Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ALEKSANDAR RADOŠEVIĆ IZ ŠPANIJE: Dramatičnih četrdeset dana vanrednog stanja  

Objavljeno prije

na

Španska vlada je upravo najavila plan vraćanja u ,,novo normalno stanje”, što podrazumijeva prolazak kroz četiri faze, koje će biti različite od provincije do provincije

 

Aleksandar Radošević, ljekar iz Podgorice, godinama živi i radi u Barseloni. Povod za razgovor sa njim je to što je Španija postala drugo najveće žarište korona virusa u Evropi. Evo kako to on objašnjava.

Više faktora  su doprinijeli tome. Španija je omiljena destinacija koju posjećuju turisti iz svih krajeva svijeta  tokom cijele godine, a i Španci vole da putuju. Italijani su četvrta najbrojnija populacija stranaca koji žive u Španiji. Protok stanovništva između ove dvije države je  ogroman i dugo, po izbijanju epidemije u Italiji, nije bio  prekinut. Mnogobrojne španske institucije sarađuju sa raznim inostranim institucijama i poslovna putovanja su svakodnevica.

Španci slobodno vrijeme vole da provode izvan kuća, u društvu  prijatelja, često po barovima i restoranima, a vikendima često borave izvan mjesta boravka. Prisnost je velika i običaj je da muškarac kod pozdravljanja uvijek poljubi žensku, a često i da zagrli mušku osobu iz svog društva. U Španiji uvijek ima puno kulturnih, kongresnih i sportskih dešavanja, koja okupljaju na hiljade ljudi na ograničenom prostoru. Neposredno pred proglašenje epidemije bilo je  više manifestacija sa po preko sto hiljada učesnika. Sve to je omogućilo da se virus, po dolasku u kontakt sa populacijom,  brzo kroz nju širi.

Na kraju, ne treba zaboraviti relativno zakašnjelu reakciju odgovarajućih državnih struktura na prepoznavanje potencijalne opasnosti, proglašenja epidemije i primjene zaštitnih mjera.

MONITOR: Španija je imala i najveći broj umrlih poslije SAD-a i Italije. Zašto?

RADOŠEVIĆ: U Španiji je od početka krize zvanično umrlo  od korona virusa više od 24.000 ljudi. Prema izvještajima Ministarstava zdravlja, 95 odsto svih umrlih pripisanih korona virusu ima više od 60 godina. Očekivani životni vijek 2018. godine ovdje je bio 83,5 godine, prosječna starost stanovništva iznosi 44 godine, a svaki peti stanovnik je stariji od 65 godina. Veliki broj ljudi je smješten u staračke domove i virus je tamo brzo ušao i našao pogodno tlo.

Iako bitan faktor, bila bi greška pripisati veliku smrtnost isključivo samo starosti populacije. Među umrlima  je puno ljudi i mlađe životne dobi. Više je faktora koji su doprinijeli tome, a vjerovatno najbitniji je masovna pojava velikog broja oboljelih u vrlo kratkom periodu, što je dovelo do kolapsa zdravstvenog sistema  nepripremljenog za epidemiju tolikih razmjera. Jednostavno, nisu se mogli zbrinuti svi pacijenti kojima je bilo neophodno specijalističko bolničko liječenje.

Mnogi potežu i pitanje načina utvrđivanja uzroka smrti. U različitim državama se koriste različiti kriterijumi i često je diskutabilno da li se publikovani podaci mogu direktno upoređivati. U Španiji svaki smrtni slučaj, gdje je potvrđen korona virus, se pripisuje njemu. Kada se od ukupnog broja umrlih u toku ove godine oduzmu pacijenti zvanično umrli od korona virusa i pacijenti umrli tokom istog perioda prošle godine, postoji višak od nekih 8.000 smrtnih slučajeva. Jedino racionalno objašnjenje je da je broj umrlih od korona virusa vjerovatno veći nego što je zvanično potvrđeno. Kod puno pacijenata, naročito u početku, nisu rađeni testovi na prisustvo virusa, jer ih nije ni bilo u dovoljnom broju.

MONITOR: Iz Španije konačno stižu dobre vijesti. Broj preminulih sve je manji, a od nedjelje,  nakon više od mjesec, na ulice su izašla djeca…

RADOŠEVIĆ: Punih šest sedmica je prošlo od proglašenja vanrednog stanja i za Špance, koji su navikli da puno izlaze, nije bilo nimalo lako da ostanu u svojim domovima. To se najbolje očitava u preko 740 hiljada napisanih prekršajnih prijava zbog nepoštovanja preduzetih kolektivnih mjera. Uprkos tome, najveći broj ljudi je savjesno ispunjavao zadate obaveze.

Stepen ograničenja bio  je dosta visok. Stanovništvu je dozvoljen samo odlazak do prehrambenih prodavnica za kupovinu osnovnih životnih namirnica, odlasci do ljekara i apoteka, kao i aktivnosti povezane sa brigom o starim i nemoćnim. Samo zaposlenim određenih zanimanja, čije aktivnosti nisu prestale, bio je dozvoljen odlazak na posao.

Posljedica svih ovih mjera je značajno poboljšanje epidemiološke situacije. Sada veći dio industrije opet radi, ali je i dalje najveći dio objekata, koji se ne ubrajaju u osnovne, zatvoren.

Škole su zatvorene od proglašenja vanrednog stanja i djeci je od početka zabranjeno da izlaze iz kuća. Svima je jasan poguban uticaj skučenog prostora i nedostatka fizičke aktivnosti na pravilan rast i razvoj djece. Pritisak roditelja i pedijatara je bio veliki. Sa velikim olakšanjem je dočekana uredba kojom se od ove sedmice dozvoljava djeci jednosatni boravak izvan svojih domova. Najavljuju  se nova olakšanja donesenih mjera.

MONITOR: Koje su sada mjere obavezne kao zaštita od korone?

RADOŠEVIĆ: Španska vlada je upravo najavila plan vraćanja u ,,novo normalno stanje”. Podrazumijeva prolazak kroz četiri faze,  gdje će brzina prolaska biti različita od provincije do provincije, bazirana na kretanju broja zaraženih, zauzetosti bolničkih kapacitete, primjene kolektivnih zaštitnih mjera i socio-ekonomskih faktora. Predviđeno je da svaka faza traje najmanje dvije sedmice, čime se predviđa da bi u najboljem slučaju novo normalno stanje moglo biti dosegnuto krajem juna. Do tada će biti zabranjeno kretanje stanovništva između različitih provincija osim iz opravdanih razloga i preporučuje se nošenje zaštitnih maski. Španija se trenutno nalazi u nultoj fazi koja traje do 10. maja. U ovoj fazi od 2. maja je dozvoljen izlazak pojedinaca radi bavljenja fizičkom aktivnošću i grupni izlazak članova jednog domaćinstva. Dozvoljava se otvaranje određenih lokala (na primjer frizerskih salona, zanatlijskih radnji…) koji mogu da primaju klijente samo pojedinačno i u prethodno zakazanim terminima. Restoranima se dozvoljava samo isporuka hrane na kućnu adresu ili hrane za ponijeti, ali ne i prijem klijenata. Profesionalni sportisti mogu da počnu sa individualnim treninzima.

U prvoj fazi je predviđeno otvaranje malih prodavnica i lokala.  Veliki komercijalni centri će ostati zatvoreni. Restoranima je dozvoljeno primanje klijenata isključivo na terasama i to do 30 odsto maksimalnih kapaciteta.  Hoteli će početi sa otvaranjem. Agrarni sektor i ribolov će moći da vrate svoje obustavljene aktivnosti. Vjerskim objektima se dozvoljava prisustvo vjernika u broju ne većem od 30 odsto kapaciteta. Dozvoljava se otvaranje centrara za trening vrhunskih sportista i treninzi u profesionalnim ligama. Kulturne i naučne manifestacije u zatvorenim prostorijama sa manje od 30 gledalaca će se moći održavati samo do popunjenosti trećine kapaciteta.  Na otvorenom prostoru se dozvoljava prisustvo do maksimalno 200 osoba i u svim slučajevima sjednuti dovoljno razdvojeni. U ovoj fazi je predviđeno da lokali imaju određeno radno vrijeme kada će primati isključivo ljude starije od 65 godina.

U drugoj fazi dozvoljava se restoranima da primaju klijente i unutar lokala, s tim da popunjenost ne prelazi 30 odsto i da mogu da osiguraju minimalnu distancu među stolovima. Školska godina počinje u septembru, ali u ovoj fazi je u specijalnim slučajevima dozvoljeno otrvaranje škola (dodatni časovi za djecu kojima procijene da su neophodne predškolske ustanove ukoliko oba roditelja rade i organizovanje maturskih ispita. Dozvoljava se sportski lov i ribolov. Bioskopi, pozorišta i slični objekti će moći da prime do 30 odsto svojih kapaciteta, uvijek sa prethodno rezervisanim sjedištima. Kulturne manifestacije u zatvorenim prostorijama sa manje od 50 gledalaca će se moći održavati samo do popunjenosti trećine kapaciteta.  Na otvorenom prostoru se dozvoljava prisustvo do maksimalno 400 osoba i u svim slučajevima sjednuti i na dovoljnoj udaljenosti. Vjerskim objektima se dozvoljava prisustvo vjernika u broju ne većem od 50 odsto kapaciteta.

U posljednjoj, tećoj fazi će popuštiti mjere ograničenja kretanja stanovništva i biće dozvoljeno putovanje samo između provincija koje se nalaze u ovoj fazi. Na nivou prodavnica i restorana, bioskopa i pozorišta dozvoljava se popunjenost do 50 odsto maksimalnih kapaciteta, uvijek uz osiguranje  minimalne razdvojenosti.

MONITOR: Kakve pouke možemo izvući iz ove pandemije?

RADOŠEVIĆ: Pandemije su istorijska činjenica, naša današnjica i neizbježna budućnost. Neophodno je već preduzeti mjere da bi odgovori na buduće epidemije bili pravovremeniji i adekvatniji. Potreba za kvalitetnim zdravstvenim sistemom se samo nameće.

Postojanje minimuma sopstvene proizvodnje se pokazalo neophodnim. Oslanjanje isključivo na uvoz može imati nesagledive posljedice. U određenim trenucima bili smo svjedoci nedostatka solidarnosti i nemogućnosti nabavke potrebnog materijala uprkos spremnosti da se za njega i višestruko plati.

U svijetu u kojem živimo ne postoje jasne fizičke barijere. Moramo biti svjesni da bolesti i iz najudaljenijih krajeva svijeta lako mogu stići do nas bez obzira na to gdje živimo.

 

Zaštita

MONITOR: Šta preporučujete kao najefikasniju zašitu od virusa korona?

RADOŠEVIĆ: Naše znanje o bolesti bilo je u početku limitirano a vremenom se uvećavalo. Shodno tome, i preporuke koje su davane i mjere koje su preduzimane su se mijenjale, bivajući u nekim slučajevima i protivrječne. Zdrav razum kaže da ako neko pokazuje znake bolesti trebalo bi da preduzme sve moguće mjere da ne zarazi druge ljude i da izbjegava odlazak kod bolesnih. Definitivno, kada postoji mogućnost izlaganja virusu zaštitne maske su vjerovatno najefikasnija mjera sprječavanja obolijevanja. Pranje ruku, izbjegavanje diranja usta, nosa i očiju, i pokrivanje usta i nosa (preporučuje se laktom) dok se kija i kašlje su takođe aktuelne mjere zaštite.

 

Psihičke tegobe  

MONITOR: Mnogi tvrde da će zbog samoizolacije veliki broj ljudi imati ozbiljne psihičke probleme. Šta mislite o tome?

RADOŠEVIĆ: Uvođenjem vanrednog stanja ljudi su prinuđeni da cjelodnevno borave u svojim domovima. Izolacija dovodi do smanjenja fizičke aktivnosti, nedostatka direktnih socijalnih kontakata, a dugotrajan boravak u zatvorenom prostoru  pogoršava postojeće i izaziva nove psihičke tegobe. Govorimo o punih četrdeset dana. Dobar dio populacije, kojoj zanimanje to omogućava, ispunjava radne obaveze iz svojih domova, najčešće preko interneta, a komunikacije nijesu uvijek najbolje. Zatvaranjem školskih i predškolskih ustanova, i djeca su prinuđena da ostanu u kućama, pa je nekada teško uskladiti i razdvojiti radne i roditeljske obaveze. Za ispunjavanje školskih zadataka djeci je neophodna upotreba računara, koji često u novonastaloj situaciji ne mogu da im se priušte, što takođe može dovesti do konflikata. Roditelji moraju da budu i učitelji. Teško je da se koncentrišete u tim uslovima. Puno je ljudi privremeno ostalo bez posla, mnogi od njih ga vjerovatno neće ni zadržati. Ekonomska nesigurnost je  bitan razlog za zabrinutost. Dodatan rad je nestao i primanja  porodica su značajno redukovana. Posebno su pogođeni ljudi koji su radili u području sive ekonomije, jer su u uvedenim mjerama izgubili priliku  za rad ili nadoknadu.

Sveprisutnost pandemije u sredstvima masovne komunikacije ulila je strah ljudima. U Španiji sa velikim brojem zaraženih stanovnika, svaki pojedinac postaje svjestan da je bio u bližem ili daljem kontaktu sa nekim od oboljelih. To dovodi do izliva zabrinutosti za svoje i za zdravlje porodice. Puno je starih ljudi koji žive odvojeni od djece, a koja ih nijesu posjećivala iz straha da ih ne bi zarazili.

Da ne govorimo o psihičkom i fizičkom stresu kojem su bili izloženi zdravstveni radnici koji su direktno radili sa oboljelima gledajući ih kako svakodnevno umiru, uprkos njihovoj požrtvovanoj borbi da ih otrgnu od smrti.

                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo