Ovaj tekst je započet u isto vrijeme kada je u Skupštini počela rasprava o Predlogu zakona o budžetu za narednu godinu. Dok novogodišnji dvobroj Monitora stigne do svojih čitalaca, priča u parlamentu biće gotova. A budžet usvojen.

„Nijesmo planirali povećanje plata, što ne znači da ga neće biti”, kazao je tokom rasprave ministar finansija Darko Radunović, dokazujući da su budžet za narednu godinu skrojili isti krojači koji su šili i ovogodišnji. On je, podsjetimo, krpljen dva puta, pošto su se rupe u njemu pojavile jedva dva mjeseca nakon usvajanja. Na sjednici Vlade na kojoj je donijet prijedlog o prvom ovogodišnjem rebalansu premijer Marković je ocijenio da nenajavljena odluka „nije proizvod ishitrenosti već rezultat osmišljenog pristupa, koncepta i strategije…”. Osmišljen pristup, koncept i strategiju ništa ne dokazuje tako precizno kao suština rebalansa. „Predloženim zakonom izvorni prihodi povećani su za 57 miliona eura, a rashodi za 82 miliona…”. Dobili smo, dakle, još 25 miliona deficita koji je kasnije pokriven pozajmicama ili „uštedama” na račun onih za koje Vlada ne mari. U prvih deset dana 2018. poskupili su struja, gorivo (dva puta), gradski prevoz, taksi, usluge mobilne telefonije, duvanski proizvodi, alkoholna pića, gazirani sokovi…

Početak godine obilježila je i pogibija dvojice radnika u fabrici oružja Tara. Bila je to četvrta eksplozija u mojkovačkoj fabrici za četiri godine. Krvavi bilan: troje poginulih i 14 povrijeđenih. Odgovoran – niko. Godina će se i završiti pogibijom na radnom mjestu. Nakon pada sa skele na gradilištu u Tivtu stradao je građevinski radnik iz Pljevalja. U Crnoj Gori životi na radnom mjestu se gube, u prosjeku, makar jednom u dva mjeseca.

Kad nam je proljetos predočena Strategija za proširenje EU na Zapadni Balkan shvatili smo da ni u Briselu nijesu slijepi kod očiju. Tamo je eksplicitno navedeno sve ono o čemu godinama pišu i pričaju opozicija, nevladine organizacije i mediji. Zarobljena država, povezanost vlasti i kriminala, preplitanje javnog i privatnog interesa… Sve to nije spriječilo vlast da trijumfuje prvo na predsjedničkim, a potom i na ozbiljnom paketu lokalnih izbora. I mi i oni znamo kako. „Nakon dugogodišnje izloženosti zračenju moći koja ubija slobodnu volju građana, rezultat nedjeljnih izbora mogao je biti gori”, zapisao je urednik Monitora sredinom godine na istom ovom mjestu. „Opozicija nije bila samo žrtva nasilja već i saučesnik. I ne samo sada. Svaki put kada su opozicione stranke nakon afere Snimak bezuslovno izašle na izbore, blagoslovile su pljačku.” Ispada da stanovnicima Crne Gore ne smeta što plate i penzije ne prate rast društvenog proizvoda. Što troškovi života rastu brže od zarada. Što je partijsko zapošljavanje postalo dominantan model rješavanja osnovnih egzistencijalnih problema. „U prvoj narednoj članici EU” nerado se govori da je Hrvatska put od početka pregovora do ulaska u EU prešla za šest godina. Mi za isto vrijeme nijesmo uspjeli ni da otvorimo sva poglavlja.

Dio te tajne otkrio je novoizabrani predsjednik. „Cilj Crne Gore je evropski kvalitet života, sa EU ili bez nje”, kazao je Đukanović jednom zgodom, naglašavajući kako se mi „nijesmo iz nužde opredijelili da budemo dio EU”. Što ne znači da nećemo, bude li nužde, skrenuti sa tog puta. Tamo gdje stari prijatelji sa sjetom čekaju „urečeni sastanak”.

Crna Gora će u najboljem slučaju, evropski standard dostići za četiri decenije, izračunali su ekonomski analitičari. U najgoroj varijanti, kažu, to bi se moglo dogodi tek za dva vijeka.

To daje na težini upozorenju predsjednika Ljekarske komore – da nam prijeti opasnost da postanemo „društvo bez doktora”. I ta je priča ostala u sjenci nadgornjavanja oko obilježavanja vijeka od Podgoričke skupštine i poništavanja njenih odluka u parlamentu. Baš kao i potvrda sumnji da prioritetna dionica autoputa neće biti završena u ugovorenom roku. Ili prelivanje policijske torture sa opozicionih mitinga na podgoričke i ulcinjske ulice i lokale.

Još jedan citat iz ovogodišnjih uvodnika: „Policijska tortura u Ulcinju nije incident. To je sporazum policijskih nasilnika sa vrhom policije, tužilaštvom, sa vrhom vlasti. Da su naši životi u njihovim rukama. Da se za kriminal i nasilje ne odgovara ako ste lojalni i njihovi. Naprotiv, da se nagrađuje.” Osamnaesta prolazi, ne ponovila se. Nepopravljivi optimisti vjeruju – bolje biti mora. Već je bilo bolje, strahuju oprezniji. I jednima i drugima, vrijeme neumitno prolazi.

Zoran RADULOVIĆ