Povežite se sa nama

INTERVJU

DR FLORIJAN BIBER, PROFESOR UNIVERZITETA U GRACU: Ne smije biti pregovora sa Rusijom bez uključivanja Ukrajine

Objavljeno prije

na

Ovaj rat se posmatra suviše cinično i odvojeno od stradanja u Ukrajini. Reagovanja NATO i EU bolja su nego što se očekivalo, ali je Ukrajini potrebna veća pomoć. Ukrajini je potrebno više vojne pomoći i Rusiji bi trebalo presjeći dotok milijardi koje dobija prodajom gasa i nafte Evropi. To za mene znači da ja kao stanovnik Austrije pomažem Putinu da finansira ovaj rat, a nepodnošljivo je misliti da se tako, u stvari, plaćaju ratni zločini

 

MONITOR: Srbija je dva puta glasala za rezolucije UN kojima se osuđuje invazija Rusije na Ukrajinu i isključuje Rusija iz Saveta za ljudska prava UN. Ubrzo posle ovog drugog glasanja, javnost je informisana da je Vučić razgovarao sa Vladimirom Putinom. Vučić je rekao da Putin razumije ovo glasanje Srbije. Otkuda ova tolerancija Putina na ponašanje Srbije?

BIBER: Za Rusiju, Srbija je i dalje jedna od perspektivnih saveznica u Evropi, to je zemlja koja nije podržala sankcije protiv nje i ima snažno opredeljeno pro-rusko javno mnjenje. Zbog toga bi bilo glupo kritikovati Vučića jer, u suštini, drži Srbiju na pro-ruskoj liniji. Podržavanje rezolucija u UN je bio jedan za Srbiju jeftin način da pošalje signal svog „pro-zapadnog“ opredeljenja, a da je to ništa ne košta. Prvo, radi se o deklaracijama i iako je suspenzija Rusije iz Saveta za ljudska prava njen simbolički važan poraz, on nema praktične posledice. Posebno jer je Vučić ovu odluku objasnio kao posledicu pritiska čime je umanjio moralnu poruku te rezolucije kojom se osuđuje zločinački rat i počinjeni ratni zločini od strane Rusije.

MONITOR: Napad Rusije na Ukrajinu, pojačao je kod  ljudi u BiH strahove  od novih sukoba. EUFOR povećava svoje snage u BiH, a Brisel verbalno dodatno podržava njene EU integracije. No, Milorad Dodik i dalje vodi prorusku politiku. Da li se strahovi ljudi u BiH mogu zasnovati na predvidljivim događajima?

BIBER: Razumljivo je da su mnogi Bosanci retraumatizovani slikama Mariupolja i drugih ukrajinskih gradova koji su bombardovani, sećajući se opsade Sarajeva i „etničkog čišćenja“ u Istočnoj Bosni. Posebno jer Dodik i drugi-uključujući Čovića podržavaju ruske pozicije i rade na potkopavanju bosanske države. Međutim, ja smatram da je verovatnije da rat u Ukrajini deluje na smanjivanje rizika od konflikta u Bosni. Prvo, ojačavanje EUFOR-a pokazuje da Zapad proruske aktere uzima ozbiljnije nego što je to radio poslednjih godina. To je potvrđeno britanskim i američkim sankcijama protiv Dodika i odlukom da OHR anulira Zakon o nepokretnoj imovini koji je donet u Republici Srpskoj. Sve te odluke verovatno bi bile blaže bez ruske agresije. Ukratko, rat je izoštrio zapadnu perspektivu, uključujući i njegov odnos prema Bosni i učinio lakšom podršku za ozbiljnije mere. Drugo, Rusija sada ima manji prostor da se meša u Bosni ili regionu. Nije im čak moguće ni da avionom stignu do Bosne zbog zatvorenog vazdušnog prostora i sankcija svih NATO zemalja. Rusija ima druge prioritete u Ukrajini i s obzirom na sankcije njena sposobnost da stvara probleme je ograničena. U odnosu na Rusiju, pozicija Balkana je ojačana ovim ratom. Ukratko, problemi sa kojima se Bosna suočava neće nestati, ali prilike da Rusija, i njeni saveznici i prijatelji pogoršaju te probeleme, postale su za njih mnogo nepovoljnije.

MONITOR: Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan, ovih dana izjavljuje da je BiH najkorumpiranija država Zapadnog Balkana i da njeni problemi nisu etnonacionalni već da su to interesi koji dolaze od rasprostranjene korupcije. Ima li istine u tome?

BIBER: Tačan je utisak da se dominantne etnonacionalne partije, SNSD, HDZ i SDA kroz razna pokroviteljstva, korupciju i zarobljenu državu, ne razlikuju od stranaka u Srbiji i svuda u regionu. Razlika je u tome što su one bazirane na etničkoj podeli moći koja im omogućuje da njihove politike opstaju. Sem toga, zapadni akteri-uključujući EU i SAD posrednike često će, ovim koruptivnim liderima, radije dati veći legitimitet nego da deluju preko institucija i istovremeno uključuju druge partije. Tako da oni isti koji kritikuju postojeći sistem, istovremeno pomažu da on opstane.

MONITOR: Kako i ocjenjujete poteze Zapada kojima se suprotstavljaju Rusiji: da li su oni zakasneli, da li su adekvatni težini situacije, koliko je ponašanje Zapada i politika širenja NATO na Istok, dobar izgovor Putinu za napad,  pred građanima/kama Rusije?

BIBER: Reagovanja NATO i EU bolja su nego što se očekivalo, ali je Ukrajini potrebna veća pomoć. Gledamo zločine koje su ruske snage počinile u Ukrajini, ubijanje nevinih civila i razaranje gradova koji liče na genocid, a to se prepliće sa ruskom propagandom koja negira postojanje ukrajinske nacije. Nasilje i retorika eskaliraju jer Rusija ima mnogo problema u ovom ratu. Tragično je da se težina ratnih zločina često povećava kada su ljudi poraženi ili pružaju slab otpor. Dakle, Ukrajincima je potrebno da ih se podrži da ne bi bili poraženi od Rusije – pre svega zbog bojazni da bi moglo doći do još veće patnje i razaranja. Ukrajini je potrebno više vojne pomoći i Rusiji bi trebalo preseći dotok milijardi koje dobija prodajom gasa i nafte Evropi. To za mene znači da ja kao stanovnik Austrije pomažem Putinu da finansira ovaj rat, a nepodnošljivo je misliti da se tako, u stvari,  plaćaju ratni zločini. Ovde, EU i NATO članice pripremaju svoje građane za ekonomske posledice, ali bojim se da će, bez ove mere, rat trajati duže i da će koštati još života.

MONITOR: Pitanje energetske zavisnosti od Rusije pomalo je ove sankcije učinilo paradoksalnim jer EU, prema njenim zvaničnicima- još najmanje pet godina neće moći da se osloni na druge i sopstvene energente. Zanimljivo je da je u posjetu Putinu, odmah poslije posjete Kijevu i sastanka sa Volodimirom Zelenskim, otišao austrijski kancelar Karl Nehamer. Austrija je, tvrdi se, veoma zavisna od ruskih energenata i nije bila oduševljena prijedlozima o novim sankcijama. Kako da razumemo ovaj potez?

BIBER: Nehamerova poseta je u Austriji i drugde većinski viđena kao loše pripremljena i procenjena. Austrijski uticaj je minoran u ovom širem konfliktu a on je u Moskvu otišao nepripremljen –šta je on mogao da ponudi ili čemu je mogao da se nada? Važna procena za svaku diplomatsku aktivnost jeste da se bude sigurno da će ona biti manje štetna nego korisna, a ja nisam siguran da je on to uspeo. Umesto toga, obezbedio je municiju ruskoj propagandi kao prvi EU lider koji je posetio Moskvu od početka rata. Sve to je ostavilo utisak slabosti Zapada a da se, pri tom, ništa vredno nije postiglo. Svaka poseta nekog EU lidera morala bi biti pažljivo isplanirana i trebalo bi da Putinu pošalje jednu jedinstvenu poruku i istovremeno da se za to osigura i podrška ukrajinskih lidera. Ne sme biti pregovora sa Rusijom bez uključivanja Ukrajine.

MONITOR: Emanuel Makron i Marin le Pen idu u drugi krug francuskih predsjedničkih izbora. Makronu se, bez obzira na visok rezultat Le Penove, predviđa i drugi mandat. Koliko su ti izbori značajni za situaciju u Francuskoj i EU, a koliko za zemlje Zapadnog Balkana – pa i Ukrajinu, koje bi da postanu članice EU? 

BIBER: Na prvi pogled, rezultati su dobri, Makron je uvećao podršku u zadnje vreme i sve izgleda da će Le Pen izgubiti. Međutim, ono što zabrinjava jeste da je ultra desnica jača sa Zamurom koji je dobio 7,1% glasova, što je ultra desnicu popelo do blizu 30%. Dogmatski levičar Melenšon je osvojio 22%, tako da su radikalni kandidati dobili više od polovine glasova. Obe ove radikalne opcije nisu marile da li će njihovi kandidati dati podršku Putinu. Za razliku od Srbije, to ne znači da su im glasači proputinovski, ali to znači da im njihovo ponašanje ne smeta. Le Penova je pozajmicu za svoju prošlu kampanju dobila od jedne banke koja je povezana sa Rusijom a koja je sada povezana sa Mađarskom, a možda još sa ruskim bekgraundom, na neki način. Ona je time jasno pokazala da svuda služi interesima nacionalističkih autokrata. Ako Le Pen pobedi, što je samo jedna dosta daleka mogućnost, bila bi to propast za Evropu, kao što je to bila Trampova pobeda u SAD – samo u gore vreme. Putin bi tako dobio saveznicu u srcu Evrope, a nova slika jedinstva kroz integraciju Evrope bila bi ozbiljno ugrožena.

 

Sumnjam da će faktor Ukrajina uticati na odnos proruskih snaga  u Crnoj Gori prema Putinu

MONITOR: Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović mandat za sastav nove vlade povjerio je Dritanu Abazoviću koji je na izborima 2020. dobio samo pet odsto glasova a njegov uspjeh  kao mandatara je još  neizvjestan. Koliko faktor rata u Ukrajini može uticati na događaje u Crnoj Gori?

BIBER: Teško je predviđati šta će se događati, ali se čini logičkim i neophodnim – sada više nego ranije, da se Demokratski front isključi iz Vlade, s obzirom na to da je ta partija zadržala svoj pro-ruski kurs, što nije saglasno sa politikom koju bi Crna Gora trebalo da vodi kao članica NATO. U tom smislu bi imao logike ovaj potez za sastavljanje nove vlade. Međutim, ja sumnjam da će rat u Ukrajini u značajnijoj meri promeniti odnos javnog mnjenja, iako bi se trebalo nadati da bi oni građani koji su pro-ruski opredeljeni, mogli da shvate da je Putinova Rusija kriminalna diktatura i procenjivati ovu  invaziju na susednu zemlju kao agresorski rat što bi svako trebalo da razume kao pretnju. Ali, ovaj rat se posmatra suviše cinično i odvojeno od stradanja u Ukrajini.

 

Dobra odluka Kristijana Šmita

MONITOR: Kako biste ocjenili odluku Visokog predstavnika Kristijana Šmita, da suspenduje Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti, a koji je nekoliko dana prije njegove odluke da upotrebi Bonska ovlašćenja, potpisala Predsednica RS, Željka Cvijanović?

BIBER:To je dobra odluka, s obzirom da je uloga Visokog predstavnika upravo u tome da korišćenjem Bonskih ovlašćenja osigurava primenu Dejtonskog sporazuma. Iako bi naravno bilo poželjnije da ovo nije bilo potrebno, to je, u ovom trenutku, važan signal da su jednostrani potezi RS kojima ona sabotira državu, neprihvatljivi. Ako RS želi da opstane, to od nje zahteva da ostane u okviru Dejtona i doprinese da Bosna funkcioniše. Međutim, ključni izazov za Visokog predstavnika Šmita biće da osigura da njegove odluke budu sprovedene i da pokaže da veća međunarodna pažnja kada se radi o stabilnosti, uključujući i Bosnu, može pomoći. Rusija je godinama opstruirala te napore i to radi i danas, a takvo njeno ponašanje je sada još manje prihvatljivo nego pre rata.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo