Iz dana u dan, a moglo bi se reći i iz sata u sat, pritisak sa svih strana na režim predsjednika Venecuele Nikolasa Madura sve je snažniji. Kontrolu gubi na svim poljima osim za sada u visokim vojnim i policijskim krugovima. Ovih dana su ulice venecuelanskog glavnog grada Karakasa bile preplavljene pristalicama samoproglašenog predsjednika Huana Gvaida, ali i kontramitinzima sljedbenika predsjednika Madura i njegove Socijalističke partije. Novinari odani Maduru, tvrde da oni ne znaju za proteste opozicije, a ono što se u inostranstvu prikazuje jesu TV snimci ranijih protesta protiv poskupljenja benzina, koji je godinama bio najjeftiniji u svijetu.
Venecuela je prostrana latinoamerička država s obalom uz toplo Karibsko more, ugodnom klimom i predivnim krajolicima. Obiluje prirodnih bogatstvima pa opet je u privrednom beznađu, s inflacijom od 10 miliona odsto i prema, izvještajima zapadnih medija, tri miliona ekonomskih izbjeglica
Predsjednik Maduro, pod novim valom sankcija SAD, godinama balansira na žici, uz podršku onih kojima najviše duguje – snaga bezbjednosti. Kako javljaju izvještači iz Latinske Amerike, on više kurtoazno, nudi opoziciji ruku pomirenja uz želju za razgovorom o rješavanju krize i (mogućim) izborima, ali samo za parlament. Gvaido i njegove pristalice, žele prvo ukidanje njegove vladavine, uspostavljanje demokratskih inistitucija slobodu medija i tek onda, izbore.
Gvaido, 35- godišnji predsjednik Nacionalne skupštine Venecuele uživa bezrezervnu podršku Sjedinjenih Američkih Država koje su proteklih 20. godina bile zakleti neprijatelj socijalističkih predsjednika Venecuele, harizmatičnog Uga Čaveza (1999-2013) i njegovog mnogo neubjedljivijeg nasljednika Madura. Zvaničnici iz Vašingtona, počev od predsjednika Donalda Trampa i potpredsjednika Majka Pensa, otvoreno su pozvali Guida da preuzme vlast i zaprijetili postojećem režimu da ne pokuša bilo šta ružno da učini njihovom izabraniku.
Na stranu SAD su se svrstale najznačajnije države Latinske Amerike, s izuzetkom Meksika, Urugvaja, Kube i nekoliko engleski govorećih ostrvskih zemalja u Karibima. U regionu već nekoliko godina preovladava proces desničarskog ponovnog preuzimanja vlasti. Prethodno je poznih devedesetih „zeleni kontinent” bio zapljusnut pink talasom ljevičarskih državnika u Brazilu, Argentini, Ekvadoru, Boliviji, Nikaragvi.
Podršku Guidu je do pisanja ovog teksta dalo i 16 zemalja-članica Evropske unije. Značajan izuzetak je Italija, koja je, opet, duboko podijeljena po tom pitanju unutar vladajuće koalicije. Na Zapadnom Balkanu Guida su priznale vlade Hrvatske, Albanije, Makedonije i Kosova, a kao sljedeća pominje se Crna Gora.
, Maduru zaleđinu drže Rusija i Kina. Glasan je u ohrabrivanju Madura da izdrži i turski predsjednik Redžep Taip Erdoan. Zvaničnu vladu Venecuele podržavajuj i Indija i Iran. Ujedinjene nacije drže se neutralno, a Savjet bezbjednosti održao je vanrednan sastanak na zahtjev SAD koji je završen bez izakvog rezultata jer to nije dozvolila Rusija.
Riječi pape Franje „bojim se krvoprolića u Venecueli“, izgovorene na povratku iz obližnje Paname, opasno odzvanjaju. Sveta stolica je bila predstavljena na inauguraciji Madurovog drugog predsjedničkog mandata 10. januara.
Kolaju vijesti pojedinih medija da se 400 pripadnika ruske firme Vagner iskrcalo u Karakasu. Sa druge strane, indiskretno su snimljene bilješke u notesu savjetnika za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće Džona Boltona, „5000 vojnika u Kolumbiju“. Na to je Maduro upozorio Trampa da se spremi za ,,novi Vijetnam” i napuštanje Bijele kuće ,,obilježen krvlju”.
Venecuela je u višegodišnjim ekonomskim i političkim nevoljama zbog prokletstva zvanog nafta. Zemlja posjeduje najveće utvrđene rezerve nafte na svijetu, procjenjuje se 298 milijardi barela. Ima dvostruko veće rezerve nafte od Kanade koja je jedan od glavnih saveznika SAD u sporu sa Madurovim režimom.
Nafta je centar u venecuelanskoj ekonomiji i politici. Tako je bilo u proteklih 100 godina komercijalnog korišnjenja ,,tečnog zlata”. Ono je donijelo nešto bogatstva najimućnijima, ali i mnogo nevolja. Venecuelanac Huan Pablo Perez Alfonso, jedan od osnivača Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), nazvao je naftu ,,đavolji izmet”.
Naročito je nedavna istorija eksploatacija nafte i prozvoidnja njenih derivata bila obilježena političkim uticajima koji su vodili lošem upravljanju PDVSA. Ta državna kompanija je, glavni izvor prihoda režimu predsjednika Madura.
Mnogi vezuju probleme u PDVSA za Madurovog mentora Uga Čaveza. Jedan bivši član uprave PDVSA koji je napustio kompaniju kada je Čavez preuzeo vlast u Venecueli, kazao je o njemu: ,,On nije znao ništa o nafti, geologiji, inženjerstvu, ekonomiji goriva. Posjedovao je potpuno enciklopedijsko neznanje.”
Strani mediji podsjećaju da je bilo propisano da će PDVSA predvoditi sva nova istraživanja i proizvodnju; strane firme bi imale samo manjinski dio akcija u bilo kakvom partnerstvu koje bi sklopile s nacionalnom kompanijom. Vremenom je Čavez smijenio mnoge vodeće naftne tehnokrate, uvodeći kompaniju u krizu koja je umnogostručena kada su se cijene nafte strmoglavile.
Njemački sociolog Hajnc Diterih smatra da je najveća greška predsjednika Madura, što nije promijenio razvojni model zemlje i nije reagovao na rastuće socijalne nemire. „Kada se sve srušilo na parlamentarnim izborima 2015. i opozicija osvojila većinu, Maduro je počeo da se oslanja na policijske snage umjesto da pokuša da počne iznova. To je spirala propadanja koja je počela 2011. i sada se bliži kraju“, naveo je Diterih koji predaje na Univerzitetu UAM u Meksiko Sitiju.
Diterih je ovih dana dragocjen sagovornik. On je 1996. napisao knjižicu „Socijalizam 21. vijeka“ koja se najbolje primila među ljevičarima u Južnoj Americi. . Za Čavesa, svojevremenog padobranskog pukovnika, ta je knjiga bila poput Biblije. Zato je Čaves angažovao Diteriha kao svog savjetnika.
„Još veća Madurova greška bila je što nije promijenio socijalistički privredni model Uga Čavesa“, tvrdi njemački sociolog. „Taj model je bio islužen još 2010. kada je pala cijena nafte. Posljedica je bio pad vrijednosti nacionalne valute i pogoršanje životnog standarda stanovništva. Socijalni programi više nisu mogli biti finansirani.“
Analitičar Forein Afersa podsjeća da je 2015. venecuelanska nafta prodavana za manje od 30 dolara za barel, mada je državni budžet računao sa cijenom od 60 dolara, Venecuela je gotovo u potpunosti zavisna od prihoda od nafte, koji donose oko 95 odsto zarade od izvoza. ,,Kako su vlasti Venecuele zapostavile razgranavanje nacionalne privrede, zemlja je ostala bez izbora.”
Nema sumnje da Venezuela i Maduro već neko vrijeme i u Trampovoj vizuri. Prošlog novembra savjetnik za nacionalnu bezbjednost predsjednika Trampa Džon Bolton pomenuo je u govoru ,,tiransku trojku” – Venezuelu, Nikaragvu i Kubu. ,,Sjedinjene Države očekuju da svaki od tri ugla padne: u Havani, Karakasu i Managvi”.
U to vrijeme je komentator Al Džazire napisao. ,,Bijela kuća želi da obori vlade na Kubi u Venecueli i Nikaragvi; da SAD kontrolišu najveće rezerve nafte u svijetu.“.
Pošto su nafta i politika tako tijesno povezane, logičan način da Maduro bude oboren jeste da PDVSA bude razmrvljena nametanjem sankcija. Tako su SAD prošle nedjelje zavele najnovije sankcije PDVSA. Pod sankcije je dopao i CITGO, distiribucioni ogranak PDVSA u SAD.
Savjetnik Bolton procjenjuje da će sankcijama biti blokirano sedam milijardi dolara imovine PDVSA u SAD prihodima i da će uskratiti 11 milijardi dolara zarade vladi Venecuele od izvoza nafte tokom narednih godinu dana. Stejt department se ubrzo odglasio saopštenjem da “ove sankcije nemaju za cilj nevini narod Venecuele…”
Glasilo američkog krupnog kapitala Vol strit džornal je izvijestilo da bi sankcije mogle da stvore veće nestašice benzina u Venecueli. Rafinerije u zemlji već rade samo dijelom kapaciteta, zbog nedostatka rezervnih djelova i sirove nafte. Venecuela je od novembra prošle godine proizvodila tek trećinu od 190.000 barela benzina koliko dnevno troši. Proizvodnja nafte iznosila je 2012. godine 2,4 miliona barela dnevno, a u 2019. pala je na svega 0,5 miliona barela.
Vašingtonska kancelarija za Latinsku Ameriku (WOLA), vodeća istraživačka organizacija za podršku unapređenju prava čovjeka u Amerikama, kritikovala je sankcije Trampove administracije i izrazila duboku zabrinutost zbog velike nevolje kojoj su izloženi milioni Venecuelanaca. “Venecuelanci su suočeni s rasprostranjenim nedostatkom neophodnih ljekova i osnovnih roba. Venecuelanski izvoz nafte predstavlja glavni izvor čvrstih valuta kojima je plaćan uvoz. Bez tih prihoda, jasno je da bi se mogli naći u opasnosti uvoz hrane i ljekova. To će, za uzvrat, dalje ubrzati emigraciju i izbjegličku krizu koja je pogoduila susjedne države i dovesti u opasnost mnoge od tri miliona Venecuelanaca, migranata i izbjeglica”naveli su iz WOLA.
Najjači stub se trese
Maduro je najavio mjere za ekonomsku stabilizaciju države. Ima mišljenja da se prekasno odlučio da smiruje nezadovoljstvo naroda.
Vojska i policija za sada su na njegovoj strani, iako je Gvaido sproveo akciju ispred kasarni i policijskih stanica dijeleći letke, pozivajući vojsku i policiju da pređu na stranu opozicije uz obećanje o amnestiji.
Vojska Venecuele je ako ne najbrojnija – 360.000 u redovnom sastavu i 640.000 rezervista – najopremljenija u Latinskoj Americi. Taj najjači stub Madurovog režima, čini se, počinje da se trese. Aktivni general avijacije, prešao je ovih dana na stranu Gvaida, i pozvao ostale pripadike oružanih snaga da ga slijede.
Ponuda koju je armiji uputio Guaido zapravo je američka ponuda i podrazumijeva da vojska obezbijedi da se Maduro tiho povuče u egzil. Tako bi prelazna vlast mogla da raspiše slobodne izbore bez prolivanja krvi.
Američki potpredsjednik Majkl Pens u petak je pozvao na svrgavanje režima u Venecueli. „Došlo je vrijeme da se okonča Madurova tiranija“, rekao je on u Majamiju pred Venecuelancima u egzilu. Sve su opcije na stolu, dodao je, uz opasku da „nije vrijeme za dijalog“ nego za „djelanje“.
Milan BOŠKOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
IN ENGLISH3 sedmice
IN ENGLISH5 dana
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice