ideju nadmoći bijele Amerike, podsjeća engleski list.

Korona virus je kao i mnogim svjetskim liderima došao u pogrešnom momentu i  dodatno razotkrio njihovu nemogućnost nošenja sa vanrednim situacijama, ali u Trampovom slučaju i odsustvo empatije za preminule i njihove porodice.

Njegova taktika deklarisanja protivnika kao neprijatelja države, sve manje odrađuje posao. Njen korijen leži u  nemogućnosti rješavanja nagomilanih nevolja i okretanju glave na drugu stranu.

Bajdenove mane se prilično minimiziraju. Brojni američki mediji poput USA Today, New York Timesa i Scientific Americana otvoreno su stali uz demokratskog kandidata za predsjednika i pozvali glasače da učine isto. Borba medija sa Trampom traje već prilično. Ti mediji  smatraju da je Bajdenova politika u odnosu na početnu centrističku poziciju, oplemenjena  idejama pozajmljenim od progresivnijeg krila svoje partije. Inkorporiranje Green New Deala i besplatnog koledža za srednju klasu je osvježilo njegov plan. Velikom broju Amerikanaca se sviđaju i njegove ideje o povećanju poreza bogatijim sunarodnicima i unapređivanje javnih službi. No, mnogi se boje da će 99 posto opet izvisiti zbog moći koju u svojim rukama ima najbogatiji sloj Amerikanaca. Politička obećanja, kratkog su vijeka, a SAD-u trebaju korjenite promjene.

Ukoliko Džo Bajden pobijedi očekuje se  nova politika prema Moskvi i Pekingu, prema kojima je Tramp, smatra veliki broj američkih analitičara, bio premekan. Kakve će se igre igrati kada su u pitanju odnosi sa Pjongjangom i Teheranom? Najavljen je i povratak Pariskom sporazumu koji polako napušta Trampova administracija.

Gardijan navodi da nijedna zemlja na svijetu neće izgubiti pobjedom Bajdena više od Britanije. Po njima ona je imala tu nesreću da je vodi Boris Džonson. „Još jedan populista koji krši pravila“ je upozoren od strane Bajdena da ne smije ugroziti Good Friday sporazum tokom  pregovora oko Brexita. Ukoliko pobjedu odnese Bajden, njegov mandat će se poklapati sa izlaskom Britanije iz EU.

Sukob na terenu između tabora Trampa i Bajdena prelio se i u prvu debatu dvojice kandidata. Bučno, napadački, agresivno, ogorčenje na obje strane. Neprimjereno za predsjedničku debatu. Tokom jednoipočasovne debate u Klivlendu u saveznoj državi Ohajo, Tramp i Bajden sučelili su stavove o pandemiji korona virusa, rasizmu i privredi.

Druga debata je protekla u mirnijem tonu i vjerovatno doprla do većeg broja glasača obojice kandidata.

Nedjelju dana pred izbore, protivnici su opet krenuli u agresivniju terensku kampanju. Uputili su se u utorak u države koje predstavljaju glavno političko bojno polje.

U utorak Tramp je otišao ka tri države srednjeg zapada u kojima je pobijedio u uzbudljivoj trci protiv demokratkinje Hilari Klinton 2016. godine – Mičigenu, Viskonsinu i Nebraski. Želi da ponovi uspjeh.

„Planovi njihovih putovanja odraz su stanja trke, uz ankete koje pokazuju da je Bajden u prednosti nad Trampom sedam do devet procentnih poena na nacionalnom nivou i oko polovinu te vrednosti u državama u kojima će se voditi glavna borba i koje će verovatno odrediti konačni ishod“, prenosi VOA.

Ukoliko Tramp ne uspije da obezbijedi novi mandat, biće prvi predsjednik još od 1993. i Džordža Buša Starijeg kome to nije pošlo za rukom. No, treba se sjetiti da je Donald Tramp uspješno odolio pokušaju impičmenta sa kraja prošle i početka ove godine. Protivnik je to koji zna da se izvuče.

Analitičari se pribojavaju i scenarija iz 2000. godine kada je Al Gor pobijedio Džordža Buša Mlađeg sa većim brojem glasačkih listića. Na kraju su se izbori sveli na šaku glasova koji su odlučili predsjedničku sudbinu (vidi boks). Amerikanci su nastavili da se druže sa Džordž W. Bušom.

Bila je to, prenosili su mediji, jedna od najkontroverznijih odluka Vrhovnog suda u američkoj istoriji. Pobjedom na Floridi, Buš je prestigao Gora u elektorskim glasovima 271-266.

Buš je tada postao prvi američki predsjednik od Bendžamina Harisa 1888. koji je izgubio u narodnom glasanju, ali ipak pobijedio na izborima.

Mnogi analitičari se slažu da Tramp mora da bude zapamćen i analiziran kako bi se iz svega izvukle pouke.  Kakvi god da budu rezultati izbora, Amerika će se boriti sa Trampizmom u narednom periodu.

U svijetu koji je predvođen šakom autoritarnih lidera i logikom tržišta ne može biti pravih promjena bez promjene svijesti. Amerika je preživjela jedan Trampov mandat. Preživjeće i drugi ako ga dobije, ali ukoliko se rječnik kritike ne uzdigne na viši nivo i pokrene masovnije pokrete koji će bacati drugačije poglede na ekonomsku, kulturnu i socijalnu politiku, Tramp će postati parametar.

Sigurno je: trećeg novembra SAD će dobiti najstarijeg predsjednika u istoriji. Bio to 74-godišnji Tramp ili četiri godine stariji Bajden.

Na koncu svega američki izbori se svedu na dva kandidata koji predstavljaju dvije najveće političke grupacije te zemlje. Kako god zvučalo, na ovogodišnje izbore za predsjednika SAD-a prijavilo se 1.216 kandidata. Riječi jedne od njih, aktivistkinje Džejd Simons, zaslužuju da ih svijet čuje: „…Od prvog dana govorimo da moramo da povratimo tkanje naše nacije. To je duhovno tkanje, to je kulturološko tkanje, to je društveno i rasno tkanje, i mi mislimo da je ono rašiveno – a da su to prvenstveno radile obe političke stranke. To ne može samo da bude ping-pong moći i osvete“.  Vrijedi za mnoge zemlje i mnoge kampanje.

Glasači, elektori, predsjednik

U američkom izbornom sistemu, važno je kako se glasa na nivou savezne države.  Kada izađu na biralište građani SAD-a ne biraju direktno predsjedničke kandidate. Predsjednika i potpredsjednika SAD-a bira takozvani elektorski koledž koji čine predstavnici svih američkih saveznih država. Američki građani dajući svoj glas, zapravo biraju elektore u matičnoj državi koji se potom po automatizmu izjašnjavaju o kandidatima. Države nemaju jednak broj elektora. Najveći broj predstavnika ima Kalifornija 55, zatim Teksas 38 i Florida 29, dok najmanje države imaju po 3 elektora. U većini država pobjednik dobija sve glasove elektora, što ovaj sistem čini posebno zanimljivim. Istorijski, većina država je tradicionalno opredijeljena za jednu od stranaka, pa se kampanja fokusira na 10 takozvanih neodlučnih (swing) država gdje ishod glasanja nije očekivan.

BBC prenosi da dva nezavisna američka izvora, Ril Klir Politiks (Real Clear Politics) i Kuk Politikal Riport (The Cook Political Report) objavljuju spisak država grupisanih na osnovu toga kako se očekuje da glasaju.

U grupu neodlučnih BBC je uvrstio nekoliko ključnih država koje imaju dovoljno elektorskih glasova da presudno utiču na konačan ishod i u kojima se očekuje tijesna borba. U tu grupu ubrajaju: Mičigen, Ohajo, Sjevernu Karolinu, Floridu, Viskonsin i Pensilvaniju. U svima je Tramp pobijedio prije četiri godine. Po drugim izvorima tzv. swing states su i Ajova, Džordžija, Arizona… Uprkos naklonjenosti brojnih analitičara i medija prema Bajdenu, ishod i ovih izbora je veoma neizvjestan.

Priredio: Dragan LUČIĆ