Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Doktore, jeste li on-line

Objavljeno prije

na

doktore_1

Ispalo je da nije vijest da od 1. januara i naši ljekari vode kompjutersku evodenciju o svakom pacjentu, njegovoj bolesti i propisanoj terapiji. Namjestilo se nekako da je vijest – kako im to ne ide, baš, od ruke. Formalno najobrazovanija profesija u Crnoj Gori ima problema sa kompjuterima. Pacijenti se od Nove godine žale na gužve u domovima zdravlja. I prepričavaju kako im se njihovi izabrani ljekari jadaju da „gube vrijeme ukucavajući” i ne stižu ih sve pregledati.

 

A OTKUD OVAJ MIŠ SAD: U Fondu za zdravstveno osiguranje koje je sprovelo čitav projekat uvođenja jedinstvenog informacionog sistema kako bi svi bili uvezani i podaci bili dostupni i apotekarskim ustanovama, ali i Fondu, kažu da nije svuda tako. „Veliki broj domova zdravlja po Crnoj Gori se dobro pripremio za dan kada su ljekari počeli koristiti kompjutere i uredno ukucavati dijagnoze, propisanu terapiju i tako popunjavati elektronske kartone svakog pacijenta“, objašnjava u razgovoru za Monitor Adis Balota, načelnik Sektora za razvoj informacionih sistema u Fondu za zdravstveno osiguranje. On pojašnjava kako je Fond organizovao višemjesečnu obuku za ljekare i medicinske sestre, kako bi potpuno spremni ušli u novi sistem rada. „Ovaj sistem bi trebao svima uštedjeti vrijeme. Zaista je lako rukovati tim programom“, objašnjava Balota. Balota tvrdi da jedini problem sa ljekarima i kompjuterima imaju u Podgorici. „Mislim da je zato krivo rukovodstvo podgoričkog Doma zdravlja, koje nije pripremilo uposlene, razgovaralo sa njima i objasnilo detalje novog sistema. Sada, zbog njihove greške, treba da ispaštaju pacijenti“, objašnjava Balota. Direktor Doma zdravlja Podgorica tvrdi suprotno. Na pitanje Monitora kako napreduje reforma i uvođenje kompjutera u svakodnevni rad ljekara dr Nebojša Kavarić kaže: “Predviđenom dinamikom. Od početka edukacije osoblja, nabavke i instaliranja opreme, puštanja sistema u rad…”. No, Balota smatra da je u podgoričkim domovima zdravlja postojala tiha opstrukcija još u vrijeme dok su se ljekari i sestre obučavali za uvođenje kompjuterskog programa, te da su svi mislili kako nikada neće reforma biti ni sprovedena. 
doktore_2SPORNO RADNO VRIJEME: Navodi i konkretne primjere zbog kojih smatra da neki od ljekara i njihovih šefova opstruiraju ovu informacionu reformu. On pojašnjava kako ovaj informacioni sistem na ekranu ima i tačan redosljed pacjenata koji čekaju ljekara, kao i one koje je već pregledao. To podrazumijeva da ljekar mora krenuti sa pregledima onda kada i počinje njegovo radno vrijeme i završiti ih onda do kada mu traje smjena. 
„No, to se kod nekih naših ljekara ne dešava. Izađu da završe privatne obaveze, pacijenti čekaju u hodniku. I naravno da im ovaj sistem ne odgovara, jer mi sada u svakom trenutku imamo uvid kad je ko počeo sa pregledima i koliko je ljudi primio u ordinaciju svakoga dana“, tvrdi Balota.doktore_3Balota pojašnjava: „Do 5. januara smo sa upravom podgoričkog Doma zdravlja usaglašavali radno vrijeme njihovih izabranih ljekara. Trebalo nam je punih sedam radnih dana da ustanovimo, sa menadžmentom te ustanove, kada koji ljekar i gdje radi. To je nedopustivo.“ Čini mu se, kaže, da niko i ne čita pravilnike koje oni, uporno, šalju u sve podgorič ke domove zdravlja pa nije ni čudo što im je sada sve novo i nepoznato iako su ih mjesecima pokušavali obučiti i privoliti da prihvate novi sistem.  Kavarić, pak tvrdi, da sve rade kako su im nadležni rekli. ,,Radimo po upustvima, planu i programu nadležnih institucija. Reforma se u našem Domu zdravlja sprovodi od 2005. godine i obzirom na to da mi pružamo zdravstvenu zaštitu za trećinu stanovništva Crne Gore, njih oko 200.000 nadamo se da će dobro utrasiran put za nastavak reformi dati dobre rezultate kao i do sada”, optimističan je direktor Doma zdravlja Podgorica.

KO SE BOJI KOMPJUTERA JOŠ: Balota tvrdi da od novog sistema koristi imaju svi. Doktori imaju jasnu evidenciju svakog pacijenta, njegov elektronski karton na ekranu pred sobom, klikom miša dolaze do opcije koju žele, nema piskaranja. I sestre su pošteđene zamornih prepisivanja matič nih brojeva i ostalih podataka za svakog pacijenta po nekoliko puta. 
Apotekari odmah dobijaju informaciju koji lijek je propisan i za kojeg pacijeta, Fond vrši nadzor nad cjelokupnim sistemom, zna se koliko ko i šta tačno radi… Informatika, po njemu, nigdje nije usporila rad ni jednog sistema, pa nema logike ni da uspori zdravstveni. 
„Vrlo brzo će se srediti i stanje u apotekama Doma zdravlja. Pa tamo nije uopšte postojala prava evidencija šta se sve u te apoteke unese, a šta iz njih izađe“, kaže Balota. 
Dr Đurđica Ostojić, ljekarka koja radi u odjeljenju kontrole u Fondu za zdravstveno osiguranje, objašnjava kako i u Podgorici ima više od 20 ljekara koji odlično rade i koji su prihvatili nove naprave u ordinaciji ali, još ima i onih ljekara koji „pružaju otpor“. Kaže kako je 92 odsto ljekara položilo kompjuterski kurs koji su svi pohađali dok su se pripre mali za reformu. Pružena je i mogućnost da se dobrovoljno prijave da, prije Nove godine, probno, u svojim ordinacijama, koriste sistem. Za tom ponudom – tvrdi ona – jagme nije bilo. 
Dr Kavarić iz podgoričkog Doma zdravlja kaže kako su svi ljekari koji potpadaju pod tu instituciju počeli da koriste kompjutere. ,,Svaka novina je izazov za zdravstvene radnike pa i ova. Nemamo svi istu dužinu radnog staža, informatičku svijest, i ne prihvatamo podjednako promjene. 
Primjena ovako kompleksnog mo dernog sistema zahtijeva određeno vrijeme za prilagođavanje, ali sve ide predviđenim tokom”. 
I dok se oko kompjutera i njegove upotrebe žustro raspravlja i u Fondu i po domovima zdravlja – ministar zdravlja, rada i socijalnog staranja brige nema. Za njega je sve to – svršena stvar. Ministar Miodrag Radunović izjavljuje kako je završen „integrisani informacioni sistem primarne zdravstvene zaštite, nabavljena kompjuterska oprema za domove zdravlja, kompjuteri, serveri, štampači, poslovni informacioni sistem za domove zdravlja medicinski informa cioni sistem…“ i još trista čuda. 
„Istovremeno, povećan je i procenat građana koji razumiju reformu i koji su njome zadovoljni“, kaže ministar. Još samo da je ljekarima pojasne i to bi bilo to.

 

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo