Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZORAN PIPEROVIĆ, BIČ REŽIMA: Silovanje stvarnosti

Objavljeno prije

na

Na jednom mjestu, u štivu Moldavka, istinita priča, bivši zamjenik državnog tužioca, sada advokat, Zoran Piperović, piše: „U novijoj istoriji nije zabilježeno, na svim kontinentima, da se država, mediji, javnost, navale na jednog čovjeka.” Tu, Piperović, ne misli na žrtvu seks trafikinga, Moldavku Svetlanu Čebotarenko, poznatiju kao S.Č, već na sebe, prvooptuženog u procesu koji je, usljed nedostatka dokaza, obustavljen. Nedavno je, nakon što je Viši sud u Podgorici dva puta ukidao oslobađajuću presudu, po tužbi Piperovića protiv Čebotarenkove, presuđeno: kriva je zbog davanja lažnog iskaza; kažnjena godinu dana uslovno ukoliko u sljedeće dvije godine počini novo krivično djelo. Izvrsna podloga da Piperović – sa svojom verzijom priče o Moldavki – posluži kao jedna u nizu batina režima u borbi protiv neistomišljenika, ali i u obračunima na dvoru.

Osamnaestog dana jula sarajevski nedjeljnik Dani objavio je veliki intervju sa Piperovićem, naslovljen sa Vilijem Montgomori stajao je iza afere Nacional. Razgovor koji je vodila Tamara Nikčević promptno je prenijela državna Pobjeda, naslov: U aferi S.Č. bio sam sporedna meta. Jedna od poruka intervjua, ista je ona koju je, nešto ranije, poslao i životni saputnik pomenute Nikčević, publicista Boro Krivokapić, kroz četvorodnevni serijal (vanserijski panegirik Milu Đukanoviću), na 16 strana(!), u Pobjedi (Preko leša Crne Gore): preventivni udar na predsjednika SDP-a Ranka Krivokapića, u periodu kada odlučuje kojoj će se strani prikloniti nakon lokalnih izbora u Podgorici. Naravno, sve garnirano hvalospjevima i aboliranjem sedmostrukog premijera za obje afere.

Piperović zna: ,,Cilj afere bio je da se kompromituje i obruka nesporni lider političkih snaga koje su se zalagale za nezavisnosti Crne Gore, i to na način što će ga se, u montiranom procesu, dodatno poniziti optužbama za vezu sa – prostitutkom!” Na pitanje novinarke o tome ko su bili kreatori afere, Piperović takođe zna: ,,Dijelovi crnogorske vlasti – prije svih, ministar policije Andrija Jovićević i Ranko Krivokapić – ali i opozicione partije, obavještajne službe, nevladine organizacije, mediji, ambasadori zemalja koje su se protivile crnogorskoj nezavisnosti i koji, ni četiri godine kasnije, nisu odustali od takvog stava.”

Piperović ,,odgovorno tvrdi” da je, ,,uprkos dugogodišnjoj koalicionoj saradnji sa Đukanovićevom DPS, krajnji cilj Ranka Krivokapića bio i ostao trajno uklanjanje Đukanovića sa političke scene Crne Gore. Što je posljednjih mjeseci postalo više nego jasno…”

Piperovićeva retorika poklapa se sa retorikom jedne druge režimske agenture, portalom E-novine Petra Lukovića (ekskluzivni medijski prostor Stanka Subotića Caneta, Đukanovićevog prijatelja), koji u tekstu Medijsko đubrivo sa ukusom politike (pisali smo u prethodnom broju, u sklopu teksta Naš Mišković) lomi Duška Kneževića, takođe aferom S.Č.: ,,Vlasnik Atlas grupe, Duško Knežević je još početkom 2000. po nalogu zavereničke grupe stranih korumpiranih diplomata i vojne službe SRJ učestvovao u kreiranju afere Moldavke „S.Č”, kojom je trebalo da se sruši Milo Đukanović. Kad je to otkriveno, glavna osoba koja je to operativno radila u Crnoj Gori, tadašnji ministar policije Andrija Jovićević pobegao je u Beograd, tražeći zaštitu kod Vojislava Koštunice i Radeta Bulatovića.”

No, ne služi Piperović Đukanoviću samo za obračun u vrhu (koalicije DPS-SDP). Tu je i za neposlušne medije. U intervjuu, prvooptuženi, u svojstvu žrtve, kaže: ,,Vjerujem da je hajka koju su protiv mene vodili Vijesti, Monitor i Dan nešto najprljavije u istoriji jugoslovenskog novinarstva…” Pa ilustruje: ,,Pristao sam da se u podgoričkom Hotelu Crna Gora sastanem sa Kočanom (Esad – p.a.) kome sam, znajući u kakvoj je finansijskoj situaciji njihov nedjeljnik, ponudio da sa 10.000 eura sam finansiram objavljivanje kompletnog sudskog spisa Moldavke S.Č. Prihvatio je, zamolivši me da spis predam Komneniću. Nakon dva mjeseca, vidjevši da Monitor ništa ne objavljuje, pozvao sam najprije Komnenića, a onda i Kočana; nisu odgovarali na moje pozive. Na kraju, javio se Komnenić i rekao kako su odustali od objavljivanja zato što u spisima nema svjedočenja Mila Đukanovića. Ustvari, što se dogodilo? Vidjevši da je riječ o montiranom smeću, o budalaštini koja na najbolji način demantuje sve što su o aferi S.Č. Monitor i Vijesti prethodno pisali, ti veliki borci za istinu i pravdu odbili su da objave integralni iskaz ključne svjedokinje optužbe.”

Prvo: notorna je laž – da je Piperović bilo kome u Monitoru nudio novac, 10.000 eura. I da ih je nudio nikada niko ni pod koju cijenu uzeo ih ne bi. Drugo, jasno je to nakon razgovora autora teksta sa urednikom Kočanom i novinarem Komnenićem – da je razlog neobjavljivanja ,,kompletnog sudskog spisa Moldavke”, profesionalne prirode: pomenuti ,,kompletni sudski spis Moldavke”, iz istrage zatvorene za javnost, koji je Monitoru nudio Piperović nije bio – kompletan! To i sam Piperović priznaje, ne demantujući da u spisima nije bilo svjedočenja Mila Đukanovića. Međutim, nije to jedino što je skrivao, preciznije – što i dalje skriva, Zoran Piperović.

Naime, ono što Piperoviću nije prošlo u Monitoru, prošlo je u njegovom štivu (pisac, urednik i izdavač je on sam) Moldavka, istinita priča: fabrikovanje istine. Monitor je to i bjelodano dokazao, potkrijepljeno sudskim dokumentom do kojeg smo došli, u tekstu Moldavka, neistinita priča (novembar 2013. godine, broj 1202). Iako Piperović, očigledno, voli da priča i piše: nije demantovao! Ćuti.

Podsjetimo: na više od polovine rukopisa (od 262 strane), Piperović objavljuje dokumenta iz postupka: zapisnike o saslušanju, službene zabilješke, nalaze vještaka…, izostavljajući jedan od najinteresantnijih papira. Zapisnik o ispitivanju okrivljenog – Zorana Piperovića! To je, ujedno, i prvi službeni zapisnik o ispitivanju nekog aktera u cijeloj aferi, sastavljen na dan Piperovićevog hapšenja, 01.12. 2002. godine. Advokat, osim što prilaže brojne zapisnike o saslušanju, kako bi, navodno, bio potpun, taksativno navodi i dokumenta, kao i djelove dokumenata, koja nije objavio. Ni tu nema pomena o Zapisniku sa sopstvenog ispitivanja!

Monitor je, prošlog novembra, došao do tog Zapisnika, sastavljenog pred istražnom sutkinjom Osnovnog suda Anom Vuković, u krivičnom postupku protiv Piperović Zorana i drugih. Nakon dobavljanja Zapisnika, jasno je zbog čega Piperović – koji sebe predstavlja kao moralnu gromadu i sveopštu žrtvu – izostavio pomenuti dokument.

Na drugoj, od ukupno četiri strane, Zapisnika, osumnjičeni u svojoj odbrani navodi: „Nikada se u životu nijesam služio kletvom i zakletvom ali se sada kunem u živote svoje dvoje djece, dva sina koji su mi sve na svijetu da nikakve veze nemam sa izvršenjem djela koja su mi krivičnom prijavom stavljena na teret. Zapravo, takve radnje su za mene nešto najnečasnije što bi čovjek mogao da uradi, to nije moj svijet, to je daleko od mene, inače nikada u životu nijesam, a čak nijesam imao ni potrebu da plaćam žene radi dobijanja seksualnih usluga.”

Na posljednjoj strani istog(!) Zapisnika, tek poslije pitanja Suda (!), Piperović odgovara, vjerovali ili ne: „Ja sam otprilike 4 puta mjesečno posjećivao ovaj klub (Oskar, noćni klub – striptiz bar, prim. aut.) i to sa društvom iz Amadeusa odemo nas 5-6, gdje smo nakon zatvaranja ostalih lokala dolazili tamo, ostajali po sat-dva. Ja sam 3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta, mislim da se zvala Cveta, za ovu drugu ne znam kako se zvala. Ova Cveta je bila atraktivna, znam da je imala mnogo mušterija.” I, još: „Inače, mislim da ne poznajem ni jednu Moldavsku državljanku, jedino možda postoji mogućnost da je ova Cveta sa kojom sam imao seksualne odnose Moldavska državljanka.”

Zapisnik Piperović u knjizi fabrikuje, interpretira kako njemu odgovara. Ovako, između ostaloga, opisuje ispitivanje kod sutkinje Vuković: „Izgovaram rečenicu koje se stidim. Zbog dvije stvari. Zbog povoda koji ju je prouzrokovao i zbog osobe pred kojom sam je rekao. Naime, kazao sam: ‘Groba mi mog pokojnog oca i života mi dva sina, ako znam o čemu vi pričate’. I sad osjećam, dok ispisujem ove redove, stid i nelagodu. Moldavka i kletva u djecu. Moldavka i kletva u mog dobrog oca. Bože, oprosti. Sudija ide dalje i pita isto ono što me je pitao inspektor Dževad Kožar. Dobija isti odgovor. Pita i da li sam posjećivao noćni klub Oskar. Dobija potvrdan odgovor. – Koliko puta? – Koliko hoćeš. – I šta ste tamo radili? – Ono što tamo rade muškarci.”

Prvo: nigdje se u Zapisniku ne spominje Piperovićev otac, niti je zabilježeno da se Piperović kleo u njega. Drugo: Piperović je na pitanje sutkinje o tome da li je posjećivao noćni klub Oskar, prvotno dao negativan odgovor, uz kletvu, pa tek onda, na dopunsko pitanje sutkinje – potvrdan! Treće: S.Č. je ,,boravila” u Oskaru, prije nego je krenula afera. Kako, nakon svega, vjerovati takvom čovjeku?!

Piperovića je nakon isplivavanja afere u javnost, sa pozicije zamjenika državnog tužioca razriješila tadašnja državna tužiteljka Vesna Medenica. Obrazloženje: ,,Urušio je lik tužioca”. U štivu Moldavka, istinita priča Piperović se izruguje takvom stavu – Ja sam priznao, čoče, kod sudije da sam bio u Oskaru. Što me diskvalifikuje kao tužioca. Ovdje te samo to može diskvalifikovati. To je udar na obraz crnogorski…. Zamislite: umjesto da tužilac ide u javne kuće kako bi procesuirao nelegalni posao (po zakonima Crne Gore prostitucija je zabranjena!), naša moralna gromada ide tamo da koristi usluge prostitutki. Pa razriješen – te tuge.

Valja pročitati autorsko mu djelo: ,,Znaju li da nikada nijesam dobacio za curom? Nikada. Niti se okrenuo za njom.” Nije dobacivao, već dok je bio tužilac – plaćao. To je učtivost u odnosu na dobacivanja na ulici?

I, šta sada – zahvaljujući zarobljenim institucijama, medijima bliskim Vladi i Zoranu Piperoviću – imamo? Piperovića kao žrtvu i S.Č. – koja je detaljno opisivala ljude, mjesta, torturu – kao glavnog krivca. Silovanje stvarnosti traje.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NATURA 2000 U CRNOJ GORI: Važan iskorak u zaštiti prirode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Polovina teritorije Crne Gore našla se u Vladinom predlogu područja ekološke mreže Natura 2000, o kom  Evropska komisija treba da se odredi  do kraja godine. Ekološki aktivisti podržavaju ovaj potez i ističu da je potrebno koncept zaštite približiti svim građanima i pomoći da se Natura 2000 prepozna kao razvojna prilika, a ne kao razlog za zabrinutost

 

 

Vlada Crne Gore je protekle sedmice  usvojila Informaciju o predlogu područja ekološke mreže Natura 2000, čime je završen jedan od najvažnijih koraka u oblasti zaštite prirode u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Za ulazak u mrežu zaštite predložena je polovina teritorije Crne Gore.

Uspostavljanje Natura 2000 mreže jedna je od ključnih obaveza Crne Gore u okviru Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Riječ je o obavezi koja proizilazi iz Direktive o staništima i Direktive o pticama, dva osnovna propisa EU, na kojima počiva evropski sistem zaštite prirode.

Centar za zaštitu i proučavanje ptica saopštio je da je Vlada Crne Gore napravila jedan od najvažnijih koraka u istoriji zaštite prirode naše države usvajanjem Predloga područja ekološke mreže Natura 2000. Time je, kako kažu, otvoren put ka uspostavljanju evropske mreže najvrednijih područja prirode u Crnoj Gori, koja obuhvata više od polovine kopnene teritorije i najznačajnija morska područja. Ovo, navode, nije samo važan korak na putu ka članstvu u Evropskoj uniji, već odluka koja određuje kako želimo da razvijamo Crnu Goru u decenijama koje dolaze.

Prema usvojenoj informaciji, predložena Natura 2000 mreža u Crnoj Gori obuhvata 58 područja od značaja za Zajednicu na kopnu, 32 područja posebne zaštite za ptice i sedam morskih područja od značaja za Zajednicu.

Kopnena područja zauzimaju 5.220,30 kvadratnih kilometara, odnosno 37,8 odsto kopnene teritorije Crne Gore, dok područja posebne zaštite za ptice pokrivaju 5.104,45 kvadratnih kilometara, odnosno 36,96 odsto kopna. Morska područja obuhvataju 179,37 kvadratnih kilometara, što je oko 7,06 odsto morskog dijela teritorije.

Zbog preklapanja pojedinih područja, ukupan predlog kopnenih i morskih Natura 2000 lokaliteta iznosi 7.219,83 kvadratna kilometra, odnosno 44,15 odsto ukupne kopnene i morske površine Crne Gore. Kada je riječ samo o kopnu, predložena Natura 2000 područja zauzimaju 7.040,46 kvadratnih kilometara, odnosno 50,97 odsto kopnene teritorije države.

Činjenicu da je polovina teritorije Crne Gore u predlogu Natura 2000, ekološki aktivista Aleksandar Dragićević je prokometarisao podatkom da je evropski prosjek 18,6 odsto teritorije: „Poslije Crne Gore najveću pokrivenost ima Slovenija sa 38,1 odsto, pa Hrvatska sa 36,8 odsto. Postajemo Kostarika Evrope”.

On je objasnio da biti dio Natura 2000 ne znači potpunu zabranu aktivnosti kao u nacionalnim parkovima. „Nije zabranjena gradnja, ribarstvo, poljoprivreda i šumarstvo, samo ćemo morati da odlučimo koliki je uticaj i da li može. A čekaju nas i stotine miliona eura sredstava za održivi razvoj”, kazao je Dragićević.

Iz CZIP-a su naveli da Natura 200 predstavlja „okvir koji omogućava da prirodu sačuvamo, a da se istovremeno razvijaju održivi turizam, poljoprivreda, šumarstvo i druge djelatnosti koje donose korist lokalnim zajednicama”.

Ekološki aktivista Darko Saveljić javno je pohvalio ovaj potez Vlade: „Nakon zaštite Tivatskih solila 2008. godine i sjajne saradnje sa Opštinom Tivat i Morskim dobrom; tužne zaštite NP Prokletije, đe je zaštićeno 16, a trebalo je 40.000 hektara, jer je šumska mafija odradila svoj dio posla; nakon zaštite Ulcinjske solane 2019. godine, iznuđene pod pritiskom EU, jučerašnje slanje predloga za evropsku ekološku mrežu Natura 2000 od strane Vlade Crne Gore Briselu najekološkiji je poduhvat države u posljednje četiri decenije. Najekološkiji. I otvara spektakularnu perspektivu za novi razvoj Crne Gore. Natura 2000 ne znači zabranu života, rada i razvoja. Znači pažljivo planiranje i upotrebu prostora. Ni manje ni više. Predsjednik Vlade Crne Gore je ovoga puta u potpunosti uvažio nauku. Red je da ga javno pohvalim, pa što bude“, napisao je Saveljić na svom Fejsbuk profilu.

On je ranije objasnio da Natura 2000 donosi konkretne obaveze: „Neće više biti dovoljno da neko nacrta projekat, obezbijedi političku vezu i pregazi prirodu. Za ono što radimo u ovim područjima moraćemo odgovarati Briselu”. Doao je i da EU nudi i sisteme nadoknada za vlasnike i korisnike zemljišta: „Na primjer, za košenje livada po hektaru u Hrvatskoj se isplaćuje od 110 do 365 eura, a u Slovačkoj i do 450 eura. Dakle, novac za ono što naši ljudi već rade: kose livadu, održavaju pejzaž, čuvaju staništa.”

Predložena mreža obuhvata veliki raspon ekoloških sistema: obalne lagune, estuare, dine, slatinska staništa, mediteranske travnjake, šume, kraške rijeke, kanjone, planinske pašnjake, tresave, pećine, staništa slijepih miševa, područja važna za gmizavce, insekte, ptice i velike zvijeri, kao i morska staništa poput livada morske cvjetnice Posidonia oceanica i podvodnih pećina.

Među predloženim područjima su Orjen, Luštica, Tivatska solila, Lovćen, Buljarica, Bojana, Rumija, Skadarsko jezero, Cijevna, Zeta, kanjon Morače i Mala rijeka, Nikšićko polje, Komovi, Piva, Durmitor i kanjon Tare, Sinjajevina, Bjelasica, Lim, Hajla, Prokletije i druga područja. U morskom dijelu predloženi su Bokokotorski zaliv, Platamuni, Katič, Stari Ulcinj, Trašte, ostrvo Sveti Nikola i Velika plaža sa Adom Bojanom.

Posebno je važno što mreža ne prepoznaje samo velika i poznata područja, već i manje lokalitete, poput pećina, tunela, solila i vlažnih livada. Takva mjesta često nijesu vidljiva široj javnosti, ali mogu biti ključna za opstanak pojedinih vrsta.

Proces još nije završen. Nakon dostavljanja dokumentacije Evropskoj komisiji, predlog će proći kroz postupak stručne evaluacije i moguće dorade. Ako se pokaže da neka vrsta, stanište ili područje nijesu dovoljno zastupljeni u mreži, postoji mogućnost da se predlog koriguje prije finalnog usvajanja, koje se očekuje do kraja godine.

Ekolozi upozoravaju da će najveći test biti upravljanje zaštićenim područjima. Mreža koja obuhvata ovako veliki dio teritorije mora biti dobro objašnjena lokalnim zajednicama, vlasnicima zemljišta, opštinama i privrednim sektorima. Bez toga se Natura 2000 lako može pogrešno razumjeti kao zabrana, umjesto kao sistem u kojem se razvoj usklađuje sa očuvanjem najvažnijih evropskih prirodnih vrijednosti.

„Jednako važan zadatak biće i komunikacija sa građanima. Razumijevanje koncepta Natura 2000 i dalje je veoma nisko, a prisutne su brojne nedoumice i pogrešna tumačenja o tome šta ova mreža predstavlja i kako će uticati na svakodnevni život ljudi”, ističe se u saopštenju CZIP-a.

Posebnu pažnju, kako navode, potrebno je posvetiti stanovnicima ruralnih područja koji žive od poljoprivrede, turizma, šumarstva i drugih djelatnosti povezanih sa prirodnim resursima. Upravo oni treba da budu među prvima koji će dobiti jasne, tačne i pravovremene informacije o tome šta Natura 2000 donosi, koje mogućnosti otvara i na koji način će se sprovoditi. Zato očekujemo da nadležne institucije pokrenu intenzivnu i dugoročnu informativnu kampanju koja će ovaj koncept približiti svim građanima i pomoći da se Natura 2000 prepozna kao razvojna prilika, a ne kao razlog za zabrinutost.

Usvajanje predloga buduće Natura 2000 mreže nije, kako zaključuju, kraj jednog procesa, već početak nove faze u kojoj će zaštita prirode postati temelj održivog razvoja Crne Gore – na korist prirode, ljudi i generacija koje dolaze.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČETRDESET GODINA FESTIVALA GRAD TEATAR: Jubilej bez državnog vrha i bez spektakla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon višemjesečnih najava jubileja i organizacije Samita umjetničkih festivala Evrope 2026. u Budvi, kao uvoda u proslavu, očekivanja javnosti bila su znatno veća od viđenog. Umjesto velikog slavlja koje bi ostalo upamćeno kao događaj za istoriju festivala i grada, javnost je dobila skromnu proslavu koja nije odgovarala njegovom značaju. Posebno imajući u vidu da ovogodišnji festival raspolaže budžetom od 1,5 miliona eura

 

 

U utorak 30. juna na trgu ispred Starog grada u Budvi otvoren je jubilarni festival Grad teatar pod sloganom Trusi i trepeti. Organizatori su jubilej ove ljetnje pozorišne manifestacije najavili kao veliki kulturni događaj sa bogatim umjetničkim programom, uz naglasak na četiri decenije kontinuiteta i značaja festivala za Budvu i Crnu Goru.

Centralni događaj svečanog otvaranja bio je premijerni plesno-muzički spektakl Noć skuplja vijeka, u koprodukciji Grada teatra i Bitef teatra, u režiji i koreografiji makedonskog reditelja Igora Kirova.

Prigodnim govorom prisutnima se obratila Ministarka kulture i medija Tamara Vujović  koja je  kazala  da Budva proslavlja četiri decenije trijumfa duha nad prolaznošću. „Stajati ovdje u Budvi, na pragu jubilarnog četrdesetog festivala, znači svjedočiti kontinuitetu koji od ovog grada svakog ljeta stvara kulturni centar Crne Gore i prepoznatljivi mediteranski brend. Kao neko ko duboko cijeni semiotiku prostora u kom se nalazimo, moram istaći da je ovaj festival uspio u najtežem zadatku. On je antički kod Budve uspješno integrisao u savremene modele umjetničkog djelovanja“, rekla je Vujović.

V.d. direktorica Grada teatra Ivana Lazović podsjetila je da je tokom prethodnih 39 godina Grad teatar ugostio na hiljade umjetnika te da je u okviru festivala održano više stotina predstava, koncerata, književnih večeri i likovnih programa. Ona je podsjetila na najznačajnije trenutke iz istorije festivala u okviru dramskog, književnog, muzičkog i likovnog programa.

Festival je svečano otvorio glumac Voja Brajović. Svečarski duh pokvarilo je nevrijeme u Budvi, jaka oluja sa kišom, zbog čega je baletski performans Bitef teatra morao biti prekinut. Kako programom festivala nije predviđena repriza, publika Grada teatra neće imati priliku da odgleda ovu predstavu do kraja.

Nakon višemjesečnih najava jubileja i organizacije Samita umjetničkih festivala Evrope 2026. u Budvi, kao uvoda u proslavu, očekivanja javnosti bila su znatno veća od viđenog. Umjesto velikog slavlja koje bi ostalo upamćeno kao događaj za istoriju festivala i grada, javnost je dobila skromnu proslavu koja nije odgovarala njegovom značaju. Posebno imajući u vidu da ovogodišnji festival raspolaže budžetom od 1,5 miliona eura.

Nije to bio kulturni spektakl koji je okupio širu publiku izvan festivalskih i lokalnih okvira. Izostali su elementi koji obično prate velike jubileje, festivalska atmosfera, retrospektiva četiri decenije festivala, prisustvo velikog broja umjetnika koji su obilježili istoriju Grada teatra, posebni omaži i svečanosti posvećene nasljeđu festivala.

Otvaranje je bilo umjetnički osmišljeno kroz plesnu predstavu ali bez efekta masovnog spektakla koji bi simbolično obilježio četiri decenije jedne od najznačajnijih kulturnih manifestacija u Crnoj Gori.

Pažnju je privuklo i odsutvo najviših državnih zvaničnika. Na otvaranju nije bilo ni predsjednika države ni Vlade, iako se radi o manifestaciji koja 40 godina predstavlja prepoznatljiv kulturni i festivalski brend Crne Gore. Pozive organizatora uredno su dobili, ali su izostanak pravdali ranije preuzetim obavezama. Podsjećamo, 38. festival Grad teatar otvorio je predsjednik Jakov Milatović. Moguće da iza izostanka stoje i razlozi političke prirode. Grad teatar je opštinska javna ustanova, koja je nakon 8 godina pauze, ponovo prešla u ruke Demokratske partije socijalista. Vršiteljka dužnosti direktora Grada teatra Ivana Lazović bila je odbornica DPS-a u lokalnom parlamentu u Budvi.

Ceremonija otvaranja Festivala protekla je u znaku DPS-a čiji su istaknuti predstavnici zauzeli prvi red u publici, čime su i simbolično podsjetili javnost da su ponovo dio gradske vlasti u Budvi. Da upravljaju kulturnom politikom grada.

Festival će i ove godine ponuditi raznovrstan umjetnički program, sa više od 68 događaja tokom 55 festivalskih dana, koji će biti izvedeni na različitim lokacijama u gradu.

Planirane su još dvije koprodukcije, komad Kjara Zorzi, na tekst Ljubomira Đurkovića u režiji Ane Vukotić, u saradnji sa Kraljevskim pozorištem Zetski dom i predstava Krađa, prekrađa i nekrađa, po tekstu i u režiji Vide Ognjenović, u koprodukciji sa Gradskim pozorištem iz Podgorice.

Savjet festivala je odlučio da prve večeri festivala posveti poznatom glumcu Radu Šerbedžiji i njegovim izvedbama. Dramski program festivala 1. jula otvara Šerbedžija sa monodramom Moj obračun sa njima, kazališta Ulysses sa Briona, koja će biti izvedena na sceni između crkava u Starom gradu. Riječ je o tekstu napisanom na osnovu eseja Miroslava Krleže. Ova monodrama izvodi se sa prekidima od 1974. do 1991. godine,  i doživjela je više od 2.000 izvedbi i gostovanja na gotovo svim festivalima u regionu. Postavljena je i na YouTube kanalu. Muzički program festivala, koji obuhvata 11 koncertnih večeri, takođe otvara Šerbedžija sa bendom Zapadni kolodvor, koncertom pod naziovom Jesen stiže, Dunjo moja, koji je budvanska publika imala priliku da vidi kroz gostovanja glumca tokom proteklih godina u Budvi. Uz svo uvažavanje glumačkih i muzičkih kvaliteta istaknutog umjetnika, jubilarno festivalsko izdanje obavezivalo je Savjet Grada teatra da ponudi nešto novo. U skladu sa najavama predsjednika Nikole Jovanovića kako će „ovogodišnje izdanje festivala biti organizovano na najvišem nivou do sada“.

Završnica svečanog otvaranja festivala obilježena je snažnim vatrometom čije su detonacije odjekivale Budvom i uznemirile građane i turiste. Vatromet je donirala opštinska Turistička organizacija u kojoj očigledno vjeruju da pozorišnom festivalu treba pirotehnički spektakl nalik novogodišnjoj proslavi. Mnogi su se zapitali da li je buka eksplozija bila primjerena manifestaciji koja baštini kulturu, pozorište i umjetnost.

Vatromet iznad Hotela Avala izazvao je požar u blizini restorana Vista koji je brzo ugašen. To su potvrdili iz Opštine i da ironija bude veća, pozvali građane na oprez. Tim za zaštitu i spašavanje Opštine Budva apelovao je na građane i turiste da se ponašaju odgovorno i da ne koriste vatromet i druga pirotehnička sredstva na otvorenom prostoru. Da najmanja nepažnja može izazvati požar sa nesagledivim posljedicama po ljudske živote, imovinu i životnu sredinu.

Nije poznato da li su apel uputili i odgovornima u TO Budva, autorima inače skupe ideje da se 40 godina festivala proslavi detonacijama i bombama, svojevrsnom demonstracijom političke moći.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

CIN-CG: GOVOR MRŽNJE I DEZINFORMACIJA DODATNO NARUŠAVA ODNOSE SRBIJE I CRNE GORE: Diplomatija uvreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na tvrdnje predsjednika Srbije da se hibridni rat protiv njegove države vodi iz Crne Gore, najviši zvaničnici u Podgorici uglavnom ćute

 

Odnosi Crne Gore i Srbije posljednjih sedmica su na jednoj od najnižih tačaka od obnove nezavisnosti. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da se iz Crne Gore vodi hibridni rat protiv Srbije. Retorika  se zaoštrila tokom proslave Dana nezavisnosti Crne Gore, a eksplodirala je u izjavama srpskih zvaničnika i medija uoči i tokom Samita u Tivtu, koji je okupio evropske i regionalne lidere.

Sedmicu prije 21. maja, Dana nezavisnosti, Vučić je izjavio da bi „pljunuo sebi i svom narodu u lice“ ako bi učestvovao na proslavi „otcepljenja“ Crne Gore od Srbije. Reagovalo je Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore, a u odbrani predsjednika Vučića stalo je Ministarstvo spoljnih odnosa Srbije.

Uslijedilo je „istorijsko obraćanje Aleksandra Vučića građanima Crne Gore“. „Vi nama niste smetali, doživljavali smo vas kao sestre i braću i hteli da živimo u istoj državi sa vama. Priznajem, krivi smo, i izvinite što smo vas voleli više nego vi nas“, naveo je on.

O kakvoj se ljubavi radi građani i građanke obje države vidjeli su 21. maja, u dokumentarnom filmu Referendum – priča o izmišljenoj slobodi, u produkciju Centra za društvenu stabilnost iz Novog Sada, bliskog Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS). Film je prikazan na Televiziji Informer, a u Crnoj Gori na televizijama Prvoj i Adrija.

Glavna teza filma je da su Crnogorci izmišljena i vještačka nacija koja je zabila nož u leđa svom starijem bratu. „Stariji brat je godinama pomagao mlađem da stasa i opstane”, opisuje se odnos Srbije i Crne Gore u dokumentarcu, a priča se dalje nastavlja u istom narativu –  mlađi (crnogorski) brat se vremenom pretvorio u biblijskog Kaina, pa se u prologu potencira da je, kada je Crna Gora u pitanju, vječna samo – izdaja.

Od prvih kadrova jasno je o kakvoj se estetici radi: „Dok su hrabri Cetinjani ginuli širom prostora nekadašnje Jugoslavije boreći se za slobodu, njihove porodice su na Cetinju čuvali italijanski vojnici. Te je nakon Drugog svjetskog rata najveća demografska eksplozija zapravo zabeležena na Cetinju”. Onda poenta: „Cinici bi to nazvali lepota poroka”. Pa insert iz originalne Ljepote poroka Živka Nikolića, da bi potkrijepili skandaloznu tezu.

Centar za ženska prava iz Podgorice oštro je reagovao: „Najoštrije protestujemo protiv ovakvog pokušaja da se istorijska neistina pakuje u mizoginu i diskriminatornu insinuaciju na račun žena Cetinja i Crne Gore“, naveli su.

U filmu se dalje tvrdi da su za „otcepljenje“ krivi – neki bivši političari u Srbiji, intelektualci i dio akademika iz SANU. Najviše se međutim krivi bivši premijer i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, a pomalo i aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, lider najveće prosrpke partije u Crnoj Gori Nove srpske demokartije.

U filmu je heroj Vučić, citiraju se njegove riječi neposredno nakon referenduma: „Radićemo na tome da za 10 ili 20 godina referendumskim putem ostvarimo neku novu državu zato što je naš cilj da živimo zajedno a ne odvojeno!”.

Nakon emitovanja filma reagovala je crnogorska Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU), koja je donijela  odluku o privremenom zabrani, na šest mjeseci, prijema i reemitovanja cjelokupnog programa srpske Informer TV.

Emiteri iz Crne Gore – TV Adria i TV Prva – kažnjeni su maksimalnom novčanom kaznom od 10.000 eura zbog emitovanja spornog filma u kojem, prema AMU, ima elemenata govora mržnje, podsticanja nacionalne netrpeljivosti i diskriminacije, kao i sadržaja kojima se vrijeđa dostojanstvo i osporava legitimnost nacionalnog identiteta Crnogoraca i ustavnog uređenja države.

Na ovu odluku reagovao je Vučićev saveznik iz Crne Gore, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević. Pored crnogorskih političara Predraga Bulatovića i Nebojše Medojevića, on je jedan od sagovornika u filmu. „Sad oni žele da ugase Adriju, Prvu, Informer i sve one koji drugačije misle…  DPS, kakav god da je, a nijesu neki, nikad nam nijesu branili da kažemo da smo za zajedničku državu”, ocijenio je Knežević.

Vučić i njemu bliski mediji u Srbiji ocjenili su da se u Crnoj Gori sprovodi cenzura, ali da oni neće ići tim zlim putem.

I javni servis Radio televizija Srbije (RTS) uradio je svoj film povodom 20 godina od nezavisnosti – Crna Gora i Srbija, razdvojena familija. Iako urađen sa širim krugom sagovornika sa crnogorske strane, u filmu sagovornici iz Srbije ponavljaju tezu da je crnogorska nacija vještački stvorena i da predstavlja politički konstrukt koji razdvaja srpski narod.

No filmovi povodom jubileja referenduma su bili samo uvod zvaničnog Beograda i tamošnjih režimskih medija. Početkom juna, u susret najvećem skupu evropskih i regionalnih državnika u Crnoj Gori: Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu, Vučić je, uprkos upozorenjima o navodnim prijetnjama za njegovu sigurnost, rekao da će ipak doći, ali ne zbog crnogorskih, već zbog briselskih zvaničnika.

Par dana prije Samita, premijer Milojko Spajić na premijerskom satu upozorava: „Prvi put u Crnoj Gori imamo miks spoljnopolitičkih faktora i organizovanih kriminalnih grupa koje zajednički djeluju protiv evropskog puta naše zemlje”, rekao je Spajić, ali nije naglasio odakle dolaze te prijetnje.

Kad je dan prije početka Samita, na tivatski aerodrom sletio avion Air Serbia sa 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca, izgledalo je kao da je đavo odnio šalu. Nezavisni srpski mediji i opozicija su među njima prepoznali batinaše i kriminalce u službi Vučićevskog režima, koji su korišteni za razbijanje demonstracija i nasilja nad studentima u Srbiji. Avion sa putnicima vraćen je isti dan za Beograd.

Na naslovnoj strani Informera objavljeno je „Crnogorski proterali 87 Srba“, a u tekstu se navodi: „Aktuelna vlast u Crnoj Gori na čelu sa premijerom Milojkom Spajićem pokazala je da je gora od ustaškog režima u Zagrebu, proteravši čak 87 Srba sa aerodroma u Tivtu!“.

Glavni urednik Informera Dragan Vučićević bio je bijesan zbog vraćanja Vučićeve prethodnice iz Tivta. Nije birao riječi: „Stoka, antisrpska, ustaško-milogorska”. „Stoka crnogorska, moram tako da kažem, u saradnji sa blokaderskom srpskom stokom direktno dovela do toga da bude ugrožen život predsednika Vučića“, bjesnio je Vučićević.

Nakon ovog događaja na graničnim prelazima crnogorskim građanima i građankama bio je otežan ulazak u Srbiju. Na kraju Vučić je saopšto da je intervenisao i nastavljen je normalan protok na graničnim prelazima.

Pored režimskih medija, i visoki zvaničnici u Srbiji, prije puta u Tivat, upozoravali su Vučića da ne ide u Crnu Goru, jer mu tamo nije sigurno.

Iz srpske Bezbednosno-informativne agencije (BIA) je zvanično saopšteno da su savjetovali Vučića da ne putuje u Crnu Goru zbog visokog bezbjednosnog rizika. Saopštenje su bazirali na njihovim operativnim saznanjima da se u Crnoj Gori nalazi vođa kavačkog klana Radoje Zvicer.

Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić govorila je da je pokušala da priča sa predsjednikom Srbije o tome da odustane od Tivta i Samita EU– Zapadni Balkan, ali da „on za to ne želi ni da čuje“. „Čula sam se večeras tri puta sa Milanom Kneževićem, koji mi je rekao, citiram: ‘Bolje je da ide u Gazu nego da dolazi ovdje’. Pored toga, ja mislim da ljudi treba da znaju da predsednik Vučić sutra putuje sa obezbeđenjem koje je minimalno“, rekla je Brnabić za TV Informer.

Za istu televiziju i Milan Knežević je izrazio zabrinutost za bezbjednost predsjednika Srbije, poručivši mu da nikako ne ulazi u žičaru Kotor – Lovćen!

Kada je, ipak, došao u Tivat, Vučić je objasnio da su momci koji su vraćeni u Beograd, simpatizeri njegove stranke, te da su htjeli da ga dočekaju sa transparentom Srbija pobeđuje, da bi se on osjećao lagodnije u Tivtu.

Primjetno je da zvaničnici Crne Gore nijesu odgovarali na sva ova dešavanja koja su dolazila iz Srbije prije, tokom i nakon samita u Tivtu.

Vučić je nastavio da se bavi Crnom Gorom, pa je nedavno izjavio „da su mediji u Crnoj Gori imali značajnu ulogu u obojenoj revoluciji u Srbiji, a da Crna Gora vodi hibridni rat protiv Srbije“.

Vučić je nakon samita u Tivtu, kada je stigao u Srbiju, ponovio i da će u Crnoj Gori „ljudi koji su se izjasnili kao Srbi uvijek imati podršku matice, ali i da se nada da će se izboriti za svoja prava – zastavu, jezik“, te istakao da „vjeruje u svog druga Milana Kneževića i mnoge druge ljude u Crnoj Gori koji su vrijedni i ozbiljni“.

Iz Vučićeve orbite ispao je šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić, koga režimski mediji u Srbiji sve oštrije kritikuju. Mandić je međutim nedavno izjavio da „Crna Gora nikad nije izdala Srbiju“.

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore ocijenilo je da učestale izjave iz susjedne države svjedoče o nespremnosti dijela političkih struktura u Srbiji da prihvate Crnu Goru kao suverenu i ravnopravnu državu. Dodaje se i da ovakvi istupi u Srbiji postaju intenzivniji kako se Crna Gora približava članstvu u EU i kako se bliže izbori.

Odgovorilo je Ministarstvo spoljnih poslova Srbije, navodeći da  reagovanje Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore predstavlja „potvrdu hibridne prirode delovanja pojedinih krugova u Crnoj Gori prema političkom životu Srbije“.

Lanac uvreda se ne prekida, sve se za sada odvija po scenariju filma o referednumu – u kojem se naglašava da za izdaju ima lijeka: na kraju oba nastavka ovog pamfleta stoji: „Nastaviće se…, jer tek smo počeli”, uz najavu „Vraćamo se po naše!“.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo