Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ALEKSANDAR RADOŠEVIĆ IZ ŠPANIJE: Dramatičnih četrdeset dana vanrednog stanja  

Objavljeno prije

na

Španska vlada je upravo najavila plan vraćanja u ,,novo normalno stanje”, što podrazumijeva prolazak kroz četiri faze, koje će biti različite od provincije do provincije

 

Aleksandar Radošević, ljekar iz Podgorice, godinama živi i radi u Barseloni. Povod za razgovor sa njim je to što je Španija postala drugo najveće žarište korona virusa u Evropi. Evo kako to on objašnjava.

Više faktora  su doprinijeli tome. Španija je omiljena destinacija koju posjećuju turisti iz svih krajeva svijeta  tokom cijele godine, a i Španci vole da putuju. Italijani su četvrta najbrojnija populacija stranaca koji žive u Španiji. Protok stanovništva između ove dvije države je  ogroman i dugo, po izbijanju epidemije u Italiji, nije bio  prekinut. Mnogobrojne španske institucije sarađuju sa raznim inostranim institucijama i poslovna putovanja su svakodnevica.

Španci slobodno vrijeme vole da provode izvan kuća, u društvu  prijatelja, često po barovima i restoranima, a vikendima često borave izvan mjesta boravka. Prisnost je velika i običaj je da muškarac kod pozdravljanja uvijek poljubi žensku, a često i da zagrli mušku osobu iz svog društva. U Španiji uvijek ima puno kulturnih, kongresnih i sportskih dešavanja, koja okupljaju na hiljade ljudi na ograničenom prostoru. Neposredno pred proglašenje epidemije bilo je  više manifestacija sa po preko sto hiljada učesnika. Sve to je omogućilo da se virus, po dolasku u kontakt sa populacijom,  brzo kroz nju širi.

Na kraju, ne treba zaboraviti relativno zakašnjelu reakciju odgovarajućih državnih struktura na prepoznavanje potencijalne opasnosti, proglašenja epidemije i primjene zaštitnih mjera.

MONITOR: Španija je imala i najveći broj umrlih poslije SAD-a i Italije. Zašto?

RADOŠEVIĆ: U Španiji je od početka krize zvanično umrlo  od korona virusa više od 24.000 ljudi. Prema izvještajima Ministarstava zdravlja, 95 odsto svih umrlih pripisanih korona virusu ima više od 60 godina. Očekivani životni vijek 2018. godine ovdje je bio 83,5 godine, prosječna starost stanovništva iznosi 44 godine, a svaki peti stanovnik je stariji od 65 godina. Veliki broj ljudi je smješten u staračke domove i virus je tamo brzo ušao i našao pogodno tlo.

Iako bitan faktor, bila bi greška pripisati veliku smrtnost isključivo samo starosti populacije. Među umrlima  je puno ljudi i mlađe životne dobi. Više je faktora koji su doprinijeli tome, a vjerovatno najbitniji je masovna pojava velikog broja oboljelih u vrlo kratkom periodu, što je dovelo do kolapsa zdravstvenog sistema  nepripremljenog za epidemiju tolikih razmjera. Jednostavno, nisu se mogli zbrinuti svi pacijenti kojima je bilo neophodno specijalističko bolničko liječenje.

Mnogi potežu i pitanje načina utvrđivanja uzroka smrti. U različitim državama se koriste različiti kriterijumi i često je diskutabilno da li se publikovani podaci mogu direktno upoređivati. U Španiji svaki smrtni slučaj, gdje je potvrđen korona virus, se pripisuje njemu. Kada se od ukupnog broja umrlih u toku ove godine oduzmu pacijenti zvanično umrli od korona virusa i pacijenti umrli tokom istog perioda prošle godine, postoji višak od nekih 8.000 smrtnih slučajeva. Jedino racionalno objašnjenje je da je broj umrlih od korona virusa vjerovatno veći nego što je zvanično potvrđeno. Kod puno pacijenata, naročito u početku, nisu rađeni testovi na prisustvo virusa, jer ih nije ni bilo u dovoljnom broju.

MONITOR: Iz Španije konačno stižu dobre vijesti. Broj preminulih sve je manji, a od nedjelje,  nakon više od mjesec, na ulice su izašla djeca…

RADOŠEVIĆ: Punih šest sedmica je prošlo od proglašenja vanrednog stanja i za Špance, koji su navikli da puno izlaze, nije bilo nimalo lako da ostanu u svojim domovima. To se najbolje očitava u preko 740 hiljada napisanih prekršajnih prijava zbog nepoštovanja preduzetih kolektivnih mjera. Uprkos tome, najveći broj ljudi je savjesno ispunjavao zadate obaveze.

Stepen ograničenja bio  je dosta visok. Stanovništvu je dozvoljen samo odlazak do prehrambenih prodavnica za kupovinu osnovnih životnih namirnica, odlasci do ljekara i apoteka, kao i aktivnosti povezane sa brigom o starim i nemoćnim. Samo zaposlenim određenih zanimanja, čije aktivnosti nisu prestale, bio je dozvoljen odlazak na posao.

Posljedica svih ovih mjera je značajno poboljšanje epidemiološke situacije. Sada veći dio industrije opet radi, ali je i dalje najveći dio objekata, koji se ne ubrajaju u osnovne, zatvoren.

Škole su zatvorene od proglašenja vanrednog stanja i djeci je od početka zabranjeno da izlaze iz kuća. Svima je jasan poguban uticaj skučenog prostora i nedostatka fizičke aktivnosti na pravilan rast i razvoj djece. Pritisak roditelja i pedijatara je bio veliki. Sa velikim olakšanjem je dočekana uredba kojom se od ove sedmice dozvoljava djeci jednosatni boravak izvan svojih domova. Najavljuju  se nova olakšanja donesenih mjera.

MONITOR: Koje su sada mjere obavezne kao zaštita od korone?

RADOŠEVIĆ: Španska vlada je upravo najavila plan vraćanja u ,,novo normalno stanje”. Podrazumijeva prolazak kroz četiri faze,  gdje će brzina prolaska biti različita od provincije do provincije, bazirana na kretanju broja zaraženih, zauzetosti bolničkih kapacitete, primjene kolektivnih zaštitnih mjera i socio-ekonomskih faktora. Predviđeno je da svaka faza traje najmanje dvije sedmice, čime se predviđa da bi u najboljem slučaju novo normalno stanje moglo biti dosegnuto krajem juna. Do tada će biti zabranjeno kretanje stanovništva između različitih provincija osim iz opravdanih razloga i preporučuje se nošenje zaštitnih maski. Španija se trenutno nalazi u nultoj fazi koja traje do 10. maja. U ovoj fazi od 2. maja je dozvoljen izlazak pojedinaca radi bavljenja fizičkom aktivnošću i grupni izlazak članova jednog domaćinstva. Dozvoljava se otvaranje određenih lokala (na primjer frizerskih salona, zanatlijskih radnji…) koji mogu da primaju klijente samo pojedinačno i u prethodno zakazanim terminima. Restoranima se dozvoljava samo isporuka hrane na kućnu adresu ili hrane za ponijeti, ali ne i prijem klijenata. Profesionalni sportisti mogu da počnu sa individualnim treninzima.

U prvoj fazi je predviđeno otvaranje malih prodavnica i lokala.  Veliki komercijalni centri će ostati zatvoreni. Restoranima je dozvoljeno primanje klijenata isključivo na terasama i to do 30 odsto maksimalnih kapaciteta.  Hoteli će početi sa otvaranjem. Agrarni sektor i ribolov će moći da vrate svoje obustavljene aktivnosti. Vjerskim objektima se dozvoljava prisustvo vjernika u broju ne većem od 30 odsto kapaciteta. Dozvoljava se otvaranje centrara za trening vrhunskih sportista i treninzi u profesionalnim ligama. Kulturne i naučne manifestacije u zatvorenim prostorijama sa manje od 30 gledalaca će se moći održavati samo do popunjenosti trećine kapaciteta.  Na otvorenom prostoru se dozvoljava prisustvo do maksimalno 200 osoba i u svim slučajevima sjednuti dovoljno razdvojeni. U ovoj fazi je predviđeno da lokali imaju određeno radno vrijeme kada će primati isključivo ljude starije od 65 godina.

U drugoj fazi dozvoljava se restoranima da primaju klijente i unutar lokala, s tim da popunjenost ne prelazi 30 odsto i da mogu da osiguraju minimalnu distancu među stolovima. Školska godina počinje u septembru, ali u ovoj fazi je u specijalnim slučajevima dozvoljeno otrvaranje škola (dodatni časovi za djecu kojima procijene da su neophodne predškolske ustanove ukoliko oba roditelja rade i organizovanje maturskih ispita. Dozvoljava se sportski lov i ribolov. Bioskopi, pozorišta i slični objekti će moći da prime do 30 odsto svojih kapaciteta, uvijek sa prethodno rezervisanim sjedištima. Kulturne manifestacije u zatvorenim prostorijama sa manje od 50 gledalaca će se moći održavati samo do popunjenosti trećine kapaciteta.  Na otvorenom prostoru se dozvoljava prisustvo do maksimalno 400 osoba i u svim slučajevima sjednuti i na dovoljnoj udaljenosti. Vjerskim objektima se dozvoljava prisustvo vjernika u broju ne većem od 50 odsto kapaciteta.

U posljednjoj, tećoj fazi će popuštiti mjere ograničenja kretanja stanovništva i biće dozvoljeno putovanje samo između provincija koje se nalaze u ovoj fazi. Na nivou prodavnica i restorana, bioskopa i pozorišta dozvoljava se popunjenost do 50 odsto maksimalnih kapaciteta, uvijek uz osiguranje  minimalne razdvojenosti.

MONITOR: Kakve pouke možemo izvući iz ove pandemije?

RADOŠEVIĆ: Pandemije su istorijska činjenica, naša današnjica i neizbježna budućnost. Neophodno je već preduzeti mjere da bi odgovori na buduće epidemije bili pravovremeniji i adekvatniji. Potreba za kvalitetnim zdravstvenim sistemom se samo nameće.

Postojanje minimuma sopstvene proizvodnje se pokazalo neophodnim. Oslanjanje isključivo na uvoz može imati nesagledive posljedice. U određenim trenucima bili smo svjedoci nedostatka solidarnosti i nemogućnosti nabavke potrebnog materijala uprkos spremnosti da se za njega i višestruko plati.

U svijetu u kojem živimo ne postoje jasne fizičke barijere. Moramo biti svjesni da bolesti i iz najudaljenijih krajeva svijeta lako mogu stići do nas bez obzira na to gdje živimo.

 

Zaštita

MONITOR: Šta preporučujete kao najefikasniju zašitu od virusa korona?

RADOŠEVIĆ: Naše znanje o bolesti bilo je u početku limitirano a vremenom se uvećavalo. Shodno tome, i preporuke koje su davane i mjere koje su preduzimane su se mijenjale, bivajući u nekim slučajevima i protivrječne. Zdrav razum kaže da ako neko pokazuje znake bolesti trebalo bi da preduzme sve moguće mjere da ne zarazi druge ljude i da izbjegava odlazak kod bolesnih. Definitivno, kada postoji mogućnost izlaganja virusu zaštitne maske su vjerovatno najefikasnija mjera sprječavanja obolijevanja. Pranje ruku, izbjegavanje diranja usta, nosa i očiju, i pokrivanje usta i nosa (preporučuje se laktom) dok se kija i kašlje su takođe aktuelne mjere zaštite.

 

Psihičke tegobe  

MONITOR: Mnogi tvrde da će zbog samoizolacije veliki broj ljudi imati ozbiljne psihičke probleme. Šta mislite o tome?

RADOŠEVIĆ: Uvođenjem vanrednog stanja ljudi su prinuđeni da cjelodnevno borave u svojim domovima. Izolacija dovodi do smanjenja fizičke aktivnosti, nedostatka direktnih socijalnih kontakata, a dugotrajan boravak u zatvorenom prostoru  pogoršava postojeće i izaziva nove psihičke tegobe. Govorimo o punih četrdeset dana. Dobar dio populacije, kojoj zanimanje to omogućava, ispunjava radne obaveze iz svojih domova, najčešće preko interneta, a komunikacije nijesu uvijek najbolje. Zatvaranjem školskih i predškolskih ustanova, i djeca su prinuđena da ostanu u kućama, pa je nekada teško uskladiti i razdvojiti radne i roditeljske obaveze. Za ispunjavanje školskih zadataka djeci je neophodna upotreba računara, koji često u novonastaloj situaciji ne mogu da im se priušte, što takođe može dovesti do konflikata. Roditelji moraju da budu i učitelji. Teško je da se koncentrišete u tim uslovima. Puno je ljudi privremeno ostalo bez posla, mnogi od njih ga vjerovatno neće ni zadržati. Ekonomska nesigurnost je  bitan razlog za zabrinutost. Dodatan rad je nestao i primanja  porodica su značajno redukovana. Posebno su pogođeni ljudi koji su radili u području sive ekonomije, jer su u uvedenim mjerama izgubili priliku  za rad ili nadoknadu.

Sveprisutnost pandemije u sredstvima masovne komunikacije ulila je strah ljudima. U Španiji sa velikim brojem zaraženih stanovnika, svaki pojedinac postaje svjestan da je bio u bližem ili daljem kontaktu sa nekim od oboljelih. To dovodi do izliva zabrinutosti za svoje i za zdravlje porodice. Puno je starih ljudi koji žive odvojeni od djece, a koja ih nijesu posjećivala iz straha da ih ne bi zarazili.

Da ne govorimo o psihičkom i fizičkom stresu kojem su bili izloženi zdravstveni radnici koji su direktno radili sa oboljelima gledajući ih kako svakodnevno umiru, uprkos njihovoj požrtvovanoj borbi da ih otrgnu od smrti.

                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo