Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Doktore, jeste li on-line

Objavljeno prije

na

doktore_1

Ispalo je da nije vijest da od 1. januara i naši ljekari vode kompjutersku evodenciju o svakom pacjentu, njegovoj bolesti i propisanoj terapiji. Namjestilo se nekako da je vijest – kako im to ne ide, baš, od ruke. Formalno najobrazovanija profesija u Crnoj Gori ima problema sa kompjuterima. Pacijenti se od Nove godine žale na gužve u domovima zdravlja. I prepričavaju kako im se njihovi izabrani ljekari jadaju da „gube vrijeme ukucavajući” i ne stižu ih sve pregledati.

 

A OTKUD OVAJ MIŠ SAD: U Fondu za zdravstveno osiguranje koje je sprovelo čitav projekat uvođenja jedinstvenog informacionog sistema kako bi svi bili uvezani i podaci bili dostupni i apotekarskim ustanovama, ali i Fondu, kažu da nije svuda tako. „Veliki broj domova zdravlja po Crnoj Gori se dobro pripremio za dan kada su ljekari počeli koristiti kompjutere i uredno ukucavati dijagnoze, propisanu terapiju i tako popunjavati elektronske kartone svakog pacijenta“, objašnjava u razgovoru za Monitor Adis Balota, načelnik Sektora za razvoj informacionih sistema u Fondu za zdravstveno osiguranje. On pojašnjava kako je Fond organizovao višemjesečnu obuku za ljekare i medicinske sestre, kako bi potpuno spremni ušli u novi sistem rada. „Ovaj sistem bi trebao svima uštedjeti vrijeme. Zaista je lako rukovati tim programom“, objašnjava Balota. Balota tvrdi da jedini problem sa ljekarima i kompjuterima imaju u Podgorici. „Mislim da je zato krivo rukovodstvo podgoričkog Doma zdravlja, koje nije pripremilo uposlene, razgovaralo sa njima i objasnilo detalje novog sistema. Sada, zbog njihove greške, treba da ispaštaju pacijenti“, objašnjava Balota. Direktor Doma zdravlja Podgorica tvrdi suprotno. Na pitanje Monitora kako napreduje reforma i uvođenje kompjutera u svakodnevni rad ljekara dr Nebojša Kavarić kaže: “Predviđenom dinamikom. Od početka edukacije osoblja, nabavke i instaliranja opreme, puštanja sistema u rad…”. No, Balota smatra da je u podgoričkim domovima zdravlja postojala tiha opstrukcija još u vrijeme dok su se ljekari i sestre obučavali za uvođenje kompjuterskog programa, te da su svi mislili kako nikada neće reforma biti ni sprovedena. 
doktore_2SPORNO RADNO VRIJEME: Navodi i konkretne primjere zbog kojih smatra da neki od ljekara i njihovih šefova opstruiraju ovu informacionu reformu. On pojašnjava kako ovaj informacioni sistem na ekranu ima i tačan redosljed pacjenata koji čekaju ljekara, kao i one koje je već pregledao. To podrazumijeva da ljekar mora krenuti sa pregledima onda kada i počinje njegovo radno vrijeme i završiti ih onda do kada mu traje smjena. 
„No, to se kod nekih naših ljekara ne dešava. Izađu da završe privatne obaveze, pacijenti čekaju u hodniku. I naravno da im ovaj sistem ne odgovara, jer mi sada u svakom trenutku imamo uvid kad je ko počeo sa pregledima i koliko je ljudi primio u ordinaciju svakoga dana“, tvrdi Balota.doktore_3Balota pojašnjava: „Do 5. januara smo sa upravom podgoričkog Doma zdravlja usaglašavali radno vrijeme njihovih izabranih ljekara. Trebalo nam je punih sedam radnih dana da ustanovimo, sa menadžmentom te ustanove, kada koji ljekar i gdje radi. To je nedopustivo.“ Čini mu se, kaže, da niko i ne čita pravilnike koje oni, uporno, šalju u sve podgorič ke domove zdravlja pa nije ni čudo što im je sada sve novo i nepoznato iako su ih mjesecima pokušavali obučiti i privoliti da prihvate novi sistem.  Kavarić, pak tvrdi, da sve rade kako su im nadležni rekli. ,,Radimo po upustvima, planu i programu nadležnih institucija. Reforma se u našem Domu zdravlja sprovodi od 2005. godine i obzirom na to da mi pružamo zdravstvenu zaštitu za trećinu stanovništva Crne Gore, njih oko 200.000 nadamo se da će dobro utrasiran put za nastavak reformi dati dobre rezultate kao i do sada”, optimističan je direktor Doma zdravlja Podgorica.

KO SE BOJI KOMPJUTERA JOŠ: Balota tvrdi da od novog sistema koristi imaju svi. Doktori imaju jasnu evidenciju svakog pacijenta, njegov elektronski karton na ekranu pred sobom, klikom miša dolaze do opcije koju žele, nema piskaranja. I sestre su pošteđene zamornih prepisivanja matič nih brojeva i ostalih podataka za svakog pacijenta po nekoliko puta. 
Apotekari odmah dobijaju informaciju koji lijek je propisan i za kojeg pacijeta, Fond vrši nadzor nad cjelokupnim sistemom, zna se koliko ko i šta tačno radi… Informatika, po njemu, nigdje nije usporila rad ni jednog sistema, pa nema logike ni da uspori zdravstveni. 
„Vrlo brzo će se srediti i stanje u apotekama Doma zdravlja. Pa tamo nije uopšte postojala prava evidencija šta se sve u te apoteke unese, a šta iz njih izađe“, kaže Balota. 
Dr Đurđica Ostojić, ljekarka koja radi u odjeljenju kontrole u Fondu za zdravstveno osiguranje, objašnjava kako i u Podgorici ima više od 20 ljekara koji odlično rade i koji su prihvatili nove naprave u ordinaciji ali, još ima i onih ljekara koji „pružaju otpor“. Kaže kako je 92 odsto ljekara položilo kompjuterski kurs koji su svi pohađali dok su se pripre mali za reformu. Pružena je i mogućnost da se dobrovoljno prijave da, prije Nove godine, probno, u svojim ordinacijama, koriste sistem. Za tom ponudom – tvrdi ona – jagme nije bilo. 
Dr Kavarić iz podgoričkog Doma zdravlja kaže kako su svi ljekari koji potpadaju pod tu instituciju počeli da koriste kompjutere. ,,Svaka novina je izazov za zdravstvene radnike pa i ova. Nemamo svi istu dužinu radnog staža, informatičku svijest, i ne prihvatamo podjednako promjene. 
Primjena ovako kompleksnog mo dernog sistema zahtijeva određeno vrijeme za prilagođavanje, ali sve ide predviđenim tokom”. 
I dok se oko kompjutera i njegove upotrebe žustro raspravlja i u Fondu i po domovima zdravlja – ministar zdravlja, rada i socijalnog staranja brige nema. Za njega je sve to – svršena stvar. Ministar Miodrag Radunović izjavljuje kako je završen „integrisani informacioni sistem primarne zdravstvene zaštite, nabavljena kompjuterska oprema za domove zdravlja, kompjuteri, serveri, štampači, poslovni informacioni sistem za domove zdravlja medicinski informa cioni sistem…“ i još trista čuda. 
„Istovremeno, povećan je i procenat građana koji razumiju reformu i koji su njome zadovoljni“, kaže ministar. Još samo da je ljekarima pojasne i to bi bilo to.

 

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVAK SAGE OKO FALSIFIKATA NA IZLOŽBI DADA ĐURIĆA: Iz Podgorice jedno, iz Pariza drugo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četvoročlana komisija je utvrdila da su sporni radovi izloženi u Podgorici autentični, dok ćerka Dada Đurića Amarante Szidon i dalje tvrdi da je riječ o falsifikatimai i na spisak sumnje dodaje još prezentovanih djela

 

Nakon pisanja Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo o mogućim falsifikatima na podgoričkoj izložbi slika Miodraga Dada Đurića, Muzeji i galerije formirali su četvoročlanu komisiju za potvrdu autentičnosti spornih radova u čiju vjerodostojnost je sumnju javnosti predočila Đurićeva ćerka Amarante Szidon.

Mr sci istoričar umjetnosti  Petar Ćuković, istoričar umjetnosti prof. dr Aleksandar Ćilikov, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković i istoričarka i teoretičarka savremene umjetnosti Maša Vlaović obavili su stilsko-hronološku analizu i utvrdili porijeklo dva kolaža izložena na izložbi u prostoru Muzeja i galerije Podgorice, reprodukovana u katalogu izložbe na strani 26-28.

Nakon analize, mediji su prenijeli da su članovi komisije utvrdili da su radovi izrađeni 1996. godine za vrijeme trajanja Cetinjskog bijenala: ,,Tom prilikom kao papirna podloga kolaža iskorišćeni su tabaci koje je umjetnik donio iz Pariza, iz štamparije njegove polusestre Marije, na kojima je, upravo u njoj, štampan katalog samostalne izložbe priređene u Plavom dvorcu na Cetinju povodom stogodišnjice Narodnog muzeja, na inicijativu Cetinjskog bijenala, odnosno princa Nikole Petrovića”, navodi se u izvještaju komisije.

U izvještaju je konstatovano da je dva navedena kolaža umjetnik poklonio rođaku Mirku Đuriću. Komisija je napomenula da se u ovom slučaju isključivo bavila utvrđivanjem autentičnosti radova, pri čemu nije ulazila u ocjenu njihove estetske vrijednosti. ,,Predmetni kolaži su autentična djela Miodraga Dada Đurića”, navodi se u zaključku izvještaja.

Monitor je od Muzeja i galerija u više navrata tražio uvid u izvještaj, ali oni se na taj poziv nisu odazvali. Kontaktirali smo i članove komisije, oni koji su odgovorili na telefonske pozive i mejl nijesu htjeli da komentarišu rad i nalaze komisije.

Amarante Szidon reagovala je na nalaze komisije. Ona za Monitor kaže:   ,,Ovi falsifikati urađeni sa hromalinskim kolažima na probnim papirima koji su služili za štampanje kataloga Cetinjskog bijenala 1996. godine, koji nije finansirao Dado, već  Bijenale sa svojim sponzorima, Vlada Crne Gore, muzeji i crnogorsko Ministarstvo kulture. Najvjerovatnija pretpostavka je da osnovu ovog užasa čine prava Dadova djela koja su naknadno uništena žvrljotinama”.

Ona objašnjava da je katalog Cetinjskog bijenala jedini katalog oko čije se opreme Dado lično angažovao, u duhu digitalnog kolaža koji je radio u to vrijeme u Parizu, u štampariji svoje polusestre Marije i zeta Dejana Bajagića, koji su zajedno sa njim izdali katalog te 1996.

Szidon navodi da je sasvim moguće da je Dado uradio kolaže za katalog, ali da ,,groteskni crteži urađeni preko toga, nikako ne mogu biti njegovi”, te da oko toga nema nikakve sumnje.

Poentira time da postoje dva potpisa na jednom od spornih radova, te da je jedan autentičan dok je drugi gruba imitacija. Pita se: ,,Gdje su nestali grafolozi za koje su nam obećali da će biti članovi komisije”.

Pored dva sporna rada koje je komisija analizirala, Szidon za Monitor kaže da sumnja u autentičnost i dva crteža reprodukovana na stranici 103 kataloga izložbe u Podgorici. Navodi da ih Dado nikada nije datirao 20. XII 1956. Beograd, odnosno 23. XI 1956. Beograd, jer je stigao u Fancusku u avgustu te godine. ,,Čini mi se da nam naši stručnjaci sada mogu potvrditi da se Dado mogao naći na dva mjesta u isto vrijeme. Mada, izgleda da je danas u Crnoj Gori sve moguće”, navodi Szidon.  Kao sporne ona navodi i pojedine crteže objavljene u katalogu na stranicama 101 i 102.

Szidon nam je proslijedila mišljenja Žermena Viata, počasnog direktora Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (Centra Žorž Pompidu) i Bernara Blistena, sadašnjeg direktora Nacionalnog muzeja savremene umjetnosti (Žorž Pompidu),  koji podržavaju njene tvrdnje. Međutim, oni do zaključenja ovog broja nijesu odgovorili na pitanja koja im je poslao Monitor.

Monitor je u prošlom tekstu pisao o velikom broju falsifikata koji su preplavili tržište umjetnina u regionu, uz zaključak da se provjera autentičnosti djela svodi na ličnu procjenu. Ta procjena može biti osporena, kao što se nedavno desilo jednom od najvećih autoriteta na području Srbije i Crne Gore za procjenu umjetnina – istoričaru umjetnosti Nikoli Kusovcu. Za kompletnu analizu autentičnosti nekog umjetničkog djela potrebno mnogo vremena, ali i odgovarajuće metode i tehnike. Neke od njih, poput ispitivanja ultraljubičastim zracima, ili rendgenskim snimanjem, nisu dostupne u Crnoj Gori.

,,Falsifikatori su, na primjer, često dodavali imitaciju Dadovog potpisa crtežu Uroša Toškovića kako bi ih prodali po višoj cijeni’’, navodi Szidon, objašnjavajući povezanost dva velika crnogorska slikara koja su zajedno živjela i stvarala u Beogradu.

Skandal je, tvrdi ona,   mogao da bude izbjegnut da su je iz Muzeja i galerija konsultovali.  ,,Kako jedan muzej može legitimnom nosiocu autorskih prava da pošalje katalog izložbe dan uoči otvaranja. Ovo što je muzej učunio je vrlo neprofesionalno. Centar Žorž Pompidu, gdje radim, upućuje nosiocima autorskih prava zahtjeve za dozvolu najkasnije dva mjeseca prije i najmanjeg publikovanja”, kaže Szidon.

Ona navodi da je testamentom ovlašćena da bude nosilac autorskih prava, i da se od Dadove smrti 2010. godine posvećeno bavi zaštitom djela svog oca.

,,Ova užasna afera predstavlja mučenje za sve članove moje uže porodice. Svi moji prijatelji iz umjetničkih krugova u Francuskoj su šokirani načinom na koji sam tretirana i potpunim odsustvom poštovanja Dadovog djela… Šokirana sam i rastužena time što je djelo mojeg oca ovako loše tretirano u njegovoj rođenoj zemlji, koju je toliko volio i u kojoj je odlučio da počiva”, zaključuje Szidon.

Pozadinu ove priče mnogi prepoznaju u nesporazumima i nerasčišćenim odnosima između Đurićeve porodice u Crnoj Gori i Francuskoj. Međutim, priča o slikarskom geniju nije porodična jer je on jedan od rijetkih međunarodnih znakova prepoznavanja Crne Gore i regiona u svijetu umjetnosti.

Potvrda toga je i prošlonedjeljna aukcija u Sotbiju u Parizu na kojoj je Đurićeva slika Les Polonials, prvobitno procjenjena između 20.000 i 30.000 eura, dostigla cijenu od 112.500 eura. Prema podacima kuće Arte, ovo je rekordna cijena za prodaju Đurićevog djela formata 97×130 cm.

 

Predrag NIKOLIĆ / Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KULTURNA DOBRA ZAMRZLA  AKTIVNOSTI: Posljednje ažuriranje sajta 2017. godine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni kadrovske promjene na čelnim funkcijama Uprave nisu zavrijedile da se zaboravljeni sajt osvježi novijim podacima. Zato će posjetilac, neupućen u kadrovske vrtješke u državnim organima, dobiti informaciju da je direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara i dalje Anastazija Miranović, iako je ona prije godinu dana prešla u drugu zgradu na Cetinju, u jednako primamljivu fotelju direktorice Narodnog muzeja

 

Ako ste kojom potrebom krenuli u pretraživanje zvaničnog internet sajta Uprave za zaštitu kulturnih dobara sa Cetinja, ostaćete neobavljena posla. Ova kulturna ustanova koja vodi brigu o bogatoj kulturnoj baštini Crne Gore, o svim pokretnim i nepokretnim kulturnim dobrima, starim urbanim cjelinama, spomenicima i spomen-obilježjima, sudeći po prisutnosti na sopstvenom sajtu, nema nikakvih poslovnih aktivnosti poslednjih godina. Zadnje informacije na sajtu Uprave, formiranogu okviru sajta Ministarstva kulture, postavljene su u septembru 2017. godine. Ni kadrovske promjene na čelnim funkcijama Uprave nisu zavrijedile da se zaboravljeni sajt osvježi novijim podacima. Zato će posjetilac, neupućen u kadrovske vrtješke u državnim organima, dobiti informaciju da je direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara i dalje Anastazija Miranović, iako je ona prije godinu dana prešla u drugu zgradu na Cetinju, u jednako primamljivu fotelju direktorice Narodnog muzeja. Prema podacima Uprave, Miranovićka istovremeno direktoruje u obje navedene ustanove kulture. Isto tako, Sektor za uspostavljanje zaštite kulturnih dobara virtuelno i dalje vodi Maja Ćetković, koja je, nakon lokalnih izbora na Cetinju, u januaru 2018. godine, preuzela funkciju predsjednice cetinjskog parlamenta.

Na predlog ministra kulture, Aleksandra Bogdanovića, na upražnjeno mjesto direktora Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u maju 2018. godine, imenovan je mladi arhitekta Božidar Božović. Na sajtu Uprave nije bilo ničega vrijednog pažnje ni tokom trajanja mandata Anastazije Miranović, ali ni njegovim dolaskom tu ništa nije promijenjeno. Prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (čl 12) državne ustanove su dužne da na svojoj internet stranici objave javne evidencije i registre, programe i planove rada, izvještaje,  odluke, rješenja, saglasnosti, strategije i mnogo toga što je od javnog interesa i što javnost ima pravo da zna. Međutim u ovoj ustanovi koja u predzanku nosi naziv kultura, transparentnost rada nije prihvatljiv manir. Da je nemar prema savremenom načinu rada i komunikacije sa građanima djelo nekog starog rukovodećeg kadra iz prošlog vijeka, koji samo čeka penziju, ovo bi donekle bilo razumljivo. Ali mlade snage ustoličene po partijskom odabiru, ništa ne obavezuje pa čak ni jasni zakonski propisi.

Još gora je situacija sa drugom organizacionom jedinicomkojom rukovodi Božović, Upravom za zaštitu kulturnih dobara – Područna jedinica Kotor, koja vodi brigu o kulturnim dobrima u četiri primorske opštine, Kotor, Herceg Novi, Tivat i Budvu. Kotorska Uprava  na internet mreži ne postoji. Nema svoj sajt, pa zainteresovano lice ne može doći do osnovnih podataka, do adrese,  broja telefona ustanove, imena rukovodioca ili drugih službi.Ne postoji informacija o Područnoj jedinici Kotor na sajtu Uprave na Cetinju,  ni na sajtu Ministarstva kulture. Oni zvanično ne postoje. Zvuči zaista nevjerovatno u 21. vijeku, ali do Uprave u Kotoru možete doći samo fizički, odnosno pješke, tražeći je po uskim kamenim ulicama Starog grada. Druga je opcija da zovete broj Uprave na Cetinju, da vam daju broj telefona Područne u Kotoru.Direktorica Područne jedinice Kotor je Marija Popović koja vodi ovu veoma značajnu ustanovu sa još 13 zaposlenih, nepoznate unutrašnje organizacije.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara funkcionisala je u sastavu Ministarstva kulture, kome, očigledno, ovakva nesvakidašnjasituacija nimalo nije smetala. Početkom januara ove godine Vlada je donijela Uredbu o organizaciji i načinu rada državne uprave, kojom je Uprava na Cetinju izdvojena iz Ministarstva kulture i postalasamostalni organ državne uprave, zajedno sa Područnom jedinicom Kotor. Isti status dobio je i Državni arhiv. Prošlo je od tada pet mjeseci, ali se sajt osamostaljene Uprave ni u čemu nije promijenio. Ono, nije baš da se ništa ne radi. U pustoj biblioteci zamrznutog sajta Uprave, jedino su ažurirani podaci o službenim putovanjima tokom prošle godine. Gdje su putovali i šta su radili službenici Uprave, javnost ne mora da zna. Poslednji aktuelni događaji zabilježeni su 2017. godine a Top vijesti – 2015 godine.

Prazne su i stranice Sektora za uspostavljanje zaštite kulturnog dobra i Sektora za srpovođenje mjera zaštite. Po principu što je zaštićeno – zaštićeno je i kraj. Nema podataka o brojnim periodičnim programima i akcionim planovima razvoja kulture i zaštite kulturnih dobara koje donosi Ministarstvo kulture.Nema nikakvih podataka o odlukama, rješenjima, saglasnostima, izvještajima iz djelokruga rada Uprave u Kotoru.  Dva organa  državne uprave, jedan na Cetinju i drugi u Kotoru koja vode brigu o bogatoj kulturnoj baštini Crne Gore, nisu u stanju da urede pristojan sajt i da iznesu informacije o kulturnom blagu na uvid zainteresovane javnosti i sve podatke o promejnama i načinu na koji država vodi brigu.

Crna Gora nije omogućila da Registar kulturnih dobara bude javan.  Ministarstvo kulture donijelo je 2010 Pravilnik o registru kulturnih dobara u kome se navodi kako je Registar javna evidencija koju vodi Uprava u elektronskoj i analognoj formi. Zašto je spisak kulturnog blaga ostao tajna za javnost, publiciste, istraživače, studente…, nije poznato.

Ako ukucate odrednicu Registar kulturnih dobara na Guglu, pojaviće se registri kulturnih dobara susjednih država. Primjera radi,  Registar kulturne baštine Hrvatske je javna knjiga i dostupan je na internetu. Nudi izuzetno uređen pregled svih vrsta i podvrsta nacionalne kulturne baštine, sa obiljem podataka o aktivnostima nadležnihkulturnih ustanova, prepisku sa građanima, specijalnu biblioteku Uprave sa izdanjima knjiga po godinama, pregled naučnih radova, tekstova…

Zvanični podaci govore da Crna Gora ima oko 780 registrovanih nepokretnih kulturnih dobara, bez spomen obilježja. Koliko je bogatstvo Boke i Kotora pokazuju brojke po kojima je samo na području Opštine Kotor registrovano oko 460 nepokretnih kulturnih dobara, takođe bez spomen obilježja, ili gotovo 60 odsto ukupnog državnog fonda. Precizni podaci o njima, o stanju kulturnog dobra pojedinačno, o istorijatu, lokaciji, načinu zaštite, prestanku zaštite, na sajtovima državnih institucija ne mogu se naći. Čuvaju se kao stroga državna tajna.

Na teritoriji Opštine Budva zaštićeno je 28 nepokretnih kulturnih dobara, među kojim je Stari grad Budva kao urbana cjelina, 9 crkava, 7 manastira i plaža Drobni pijesak, zbog svog istorijskog značaja. Velika sredstva Ministarstvo kulture uložilo je u revitalizaciju brojnih kulturnih dobara, ali sređeni podaci o tome nisu javno dostupni. Za sve pomenute kulturne ustanove primjer kako se može ako se hoće i mora, za sada najbolji u državnoj upravi, predstavlja sajt Ministarstva održivog razvoja i turizma, gdje je pravo javnosti da zna uglavnom ispoštovano.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVANSKA AVALA OD SPORNE PRIVATIZACIJE DO SPECIJALNOG DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA: Bitka za milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostaje nejasno kako višemilionska imovina –  a riječ je o 2.300 kvadrata na budvanskoj obali – može promijeniti vlasnika na osnovu nepravosnažne, a potom i ukinute sudske presude. To pitanje je, izgleda, zaintrigiralo i tužioce Specijalnog državnog tužilaštva

 

Poslije petnaest godina raznoraznih peripetija, priča započeta kontroverznom privatizacijom budvanskog hotela Avala stigla je u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). U nekoliko odvojenih komada, doduše. I sa makar djelimično izmijenjenom listom glavnih junaka (vlasnika).

Sudsko ročište u postupku između Cazino Avala, sa jedne, i Opštine Budva, hotelskog preduzeća Budvanska rivijera i Bepler & Jacobson AD sa druge starne, u Osnovnom sudu u Kotoru, ponovo je odloženo početkom mjeseca, pošto je sudija Darko Krstonijević obavijestio stranke da se „spisi predmeta nalaze u radu kod Specijalnog državnog tužilaštva po zahtjevu oznake Kt-S.br.25/19“.

Riječ je, inače, o višegodišnjem sporu u kome vlasnici kazina pokušavaju dokazati da su oni sagradili dio hotela u kome se nalaze njihove prostorije, i da su one zbog toga njihovo vlasništvo. Iz Bepler & Jacobson Montenegro tvrde surpotno, pozivajući se na niz pravosnažnih presuda prema kojima Cazino hotelu duguje višemilionski iznos na ime neplaćenog zakupa još od 2010. godine, kada je zaključen ugovor o zakupu dijela prostora hotela Avala između B&J Montenegro (vlasnik) i Casino Avala (zakupac).

„Dugogodišnji spor koji je kompanija Beppler&Jacobson Montenegro vodila protiv firme Casino Avala pravosnažno je okončan odlukom Apelacionog suda“, likovali su jesenas glasnogovornici kompanije, uvjereni da se tako stavlja tačka na davnošnju priču. Mada su i oni znali da naplata dosuđenih potraživanja neće biti nimalo jednostavan posao.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo