Na stotu godišnjicu rođenja Daniela Vinceka, ponovo se postavlja pitanje da li Dulovine mogu vratiti svoju prvobitnu svrhu – zaštitu i proučavanje crnogorske flore? Kada je 2018. godine Vincek Botaničku baštu Dulovine povjerio državi, očekivao je da će njegovo životno djelo biti očuvano i dalje razvijano. Umjesto toga, bašta je izgubila dio biljnih vrsta i naučnu ulogu
Kada je 2018. godine Daniel Vincek Botaničku baštu Dulovine povjerio državi, očekivao je da će njegovo životno djelo biti očuvano i dalje razvijano. Umjesto toga, bašta je izgubila dio biljnih vrsta i naučnu ulogu. Na stotu godišnjicu njegovog rođenja, ponovo se postavlja pitanje da li Dulovine mogu vratiti svoju prvobitnu svrhu zaštitu i proučavanje crnogorske flore.
Tek godinama nakon što je svoju Botaničku baštu Dulovine ostavio državi na staranje, Vincek je dobio priznanja koja je odavno zaslužio. Povodom stotinu godina od njegovog rođenja, Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG) ustanovilo je Dan Daniela Vinceka i postavilo spomen-ploču u bašti koju je stvorio i kojoj je posvetio najveći dio svog života.
To preduzeće već šest godina upravlja Botaničkom baštom, a tek sada najavljuje da će tom spomeniku prirode posvetiti punu pažnju. Najavljena je obnova žive zbirke, povratak biljnih vrsta koje su nestale, obnova herbara, uređenje edukativnih sadržaja i pretvaranje Dulovina u savremeni interpretativni centar za istraživače, studente i posjetioce.
Vincek je posljednjih godina života vjerovao da će država sačuvati i razvijati njegovu životnu zadužbinu – jedinstvenu zbirku planinske flore Crne Gore, nastajalu više od četiri decenije. Umjesto toga, godine koje su uslijedile obilježili su zapuštenost, nedovoljna briga i nestanak brojnih biljnih vrsta koje su nekada predstavljale srce Botaničke bašte Dulovine.
Mnogi od onih koji su godinama sarađivali sa Vincekom danas otvoreno upozoravaju da bašta više ne izgleda ni približno onako kako je izgledala dok je njen osnivač bio živ. Biljne vrste koje je brižljivo sakupljao i njegovao tokom decenija nestajale su iz zbirke, a bašta je izgubila dio naučne i edukativne funkcije koju je nekada imala.
To je konstatovano i u zvaničnim dokumentima. JPNPCG je prošle godine predstavio nacrt petogodišnjeg Plana upravljanja Botaničkom baštom, s ciljem da ovaj zaštićeni prostor postane jedan od ključnih brendova Kolašina. Tada je saopšteno da prethodni plan iz 2018. godine nikada nije usvojen zbog izostanka aktivnosti lokalne samouprave, što je upravljanje svelo na osnovno održavanje. Stručni tim, sastavljen uglavnom od biologa i botaničara, kroz dokument predviđa vraćanje prvobitnog koncepta vrta sa 38 parcela, kako ga je osmislio Vincek.
Stanje u bašti ocijenjeno je kao zabrinjavajuće. Od nekadašnjih 499 evidentiranih biljnih vrsta, tokom popisa 2024. godine registrovano je svega 188 prepoznatih taksona, uz značajna odstupanja u rasporedu biljaka.
„Prvi korak je da se živa zbirka obogati, da se obnovi herbarska zbirka i da se bašti vrati sjaj koji je nekada imala. Na taj način vratiće joj se i ugled među mladim posjetiocima, kao mjestu gdje će dolaziti ljudi, okupljati se istraživači i imati volju da daju doprinos tom prostoru. Naša obaveza je da Botanička bašta bude mjesto gdje će mladi ljudi rado dolaziti i vraćati joj se. To je naš zadatak u narednim godinama, ali prvo joj moramo vratiti izgled, a potom paralelno raditi na privlačenju novih posjetilaca“, kazala je Slavica Đurišić iz JPNPCG.
Dan posvećen Vinceku bio je i zakašnjelo priznanje, ali i opomena svima koji mogu dati doprinos obnovi jedne od najvažnijih adresa za očuvanje biljnog bogatstva Crne Gore.
Naučnica Snežana Dragićević kaže da za stanje Danielovog vrta nije odgovorna samo država.
„Nijesam zadovoljna kako danas izgleda. Svjesna sam da je to odgovornost države, ali i svih nas. Imamo veliko blago, zadužbinu koju nam je ostavio Daniel, ali se prema njoj, otkako ga nema, nijesmo odnosili odgovorno i to moramo popraviti. Ne možete razmišljati o zaštiti prirode i flore ako nemate botaničku baštu. To je prvi korak ka zaštiti endemične flore kojom je Crna Gora bogata. Ono što je veoma važno jeste da je on napravio prvi korak, a drugi korak je banka sjemena. Imamo osnovu i treba da nastavimo ka formiranju banke sjemena i uspostavljanju prave zaštite“, poručila je Dragićević, članica CANU.
Daniel Vincek rođen je 7. juna 1926. godine u Zagrebu. Osnovno obrazovanje i Realnu gimnaziju završio je u rodnom gradu, a odmah nakon Drugog svjetskog rata upisao je studije biologije na Sveučilištu u Zagrebu. Bila je to njegova prva i najveća ljubav. Međutim, političke prilike tog vremena odredile su drugačiji tok njegovog života. Po odluci tadašnjih partijskih organa morao je da napusti biologiju i upiše studije spoljne trgovine u Beogradu. Diplomirao je 1949. godine kao student druge generacije tog fakulteta.
Iako je profesionalnu karijeru izgradio u oblasti spoljne trgovine, biologija nikada nije prestala da bude njegova životna strast.
Nakon preseljenja u Crnu Goru 1960. godine i nastanjivanja u tadašnjem Titogradu, Vincek otkriva biljno bogatstvo crnogorskih planina. Bjelasica, Komovi, Durmitor, Prokletije, Sinjajevina i brojni drugi planinski masivi postaju njegov drugi dom. Kao iskusan planinar i alpinista prelazio je hiljade kilometara istražujući bogatstvo crnogorske flore.
Na tim putovanjima upoznaje profesora biologije Vukića Pulevića. Poznanstvo dvojice zaljubljenika u prirodu rodilo je ideju koja će obilježiti istoriju crnogorske botanike – stvaranje botaničke bašte u kojoj bi bile sačuvane i predstavljene biljke sa svih crnogorskih planina.
Tako je 1981. godine, zajedno sa suprugom Verom Vincek i profesorom Vukićem Pulevićem, osnovao Botaničku baštu Dulovine u Kolašinu.
„U vrijeme kada se o biodiverzitetu i zaštiti biljnih vrsta govorilo mnogo manje nego danas, Vincek je razumio da Crna Gora mora imati mjesto na kojem će njena izuzetno bogata flora biti sačuvana i predstavljena javnosti. Dulovine su nastale kao jedinstvena živa zbirka planinskih biljaka Crne Gore, smještena u prirodnom ambijentu na obali Tare.
Godinama je Vincek obilazio planine, pažljivo birao biljke i prenosio ih u baštu. Posebnu pažnju posvećivao je tome da svaka vrsta bude smještena u uslovima što sličnijim njenom prirodnom staništu. Na jednom mjestu našle su se brojne endemske, rijetke i zaštićene vrste sa Prokletija, Durmitora, Komova, Bjelasice i drugih planinskih područja“, podsjetili su na okruglom stolu u Kolašinu Vincekovi nekadašnji saradnici.
Bašta u Dulovinama postala je mjesto okupljanja naučnika, istraživača, studenata i planinara iz zemlje i inostranstva. U kući porodice Vincek boravili su brojni domaći i strani botaničari, farmakolozi i istraživači. Tu su pronalazili smještaj, stručnu literaturu i čovjeka spremnog da svoje ogromno znanje podijeli sa svakim ko želi da uči.
Mnogi današnji crnogorski botaničari upravo su u Dulovinama napravili prve ozbiljne korake u svom istraživačkom radu.
Vincek je, zajedno sa suprugom Verom, pokrenuo i Bilten Botaničke bašte, čiji je prvi broj objavljen 1994. godine. Kroz tu publikaciju dokumentovana su brojna istraživanja i saznanja o flori Crne Gore.
Njegov doprinos nauci bio je toliko značajan da je jedna novootkrivena biljna vrsta dobila ime po njemu. Češka botaničarka Daniela Fišerova nazvala je prokletijski virak Alchemilla vincekii, ostavljajući trajni trag o čovjeku koji je čitav život posvetio proučavanju biljaka.
Pored botanike, Vincek je ostavio značajan trag i u publicistici. Sa Vukićem Pulevićem objavio je više kapitalnih djela o prirodnoj i kulturnoj baštini Crne Gore, među kojima su „Crna Gora – vrata Balkana“, „Crnogorske planine – putopisi i zapisi“ i brojne druge publikacije koje su sačuvale dragocjena svjedočanstva evropskih istraživača o Crnoj Gori.
Akademik Vukić Pulević na skupu u Kolašinu govorio je o značajnom, ali manje poznatom doprinosu Vinceka crnogorskoj nauci kroz njegov prevodilački rad. Vincek je preveo brojna naučna i putopisna djela stranih autora, posebno radove njemačkog geografa Kurta Hasserta, koji je detaljno istraživao Crnu Goru.
Prevodio je tekstove sa njemačkog, italijanskog, engleskog i ruskog jezika, čime je domaćim naučnicima i javnosti učinio dostupnom vrijednu literaturu o Crnoj Gori. Pulević je naglasio da je Vincek na taj način doprinio razvoju i promociji crnogorske geografije, botanike i kulturne baštine, kao i njihovoj međunarodnoj afirmaciji.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ