Povežite se sa nama

Izdvojeno

AMERIČKI IZBORI 2020.: Kada demokratija postane šala 

Objavljeno prije

na

Analitičari se slažu da fenomen Donald Tramp mora da bude zapamćen i analiziran kako bi se izvukle lekcije. Kakvi god da budu rezultati izbora, Amerika će se boriti sa trampizmom u narednom periodu

 

Novembarske izbore u SAD-u ne treba sagledavati kao borbu dva predsjednička kandidata, već kao izbore na kojima će se ljudi boriti za ideale poklekle demokratije i sankcionisati poteze predsjednikovanja Donalda Trampa, smatraju brojni analitičari i svjetski mediji. Ovogodišnji predsjednički izbori u SAD-u dobijaju i epitet najvažnijih. Neki idu toliko daleko da ih nazivaju događajem koji će imati najdugosežnije posljedice. Ulozi, piše magazine The Conversation su nemjerljivi. Kao i posljedice.

 Noam Čomski smatra da nastavak Trampovog predsjednikovanja ne predstavlja samo prijetnju za SAD, već za svijet u cjelini. Uz mogući drugi Trampov mandat Čomski postavlja sentence ,,najopasniji trenutak u istoriji”, ,,autoritarijanizam u usponu”, pa i ,,nuklearni rat”.

,,Tramp je uspio u nečemu stvarno impresivnom – uspio je povećati prijetnje od sve tri opasnosti. Uvećao je razvoj novih, opasnih oružja, što znači da će i ostali uraditi isto, a to je povećana prijetnja za sve nas”, govorio je Čomski za New Statesman. ,,Kada je u pitanju ekološka katastrofa, dodatno se potrudio da maksimizira upotrebu fosilnih goriva i ukine regulative koje su donekle ublažavale efekte nadolazeće katastrofe ako nastavimo sa našim sadašnjim kursom”, komentariše Čomski uticaje Trampove vladavine na ovu važnu oblast. Na kraju, ali ne manje bitno osvrnuo se na urušavanje demokratije. ,,Postala je šala!”, kaže Čomski. Po njemu izvršne grane vlasti su u potpunosti pročišćene od bilo kakvih disidentskih glasova. ,,Ostala je samo grupa sikofanata”, zaključuje naučnik.

Predsjednikovanje Donalda Trampa bilo je horor šou koji se završava pandemijom koja je izmakla kontroli, ekonomskom recesijom i sve većom političkom polarizacijom, piše londonski Gardijan. Demokratija u njegovoj zemlji je teško pogođena tokom njegovog prvog četvorogodišnjeg mandata. Gardianovi analitičari  kažu da demokratija ne bi preživjela ukoliko Tramp dobije nove četiri godine. Oni u svojim člancima otvoreno pozivaju Amerikance da glasaju za Trampovog protivkandidata Džo Bajdena.

Rasizam, mizoginija, homofobija i transfobija su polja na kojima se sadašnji predsjednik SAD-a najbolje snalazi piše ovaj list. Govoriti ultradesničarskoj grupaciji Proud Boys, da budu pripravni je bilo previše čak i od njega. Bajden je to protumačio kao pištaljku za „pse čuvare“. Kada na to dodate akcije koje je preduzimao protiv muslimana, zidanje zida na granici sa Meksikom i mnoge druge stvari sa sličnim potpisom, jasno je da je sve karte bacio na ideju nadmoći bijele Amerike, podsjeća engleski list.

Korona virus je kao i mnogim svjetskim liderima došao u pogrešnom momentu i  dodatno razotkrio njihovu nemogućnost nošenja sa vanrednim situacijama, ali u Trampovom slučaju i odsustvo empatije za preminule i njihove porodice.

Njegova taktika deklarisanja protivnika kao neprijatelja države, sve manje odrađuje posao. Njen korijen leži u  nemogućnosti rješavanja nagomilanih nevolja i okretanju glave na drugu stranu.

Bajdenove mane se prilično minimiziraju. Brojni američki mediji poput USA Today, New York Timesa i Scientific Americana otvoreno su stali uz demokratskog kandidata za predsjednika i pozvali glasače da učine isto. Borba medija sa Trampom traje već prilično. Ti mediji  smatraju da je Bajdenova politika u odnosu na početnu centrističku poziciju, oplemenjena  idejama pozajmljenim od progresivnijeg krila svoje partije. Inkorporiranje Green New Deala i besplatnog koledža za srednju klasu je osvježilo njegov plan. Velikom broju Amerikanaca se sviđaju i njegove ideje o povećanju poreza bogatijim sunarodnicima i unapređivanje javnih službi. No, mnogi se boje da će 99 posto opet izvisiti zbog moći koju u svojim rukama ima najbogatiji sloj Amerikanaca. Politička obećanja, kratkog su vijeka, a SAD-u trebaju korjenite promjene.

Ukoliko Džo Bajden pobijedi očekuje se  nova politika prema Moskvi i Pekingu, prema kojima je Tramp, smatra veliki broj američkih analitičara, bio premekan. Kakve će se igre igrati kada su u pitanju odnosi sa Pjongjangom i Teheranom? Najavljen je i povratak Pariskom sporazumu koji polako napušta Trampova administracija.

Gardijan navodi da nijedna zemlja na svijetu neće izgubiti pobjedom Bajdena više od Britanije. Po njima ona je imala tu nesreću da je vodi Boris Džonson. „Još jedan populista koji krši pravila“ je upozoren od strane Bajdena da ne smije ugroziti Good Friday sporazum tokom  pregovora oko Brexita. Ukoliko pobjedu odnese Bajden, njegov mandat će se poklapati sa izlaskom Britanije iz EU.

Sukob na terenu između tabora Trampa i Bajdena prelio se i u prvu debatu dvojice kandidata. Bučno, napadački, agresivno, ogorčenje na obje strane. Neprimjereno za predsjedničku debatu. Tokom jednoipočasovne debate u Klivlendu u saveznoj državi Ohajo, Tramp i Bajden sučelili su stavove o pandemiji korona virusa, rasizmu i privredi.

Druga debata je protekla u mirnijem tonu i vjerovatno doprla do većeg broja glasača obojice kandidata.

Nedjelju dana pred izbore, protivnici su opet krenuli u agresivniju terensku kampanju. Uputili su se u utorak u države koje predstavljaju glavno političko bojno polje.

U utorak Tramp je otišao ka tri države srednjeg zapada u kojima je pobijedio u uzbudljivoj trci protiv demokratkinje Hilari Klinton 2016. godine – Mičigenu, Viskonsinu i Nebraski. Želi da ponovi uspjeh.

„Planovi njihovih putovanja odraz su stanja trke, uz ankete koje pokazuju da je Bajden u prednosti nad Trampom sedam do devet procentnih poena na nacionalnom nivou i oko polovinu te vrednosti u državama u kojima će se voditi glavna borba i koje će verovatno odrediti konačni ishod“, prenosi VOA.

Ukoliko Tramp ne uspije da obezbijedi novi mandat, biće prvi predsjednik još od 1993. i Džordža Buša Starijeg kome to nije pošlo za rukom. No, treba se sjetiti da je Donald Tramp uspješno odolio pokušaju impičmenta sa kraja prošle i početka ove godine. Protivnik je to koji zna da se izvuče.

Analitičari se pribojavaju i scenarija iz 2000. godine kada je Al Gor pobijedio Džordža Buša Mlađeg sa većim brojem glasačkih listića. Na kraju su se izbori sveli na šaku glasova koji su odlučili predsjedničku sudbinu (vidi boks). Amerikanci su nastavili da se druže sa Džordž W. Bušom.

Bila je to, prenosili su mediji, jedna od najkontroverznijih odluka Vrhovnog suda u američkoj istoriji. Pobjedom na Floridi, Buš je prestigao Gora u elektorskim glasovima 271-266.

Buš je tada postao prvi američki predsjednik od Bendžamina Harisa 1888. koji je izgubio u narodnom glasanju, ali ipak pobijedio na izborima.

Mnogi analitičari se slažu da Tramp mora da bude zapamćen i analiziran kako bi se iz svega izvukle pouke.  Kakvi god da budu rezultati izbora, Amerika će se boriti sa Trampizmom u narednom periodu.

U svijetu koji je predvođen šakom autoritarnih lidera i logikom tržišta ne može biti pravih promjena bez promjene svijesti. Amerika je preživjela jedan Trampov mandat. Preživjeće i drugi ako ga dobije, ali ukoliko se rječnik kritike ne uzdigne na viši nivo i pokrene masovnije pokrete koji će bacati drugačije poglede na ekonomsku, kulturnu i socijalnu politiku, Tramp će postati parametar.

Sigurno je: trećeg novembra SAD će dobiti najstarijeg predsjednika u istoriji. Bio to 74-godišnji Tramp ili četiri godine stariji Bajden.

Na koncu svega američki izbori se svedu na dva kandidata koji predstavljaju dvije najveće političke grupacije te zemlje. Kako god zvučalo, na ovogodišnje izbore za predsjednika SAD-a prijavilo se 1.216 kandidata. Riječi jedne od njih, aktivistkinje Džejd Simons, zaslužuju da ih svijet čuje: „…Od prvog dana govorimo da moramo da povratimo tkanje naše nacije. To je duhovno tkanje, to je kulturološko tkanje, to je društveno i rasno tkanje, i mi mislimo da je ono rašiveno – a da su to prvenstveno radile obe političke stranke. To ne može samo da bude ping-pong moći i osvete“.  Vrijedi za mnoge zemlje i mnoge kampanje.

 

Glasači, elektori, predsjednik

U američkom izbornom sistemu, važno je kako se glasa na nivou savezne države.  Kada izađu na biralište građani SAD-a ne biraju direktno predsjedničke kandidate. Predsjednika i potpredsjednika SAD-a bira takozvani elektorski koledž koji čine predstavnici svih američkih saveznih država. Američki građani dajući svoj glas, zapravo biraju elektore u matičnoj državi koji se potom po automatizmu izjašnjavaju o kandidatima. Države nemaju jednak broj elektora. Najveći broj predstavnika ima Kalifornija 55, zatim Teksas 38 i Florida 29, dok najmanje države imaju po 3 elektora. U većini država pobjednik dobija sve glasove elektora, što ovaj sistem čini posebno zanimljivim. Istorijski, većina država je tradicionalno opredijeljena za jednu od stranaka, pa se kampanja fokusira na 10 takozvanih neodlučnih (swing) država gdje ishod glasanja nije očekivan.

BBC prenosi da dva nezavisna američka izvora, Ril Klir Politiks (Real Clear Politics) i Kuk Politikal Riport (The Cook Political Report) objavljuju spisak država grupisanih na osnovu toga kako se očekuje da glasaju.

U grupu neodlučnih BBC je uvrstio nekoliko ključnih država koje imaju dovoljno elektorskih glasova da presudno utiču na konačan ishod i u kojima se očekuje tijesna borba. U tu grupu ubrajaju: Mičigen, Ohajo, Sjevernu Karolinu, Floridu, Viskonsin i Pensilvaniju. U svima je Tramp pobijedio prije četiri godine. Po drugim izvorima tzv. swing states su i Ajova, Džordžija, Arizona… Uprkos naklonjenosti brojnih analitičara i medija prema Bajdenu, ishod i ovih izbora je veoma neizvjestan.

Priredio: Dragan LUČIĆ

Komentari

FOKUS

VLADA NEVJERNIH TOMA: Klimavo    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki će se nadati a neki strahovati da buduća vlada, na klimavim nogama podrške nezadovoljnih, neće trajati dovoljno dugo

 

Sljedeće sedmice u (petak) imaćemo vladu. Vjerovatno. Sljedećeg mjeseca  (27. decembar) imaćemo budžet za 2021. godinu. Možda. A naredne godine u ovo doba… Ne, nećemo biti milioneri. Tako nešto jedva da je pošlo za rukom proslavljenoj braći Troter iz BBC-evog serijala Mućke (Only Fools and Horses) i to tek petnaest godina nakon emitovanja prve epizode.

Mi ćemo za 12 mjeseci imati mnogo jasniju predstavu o dometima prve višestranačke vlade u Crnoj Gori koju nije formirao DPS. I (ponovo možda) osnovna saznanja o ekonomskoj cijeni njihove vladavine duge tri decenije. Ne računajući četiri države, tri rata, ubijene, ranjene, silovane, opljačkane, izbjegle, raseljene, deportovane, protjerane, osiromašene…

Bude li kako je najavljeno, Zdravko Krivokapić će, kao mandatar, pred poslanike izaći u srijedu 2. decembra. Tri mjeseca nakon izbora i, zamalo, puna dva mjeseca od kako mu je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović 8. oktobra povjerio mandat. Nakon što su ga za premijera predložili svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo koje u Skupštini imaju neophodnu većinu (41:40).

Da li je vladu i njen program trebalo pripremiti brže – jeste. Zdravstvena, ekonomska, politička, bezbjednosna kriza sa kojom se suočavamo zahtijevala je hitriju reakciju i preuzimanje odgovornosti. Drugo je pitanje da li je to bilo moguće u postojećim uslovima.

Mandatar se pohvalio, a mediji su to prihvatili i proširili, citirajući Krivokapića i pozivajući se na arhive i sjećanje aktera prethodnih izbora, kako bi buduća vlada još prije formalnog izbora mogla postati najtransparentnija koju pamtimo.  Zaista, mi u ovom trenutku i zvanično znamo imena 10 od najavljenih 12 ministara/ministarki. Nepoznanice su samo osobe koje će se naći na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva odbrane i makar jedan potpredsjednik Vlade.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVNI STAV VESNE MEDENICE DA SUDOVI NE MOGU PRESUĐIVATI O ODLUKAMA SKUPŠTINE PROTIV TVORACA: Formula za smjenu DPS kadrova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko se „ukorijeni“, pravni stav Vesne Medenice mogao bi se kao bumerang obiti o glavu upravo onima koji su ga i osmislili u ratu protiv kritičara –  DPS-u. To može biti model kako da se nova vlast riješi DPS kadrova u nezavisnim tijelima i savjetima imenovanih u Skupštini. Tako bi se pravno nasilje prethodne većine okrenulo protiv svog tvorca

 

Osnovni sud u Podgorici poništio je ovog mjeseca odluku Skupštine kojom je izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković razriješena sa mjesta članice  Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije (ASK). Direktorica MANS-a razriješena je sa te pozicije u parlamentu u julu 2018. godine glasovima tadašnje vladajuće koalicije. Njeno razrješenje bilo je jedno u nizu uklanjanja predstavnika civilnog sektora i kritičara vlasti sa pozicija u važnim državnim institucijama, čime je vlast u stvari obavljala  čistku „nepodobnih“ kadrova. Na isti način, je ranije, pred kraj 2017,  u parlamentu smijenjen i dio članova Savjeta RTCG koji su bili kritički orijentisani: Goran Đurović i Nikola Vukčević.  Takođe, u julu 2018, glasovima većine, sa funkcije viceguvernerke Centralne banke razriješena je i Irena Radović.

Svi oni su potražili sudsku pomoć. Osnovni sudovi nerijetko su odlučivali u njihovu korist. No, vlast je uzvratila. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica  27. juna 2019.  iznijela je  pravni stav – da se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati  u upravnom sporu niti u parničnom postupku. Taj stav doveo je do toga da su više sudske instance počele da vraćaju na ponovno suđenje presude u korist razriješenih.

Da je pravni stav Medenice, odnosno Vrhovnog suda, sporan ukazala je i Evropska komisija. U izvještaju EK o napretku Crne Gore  iz 2020. navodi se da „pravna situacija koju je izazvao načelni pravni stav Vrhovnog suda zabrinjava jer uskraćuje pravnu zaštitu protiv odluka Skupštine i ugrožava pravo na djelotvoran pravni lijek“. Tako je i Evropska komisija potvrdila stavove dijela ovdašnjih pravnih stručnjaka i civilnog sektora – da je stav Medenice suprotan Ustavu,  i međunarodnoj praksi i konvencijama.

U najnovijoj presudi u slučaju Vanje Ćalović i sutkinja Zekić ponovila je isti stav i odbila kao neosnovan prigovor o nenadležnosti suda u slučajevima koji se odnose na razrješenja i odluke Skupštine. Ona je istakla da preispitivanje zakonitosti odluka Skupštine ni u kom slučaju ne može predstavljati miješanje sudske grane vlasti u autonomna ovlašćenja zakonodavne vlasti već da je riječ o odnosu vlasti, koji počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.

Advokat Siniša Gazivoda za Monitor ponavlja da je stav Vrhovnog suda prema kojem se odluke Skupštine o razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati pred sudom „suprotan i shvatanjima Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOGOVORI TUŽILACA SA OPTUŽENIMA MIMO PREPORUKA EK: Mnogo više sporazuma nego lani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska osnovna i viša tužilaštva su za 11 mjeseci ove godine sklopila gotovo isti broj sporazuma o priznanju krivice koliko sva tužilaštva prošle godine

 

Od tužilačkog procesuiranja porodice Marović i pripadnika njihove organizovane kriminalne grupe, pa do suđenja za pokušaj terorizma, poznatijeg kao „državni udar“,  u javnosti postoje oprečna mišljenja oko upotrebe pravnog instituta sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu. Dok su tužioci i advokati često isticali da je institut ostvario svoju svrhu bržeg i efikasnijeg rješavanja sudskih sporova, uz smanjenje troškova postupka, mnogi pravni eksperti smatraju da se ovaj institut zloupotrebljava kako bi se nekima pomoglo, a nekima odmoglo.

Upotreba ovog pravnog instituta, koji podrazumijeva dogovor tužioca i optuženog o kazni, koji se pred sudom formalizuje u vidu sporazuma, sve češće se primjenjuje u crnogorskim tužilaštvima. To je primijetila i Evropska komisija (EK), na šta je ukazala u nekoliko posljednjih izvještaja o napretku Crne Gore u pregovaračkim poglavljima. U posljednjem takvom dokumentu, jedna od preporuka za Poglavlje 24 (pravda, sloboda i bezbjednost) bila je da se „preduzmu konkretne mjere kako bi se ograničila upotreba sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se unaprijedila transparentnost i kredibilitet pravosudnog odgovora na organizovani kriminal kroz odvraćajuću i konzistentniju kaznenu politiku“. Na isti način preporučuju da se smanji upotreba sporazuma u slučajevima korupcije.

„Cjelokupni pravosudni sistem mora postati učinkovitiji, operativniji i odvraćajući, uključujući način na koji se predmeti organizovanog kriminala vode na sudovima. Sudski su postupci pretjerano dugi zbog čestih odlaganja ročišta. Ta duga kašnjenja, ali i nedostatak povjerenja između tužilaštva i sudova, nakon nekih kontroverznih oslobađajućih presuda posljednjih godina, dovela su do široke upotrebe sporazuma o priznanju krivice od strane tužilaštva. Osumnjičeni kriminalci, koji u istrazi postanu svjedoci saradnici, izuzeti su iz 46 pravnih postupaka, bez obzira na težinu krivičnog djela. Kao rezultat toga, uprkos nekim primjetnim izuzecima, pravosudni odgovor čini se uopšteno blagim, a kazne, novčane kazne i oduzimanje imovine nesrazmjerno su niski u poređenju sa težinom krivičnog djela“, navodi se u izvještaju.

Istraživanje Monitora pokazuje da se broj sporazuma u crnogorskim tužilaštvima, prema zvaničnim podacima, drastično uvećava. Tokom 2020. godine samo u osnovnim i višim tužilaštvima sklopljeno je, prema podacima do kojih je došao Monitor, 365 sporazuma o priznanju krivice. To je, prema izvještaju Tužilačkog savjeta za prošlu godinu, malo manje od ukupnog broja sklopljenih sporazuma u svim tužilaštvima u 2019. godini (371), a ostalo je više od mjesec do kraja godine.

Na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva objavljeno je 15 sporazuma o priznanju krivice, dok je, prema nezvaničnim informacijama, u toj instituciji sklopljeno mnogo više. Prošle godine je ovo tužilaštvo, koje je i bacilo kontroverzu na institut sporazuma o priznanju krivice, sklopilo 49 takvih sporazuma. Ove godine je, prema nezvaničnim informacijama, sklopljeno znatno više.

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici potpisalo je ove godine 200 sporazuma o priznanju krivice, što je duplo više u odnosu na prošlu godinu, kada ih je bilo stotinu. Sporazumi su najčešće zaključivani za krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti.

Od 200 potpisanih sporazuma, osnovni sudovi u Podgorici i Danilovgradu prihvatili su 179. Tih 21 odbijenih, i još jedan na Cetinju, jedini su sporazumi od 365 sklopljenih, koje su odbili sudovi. Pasivna uloga sudija, koji rutinski prihvataju ponuđene sporazume, glavna je zamjerka pravnih eksperata.

Ove godine su sudije samo tri osnovna suda, gdje se vode postupci za lakša krivična djela, odbili da prihvate sporazume koje su ponudili tužioci. Sudije viših sudova u Podgorici i Bijelom Polju, u kojima se sudi za najteža krivična djela, prihvatili su sve sporazume koje su im ponudili tužioci. Na primjer, Viši sud u Podgorici prihvatio je svih 122 sporazuma o priznanju krivice, koje su ponudili tužioci Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Od tih 122, u 113 slučajeva riječ je bila o krivičnom djelu neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

„Najviše sporazuma o priznanju krivice, nih 113 zaključeno je zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, sa kaznama zatvora u rasponu od šest mjeseci do dvije i po godine, a većina sporazuma sadrži i novčanu kaznu kao sporednu, koja je iznosila do 10.000 eura“, navodi se u odgovoru podgoričkog Višeg tužilaštva.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo