Povežite se sa nama

Izdvojeno

AMERIČKI IZBORI 2020.: Kada demokratija postane šala 

Objavljeno prije

na

Analitičari se slažu da fenomen Donald Tramp mora da bude zapamćen i analiziran kako bi se izvukle lekcije. Kakvi god da budu rezultati izbora, Amerika će se boriti sa trampizmom u narednom periodu

 

Novembarske izbore u SAD-u ne treba sagledavati kao borbu dva predsjednička kandidata, već kao izbore na kojima će se ljudi boriti za ideale poklekle demokratije i sankcionisati poteze predsjednikovanja Donalda Trampa, smatraju brojni analitičari i svjetski mediji. Ovogodišnji predsjednički izbori u SAD-u dobijaju i epitet najvažnijih. Neki idu toliko daleko da ih nazivaju događajem koji će imati najdugosežnije posljedice. Ulozi, piše magazine The Conversation su nemjerljivi. Kao i posljedice.

 Noam Čomski smatra da nastavak Trampovog predsjednikovanja ne predstavlja samo prijetnju za SAD, već za svijet u cjelini. Uz mogući drugi Trampov mandat Čomski postavlja sentence ,,najopasniji trenutak u istoriji”, ,,autoritarijanizam u usponu”, pa i ,,nuklearni rat”.

,,Tramp je uspio u nečemu stvarno impresivnom – uspio je povećati prijetnje od sve tri opasnosti. Uvećao je razvoj novih, opasnih oružja, što znači da će i ostali uraditi isto, a to je povećana prijetnja za sve nas”, govorio je Čomski za New Statesman. ,,Kada je u pitanju ekološka katastrofa, dodatno se potrudio da maksimizira upotrebu fosilnih goriva i ukine regulative koje su donekle ublažavale efekte nadolazeće katastrofe ako nastavimo sa našim sadašnjim kursom”, komentariše Čomski uticaje Trampove vladavine na ovu važnu oblast. Na kraju, ali ne manje bitno osvrnuo se na urušavanje demokratije. ,,Postala je šala!”, kaže Čomski. Po njemu izvršne grane vlasti su u potpunosti pročišćene od bilo kakvih disidentskih glasova. ,,Ostala je samo grupa sikofanata”, zaključuje naučnik.

Predsjednikovanje Donalda Trampa bilo je horor šou koji se završava pandemijom koja je izmakla kontroli, ekonomskom recesijom i sve većom političkom polarizacijom, piše londonski Gardijan. Demokratija u njegovoj zemlji je teško pogođena tokom njegovog prvog četvorogodišnjeg mandata. Gardianovi analitičari  kažu da demokratija ne bi preživjela ukoliko Tramp dobije nove četiri godine. Oni u svojim člancima otvoreno pozivaju Amerikance da glasaju za Trampovog protivkandidata Džo Bajdena.

Rasizam, mizoginija, homofobija i transfobija su polja na kojima se sadašnji predsjednik SAD-a najbolje snalazi piše ovaj list. Govoriti ultradesničarskoj grupaciji Proud Boys, da budu pripravni je bilo previše čak i od njega. Bajden je to protumačio kao pištaljku za „pse čuvare“. Kada na to dodate akcije koje je preduzimao protiv muslimana, zidanje zida na granici sa Meksikom i mnoge druge stvari sa sličnim potpisom, jasno je da je sve karte bacio na ideju nadmoći bijele Amerike, podsjeća engleski list.

Korona virus je kao i mnogim svjetskim liderima došao u pogrešnom momentu i  dodatno razotkrio njihovu nemogućnost nošenja sa vanrednim situacijama, ali u Trampovom slučaju i odsustvo empatije za preminule i njihove porodice.

Njegova taktika deklarisanja protivnika kao neprijatelja države, sve manje odrađuje posao. Njen korijen leži u  nemogućnosti rješavanja nagomilanih nevolja i okretanju glave na drugu stranu.

Bajdenove mane se prilično minimiziraju. Brojni američki mediji poput USA Today, New York Timesa i Scientific Americana otvoreno su stali uz demokratskog kandidata za predsjednika i pozvali glasače da učine isto. Borba medija sa Trampom traje već prilično. Ti mediji  smatraju da je Bajdenova politika u odnosu na početnu centrističku poziciju, oplemenjena  idejama pozajmljenim od progresivnijeg krila svoje partije. Inkorporiranje Green New Deala i besplatnog koledža za srednju klasu je osvježilo njegov plan. Velikom broju Amerikanaca se sviđaju i njegove ideje o povećanju poreza bogatijim sunarodnicima i unapređivanje javnih službi. No, mnogi se boje da će 99 posto opet izvisiti zbog moći koju u svojim rukama ima najbogatiji sloj Amerikanaca. Politička obećanja, kratkog su vijeka, a SAD-u trebaju korjenite promjene.

Ukoliko Džo Bajden pobijedi očekuje se  nova politika prema Moskvi i Pekingu, prema kojima je Tramp, smatra veliki broj američkih analitičara, bio premekan. Kakve će se igre igrati kada su u pitanju odnosi sa Pjongjangom i Teheranom? Najavljen je i povratak Pariskom sporazumu koji polako napušta Trampova administracija.

Gardijan navodi da nijedna zemlja na svijetu neće izgubiti pobjedom Bajdena više od Britanije. Po njima ona je imala tu nesreću da je vodi Boris Džonson. „Još jedan populista koji krši pravila“ je upozoren od strane Bajdena da ne smije ugroziti Good Friday sporazum tokom  pregovora oko Brexita. Ukoliko pobjedu odnese Bajden, njegov mandat će se poklapati sa izlaskom Britanije iz EU.

Sukob na terenu između tabora Trampa i Bajdena prelio se i u prvu debatu dvojice kandidata. Bučno, napadački, agresivno, ogorčenje na obje strane. Neprimjereno za predsjedničku debatu. Tokom jednoipočasovne debate u Klivlendu u saveznoj državi Ohajo, Tramp i Bajden sučelili su stavove o pandemiji korona virusa, rasizmu i privredi.

Druga debata je protekla u mirnijem tonu i vjerovatno doprla do većeg broja glasača obojice kandidata.

Nedjelju dana pred izbore, protivnici su opet krenuli u agresivniju terensku kampanju. Uputili su se u utorak u države koje predstavljaju glavno političko bojno polje.

U utorak Tramp je otišao ka tri države srednjeg zapada u kojima je pobijedio u uzbudljivoj trci protiv demokratkinje Hilari Klinton 2016. godine – Mičigenu, Viskonsinu i Nebraski. Želi da ponovi uspjeh.

„Planovi njihovih putovanja odraz su stanja trke, uz ankete koje pokazuju da je Bajden u prednosti nad Trampom sedam do devet procentnih poena na nacionalnom nivou i oko polovinu te vrednosti u državama u kojima će se voditi glavna borba i koje će verovatno odrediti konačni ishod“, prenosi VOA.

Ukoliko Tramp ne uspije da obezbijedi novi mandat, biće prvi predsjednik još od 1993. i Džordža Buša Starijeg kome to nije pošlo za rukom. No, treba se sjetiti da je Donald Tramp uspješno odolio pokušaju impičmenta sa kraja prošle i početka ove godine. Protivnik je to koji zna da se izvuče.

Analitičari se pribojavaju i scenarija iz 2000. godine kada je Al Gor pobijedio Džordža Buša Mlađeg sa većim brojem glasačkih listića. Na kraju su se izbori sveli na šaku glasova koji su odlučili predsjedničku sudbinu (vidi boks). Amerikanci su nastavili da se druže sa Džordž W. Bušom.

Bila je to, prenosili su mediji, jedna od najkontroverznijih odluka Vrhovnog suda u američkoj istoriji. Pobjedom na Floridi, Buš je prestigao Gora u elektorskim glasovima 271-266.

Buš je tada postao prvi američki predsjednik od Bendžamina Harisa 1888. koji je izgubio u narodnom glasanju, ali ipak pobijedio na izborima.

Mnogi analitičari se slažu da Tramp mora da bude zapamćen i analiziran kako bi se iz svega izvukle pouke.  Kakvi god da budu rezultati izbora, Amerika će se boriti sa Trampizmom u narednom periodu.

U svijetu koji je predvođen šakom autoritarnih lidera i logikom tržišta ne može biti pravih promjena bez promjene svijesti. Amerika je preživjela jedan Trampov mandat. Preživjeće i drugi ako ga dobije, ali ukoliko se rječnik kritike ne uzdigne na viši nivo i pokrene masovnije pokrete koji će bacati drugačije poglede na ekonomsku, kulturnu i socijalnu politiku, Tramp će postati parametar.

Sigurno je: trećeg novembra SAD će dobiti najstarijeg predsjednika u istoriji. Bio to 74-godišnji Tramp ili četiri godine stariji Bajden.

Na koncu svega američki izbori se svedu na dva kandidata koji predstavljaju dvije najveće političke grupacije te zemlje. Kako god zvučalo, na ovogodišnje izbore za predsjednika SAD-a prijavilo se 1.216 kandidata. Riječi jedne od njih, aktivistkinje Džejd Simons, zaslužuju da ih svijet čuje: „…Od prvog dana govorimo da moramo da povratimo tkanje naše nacije. To je duhovno tkanje, to je kulturološko tkanje, to je društveno i rasno tkanje, i mi mislimo da je ono rašiveno – a da su to prvenstveno radile obe političke stranke. To ne može samo da bude ping-pong moći i osvete“.  Vrijedi za mnoge zemlje i mnoge kampanje.

 

Glasači, elektori, predsjednik

U američkom izbornom sistemu, važno je kako se glasa na nivou savezne države.  Kada izađu na biralište građani SAD-a ne biraju direktno predsjedničke kandidate. Predsjednika i potpredsjednika SAD-a bira takozvani elektorski koledž koji čine predstavnici svih američkih saveznih država. Američki građani dajući svoj glas, zapravo biraju elektore u matičnoj državi koji se potom po automatizmu izjašnjavaju o kandidatima. Države nemaju jednak broj elektora. Najveći broj predstavnika ima Kalifornija 55, zatim Teksas 38 i Florida 29, dok najmanje države imaju po 3 elektora. U većini država pobjednik dobija sve glasove elektora, što ovaj sistem čini posebno zanimljivim. Istorijski, većina država je tradicionalno opredijeljena za jednu od stranaka, pa se kampanja fokusira na 10 takozvanih neodlučnih (swing) država gdje ishod glasanja nije očekivan.

BBC prenosi da dva nezavisna američka izvora, Ril Klir Politiks (Real Clear Politics) i Kuk Politikal Riport (The Cook Political Report) objavljuju spisak država grupisanih na osnovu toga kako se očekuje da glasaju.

U grupu neodlučnih BBC je uvrstio nekoliko ključnih država koje imaju dovoljno elektorskih glasova da presudno utiču na konačan ishod i u kojima se očekuje tijesna borba. U tu grupu ubrajaju: Mičigen, Ohajo, Sjevernu Karolinu, Floridu, Viskonsin i Pensilvaniju. U svima je Tramp pobijedio prije četiri godine. Po drugim izvorima tzv. swing states su i Ajova, Džordžija, Arizona… Uprkos naklonjenosti brojnih analitičara i medija prema Bajdenu, ishod i ovih izbora je veoma neizvjestan.

Priredio: Dragan LUČIĆ

Komentari

FOKUS

PREMIJER U BEOGRADU: Ugovor za ponijeti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Temeljni ugovor sa SPC-om, iako su nove vlasti obećale suštinske reforme i odblokiranje evropskog puta, opet je razlog da crnogorsko društvo ostane na identitetskim pričama.  Ali i da opet porazmisli o svojim političkim klasama. Koje se smjenjuju, ali ne mijenjaju

 

Premijer Dritan Abazović, sa crnogorskom delegacijom, stigao je ove sedmice u Beograd. Ispred Palate Srbije priređen mu je doček, uz državne i vojne počasti. Oko svega potrudila se premijerka Srbije Ana Brnabić. Uslijedili su sastanci sa srpskim državnim funkcionerima –  Aleksandrom Vučićem, Ivicom Dačićem, Sinišom Malim… I svečarski govori. Poslije kojih se stiče utisak  da je „normalizacija odnosa Crne Gore i Srbije“, čakala samo Abazovića da sleti u Beograd.

Sve u svemu, nimalo nalik na prošlogodišnju posjetu tadašnjeg  crnogorskog premijera Zdravka Krivokapića Beogradu, kog su skoro pa zaboravili na aerodromu. Sreća, došao je po njega ministar poljoprivrede Srbije Branislav Nedimović, odjeven kao da ide na utakmicu. Ovoga puta bilo je mnogo svečanije i toplije i od rijetkih posjeta Mila Đukanovića Vučiću, iako su oba predsjednika označeni kao decenijski tihi strateški partneri. I sam Đukanović saopštio je svojevremeno da često telefonski prijateljski razgovaraju „kao dva odgovorna državnika“.

Šta je razlog drugačijeg tretmana srpskih vlasti prema novom crnogorskom premijeru, nije baš najasnije. Abazović dolazi iz partije kakve obično ne pogoduju profilu Aleksandra Vučića, a ni tamošnje političke klase na vlasti – građanska, proevropska, jasno i NATO opredijeljena. Abazović je bio jasan i oko  Kosova, svojevremeno kazavši da je to „gotova stvar i da neće biti povlačenja“.  Poznato je da su Vučićevi miljenici među crnogorskim partijama kadrovi Demokratskog fronta, koji su deklarativno sušta  suprotnost.  Pa ipak, novi crnogorski premijer kod srpskog predsjednika ima „zeleno svjetlo“. Jedan od vidljivih razloga mogla bi biti i kooperativnost Abazovića kada je u pitanju regionalna inicijativa Otvoreni Balkan, do koje Vučić prilično drži.  Do sada iz Crne Gore pozitivni signali za tu incijativu nijesu stizali. No, moguće je da je po srijedi i Abazovićeva spremnost da što prije potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom  (SPC) , kako je nedavno saopštio na sjednici Vlade.  „Tendencija da mi oko ovoga odvučete još dva ili tri mjeseca se neće desiti”, poručio je Abazović na Vladi onima koji su smatrali da se stvari odvijaju prebrzo i nedovoljno transparentno. Tik pred posjetu Beogradu, Vlada je obznanila i Radnu verziju Temeljnog ugovora, kako je saopšteno iz kabineta premijera – ,,usaglašenu između Vlade i SPC-a”.  Da imaju –  za ponijeti.

Status tog dokumenta, kada je u pitanju zakonska regulativa nije, međutim, još blizu usvajanja. „Komisija koja je usaglasila Radnu verziju je bila konsultativnog karaktera. Ministarstvo pravde je jedino nadležno za dogovore i pregovore po zakonu i mora predložiti rješenje  na Vladi.  Komisija  ništa ne može da odluči. Sve na kraju mora ići na Vladu, ako uopšte dođe na dnevni red“, objašnjava za Monitor dobro obaviješteni izvor iz Vlade.

U  SPC-u su zadovoljni. Abazović je u Beogradu posjetio i sprskog patrijarha Porfirija. Nakon sastanka, patrijarh je saopštio je da je postignuta načelna saglasnost o Temeljnom ugovoru između SPC-a i Vlade Crne Gore. Premijer tvrdi da je u Beogradu izboksovao ono što nije uspjelo njegovom prethodniku – da se ugovor potpiše u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EPCG – NOVA ŽRTVA POLITIČKIH IGARA: Visoki napon u odboru direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

 

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo