Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prednosti i rizici

Objavljeno prije

na

Vijest je nepotpuna, a glasi ovako: zvaničnici Albanije i Kosova najavili su stvaranje ,,balkanske Šengen liste”, odnosno bezviznog režima za te dvije države, a taj paket namjeravaju da ponude i Crnoj Gori i Makedoniji. Vlasti u Prištini i Tirani, kako prenose mediji, saopštile su da će sporazum potpisati najkasnije za dva mjeseca, kada će inicijativu uputiti i vladama u Podgorici i Skoplju. 

Osnovna ideja, koju su prezentovali albanski i kosovski zvaničnici, temelji se na modelu zemalja Beneluksa – na režimu za putovanje bez ograničenja preko granice u četiri pomenute zemlje. Šta je srž toga plana ostalo je nejasno, jer i sada državljani te četiri zemlje u svaku od članica potencijalnog saveza putuju bez viza, isključivo sa pasošem. 
DISKUTABILAN MODEL: Ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Jusuf Kalamperović kaže da Podgorica nije upućena u detalje tog plana koji mu je, za sada, nejasan. 
Potpredsjednik makedonske Vlade Zoran Petrov bio je takođe suzdržan i poručio je da će Makedonija, kada dobije zvaničan prijedlog, vidjeti o čemu se radi i da li na putu tom projektu stoje neke zakonske ili prepreke druge vrste. 
,,Bezvizni režim između pomenutih zemalja već postoji tako da mi nije jasno o čemu se zapravo radi. Ovako, iz prve ruke, mogu da primijetim samo da se predlaže model po kome bi bilo koja osoba koja uđe u neku od tri zemlje ovog potencijalnog saveza mogla ne smetano da krstari kroz Crnu Goru, što bi moglo biti prilično diskutabilno. Ali, vidjećemo o čemu se radi kada nam se predoči više detalja”, objašnjava Jusuf Kalamperović. 
Ideja o ,,balkanskoj Šengen listi”, pišu mediji na Kosovu i Albaniji, može poslužiti kao odskočna daska za član stvo u EU, za svaku od zemalja koje se saglase sa iniciranim prijedlogom. 

Zoran Dragišić, političko-bezbjed nosni analitičar iz Beograda nije baš siguran da je tako: 
PREKOGRANIČNI KRIMI NAL: ,,Na prvi pogled nema ništa loše u dobroj susjedskoj saradnji i otvorenim granicama, ali bezvizni režim već postoji u jugoistočnoj Evropi – on već funkci oniše. Dodatna liberalizacija graničnog režima, međutim, mogla bi biti problem s obzirom na to da prekogranični kriminal predstavlja najveći bezbjednosni problem u regionu. Naravno, mora se omogućiti što slobodniji protok ljudi i roba, ali se mora voditi i računa o činjenici da su se kriminalne grupe u regionu zloćudno uvezale. Zato i mislim da Evropska unija, koja je davno detektovala taj problem, ne bi bila previše oduševljena najnovijom inicijativom”, kaže Dragišić. prednosti_2
Dobra regionalna saradnja kriminal nih gangova i mafijaških bosova nije nova tema. Gotova da nema ozbiljnijeg krivičnog djela u koje prste nijesu umi ješali pojedinci iz država jugoistočne Evrope. Na uigranost regionalnih ekipa ukazuje i istraga o nedavnom ubistvu Iva Pukanića, vlasnika hrvatskog Na cionala
Ti klanovi počeli su da se uvezuju još devedesetih. Zemlja razbijena ratom i izolovana sankcijama bila je idealna za nelegalne operacije. Unosni poslovi samo su se smjenjivali. Mnogi tvrde da je nakon ere šverca nafte, cigareta, oružja, ukradenih vozila opstala naji splativija roba – narkotici. Prema ranije procurjelom tajnom dokumentu domaće Agencije za nacionalnu bezbjednost i Crna Gora je našla svoje mjesto u me đunarodnom lancu šverca droge.
Dva putna pravca, takozvani sje verni i južni koridor, su od strane ANB identifikovani kaopravci od posebnog značaja. Frekventnosti „južnog korido ra”, navedeno je u dokumentu ANB, posebno pogoduje pomorska poveza nost luke Bar sa albanskom lukom Drač i italijanskom Bari. 
NAJFREKVENTNIJE TRASE: U ovom dokumentu kao najfrekventni je narko trase navode se kanali i rute u blizini graničnih prelaza sa Albanijom, a posebno se navodi „koridor” Briđa-Tamara-Seace-Ješnica-Rikavačko jezero, odakle se, prema saznanjima ANB, droga distribuira dalje prema Podgorici. Skadarsko jezero takođe predstavlja raj za švercere, koji za obavljanje nelegalnih aktivnosti naj češće koriste pravce Gostiljska rijeka – Balabani, Šarova topola – Mataguži, Žbelj -Nizamski most, te Ponari – desna obala Morače. 
Na švercerskoj ruti nezaobilazni su i granični prelazi u nikšićkoj opštini, Vraćenovići i Vilusi kojima se, prema informacijama ANB, roba transportuje prema Sarajevu, Banjaluci i Zagrebu, odakle putuje za Italiju i Švajcarsku. Na sjeveru države se za ilegalni transport narkotika najviše koriste putni pravci prema tromeđi Crne Gore, Kosova i Albanije. 
Prekogranični kriminal je jedna od glavnih zamjerki u svim međunarod nim izvještajima vezanim za Balkan, a tijesnu povezanost kriminalnih grupa uočili su i mnogi nezavisni istraživači. Britanski novinar i publicista Miša Gleni Balkan označava kao tranzitnu zonu za ilegalnu robu i usluge iz čitavog svijeta. U svojoj najnovijoj knjizi on tvrdi da su uvezani kriminalni gangovi postali ključna karika u snabdijevanju najtraženijeg tržišta Evropske unije.
,,Droga, trafikovane žene, ilegalna radna snaga, cigarete – sve to prelazi preko Balkana”, navodi Gleni u svojoj knjizi.
Nelegalne supstance i aktivnosti, naravno, nijesu i ne smiju biti jedina spona između zemalja regiona. Ali presijecanje tih kanala neophodan je preduslov za uspostavljanje normalne ekonomske i kulturne saradnje. Možda bi to trebalo da bude prioritet svih ze malja susjeda u jugoistočnoj Evropi.

 

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo