Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prednosti i rizici

Objavljeno prije

na

Vijest je nepotpuna, a glasi ovako: zvaničnici Albanije i Kosova najavili su stvaranje ,,balkanske Šengen liste”, odnosno bezviznog režima za te dvije države, a taj paket namjeravaju da ponude i Crnoj Gori i Makedoniji. Vlasti u Prištini i Tirani, kako prenose mediji, saopštile su da će sporazum potpisati najkasnije za dva mjeseca, kada će inicijativu uputiti i vladama u Podgorici i Skoplju. 

Osnovna ideja, koju su prezentovali albanski i kosovski zvaničnici, temelji se na modelu zemalja Beneluksa – na režimu za putovanje bez ograničenja preko granice u četiri pomenute zemlje. Šta je srž toga plana ostalo je nejasno, jer i sada državljani te četiri zemlje u svaku od članica potencijalnog saveza putuju bez viza, isključivo sa pasošem. 
DISKUTABILAN MODEL: Ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Jusuf Kalamperović kaže da Podgorica nije upućena u detalje tog plana koji mu je, za sada, nejasan. 
Potpredsjednik makedonske Vlade Zoran Petrov bio je takođe suzdržan i poručio je da će Makedonija, kada dobije zvaničan prijedlog, vidjeti o čemu se radi i da li na putu tom projektu stoje neke zakonske ili prepreke druge vrste. 
,,Bezvizni režim između pomenutih zemalja već postoji tako da mi nije jasno o čemu se zapravo radi. Ovako, iz prve ruke, mogu da primijetim samo da se predlaže model po kome bi bilo koja osoba koja uđe u neku od tri zemlje ovog potencijalnog saveza mogla ne smetano da krstari kroz Crnu Goru, što bi moglo biti prilično diskutabilno. Ali, vidjećemo o čemu se radi kada nam se predoči više detalja”, objašnjava Jusuf Kalamperović. 
Ideja o ,,balkanskoj Šengen listi”, pišu mediji na Kosovu i Albaniji, može poslužiti kao odskočna daska za član stvo u EU, za svaku od zemalja koje se saglase sa iniciranim prijedlogom. 

Zoran Dragišić, političko-bezbjed nosni analitičar iz Beograda nije baš siguran da je tako: 
PREKOGRANIČNI KRIMI NAL: ,,Na prvi pogled nema ništa loše u dobroj susjedskoj saradnji i otvorenim granicama, ali bezvizni režim već postoji u jugoistočnoj Evropi – on već funkci oniše. Dodatna liberalizacija graničnog režima, međutim, mogla bi biti problem s obzirom na to da prekogranični kriminal predstavlja najveći bezbjednosni problem u regionu. Naravno, mora se omogućiti što slobodniji protok ljudi i roba, ali se mora voditi i računa o činjenici da su se kriminalne grupe u regionu zloćudno uvezale. Zato i mislim da Evropska unija, koja je davno detektovala taj problem, ne bi bila previše oduševljena najnovijom inicijativom”, kaže Dragišić. prednosti_2
Dobra regionalna saradnja kriminal nih gangova i mafijaških bosova nije nova tema. Gotova da nema ozbiljnijeg krivičnog djela u koje prste nijesu umi ješali pojedinci iz država jugoistočne Evrope. Na uigranost regionalnih ekipa ukazuje i istraga o nedavnom ubistvu Iva Pukanića, vlasnika hrvatskog Na cionala
Ti klanovi počeli su da se uvezuju još devedesetih. Zemlja razbijena ratom i izolovana sankcijama bila je idealna za nelegalne operacije. Unosni poslovi samo su se smjenjivali. Mnogi tvrde da je nakon ere šverca nafte, cigareta, oružja, ukradenih vozila opstala naji splativija roba – narkotici. Prema ranije procurjelom tajnom dokumentu domaće Agencije za nacionalnu bezbjednost i Crna Gora je našla svoje mjesto u me đunarodnom lancu šverca droge.
Dva putna pravca, takozvani sje verni i južni koridor, su od strane ANB identifikovani kaopravci od posebnog značaja. Frekventnosti „južnog korido ra”, navedeno je u dokumentu ANB, posebno pogoduje pomorska poveza nost luke Bar sa albanskom lukom Drač i italijanskom Bari. 
NAJFREKVENTNIJE TRASE: U ovom dokumentu kao najfrekventni je narko trase navode se kanali i rute u blizini graničnih prelaza sa Albanijom, a posebno se navodi „koridor” Briđa-Tamara-Seace-Ješnica-Rikavačko jezero, odakle se, prema saznanjima ANB, droga distribuira dalje prema Podgorici. Skadarsko jezero takođe predstavlja raj za švercere, koji za obavljanje nelegalnih aktivnosti naj češće koriste pravce Gostiljska rijeka – Balabani, Šarova topola – Mataguži, Žbelj -Nizamski most, te Ponari – desna obala Morače. 
Na švercerskoj ruti nezaobilazni su i granični prelazi u nikšićkoj opštini, Vraćenovići i Vilusi kojima se, prema informacijama ANB, roba transportuje prema Sarajevu, Banjaluci i Zagrebu, odakle putuje za Italiju i Švajcarsku. Na sjeveru države se za ilegalni transport narkotika najviše koriste putni pravci prema tromeđi Crne Gore, Kosova i Albanije. 
Prekogranični kriminal je jedna od glavnih zamjerki u svim međunarod nim izvještajima vezanim za Balkan, a tijesnu povezanost kriminalnih grupa uočili su i mnogi nezavisni istraživači. Britanski novinar i publicista Miša Gleni Balkan označava kao tranzitnu zonu za ilegalnu robu i usluge iz čitavog svijeta. U svojoj najnovijoj knjizi on tvrdi da su uvezani kriminalni gangovi postali ključna karika u snabdijevanju najtraženijeg tržišta Evropske unije.
,,Droga, trafikovane žene, ilegalna radna snaga, cigarete – sve to prelazi preko Balkana”, navodi Gleni u svojoj knjizi.
Nelegalne supstance i aktivnosti, naravno, nijesu i ne smiju biti jedina spona između zemalja regiona. Ali presijecanje tih kanala neophodan je preduslov za uspostavljanje normalne ekonomske i kulturne saradnje. Možda bi to trebalo da bude prioritet svih ze malja susjeda u jugoistočnoj Evropi.

 

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo