Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ALEKSANDAR RADOŠEVIĆ IZ ŠPANIJE: Dramatičnih četrdeset dana vanrednog stanja  

Objavljeno prije

na

Španska vlada je upravo najavila plan vraćanja u ,,novo normalno stanje”, što podrazumijeva prolazak kroz četiri faze, koje će biti različite od provincije do provincije

 

Aleksandar Radošević, ljekar iz Podgorice, godinama živi i radi u Barseloni. Povod za razgovor sa njim je to što je Španija postala drugo najveće žarište korona virusa u Evropi. Evo kako to on objašnjava.

Više faktora  su doprinijeli tome. Španija je omiljena destinacija koju posjećuju turisti iz svih krajeva svijeta  tokom cijele godine, a i Španci vole da putuju. Italijani su četvrta najbrojnija populacija stranaca koji žive u Španiji. Protok stanovništva između ove dvije države je  ogroman i dugo, po izbijanju epidemije u Italiji, nije bio  prekinut. Mnogobrojne španske institucije sarađuju sa raznim inostranim institucijama i poslovna putovanja su svakodnevica.

Španci slobodno vrijeme vole da provode izvan kuća, u društvu  prijatelja, često po barovima i restoranima, a vikendima često borave izvan mjesta boravka. Prisnost je velika i običaj je da muškarac kod pozdravljanja uvijek poljubi žensku, a često i da zagrli mušku osobu iz svog društva. U Španiji uvijek ima puno kulturnih, kongresnih i sportskih dešavanja, koja okupljaju na hiljade ljudi na ograničenom prostoru. Neposredno pred proglašenje epidemije bilo je  više manifestacija sa po preko sto hiljada učesnika. Sve to je omogućilo da se virus, po dolasku u kontakt sa populacijom,  brzo kroz nju širi.

Na kraju, ne treba zaboraviti relativno zakašnjelu reakciju odgovarajućih državnih struktura na prepoznavanje potencijalne opasnosti, proglašenja epidemije i primjene zaštitnih mjera.

MONITOR: Španija je imala i najveći broj umrlih poslije SAD-a i Italije. Zašto?

RADOŠEVIĆ: U Španiji je od početka krize zvanično umrlo  od korona virusa više od 24.000 ljudi. Prema izvještajima Ministarstava zdravlja, 95 odsto svih umrlih pripisanih korona virusu ima više od 60 godina. Očekivani životni vijek 2018. godine ovdje je bio 83,5 godine, prosječna starost stanovništva iznosi 44 godine, a svaki peti stanovnik je stariji od 65 godina. Veliki broj ljudi je smješten u staračke domove i virus je tamo brzo ušao i našao pogodno tlo.

Iako bitan faktor, bila bi greška pripisati veliku smrtnost isključivo samo starosti populacije. Među umrlima  je puno ljudi i mlađe životne dobi. Više je faktora koji su doprinijeli tome, a vjerovatno najbitniji je masovna pojava velikog broja oboljelih u vrlo kratkom periodu, što je dovelo do kolapsa zdravstvenog sistema  nepripremljenog za epidemiju tolikih razmjera. Jednostavno, nisu se mogli zbrinuti svi pacijenti kojima je bilo neophodno specijalističko bolničko liječenje.

Mnogi potežu i pitanje načina utvrđivanja uzroka smrti. U različitim državama se koriste različiti kriterijumi i često je diskutabilno da li se publikovani podaci mogu direktno upoređivati. U Španiji svaki smrtni slučaj, gdje je potvrđen korona virus, se pripisuje njemu. Kada se od ukupnog broja umrlih u toku ove godine oduzmu pacijenti zvanično umrli od korona virusa i pacijenti umrli tokom istog perioda prošle godine, postoji višak od nekih 8.000 smrtnih slučajeva. Jedino racionalno objašnjenje je da je broj umrlih od korona virusa vjerovatno veći nego što je zvanično potvrđeno. Kod puno pacijenata, naročito u početku, nisu rađeni testovi na prisustvo virusa, jer ih nije ni bilo u dovoljnom broju.

MONITOR: Iz Španije konačno stižu dobre vijesti. Broj preminulih sve je manji, a od nedjelje,  nakon više od mjesec, na ulice su izašla djeca…

RADOŠEVIĆ: Punih šest sedmica je prošlo od proglašenja vanrednog stanja i za Špance, koji su navikli da puno izlaze, nije bilo nimalo lako da ostanu u svojim domovima. To se najbolje očitava u preko 740 hiljada napisanih prekršajnih prijava zbog nepoštovanja preduzetih kolektivnih mjera. Uprkos tome, najveći broj ljudi je savjesno ispunjavao zadate obaveze.

Stepen ograničenja bio  je dosta visok. Stanovništvu je dozvoljen samo odlazak do prehrambenih prodavnica za kupovinu osnovnih životnih namirnica, odlasci do ljekara i apoteka, kao i aktivnosti povezane sa brigom o starim i nemoćnim. Samo zaposlenim određenih zanimanja, čije aktivnosti nisu prestale, bio je dozvoljen odlazak na posao.

Posljedica svih ovih mjera je značajno poboljšanje epidemiološke situacije. Sada veći dio industrije opet radi, ali je i dalje najveći dio objekata, koji se ne ubrajaju u osnovne, zatvoren.

Škole su zatvorene od proglašenja vanrednog stanja i djeci je od početka zabranjeno da izlaze iz kuća. Svima je jasan poguban uticaj skučenog prostora i nedostatka fizičke aktivnosti na pravilan rast i razvoj djece. Pritisak roditelja i pedijatara je bio veliki. Sa velikim olakšanjem je dočekana uredba kojom se od ove sedmice dozvoljava djeci jednosatni boravak izvan svojih domova. Najavljuju  se nova olakšanja donesenih mjera.

MONITOR: Koje su sada mjere obavezne kao zaštita od korone?

RADOŠEVIĆ: Španska vlada je upravo najavila plan vraćanja u ,,novo normalno stanje”. Podrazumijeva prolazak kroz četiri faze,  gdje će brzina prolaska biti različita od provincije do provincije, bazirana na kretanju broja zaraženih, zauzetosti bolničkih kapacitete, primjene kolektivnih zaštitnih mjera i socio-ekonomskih faktora. Predviđeno je da svaka faza traje najmanje dvije sedmice, čime se predviđa da bi u najboljem slučaju novo normalno stanje moglo biti dosegnuto krajem juna. Do tada će biti zabranjeno kretanje stanovništva između različitih provincija osim iz opravdanih razloga i preporučuje se nošenje zaštitnih maski. Španija se trenutno nalazi u nultoj fazi koja traje do 10. maja. U ovoj fazi od 2. maja je dozvoljen izlazak pojedinaca radi bavljenja fizičkom aktivnošću i grupni izlazak članova jednog domaćinstva. Dozvoljava se otvaranje određenih lokala (na primjer frizerskih salona, zanatlijskih radnji…) koji mogu da primaju klijente samo pojedinačno i u prethodno zakazanim terminima. Restoranima se dozvoljava samo isporuka hrane na kućnu adresu ili hrane za ponijeti, ali ne i prijem klijenata. Profesionalni sportisti mogu da počnu sa individualnim treninzima.

U prvoj fazi je predviđeno otvaranje malih prodavnica i lokala.  Veliki komercijalni centri će ostati zatvoreni. Restoranima je dozvoljeno primanje klijenata isključivo na terasama i to do 30 odsto maksimalnih kapaciteta.  Hoteli će početi sa otvaranjem. Agrarni sektor i ribolov će moći da vrate svoje obustavljene aktivnosti. Vjerskim objektima se dozvoljava prisustvo vjernika u broju ne većem od 30 odsto kapaciteta. Dozvoljava se otvaranje centrara za trening vrhunskih sportista i treninzi u profesionalnim ligama. Kulturne i naučne manifestacije u zatvorenim prostorijama sa manje od 30 gledalaca će se moći održavati samo do popunjenosti trećine kapaciteta.  Na otvorenom prostoru se dozvoljava prisustvo do maksimalno 200 osoba i u svim slučajevima sjednuti dovoljno razdvojeni. U ovoj fazi je predviđeno da lokali imaju određeno radno vrijeme kada će primati isključivo ljude starije od 65 godina.

U drugoj fazi dozvoljava se restoranima da primaju klijente i unutar lokala, s tim da popunjenost ne prelazi 30 odsto i da mogu da osiguraju minimalnu distancu među stolovima. Školska godina počinje u septembru, ali u ovoj fazi je u specijalnim slučajevima dozvoljeno otrvaranje škola (dodatni časovi za djecu kojima procijene da su neophodne predškolske ustanove ukoliko oba roditelja rade i organizovanje maturskih ispita. Dozvoljava se sportski lov i ribolov. Bioskopi, pozorišta i slični objekti će moći da prime do 30 odsto svojih kapaciteta, uvijek sa prethodno rezervisanim sjedištima. Kulturne manifestacije u zatvorenim prostorijama sa manje od 50 gledalaca će se moći održavati samo do popunjenosti trećine kapaciteta.  Na otvorenom prostoru se dozvoljava prisustvo do maksimalno 400 osoba i u svim slučajevima sjednuti i na dovoljnoj udaljenosti. Vjerskim objektima se dozvoljava prisustvo vjernika u broju ne većem od 50 odsto kapaciteta.

U posljednjoj, tećoj fazi će popuštiti mjere ograničenja kretanja stanovništva i biće dozvoljeno putovanje samo između provincija koje se nalaze u ovoj fazi. Na nivou prodavnica i restorana, bioskopa i pozorišta dozvoljava se popunjenost do 50 odsto maksimalnih kapaciteta, uvijek uz osiguranje  minimalne razdvojenosti.

MONITOR: Kakve pouke možemo izvući iz ove pandemije?

RADOŠEVIĆ: Pandemije su istorijska činjenica, naša današnjica i neizbježna budućnost. Neophodno je već preduzeti mjere da bi odgovori na buduće epidemije bili pravovremeniji i adekvatniji. Potreba za kvalitetnim zdravstvenim sistemom se samo nameće.

Postojanje minimuma sopstvene proizvodnje se pokazalo neophodnim. Oslanjanje isključivo na uvoz može imati nesagledive posljedice. U određenim trenucima bili smo svjedoci nedostatka solidarnosti i nemogućnosti nabavke potrebnog materijala uprkos spremnosti da se za njega i višestruko plati.

U svijetu u kojem živimo ne postoje jasne fizičke barijere. Moramo biti svjesni da bolesti i iz najudaljenijih krajeva svijeta lako mogu stići do nas bez obzira na to gdje živimo.

 

Zaštita

MONITOR: Šta preporučujete kao najefikasniju zašitu od virusa korona?

RADOŠEVIĆ: Naše znanje o bolesti bilo je u početku limitirano a vremenom se uvećavalo. Shodno tome, i preporuke koje su davane i mjere koje su preduzimane su se mijenjale, bivajući u nekim slučajevima i protivrječne. Zdrav razum kaže da ako neko pokazuje znake bolesti trebalo bi da preduzme sve moguće mjere da ne zarazi druge ljude i da izbjegava odlazak kod bolesnih. Definitivno, kada postoji mogućnost izlaganja virusu zaštitne maske su vjerovatno najefikasnija mjera sprječavanja obolijevanja. Pranje ruku, izbjegavanje diranja usta, nosa i očiju, i pokrivanje usta i nosa (preporučuje se laktom) dok se kija i kašlje su takođe aktuelne mjere zaštite.

 

Psihičke tegobe  

MONITOR: Mnogi tvrde da će zbog samoizolacije veliki broj ljudi imati ozbiljne psihičke probleme. Šta mislite o tome?

RADOŠEVIĆ: Uvođenjem vanrednog stanja ljudi su prinuđeni da cjelodnevno borave u svojim domovima. Izolacija dovodi do smanjenja fizičke aktivnosti, nedostatka direktnih socijalnih kontakata, a dugotrajan boravak u zatvorenom prostoru  pogoršava postojeće i izaziva nove psihičke tegobe. Govorimo o punih četrdeset dana. Dobar dio populacije, kojoj zanimanje to omogućava, ispunjava radne obaveze iz svojih domova, najčešće preko interneta, a komunikacije nijesu uvijek najbolje. Zatvaranjem školskih i predškolskih ustanova, i djeca su prinuđena da ostanu u kućama, pa je nekada teško uskladiti i razdvojiti radne i roditeljske obaveze. Za ispunjavanje školskih zadataka djeci je neophodna upotreba računara, koji često u novonastaloj situaciji ne mogu da im se priušte, što takođe može dovesti do konflikata. Roditelji moraju da budu i učitelji. Teško je da se koncentrišete u tim uslovima. Puno je ljudi privremeno ostalo bez posla, mnogi od njih ga vjerovatno neće ni zadržati. Ekonomska nesigurnost je  bitan razlog za zabrinutost. Dodatan rad je nestao i primanja  porodica su značajno redukovana. Posebno su pogođeni ljudi koji su radili u području sive ekonomije, jer su u uvedenim mjerama izgubili priliku  za rad ili nadoknadu.

Sveprisutnost pandemije u sredstvima masovne komunikacije ulila je strah ljudima. U Španiji sa velikim brojem zaraženih stanovnika, svaki pojedinac postaje svjestan da je bio u bližem ili daljem kontaktu sa nekim od oboljelih. To dovodi do izliva zabrinutosti za svoje i za zdravlje porodice. Puno je starih ljudi koji žive odvojeni od djece, a koja ih nijesu posjećivala iz straha da ih ne bi zarazili.

Da ne govorimo o psihičkom i fizičkom stresu kojem su bili izloženi zdravstveni radnici koji su direktno radili sa oboljelima gledajući ih kako svakodnevno umiru, uprkos njihovoj požrtvovanoj borbi da ih otrgnu od smrti.

                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev režim je totalitarni režim profašističkog tipa

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji je tako anomična situacija da je teško reći šta je i ko je istinska politička opozicija totalitarnom režimu Aleksandra Vučića, a ko kolaborant koji u ovakvom sistemu parazitira glumeći opoziciju i koristeći privilegije kojih se dočepao

 

MONITOR: Poslije vanrednog stanja u Srbiji, zavedenog zbog pandemije korona virusa, započelo je vanredno političko stanje – predizborna kampanja za parlamentarne izbore zakazana za 21. juni. Po čemu je kampanja karakteristična?

RADOVANOVIĆ: Čitav ovaj period nakon ukidanja vanrednog stanja, ne samo zbog izbora koje veći deo opozicije bojkotuje, karakterišu sve veće napetosti i podele u Srbiji, koje podstiče pre savega Aleksandar Vučič koristeći do apsurda sve čime raspolaže… Svoju vladu, u kojoj su premijerka Ana Brnabić i ministri puki izvršioci njegove, vladareve volje. Svoju skupštinu, koju bojkotuje većina opozicionih poslaniuka. Svoju policiju i vojsku, koja je tokom vanrednog stanja, do zuba naoružana, čuvala bolnice!? Svoje navijačke i druge paraformacije spremne da izvrše što vođa i vođini narede… od paljenja baklji po krovovima zgrada i proizvođenja zastrašujuće buke i urlika … i to u vreme policijskog časa!… do spremnosti da se sukobe sa pristalicama opozicije ili građanima koji protestuju iz raznih razloga. Kroz medije koje apsolutno kontroliše, a takvih je ogromna većina u Srbiji, Vučić po potrebi dozira dnevni nivo napetosti, šireći strah i strepnju kako mu već njegovi štabovi preporuče. I to je to neko osnovno stanje i osećanje, koje je ujedno i neprekidna izborna kampanja Vučićeve SNS i njegovih koalicionih partnera i onih koji bi da se pod dogovorenim uslovima kvalifikuju za status „konstruktivne“ parlamentarne opozicije.

MONITOR: Da li treba bojkotovati izbore s obzirom na to da vlasti, kako tvrde analitičari, kontrolišu cjelokupan izborni sistem i cjelokupan izborni proces?

RADOVANOVIĆ: Ukupna atmosfera u društvu je takva da se ne može govoriti, niti može biti – fer i slobodnih izbora u Srbiji. Ne samo zato što ovakva totalitarna vlast kontroliše ceo izborni proces, kroz koji će krasti i nameštati sve što joj odgovara, nego što u ovakvoj situaciji još uvek postojeće pandemije, u kojoj broj novozaraženih varira iz dana u dan, nikakvih normalnih izbora ne može ni biti. Ali, Srbija već poodavno nije normalna država…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR MLAČ, NOVINAR IZ LJUBLJANE: Kraj epidemije kao spas od recesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Slovenije je prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa da  bi spasila privredu, ali na snazi su ostale mnoge mjere lične zaštite

 

MONITOR: Slovenija je prošle sedmice prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa. Zašto se Vlada na to odlučila?

MLAČ: Vlada je svoju odluku donijela. Šta je rukovodilo u tome stvar je nagađanja. Ostaje činjenica da je to učinila prva u Evropi. Po svemu sudeći Vlada je željela spasiti privredu i izbjeći recesiju, koja prijeti cijelom svijetu. A, i po nečem je Slovenija ipak prva u Evropi.

MONITOR: Kakve su mjere ostale na snazi?

MLAČ: Na snazi su ostale sve mjere lične zaštite. Istina pušten je u promet gradski i sav unutarnji saobraćaj, otvorene su trgovine i ugostiteljski objekti, željeznica vozi… Sve to uz poštivanje strogih mjera lične zaštite – od dezinfekcije ruku, dezinfekcije stolica i stolova, sjedala u autobusima i drugim sredstvima prevoza, kabina za presvlačenje u trgovinama robom, dezinfekcije probane, a nekupljene robe, nošenja zaštitnih maski… Otvorene su i škole i dječija obdaništa, a nastavnici i vaspitači brigu brinu kako održati propisan razmak između učenika i razmak između mališana. Teško im je.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Efikasnost i dijalog uslov za izlazak iz ekonomske i političke krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda

 

Ekonomsko-socijalne posljedice pandemije neće biti lakše od zdravstvenih, niti će kriza trajati kraće od zdravstvene krize, koja ipak, kako kažete, jenjava ovih posljednjih nedjelja i kod nas, ali i u najvećem dijelu svijeta, kaže Aleksandar Damjanović na pitanje koliko će nastupajuća ekonomska kriza biti ozbiljna i trajna.

„Crna Gora je po mnogim parametrima i prije pandemije bila u ekonomskim problemima, kako u dijelu lošeg životnog standarda većine građana, niskih plata i penzija, te ogromnih socijalnih razlika, tako i u odnosu na makroekonomske pokazatelje poput javnog duga, nedovoljnog privrednog rasta i sl. Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda.

Za svega dva mjeseca pokazano je na kakvim se temeljima zasnivao tzv. privredni rast, čije efekte su uglavnom koristile malobrojne strukture bliske vrhu crnogorskih vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dva paketa državnih mjera usvojenih radi suzbijanja ekonomskih posljedica epidemije korona virusa i tzv. zatvaranja?

DAMJANOVIĆ: Uz činjenicu da je Vlada primijenila modele podrške privredi, slične državama regiona, odnosno EU, stiče se utisak da su „paketi“ stizali jedni druge u najavama ali su dosta tromo realizovani, imajući u vidu da se polovinom maja daju subvencije za mjesec april, a da gro zabranjenih djelatnosti ne funkcioniše još od polovine marta. Takođe, pravni osnov podrške ostaje upitan, jer Vlada nije podnijela ni jedan jedini zakonski predlog, sem izmjena zakona o finansiranju političkih subjekata u dijelu „relaksacije“ trošenja sredstava tekuće rezerve u izbornoj godini.

Nepouzdana statistika, loše evidencije, kao i nekonzistentnost pojedinih mjera otvaraju prostor za zloupotrebe podrške, pa imamo slučajeva da recimo firma za obezbjeđenje sa 250 zaposlenih koja je cijelo vrijeme radila normalno traži i dobije subvencije, ili štamparija sa 40-ak zaposlenih koja se „ubila“ od posla radeći prevashodno za potrebe države. Na drugoj strani nema subvencija za pojedine preduzetnike koji su se bavili prevozom specifičnih roba, a bili su bez posla. Ili subvencije samo za one sa biroa „koji aktivno traže posao“, da bi se što manje novca izdvojilo.

Donijeta je zabrana prinudne naplate samo za javni sektor, ne i za banke koje su uredno skidale građanima novac, moratorijum za klijente banaka, ne i za klijente tzv. faktoring kompanija, prvo odlaganje naplate poreza i doprinosa, pa usred te mjere djelimično subvencioniranje itd. Neophodna je mnogo veća efiksanost i cjelishodnost mjera, i u tom dijelu ne smije biti odlaganja tzv. trećeg paketa za koji je predsjednik Vlade saopštio još 25. aprila da će biti predstavljen u roku od 15 dana. Još uvijek čekamo i te mjere.

MONITOR: Postoje li neki „alati“ (kreditne garancije, na primjer) koje Vlada nije koristila dovoljno ili na pravi način?

DAMJANOVIĆ: Veliki broj mjera Vlada još uvijek nije iskoristila, nije smjela, nije htjela ili nije umjela. Nema garantnog fonda koji bi „natjerao“ banke da zajedno sa državom ponude povoljne kredite privredi, jer prosto IRF, koji je intenzivirao svoju kreditnu aktivnost nema dovoljno neophodnih kapaciteta za novonastale potrebe. CBCG je pokazala pasivnost i nedostatak autoriteta u odnosu na poslovne banke, pa je za sada sve ostalo uglavnom na kreditnom moratorijumu. Šta je sa limitiranjem, odnosno otpisom kamata, otpisom dijela kreditnih obaveza, dugoročnim reprogramiranjem i „prepakovanjem“ dospjelih kredita. Nepostojanje monetarnih mehanizama  ne može biti alibi za nečinjenje.

Zašto država nije prevremeno isplatila kompletan dug ugroženom dijelu privatnog sektora, zašto nije zaustavljeno avansiranje onom dijelu privrede koji je normalno funkcionisao. Nema poreskih olakšica u dijelu poreza na dobit i imovinu itd. Prosto, moralo se i mora mnogo brže, mnogo preciznije i mnogo pravednije. Treba uvijek podsjećati da je jedan dio privrede funkcionisao nikad bolje, pa i u tom dijelu ima prostora da se pokaže solidarnost, ne naravno donacijama već poreskom preraspodjelom.

MONITOR: Vlada naglasak stavlja na kapitalne investicije. Ipak, ona najveća, prioritetna dionica auto-puta, uveliko kasni… Šta to znači?

DAMJANOVIĆ: Prolongiranje završetka auto-puta za najmanje polovinu trajanja prvobitno predviđenog roka, osim što će povećati cijenu inače  preskupog projekta, dovešće nas u situaciju da će isteći grejs period i da ćemo otpočeti otplatu rata iz državnog budžeta, a projekat još neće biti gotov. Uz to, ne nazire se ni u naznakama nastavak dionice od Mateševa ka granici sa Srbijom, a o dijelu puta od Podgorice ka Baru da i ne govorimo. Pozivam odgovorne da saopšte koliko će nas koštati i „ostatak“ auto-puta i kada će biti kompletiran auto-put kroz Crnu Goru, imajući u vidu da su radovi počeli prije pet godina, i da se još uvijek radi na prvoj „prioritetnoj“ dionici. Posljedice projekta na javne finansije i budžet biće veoma ozbiljne, a pandemija će samo usložiti problematične finansijske aspekte ove investicije.

MONITOR: Uz zdravstvenu i ekonomsku, mi prolazimo i kroz ozbiljnu političku krizu. Kako je korona uticala na dešavanja na ovdašnjoj političkoj sceni?

DAMJANOVIĆ: Na prvi pogled čini se da je pandemija korona virusa za trenutak konzervirala političke procese, odnosno podjele i probleme. Međutim, jasno se naziru  pokušaji zloupotrebe djelova vlasti, prisvajanje „benefita“ relativno dobrog zdravstvenog odgovora, kao i stvaranja klime da podrška privredi isključivo zavisi od DPS-a i njegovih satelita. Daleko je to od turobnih činjenica da je mjera organizovanog kriminala u državi najveći broj ubistava u odnosu na broj stanovnika u Evropi, ili da je mjera evropskog puta Crne Gore najsporije pregovaranje od svih država koje su pregovarale za članstvo u EU. Ili da su u v.d. stanju Sudski savjet, tužilaštvo, Ustavni sud, ASK, da je predsjednik DIK-a biran isključivo glasovima vlasti.

Nema izbornog zakonodavstva koje bi garantovalo fer i slobodne izbore, srušena je institucija parlamenta koji je postao ruglo vlasti, odnosno ogledalo institucionalnog ambisa. Povrh svega, nema nagovještaja da je vlast spremna da povuče nakaradni zakon o tzv. slobodi vjeroispovijesti koji je posijao opasne podjele u društvu. Naprotiv, hapse se i privode crkveni velikodostojnici, onemogućava slobodno ispoljavanje vjerskih ubjeđenja, uz ogromne tenzije među građanima koje samo što ne eksplodiraju. Ako ovo ne vide najodgovorniji predstavnici vlaste i ne pokrenu dijalog da se ovi problemi što prije rješavaju, bojim se da vlast ide opasnim putem, putem koji nosi puno rizika i nepoznanica i koji nikom neće donijeti dobrog, jer reče naš narod „zlo dobroga donijeti neće“.

MONITOR: Kad će izbori i, mogu li biti regularniji od onih iz 2016-e?

DAMJANOVIĆ: Krajnji rok za redovne parlamentarne izbore je 18. oktobar. U ovom trenutku ne postoje elementarni uslovi za normalan, fer i slobodan izborni proces. Okolnosti su mnogo gore nego što su bile 2016. god. Sve češće i otvorenije kritike od strane relevantnih predstavnika međunarodne zajednice ukazuju da postoji zabrinutost u centrima moći za pravac u kom se kreće Crna Gora.

Opozicija i civilni sektor ukazuju na sve sistemske defekte koji onemogućavaju slobodan politički život. Zato očekujem da se vlast uozbilji i otvori dijalog o političkoj i ekonomskoj stabilnosti, kako bi se i izborni proces sproveo slobodno i bez arsenala zloupotreba u režiji DPS-a i satelita. Trajanje dijaloga i dogovor oko primjene novih izbornih rješenja mogu, uz politički dogovor, pomjeriti rok za državne i lokalne izbore, što bi imalo smisla ukoliko bi se ostvario cilj, a to je stvaranje normalnog političkog, odnosno izbornog ambijenta. Ako ne bude dogovora,odnosno ako se jednostrano definiše izborni proces onda su sve opcije otvorene a opozicija ima pravo i obavezu da svim institucionalnim i dozvoljenim sredstvima zaustavi „puzajuću diktaturu“ koja je zagospodarila državom.

MONITOR: Imate li ideju kako će na izbore Klub nezavisnih poslanika, odnosno, gdje vidite sebe u predstojećoj kampanji?

DAMJANOVIĆ: Pet poslanika Posebnog kluba poslanika međusobno odlično politički sarađuju, i odgovorno rade svoj posao u onom što se naziva crnogorski parlament. Rano je govoriti o načinu učešća u izbornoj kampanji, ali će svakako on biti primjeren interesima opozicije i potrebi da u Crnoj Gori nakon 30 godina dođe do neophodnih političkih i društvenih promjena. Tom cilju ću, kao i do sada, podrediti svoj politički angažman, naravno prije svega najtješnje sarađujući sa kolegama iz Kluba poslanika, a kao član SNP-a, u dogovoru sa rukovodstvom partije, zastupajući u Skupštini i  stavove SNP-a, čiji sam Program i stvarao, čija načela i principe zastupam od prvog dana od kada obavljam funkciju poslanika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo