Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZORAN PIPEROVIĆ, BIČ REŽIMA: Silovanje stvarnosti

Objavljeno prije

na

Na jednom mjestu, u štivu Moldavka, istinita priča, bivši zamjenik državnog tužioca, sada advokat, Zoran Piperović, piše: „U novijoj istoriji nije zabilježeno, na svim kontinentima, da se država, mediji, javnost, navale na jednog čovjeka.” Tu, Piperović, ne misli na žrtvu seks trafikinga, Moldavku Svetlanu Čebotarenko, poznatiju kao S.Č, već na sebe, prvooptuženog u procesu koji je, usljed nedostatka dokaza, obustavljen. Nedavno je, nakon što je Viši sud u Podgorici dva puta ukidao oslobađajuću presudu, po tužbi Piperovića protiv Čebotarenkove, presuđeno: kriva je zbog davanja lažnog iskaza; kažnjena godinu dana uslovno ukoliko u sljedeće dvije godine počini novo krivično djelo. Izvrsna podloga da Piperović – sa svojom verzijom priče o Moldavki – posluži kao jedna u nizu batina režima u borbi protiv neistomišljenika, ali i u obračunima na dvoru.

Osamnaestog dana jula sarajevski nedjeljnik Dani objavio je veliki intervju sa Piperovićem, naslovljen sa Vilijem Montgomori stajao je iza afere Nacional. Razgovor koji je vodila Tamara Nikčević promptno je prenijela državna Pobjeda, naslov: U aferi S.Č. bio sam sporedna meta. Jedna od poruka intervjua, ista je ona koju je, nešto ranije, poslao i životni saputnik pomenute Nikčević, publicista Boro Krivokapić, kroz četvorodnevni serijal (vanserijski panegirik Milu Đukanoviću), na 16 strana(!), u Pobjedi (Preko leša Crne Gore): preventivni udar na predsjednika SDP-a Ranka Krivokapića, u periodu kada odlučuje kojoj će se strani prikloniti nakon lokalnih izbora u Podgorici. Naravno, sve garnirano hvalospjevima i aboliranjem sedmostrukog premijera za obje afere.

Piperović zna: ,,Cilj afere bio je da se kompromituje i obruka nesporni lider političkih snaga koje su se zalagale za nezavisnosti Crne Gore, i to na način što će ga se, u montiranom procesu, dodatno poniziti optužbama za vezu sa – prostitutkom!” Na pitanje novinarke o tome ko su bili kreatori afere, Piperović takođe zna: ,,Dijelovi crnogorske vlasti – prije svih, ministar policije Andrija Jovićević i Ranko Krivokapić – ali i opozicione partije, obavještajne službe, nevladine organizacije, mediji, ambasadori zemalja koje su se protivile crnogorskoj nezavisnosti i koji, ni četiri godine kasnije, nisu odustali od takvog stava.”

Piperović ,,odgovorno tvrdi” da je, ,,uprkos dugogodišnjoj koalicionoj saradnji sa Đukanovićevom DPS, krajnji cilj Ranka Krivokapića bio i ostao trajno uklanjanje Đukanovića sa političke scene Crne Gore. Što je posljednjih mjeseci postalo više nego jasno…”

Piperovićeva retorika poklapa se sa retorikom jedne druge režimske agenture, portalom E-novine Petra Lukovića (ekskluzivni medijski prostor Stanka Subotića Caneta, Đukanovićevog prijatelja), koji u tekstu Medijsko đubrivo sa ukusom politike (pisali smo u prethodnom broju, u sklopu teksta Naš Mišković) lomi Duška Kneževića, takođe aferom S.Č.: ,,Vlasnik Atlas grupe, Duško Knežević je još početkom 2000. po nalogu zavereničke grupe stranih korumpiranih diplomata i vojne službe SRJ učestvovao u kreiranju afere Moldavke „S.Č”, kojom je trebalo da se sruši Milo Đukanović. Kad je to otkriveno, glavna osoba koja je to operativno radila u Crnoj Gori, tadašnji ministar policije Andrija Jovićević pobegao je u Beograd, tražeći zaštitu kod Vojislava Koštunice i Radeta Bulatovića.”

No, ne služi Piperović Đukanoviću samo za obračun u vrhu (koalicije DPS-SDP). Tu je i za neposlušne medije. U intervjuu, prvooptuženi, u svojstvu žrtve, kaže: ,,Vjerujem da je hajka koju su protiv mene vodili Vijesti, Monitor i Dan nešto najprljavije u istoriji jugoslovenskog novinarstva…” Pa ilustruje: ,,Pristao sam da se u podgoričkom Hotelu Crna Gora sastanem sa Kočanom (Esad – p.a.) kome sam, znajući u kakvoj je finansijskoj situaciji njihov nedjeljnik, ponudio da sa 10.000 eura sam finansiram objavljivanje kompletnog sudskog spisa Moldavke S.Č. Prihvatio je, zamolivši me da spis predam Komneniću. Nakon dva mjeseca, vidjevši da Monitor ništa ne objavljuje, pozvao sam najprije Komnenića, a onda i Kočana; nisu odgovarali na moje pozive. Na kraju, javio se Komnenić i rekao kako su odustali od objavljivanja zato što u spisima nema svjedočenja Mila Đukanovića. Ustvari, što se dogodilo? Vidjevši da je riječ o montiranom smeću, o budalaštini koja na najbolji način demantuje sve što su o aferi S.Č. Monitor i Vijesti prethodno pisali, ti veliki borci za istinu i pravdu odbili su da objave integralni iskaz ključne svjedokinje optužbe.”

Prvo: notorna je laž – da je Piperović bilo kome u Monitoru nudio novac, 10.000 eura. I da ih je nudio nikada niko ni pod koju cijenu uzeo ih ne bi. Drugo, jasno je to nakon razgovora autora teksta sa urednikom Kočanom i novinarem Komnenićem – da je razlog neobjavljivanja ,,kompletnog sudskog spisa Moldavke”, profesionalne prirode: pomenuti ,,kompletni sudski spis Moldavke”, iz istrage zatvorene za javnost, koji je Monitoru nudio Piperović nije bio – kompletan! To i sam Piperović priznaje, ne demantujući da u spisima nije bilo svjedočenja Mila Đukanovića. Međutim, nije to jedino što je skrivao, preciznije – što i dalje skriva, Zoran Piperović.

Naime, ono što Piperoviću nije prošlo u Monitoru, prošlo je u njegovom štivu (pisac, urednik i izdavač je on sam) Moldavka, istinita priča: fabrikovanje istine. Monitor je to i bjelodano dokazao, potkrijepljeno sudskim dokumentom do kojeg smo došli, u tekstu Moldavka, neistinita priča (novembar 2013. godine, broj 1202). Iako Piperović, očigledno, voli da priča i piše: nije demantovao! Ćuti.

Podsjetimo: na više od polovine rukopisa (od 262 strane), Piperović objavljuje dokumenta iz postupka: zapisnike o saslušanju, službene zabilješke, nalaze vještaka…, izostavljajući jedan od najinteresantnijih papira. Zapisnik o ispitivanju okrivljenog – Zorana Piperovića! To je, ujedno, i prvi službeni zapisnik o ispitivanju nekog aktera u cijeloj aferi, sastavljen na dan Piperovićevog hapšenja, 01.12. 2002. godine. Advokat, osim što prilaže brojne zapisnike o saslušanju, kako bi, navodno, bio potpun, taksativno navodi i dokumenta, kao i djelove dokumenata, koja nije objavio. Ni tu nema pomena o Zapisniku sa sopstvenog ispitivanja!

Monitor je, prošlog novembra, došao do tog Zapisnika, sastavljenog pred istražnom sutkinjom Osnovnog suda Anom Vuković, u krivičnom postupku protiv Piperović Zorana i drugih. Nakon dobavljanja Zapisnika, jasno je zbog čega Piperović – koji sebe predstavlja kao moralnu gromadu i sveopštu žrtvu – izostavio pomenuti dokument.

Na drugoj, od ukupno četiri strane, Zapisnika, osumnjičeni u svojoj odbrani navodi: „Nikada se u životu nijesam služio kletvom i zakletvom ali se sada kunem u živote svoje dvoje djece, dva sina koji su mi sve na svijetu da nikakve veze nemam sa izvršenjem djela koja su mi krivičnom prijavom stavljena na teret. Zapravo, takve radnje su za mene nešto najnečasnije što bi čovjek mogao da uradi, to nije moj svijet, to je daleko od mene, inače nikada u životu nijesam, a čak nijesam imao ni potrebu da plaćam žene radi dobijanja seksualnih usluga.”

Na posljednjoj strani istog(!) Zapisnika, tek poslije pitanja Suda (!), Piperović odgovara, vjerovali ili ne: „Ja sam otprilike 4 puta mjesečno posjećivao ovaj klub (Oskar, noćni klub – striptiz bar, prim. aut.) i to sa društvom iz Amadeusa odemo nas 5-6, gdje smo nakon zatvaranja ostalih lokala dolazili tamo, ostajali po sat-dva. Ja sam 3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta, mislim da se zvala Cveta, za ovu drugu ne znam kako se zvala. Ova Cveta je bila atraktivna, znam da je imala mnogo mušterija.” I, još: „Inače, mislim da ne poznajem ni jednu Moldavsku državljanku, jedino možda postoji mogućnost da je ova Cveta sa kojom sam imao seksualne odnose Moldavska državljanka.”

Zapisnik Piperović u knjizi fabrikuje, interpretira kako njemu odgovara. Ovako, između ostaloga, opisuje ispitivanje kod sutkinje Vuković: „Izgovaram rečenicu koje se stidim. Zbog dvije stvari. Zbog povoda koji ju je prouzrokovao i zbog osobe pred kojom sam je rekao. Naime, kazao sam: ‘Groba mi mog pokojnog oca i života mi dva sina, ako znam o čemu vi pričate’. I sad osjećam, dok ispisujem ove redove, stid i nelagodu. Moldavka i kletva u djecu. Moldavka i kletva u mog dobrog oca. Bože, oprosti. Sudija ide dalje i pita isto ono što me je pitao inspektor Dževad Kožar. Dobija isti odgovor. Pita i da li sam posjećivao noćni klub Oskar. Dobija potvrdan odgovor. – Koliko puta? – Koliko hoćeš. – I šta ste tamo radili? – Ono što tamo rade muškarci.”

Prvo: nigdje se u Zapisniku ne spominje Piperovićev otac, niti je zabilježeno da se Piperović kleo u njega. Drugo: Piperović je na pitanje sutkinje o tome da li je posjećivao noćni klub Oskar, prvotno dao negativan odgovor, uz kletvu, pa tek onda, na dopunsko pitanje sutkinje – potvrdan! Treće: S.Č. je ,,boravila” u Oskaru, prije nego je krenula afera. Kako, nakon svega, vjerovati takvom čovjeku?!

Piperovića je nakon isplivavanja afere u javnost, sa pozicije zamjenika državnog tužioca razriješila tadašnja državna tužiteljka Vesna Medenica. Obrazloženje: ,,Urušio je lik tužioca”. U štivu Moldavka, istinita priča Piperović se izruguje takvom stavu – Ja sam priznao, čoče, kod sudije da sam bio u Oskaru. Što me diskvalifikuje kao tužioca. Ovdje te samo to može diskvalifikovati. To je udar na obraz crnogorski…. Zamislite: umjesto da tužilac ide u javne kuće kako bi procesuirao nelegalni posao (po zakonima Crne Gore prostitucija je zabranjena!), naša moralna gromada ide tamo da koristi usluge prostitutki. Pa razriješen – te tuge.

Valja pročitati autorsko mu djelo: ,,Znaju li da nikada nijesam dobacio za curom? Nikada. Niti se okrenuo za njom.” Nije dobacivao, već dok je bio tužilac – plaćao. To je učtivost u odnosu na dobacivanja na ulici?

I, šta sada – zahvaljujući zarobljenim institucijama, medijima bliskim Vladi i Zoranu Piperoviću – imamo? Piperovića kao žrtvu i S.Č. – koja je detaljno opisivala ljude, mjesta, torturu – kao glavnog krivca. Silovanje stvarnosti traje.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BLOKADERI U MILOČERU: Sedam dana za odgovor vlade

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će i kako Vlada odgovoriti na zahtjeve u ostavljenom roku, znaće se 17. novembra. Vlada je zaključila sporazum sa zakupcem kojim se dozvoljava nastavak gradnje a sada se od nje traži da zaustavi ili izmijeni ono što je sporazumom omogućeno. Za građane koji protestuju suštinsko je pitanje šta je Vlada obećala investitoru, šta je zauzvrat dobila država i da li su interesi javnosti i prostor Miločerskog parka dovoljno zaštićeni

 

 

Sa zbora građana Svetog Stefana i Pržna održanog u ponedeljak u Hotelu Maestral, poslata je ultimativna poruka Vladi premijera Milojka Spajića da zustavi gradnju hotela Janu – Kraljičina plaža u Miločeru ili će blokirati gradilište. Mještani su na zboru gotovo jednoglasno usvojili tri zahtjeva koji podrazumijevaju obustavljanje svih daljnih građevinskih radova u Miločerskom parku. Traže odustajanje od izgradnje trećeg bloka ovog kompleksa i da se već izgrađeni objekti koriste isključivo za hotelsku namjenu. Protive se prodaji stanova i apartmana na ovoj eksklzuzivnoj lokaciji.

Na spornoj parceli u dijelu Miločerskog parka zakupac hotela Sveti Stefan i Miločer, kompanija Adriatic properties doo, čiji je osnivač kompanija Aidwey Investment ltd, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, započela je gradnju gabaritnog kompleksa na mjestu nekadašnjeg hotela Kraljičina plaža.

Hotelsko-apartmanski  kompleks Janu – Kraljičina plaža predstavlja kombinaciju sadržaja, hotel sa oko 66 soba i depandanse u kojima je planirana izgradnja 66 luksuznih brendiranih rezidencija namijenjenih tržištu nekretnina. Nakon pauze od pet godina, kada je  gradilište u Miločeru bilo zatvoreno tokom trajanja arbitražnog postupka pred sudom u Londonu do zaključivanja sporazuma o poravnanju između Vlade i zakupca, građevinski radovi su nastavljeni početkom oktobra ove godine.

Odluka o upućivanju ultimativnog zahtjeva donijeta je apsolutnom većinom, bez glasova protiv. Vladi je dat rok od sedam dana da obustavi građevinske radove ili će mještani krenuti u totalnu blokadu gradilišta.

Građani zahtijevaju da se već izgrađeni objekti u sivoj fazi, riječ je o dvije višepratnice, adaptiraju u hotel i da se ne dopusti prodaja rezidencija na tržištu nekretnina. Protive se izgradnji dodatnih kapaciteta, odnosno trećeg bloka koji je planiran.

Ovo je drugo okupljanje mještana povodom gradnje u Miločeru. Prethodno su 28. oktobra blokirali gradilište kako bi obavijestili javnost da se katastraska parcela na kojoj se izvode radovi u katastru nepokretnosti i dalje vodi kao park. Parcela broj 970/6 ukupne površine 12.553 kvadrata, na kojoj se planira izgradnja trećeg bloka, označena je u katastru većim dijelom kao parkovska površina i manjim kao neplodno zemljište.

Upozorili su takođe da se u Upravi za zaštitu kulturnih dobara trenutno priprema dokumentacija za uspostavljanje institucionalne zaštite i proglašenja Miločera kulturnim dobrom.

„Smatramo da trenutno u svijetu ne postoji sličan slučaj – da se gradi u parku kondo hotel. Takođe apelujemo na nadležne institucije da obustave građevinske radove u Miločerskom parku jer sada je toku postupak zaštite Miločera. Na značaj zaštite Miločera ukazao je i Evropski parlament u svom posljednjem zvaničnom izvještaju o Crnoj Gori. Tražimo da se obustavi gradnja do detaljne provjere građevinske dokumentacije za kondo hotel, kao i do pravosnažnoog okončanja postupka zaštite Miločera u skladu sa pravilima struke kao preporukama Evrope Nostre i grupe Evroparlamentaraca koji su izrazili zabrinutost povodom nastavka gradnje u Miločeru“, kazao je jedan od aktivista Blažo Kažanegra.

U maju ove godine nekolicina poslanika Evropskog parlamenta uputili su premijeru Milojku Spajiću pismo povodom gradnje u zoni Miločerskog parka i Svetog Stefana.

„Pozdravljamo najavu Vlade da će Miločerski park dobiti status zaštićenog kulturnog dobra, ali ostaju brige oko trenutne i buduće gradnje unutar te zone, uključujući nastavak na projektu velikog hotela. Posebno brinu „brendirane rezidencije” unutar kompleksa Janu Kraljičina plaža, koje se na tržištu nude sa privilegovanim pristupom plažama na Miločeru. Plaže i obala su po Ustavu Crne Gore javno dobro i moraju ostati jednako dostupne svim građanima i posjetiocima“, navodi se u obraćanju premijeru Spajiću.

Poslanici Vladimir Prebilič, Sebastian Everding, Matjaž Nemec, Mounir Satouri, Gordan Bosanac, Estella Galan, Majdouline Sbai i Tomas Vaitz, pozvali su Vladu da obezbijedi transparentnost u odlukama, uradi reviziju objekata i dokumentacije, uz napomenu da se Sveti Stefan ne smije tretirati kao eksluzivna enklava“, prenijele su Vijesti.

Podsjećamo da je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma 2021. godine formiralo Komisiju za analizu ugovorne i planske dokumentacije za gradnju u Miločeru. U svom preliminarnom izvještaju iz aprila iste godine, Komisija je osporila dio planske dokumentacije i zaključila da kroz prethodno spoveden javni konkurs nisu poštovana obavezujuća planska rješenja iz planova višeg reda, ali da nisu uzeta u obzir ni rješenja iz važećih planova nižeg reda.

Na osnovu tako sprovedenog konkursa, te Odluke o urbanističko-arhitektonskom rješenju Hotelskog rizorta Miločer, Opština Budva, koju je donijela Vlada Mila Đukanovića 29. 12. 2015, kojom je propisano da usvojeno rješenje predstavlja sastavni dio Prostornog plana Opštine Budva, Ministarstvo održivog razvoja i turizma u mandatu Branimira Gvozdenovića, izdalo je na zahtjev investitora urbanističko-tehničke uslove koji su postali osnov za izradu projektne dokumentacije.

Međutim, usvojeno rješenje nije moglo biti osnov za izdavanje UTU, jer je Prostorni plan Opštine bio van snage i nije se primjenjivao od 31. 12. 2015.

„Budući da lokacija za hotelski rizort – Miločer NIJE određena u skladu sa SMJERNICAMA ondašnjeg Prostornog plana Opštine Budva, što je bio uslov iz člana 60a Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, da bi se po tom osnovu mogla odrediti lokacija za gradnju, slijedi preispitivanje pravne valjanosti Odluke o određivanju lokacije za Hotelski rizort – Miločer Opština Budva, a samim tim i Odluke o urbanističko –arhitektonskom rješenju Hotelskog rizorta – Miločer“, zaključuje državna komisija i preporučuje formiranje ekspertskog parvnog tima za zaštitu državnih interesa u ovom slučaju.

Preporuke su ostale na papiru da bi Ministarstvo planiranja prostora, urbanizma i državne imovine u maju 2026. potvrdilo da ovaj pravni tim nikada nije formiran i da nalazi iz izvještaja Komisije nisu doveli do poništavanja građevinske prijave.

Provjera sporne dokumentacije o gradnji betonskog bastiona u Miločeru nije spovedena do kraja. Mještani Svetog Stefana zatražili su obustavu radova do detaljne revizije građevinske dokumentaicje i pristupa spisima po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.

Nezavisna provjera projekta i dokumentacije je važan put jer otvara uvid u način donošenja odluka prethodne državne administracije i odgovara na pitanja kako su zakonske odredbe prilagođavane interesima investitora i kako je na osnovu nepostojećeg planskog osnova donijet programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za agresivnu urbanizaciju zakupljenog ljetovališta.

Da li će i kako Vlada odgovoriti na zahtjeve znaće se već 17. novembra. Vlada je zaključila sporazum sa zakupcem kojim se dozvoljava nastavak gradnje a sada se od nje traži da zaustavi ili izmijeni ono što je sporazumom omogućeno. Međutim, konačan tekst sporazuma javnost nije imala priliku da vidi. Za građane koji protestuju suštinsko je pitanje šta je Vlada obećala investitoru, šta je zauzvrat dobila država i da li su interesi javnosti i prostor Miločerskog parka poravnanjem sa zakupcem dovoljno zaštićeni.

Takođe se postavlja pitanje da li Vlada može u ime investicionih i ugovornih obaveza donositi odluke koje trajno mijenjaju karakter jednog od najznačajnijih ambijenata crnogorskog primorja bez saglasnosti i stvarnog učešća lokalne zajednice.

Branka PLAMENAC

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SINIŠE RAIČEVIĆA, CARINSKOG INSPEKTORA: Disciplinovanje zviždača

Objavljeno prije

na

Objavio:

Carinski inspektor Siniša Raičević, koji je još 2020. u Upravi carina dobio status zviždača, krajem 2024. je suspendovan s posla. U prijavi koju je ove sedmice podnio Osnovnom sudu navodi da je žrtva mobinga i progovara o, kako tvrdi, nezakonitom radu sadašnje i bivše uprave

 

 

Carinski inspektor Siniša Raičević je ove sedmice Osnovnom sudu u Podgorici podnio prijavu za mobing. U prijavi, u koju je Monitor imao uvid, Raičević navodi da je ,,počev od septembra 2024. godine, (a i ranije) na radnom mjestu kontinuirano izložen psihičkom zlostavljanju, ponižavanju i sistematskom narušavanju profesionalnog i ličnog dostojanstva od strane Maje Vučinić, vd. direktorice Uprave carina”.

Raičević u prijavi navodi da je politički motivisan njegov progon koji je počeo u decembru 2004. godine pokretanjem disiplinskog postupka. Par dana kasnije dobio je rješenje o suspenziji i umanjenju plate od 40 odsto. Suspenzija je ukinuta tek 9. oktobra ove godine.

Raičević je od Uprave carina, u kojoj radi od 1997. godine, 2020. dobio status zviždača. Monitor je početkom 2020. pisao o njegovom upozorenju da se pogrešnim načinom obračunavanja akciza na plin nanosi velika šteta državnom budžetu. Uprava carina mu je tada priznala status zviždača, ali uslijedile su i kazne. Premješten je iz Podgorice u carinsku ispostavu u Danilovgradu.

Carinski inspektor nije upozoravao samo na nepravilnosti prilikom obračunavanja akcize za plin, već je tvrdio i da je Uprava carina ranije žmurila na zloupotrebe prilikom izvoza cigareta, bojenja goriva izvan skladišta, prometa bakra koji je završen aferom u Srbiji i drugog, te da mu je vrijeme dalo za pravo. U Upravi su demantovali ove optužbe i tvrdili da je sve po zakonu i da nema štete za budžet.

Pored optužbi za mobing, Raičević u prijavi opet objelodanjuje, kako tvrdi, sistem nezakonitog rada u Upravi carina.

U prijavi se navodi da se ,,imenovani rukovodilac Maja Vučinić u kontinuitetu, politički motivisana trudila da mi onemogući normalno da radim, a sve u dosluhu sa bivšim direktorom Uprave carina Vladanom Jokovićem kojeg sam sa razlogom optužio za korupciju, (koju je on iz „MONSTAT“-a doveo u Upravu carina po partijskoj liniji) i sa Draganom Perovićem, koji u dužem vremenskom periodu obavlja dužnost pomoćnika i utiče na protivzakoniti rad Uprave carina“.

Raičević, dalje, objašnjava slučaj prilikom zapljene pola tone marihuane i 20 kg hašiša. U prijavi navodi da je Dragan Perović navodno pokušao da zapljenu pravno obesmisli i drogu premjesti sa graničnog prelaza Božaj na Carinski

terminal u Podgorici . ,,Čemu sam se ja usprotivio i saopštio da je to protivzakonito. On je nakon toga organizovao hajku na carinske službenike koji su profesionalno odradili posao, a sve preko unutrašnje kontrole i Božidara Lazarevića“, navodi zviždač.

Raičević takođe tvrdi da je vd direktorice Uprave carina ,,omogućila vršenje carinskih prevara na način što je preko unutrašnje kontrole izvršila pritisak da ljudi koji profesionalno rade, konkretno carine upotrebljavanih vozila, budu disciplinski gonjeni. A firmama koje su fiktivno otvorene u inostranstvu od strane naših građana omogućeno je da vrše carinske prevare, ne plaćaju carinu i da carinske dažbine plaćaju u smanjenom iznosu čim su učinili i čine više milionsku štetu po budžet Crne Gore“. Raičević tvrdi da je jedan od razloga  zbog kojih je sklonjen sa mjesta upravnika, upravo to da bi tim firmama bilo omogućeno da vrše carinske prevare.

On u prijavi navodi da je 9. decembra 2024.  podnio zahtjev za kopiju službene zabilješke o prijetnjama koji mu je uputio Aleksandar Mrkić nakon što mu je oduzeo robu i napisao carinski prekršaj na carinskom terminalu u Podgorici, za firmu „Montenegro tabaco Company“. Ističe da mu je direktorica  Vučinić odgovorila da se ne nalazi u arhivama Uprave carina i da nema evidenciju kad se navedeni događaj desio. Raičević tvrdi da je to neistina i da je bivši direktor Uprave carina Vladan Joković u dužem periodu pomagao Aleksandru Mrkiću u švercu nafte i cigareta.

U prijavi, Raičević optužuje još jednog bivšeg direktora Uprave carina: ,, Božidar Vuksanović je nakon što je bio direktor Uprave carina  prešao na mjesto direktora policije. On je sa mjesta direktora policije organizovao odmazdu i u dogovoru sa Aleksandrom Mrkićem organizovao mjere tajnog nadzora, prisluškivanje svih nas koji smo onemogućavali šverc cigareta i šverc nafte i naftnih derivata koji je organizovao Mrkić, koji je trenutno na potjernici i nedostupan je pravosudnim organima u Crnoj Gori.  Vuksanović je oganizovao hapšenje carinskih inspektora koji su učestvovali u sprečavanju navedenog šverca i koji su pravosnažno oslobođeni tek nakon sedam godina“.

Raičević je sudu predložio saslušavanje brojnih svjedoka. Na kraju prijave se ističe da mu je ,,uskraćeno pravo na poziciju koja mu pripada u skladu sa školskom spremom, radnim stažom, i vještinama –  na normalane uslove za rad, zaradu u punom iznosu, redovno usavršavanje, dok je određenim zaposlenima u skladu sa partijskom pripadnošću i simpatijama to omogućeno, iako im objektivno to pravo ne pripada”.

Zaključio je i daje zbog kontinuiranog ponašanja tuženog, kod njega došlo do narušavanja zdravstvenog stanja, koje se manifestuje kroz hronični stres, anksioznost, nesanicu i poremećaj pritiska. ,,Zbog čega se Tužilac u više navrata obraćao ljekaru specijalisti i na koncu mi je u decembru 2025. konstatovan karcinom bubrega i izvršena je operacija odstranjivanja desnog bubrega“, piše u prijavi.

Glavna rasprava u ovom slučaju zakazana je za kraj januara sledeće godine.

 


Fiktivne fakture za uvoz automobila

U martu prošle godine Raičević je podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv bivših direktora Uprave carina Vladana Jokovića i Vladimira Bulajića, kao i aktuelne vd direktorice Maje Vučinić.

U krivičnoj prijavi tvrdi da su navedeni direktori donosili instrukcije suprotne zakonima koji tu oblast uređuju. Pored brojnih nepravilnosti on u prijavi navodi i fakture za uvoz automobila koje su duplo ili trostruko manje od stvarne vrijednosti automobila, a sve u skladu sa katalogom Nacionalnog biroa osiguravača, čiju vrijednost saznaju i upisuju u fiktivne račune  – fakture.

Raičević ističe da se tako plaćaju duplo do trostruko umanjene carinske dažbine i enormno šteti budžet. Navodi da su neki otišli i korak dalje pa su registrovali fantomske firme u Bugarskoj, Češkoj i drugim zemljama EU.,,Pa smo često svjedoci da je auto kupljeno i odjavljeno u Njemačkoj ili Belgiji, a priložena je faktura iz Bugarske. Uz konstataciju na fakturi da će auto biti plaćeno u gotovini u Crnoj Gori, što je nonsens i suprotno Carinskom zakonu, Zakonu o spoljnoj trgovini, Zakonu o platnom prometu“, naveo je u prijavi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON ORUŽANE PLJAČKE NA STAROM AERODROMU: Ko kontroliše transport novca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaštitarska kompanija je novac, prema dostupnim informacijama, prevozila običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim, blindiranim vozilom. Prema Pravilniku o bližim uslovima koje treba da ispunjavaju vozila i oprema za bezbjedno vršenje poslova zaštite, transport novca i dragocjenosti mora se obavljati specijalnim vozilima koja ispunjavaju uslove određenog stepena balističke zaštite

 

 

Oružana pljačka na podgoričkom Starom aerodromu, u kojoj je iz automobila zaštitarske kompanije CSP Security oteta vreća s novcem prikupljenim iz 16 poslovnih objekata, otvorila je ozbiljno pitanje bezbjednosti transporta gotovine u Crnoj Gori, ali i odgovornosti kompanija koje obavljaju taj posao i institucija koje su dužne da kontrolišu njihov rad.

Dvojica nepoznatih napadača presrela su u ponedjeljak, oko devet sati, automobil marke „reno“ u Ulici Avda Međedovića, neposredno nakon preuzimanja pazara iz jednog marketa. Uz prijetnju vatrenim oružjem oteli su vreću sa više plastičnih kesa u kojima se nalazio novac iz 16 objekata, a potom pobjegli. Prema informacijama objavljenim 11. novembra, plijen je iznosio više od 70.000 eura. Dok policija traga za počiniocima, ostaje da se utvrdi kako je organizovan transport tolikog novca i da li su eventualni propusti u bezbjednosnim procedurama napadačima olakšali posao.

Posebno zabrinjava činjenica da je novac, prema dostupnim informacijama, prevožen običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim, blindiranim vozilom. Prema Pravilniku o bližim uslovima koje treba da ispunjavaju vozila i oprema za bezbjedno vršenje poslova zaštite, transport novca i dragocjenosti mora se obavljati specijalnim vozilima koja ispunjavaju uslove određenog stepena balističke zaštite.

Takva vozila moraju biti konstruisana i opremljena tako da onemoguće neovlašćeni pristup stvarima koje se prevoze, njihovo otvaranje, oštećenje ili otuđenje. Propisano je i da blindirano vozilo ima najmanje dva odvojena prostora – jedan za pratnju, a drugi za novac i druge vrijednosti. Uz to, mora posjedovati tehničke uređaje koji sprečavaju neovlašćeni ulazak, registruju pokušaje nasilnog pristupa i omogućavaju njihovo dojavljivanje putem GPS sistema, telefona ili radio-veze.

Prema nezvaničnim informacijama, automobil kojim je prevožen novac nije bio ni posebno obilježen, iako je propisima predviđeno da specijalizovana vozila na vidnom mjestu imaju natpis kojim se označava pratnja novca, hartija od vrijednosti i dragocjenosti. Istraga bi trebalo da utvrdi i da li su poštovane procedure koje se odnose na transport novca u sigurnosnim vrećama i koferu sa posebnim kodom, kao i ko je donio odluku da se pazar iz 16 objekata prevozi putničkim automobilom.

Doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić u razgovoru za Monitor ocjenjuje da bi, ukoliko se potvrdi da je novac transportovan na taj način, bila riječ o ozbiljnom bezbjednosnom propustu koji otvara niz pitanja o organizaciji posla, fizičkoj zaštiti i kontroli rada privatnih bezbjednosnih kompanija.

„Ukoliko se nakon istrage potvrdi da je novac iz 16 poslovnih objekata transportovan običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim vozilom za transport novca, riječ je o ozbiljnom bezbjednosnom propustu koji otvara više pitanja o načinu organizacije, fizičke zaštite, profesionalnim standardima i kontroli rada privatnih bezbjednosnih kompanija“, kaže on. „Transport gotovog novca predstavlja jednu od rizičnih aktivnosti u sistemu privatne bezbjednosti, jer podrazumijeva prenošenje značajnih materijalnih vrijednosti i zahtijeva jasno definisane procedure, odgovarajuća tehnička sredstva, stručno osposobljeno osoblje i prethodnu procjenu bezbjednosnih rizika. Specijalizovana vozila nijesu samo tehnički standard, već važan segment integralnog sistema zaštite privatne bezbjednosti. Upotreba običnog putničkog motornog vozila, ukoliko nije u skladu sa propisanim uslovima i odgovarajućim mjerama zaštite, značajno povećava ranjivost takvog transporta“, objašnjava Pekić.

On smatra da je, kada je riječ o odgovornosti, neophodno napraviti razliku između operativne odgovornosti zaštitarske kompanije i regulatorne odgovornosti države.

„Primarna odgovornost za organizaciju i sprovođenje bezbjednosnog transporta novca pripada isključivo kompaniji koja je preuzela taj posao. Ona je dužna da obezbijedi odgovarajuća sredstva, osposobljene zaposlene, procjenu rizika i dosljednu primjenu bezbjednosnih procedura. S druge strane, nadležne državne institucije imaju obavezu da kontrolišu zakonitost rada ovih kompanija, ispunjenost uslova za obavljanje djelatnosti i poštovanje zakonom utvrđenih standarda. Država ne može preuzeti operativnu odgovornost kompanije, ali ne može ni zanemariti svoju regulatornu i nadzornu funkciju“, kaže Pekić.

Pekić upozorava da ovaj slučaj zahtijeva ozbiljno preispitivanje načina na koji se organizuje transport novca širom Crne Gore, kao i odgovornosti onih koji upravljaju tim poslovima.

Uprava policije je nakon pljačke apelovala na sva privredna društva koja obavljaju poslove transporta novca i dragocjenosti da dosljedno primjenjuju propisane procedure i obezbijede najviši nivo zaštite. Međutim, apel nakon incidenta ne može zamijeniti redovne i djelotvorne kontrole.

Pekić upozorava da bez rezultata istrage ne bi trebalo donositi zaključke o sistemskom propustu svih kompanija koje se bave ovom djelatnošću.

„Bilo bi preuranjeno tvrditi da je riječ o sistemskom propustu svih kompanija u ovoj oblasti. Potrebno je utvrditi da li je riječ o individualnoj grešci, propustu u rukovođenju ili nedovoljno efikasnom institucionalnom nadzoru. Iz ugla bezbjednosnog menadžmenta najvažnije pitanje nije samo kako je došlo do pljačke, već i zašto eventualne ranjivosti nijesu prepoznate i otklonjene prije nego što je do incidenta došlo. Bezbjednosna procedura koja postoji samo na papiru, a ne primjenjuje se u praksi, predstavlja ozbiljan rizik. Zato ovaj slučaj treba da bude povod za institucionalnu analizu, preispitivanje postojećih standarda i unapređenje kontrole privatnih bezbjednosnih kompanija. Bezbjednost se ne smije posmatrati kao trošak u privatnoj kompaniji i poslovanju, već kao osnovni preduslov odgovornog i profesionalnog obavljanja ove djelatnosti koja se tiče zaštite lica i imovine“, zaključuje Pekić.

Pljačka na Starom aerodromu nije prvi slučaj u Crnoj Gori u kojem se, nakon ozbiljnog kriminalnog događaja, postavlja pitanje bezbjednosti transporta novca i zaštite zaposlenih. U novembru 2021. godine, tokom oružane pljačke novca Pošte u Nikšiću, ubijen je radnik obezbjeđenja Ljubiša Mrdak. Njegova smrt pokrenula je pitanja o tome da li su zaštitarske kompanije poštovale zakonske procedure i da li su zaposleni bili adekvatno zaštićeni prilikom obavljanja jednog od najrizičnijih poslova u ovoj djelatnosti. Nakon tragedije, MUP je pokrenuo nadzor nad zaštitarskim firmama koje su imale odobrenje za transport novca i drugih vrijednosti. Tada se, kao i sada, pokazalo da propisi sami po sebi ne garantuju bezbjednost ukoliko se njihova primjena ne kontroliše, a eventualna kršenja ne sankcionišu.

Pet godina nakon ubistva Mrdaka ponovo se postavlja pitanje koliko su institucije naučile iz te tragedije i da li se nadzor nad zaštitarskim kompanijama sprovodi kontinuirano ili tek nakon što se dogodi razbojništvo. Posebno je važno utvrditi kako je organizovan transport pazara iz 16 poslovnih objekata, ko je bio odgovoran za izbor vozila, da li je kompanija ispunjavala sve zakonske i tehničke uslove i zbog čega takva praksa, ukoliko se potvrdi da su propisi prekršeni, nije ranije zaustavljena. Pljačka u Podgorici, srećom, nije završena novom tragedijom, ali je ponovo pokazala da se bezbjednost ne smije provjeravati tek nakon što bude narušena.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo