HORIZONTI
RATNA DRAMA U UKRAJINI: Na prekretnici?
Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor online
Dok stižu kontroverzne informacije o tome da li je luka Mariupolj pred padom, procjenjuje se da predstoji velika bitka za Donbas. Vrijeme ne ide naruku Putinu. Kiše i raskvašen teren primoravaju njegove oklopne jedinice da se drže glavnih puteva, čime se formiraju velike kolone i otežava mobilnost. Ukrajinski civili će plaćati cijenu frustracija i nemoći ruske vojske
Prošlo je već 50 dana od početka „specijalne vojne operacije“, kako Moskva zove svoj pohod na Ukrajinu. Operacija koja je trebalo da traje 4-5 dana kako bi se zauzeo Kijev i primorala Ukrajina da zbaci svoje „narkomansko i neonacističko rukovodstvo“, sada je pusti san velikoruskih megalomana. Na 50. dan agresije stigla je i vijest da je ukrajinska vojska pogodila glavni brod ruske Crnomorske flote – raketnu krstaricu Moskva sa dvije protivbrodske rakete Neptun (ukrajinske proizvodnje) nakon što je TB2 borbeni dron turske proizvodnje koordinirao napad i zabavljao rusku protivazdušnu odbranu. Rusko Ministarstvo odbrane je u četvrtak ujutro objavilo da je na brodu „usljed požara eksplodirala municija“ i da je krstarica „ozbiljno oštećena a posada potpuno evakuisana“. Po još nepotvrđenim izvještajima, ponos crnomorske flote je već na dnu a broj poginulih mornara se procjenjuje na oko 300. Brod se do sada istakao u granatiranju civila u velikoj crnomorskoj luci Odesa i u napadu na Zmijsko ostrvo koje je hrabro branila mala granična jedinica dok nije ostala bez municije.
Nakon katastrofalnih gubitaka u ljudstvu i tehnici u pokušaju opkoljavanja i zauzimanja Kijeva, ruski vojni planovi i jedinice se sele na jug i istok Ukrajine u pokušaju da se postigne bilo kakva značajnija pobjeda i održi narušena reputacija Rusije kao vojne sile. Rusku vojnu operaciju prate sve veći dokazi o ogromnim zločinima koje čini protiv ukrajinskog civilnog stanovništva i koje je američki predsjednik Džozef Bajden već nazvao „genocidom“. Sada Putin i njegove marionete, uz negiranje zločina, stavljaju naglasak na „oslobađanje“ ostatka Donbasa koga čine Luhanska i Donjetska oblast čije glavne gradove Luhansk i Donjetsk je Rusija osvojila već u prvoj agresiji 2014. Međutim, veći dio te dvije oblasti je ostao ili bio oslobođen tadašnjim ukrajinskim protivnapadom, uključujući i strateški važan lučki grad Mariupolj. Sadašnje borbe za Mariupolj ulaze u kritičnu fazu za njegove branitelje. Grad je u totalnoj blokadi i bez vode i struje od početka marta i pod stalnom artiljerijskom vatrom. U gradu, koji je nekada brojao skoro pola miliona stanovnika, nalazi se još oko 100.000 civila koji su podvrgnuti bijesu ruske vojske i sistematskom granatiranju. Civili koji su izbjegli iz grada donose svjedočanstva horora o masovnim ubistvima, pljačkama i silovanjima koje vrše gardijske čečenske jedinice Putinovog vazala Ramiza Kadirova.
Gradonačelnik Vadim Bojčenko je u telefonskom intervjuu Associated Press-u izjavio da bi sadašnja procjena o 10.000 ubijenih civila lako mogla premašiti brojku od 20.000. Bojčenko takođe tvrdi da vojska organizovano skuplja leševe civila po ulicama i spaljuje ih kako bi uklonila tragove zločina. Ruske vlasti organizovano odvode stanovnike iz osvojenih četvrti grada i prebacuje ih u logore na ruskoj teritoriji, od kojih se neki nalaze na Dalekom istoku. Ruski mediji su do sada nekoliko puta objavljivali da je grad u cjelosti zauzet, tj. „oslobođen“. Takođe je javljeno i da se preko 1.300 pripadnika ukrajinske 36. brigade mornaričke pješadije predalo ruskim jedinicama. Prije toga su neki vojnici u telefonskim razgovorima izjavili da su bez municije i hrane i da nemaju drugog izbora nakon što su „učinili sve moguće i nemoguće“.
Ukrajinske vlasti negiraju da se predao toliki broj vojnika, već da se nekoliko stotina njih probilo iz sjevernih i centralnih djelova grada i pridružilo elitnoj pukovniji Azov koja drži luku i čeličanu Azovstal u južnim i centralnim rejonima. Tvrdnje su potkrijepljene zajedničkim videom na kom se nalaze komandant Azova Denis Prokopenko i komandant 36. brigade marinaca Sergej Volini koji su izjavili da „nastavljaju svoju borbenu misiju do kraja“.
Pukovnija Azov je trn u oku Kremlju zbog herojske odbrane grada i ogromnih gubitaka koje su nanijeli regularnoj ruskoj armiji i njenim plaćeničkim neonacističkim formacijama. Čeličana Azovstal i luka su ogromni kompleksi sa nekoliko spratova pod zemljom čije osvajanje će teško ići, što je nekoliko puta priznao i predsjednik tzv. Donjetske Narodne Republike (DNR) Denis Pušilin dok je portparol njegove „narodne milicije“ Eduard Basurin javno predložio da se problem riješi upotrebom hemijskog oružja. Nekoliko sati nakon toga ukrajinski branitelji su prijavili pokusni napad određenim hemijskim agensom koji do sada nije mogao biti nezavisno potvrđen zbog borbi u zoni napada. Ograničavajući faktor braniteljima je očigledni nedostatak hrane i municije, koji su do sada uglavnom nadoknađivali otimanjem od neprijatelja. Ukrajinska avijacija je organizovala, za sada par puta potvrđene, helikopterske dostave oružja i municije uz izvlačenje teških ranjenika. Drugi transport se desio početkom aprila u kome je učestvovalo 5 Mi-8 helikoptera od kojih su jedan Rusi uspjeli oboriti pri izvlačenju.
Dok branitelji Mariupolja za sebe vežu ogromni broj ruskih jedinica, Moskva je primorana da šalje pojačanja u Donbas sa dalekog Pacifika, i iz svojih baza u Tadžikistanu. Takođe je poslata kao pojačanje i 4. tenkovska divizija stacionirana blizu Moskve. Novopridošle jedinice su već pretrpjele ozbiljne gubitke prema snimcima objavljenim na internetu.
Ukrajina takođe šalje pojačanja u region Donbasa u iščekivanju velike ofanzive dok zapadne zemlje najavljuju nove kontigente pomoći u oružju. Amerika je najavila 800 miliona dolara pomoći u neophodnom teškom naoružanju. Dotok oružja ne ide dinamikom koju su očekivali u Kijevu. Za sada od svih zapadnih zemalja najviše i najbrže je pomogla Velika Britanija čiji premijer Boris Džonson je nedavno posjetio Kijev i prošetao se njegovim ulicama sa svojim ukrajinskim kolegom.
U srijedu su i predsjednici Poljske i tri baltičke države posjetili Kijev kao znak podrške ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. Među gostima je trebao biti i predsjednik Njemačke Valter Štajnmajer. Međutim, domaćin je sugerisao da zbog ranijeg negativnog angažmana u propalim mirovnim pregovorima, blokade isporuka NATO oružja i bliskosti sa kremaljskim vođstvom Štajnmajer nije dobrodošao.
Premijerke Švedske i Finske su najavile da će u roku od nekoliko sedmica pojedinačno odlučiti da li će se njihove zemlje pridružiti NATO paktu usljed geopolitičkih promjena izazvanih ruskom agresijom. Finska dijeli granicu od 1.340 km sa Rusijom i već je bila dva puta meta sovjetske agresije. Finska javnost je zadnjih mjesec i po radikalno promijenila stav o vojnoj neutralnosti i sada većinski naginje ka članstvu u Alijansi.
U utorak veče je stigla vijest da je ukrajinska služba bezbjednosti SBU pronašla i uhapsila odbjeglog ukrajinskog oligarha, političara i Putinovog kuma Viktora Medvedčuka. Oligarh težak do milijardu dolara je pobjegao iz kućnog pritvora u Kijevu 24. februara, gdje se nalazio zbog optužbi za izdaju, iskoristivši metež usljed početka ruske agresije. Plan je bio da se tajno prebaci na teritoriju nepriznate republike Transnjistrije pod kontrolom Moskve u Moldaviji. SBU tvrdi da je operacijom spašavanja Medvedčuka rukovodio ruski FSB, nasljednik zloglasnog KGB-a. Ukrajinske vlasti su u četvrtak objavile da će njegova imovina biti oduzeta – 23 kuće i vile, 32 stana, 26 luksuznih automobila i džipova i 25 kompanija. Polovinom marta hrvatske vlasti su zarobile njegovu megajahtu Kraljevska romansa u riječkoj luci zbog sankcija EU prema oligarsima bliskim ruskom predsjedniku. Predsjednik Zelenski je najavio da će Medvedčuk biti ponuđen za razmjenu sa zarobljenim Ukrajincima, što je kremaljski portparol Dmitrij Peskov odmah odbacio rekavši da oligarh nije ruski državljanin i da nema nikakve veze sa „specijalnom vojnom operacijom“. Međutim Peskov je dodao da će Rusija pratiti šta se događa sa Medvedčukom i da se oni koji nude razmjenu „trebaju paziti i zaključavati vrata noću kako i oni sami ne bi postali predmet razmjene“.
Ruski državljani koji su u službi oružanih snaga Ruske Federacije nisu takve sreće da se bilo ko iz Kremlja okrene za njima, čak i kad poginu za račun Kremlja. Zamjenik gradonačelnika Dnipra Mihail Lisenko je ponovio ranije apele predsjednika Zelenskog i drugih i pozvao Rusiju da preuzme preko 1.500 tijela poginulih vojnika i oficira koji se nalaze u oblasnim mrtvačnicama. Broj poginulih ruskih vojnika i oficira vrtoglavo raste i prema ukrajinskim navodima već je dostigao brojku od 20.000 poginulih. Konzervativnije procjene zapadnih službi govore o nekih 14.000 mrtvih i 3 puta toliko ranjenih. Britanski BBC je nedavno uradio analizu 1.083 poginula pripadnika regularne ruske armije čija smrt je mogla da se potvrdi nezavisno i iz javnih izvora. Veliki broj poginulih dolazi iz zaostalih i siromašnih ruskih republika gdje uglavnom žive etničke, vjerske i rasne manjine, kojima je služba u armiji jedan od rijetkih načina da se popnu na društvenoj ljestvici i izbjegnu rasizam i nipodaštavanje sa kojima se mnogi susrijeću u svakodnevnom životu. Vojnici iz Dagestana, Burjutije, Tuvana (odakle je vojni ministar Sergej Šojgu) kao i pripadnici iz pretežno muslimanskih manjina Kazaka, Kirgiza i Tadžika puno češće bivaju ubijeni ili jednostavno ostavljeni ranjeni na bojištu od svojih ruskih saboraca. Neruski vojnici zadnji primaju ionako oskudne porcije hrane, municije i goriva, koje se otežano dopremaju usljed stalnih gerilskih napada ukrajinskih jedinica na kolone za snabdijevanje. Kazahstan je već nekoliko puta ljutito reagovao na ponašanje Rusije prema etničkim Kazacima i na nesrazmjeran broj poginulih Kazaka u odnosu na etničke Ruse. Vlada u Astani je takođe odbila da prizna „nezavisnost“ Putinovih narodnih republika u Donbasu i da pošalje svoju vojsku u „mirovnu misiju“ u Ukrajinu.
Ni vrijeme ne ide naruku Putinu. Kiše i raskvašen teren primoravaju njegove oklopne jedinice da se drže glavnih puteva, čime se formiraju velike kolone i otežava mobilnost. Ukrajinski civili će u međuvremenu plaćati cijenu frustracija i nemoći ruske vojske. Dani koji predstoje bi mogli biti odlučujući za dalji tok rata.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
VLADA MALENIH, ZAVRŠNI RADOVI: Više ministara nego poslanika
-
GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Vrijeme da se korumpirani povuku iz politike
-
MILOŠA MEDENICU SUMNJIČE ZA ŠVERC DROGE I DUVANA: Sutkinja i sin
-
NAPADI NA NOVINARE: I novi biju
-
ĐUKANOVIĆ I MAROVIĆ, POSLIJE SVEGA: Ljudi od stida
-
ZAGAĐENJE VAZDUHA U CRNOJ GORI: Tihi ubica
Tekst Vučića i Rame, u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine, kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen, i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Ono što su u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli. EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele
U utorak je evropska komesarka za proširenje Marta Kos poručila, prenosi briselski Politiko, da je došlo vrijeme za razgovore o Ugovoru o pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji (EU). „Komisija (EK) u završnoj je fazi pripreme nacrta ugovora”. Sljedeće je, po njenim riječima, utvrđivanje “zaštitnih mjera kako bi buduće članice se držale preuzetih obaveza poslije ulaska” rekla je Kos, aludirajući na gorko iskustvo ranijih proširenja.
Iako nije direktno pomenuto, glavni razlog “zaštitnih mjera” i “politike osiguranja od rizika Trojanskih konja u EU” su Mađarska i Slovačka koje su ušle 2004. godine. Kako se približavaju izbori u Mađarskoj 12. aprila , izgledne su šanse da Viktor Orban više neće igrati trojanca Kremlja. Moskva u dogledno vrijeme može i dalje igrati na kartu slovačkog premijera Roberta Fica i pored raznih korupcionaških afera režima. Ficov savjetnik i raniji ministar inostranih poslova (do 2020. godine ) Miroslav Lajčak je nedavno podnio ostavku zbog objelodanjenih bliskiih veza sa osuđivanim seksualnim prijestupnikom Džefrijem Epstinom. Crnogorskoj javnosti Lajčak je ostao zapamćen po bliskim vezama s bivšim šefom režima Milom Đukanovićem kome je ovaj pitomac moskovske MGIMO akademije pomagao oko referenduma za nezavisnost koju je iz vana gurao Kremlj. Crna Gora se pod Đukanovićem profilirala kao sigurna luka za ruske obavještajne službe i organizovani kriminal blizak Kremlju čiji sistemi vrijednosti su ugrađeni u temelje obnovljene državnosti. Stoga nije iznenađenje da glavne opstrukcije crnogorskom putu ka EU dolaze od vanjskih i unutrašnjih faktora koji dijele iste standarde i vrijednosti s Rusijom i njoj bliskim nacional- ljevičarskim partijama u Evropi.
Krajem februra je u njemačkom prestižnom Frankfurter Algemajne Cajtungu (FAZ) osvanuo autorski tekst predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edi Rame. U članku oni apologetski podilaze EU sa kojom je geografski okružen Zapadni Balkan i ističu da “izgledi za članstvo ostaju najvažniji motor reformi, investicija i pomirenja“. Vučić i Rama takođe izražavaju zahvalnost EU za finansijsku podršku, politički dijalog i korake u integraciji. Većina posmatrača u Briselu i u regionu vjeruje da je evropska finansijska podrška ono što najviše zanima ovu dvojicu. Dvojac tvrdi da se cilj pridruživanja može izmiriti sa zebnjama nekih članica da će ulazak novih zemalja doprinijeti slabljenju jedinstva EU u ključnim stvarima. “Te dvije stvari mogu se pomiriti” insistiraju Vučić i Rama. Oni pišu da se “zalažu za ubrzanu integraciju pripremljenih zemalja kandidata u zajedničko tržište i Šengenski prostor”. Time bi građani dobili osjetne prednosti dok bi se ekonomska i geopolitička pozicija EU ojačala “bez opterećivanja” procesa odlučivanja u EU ili narušavanja institucionalne ravnoteže. „Ne bi bilo prava veta niti dodatnih komesara, poslanika Evropskog parlamenta niti izmjena u strukturama odlučivanja“ ponuda je Rame i Vučića. Njihov rezon je da će time olakšati svakom evropolitičaru da podrži brže proširenje kao i da to pojasni svojim biračima. Na kraju se zaključuje da „protivnici Evrope žive od narativa propasti i podjela” a da je snaga Evrope u sposobnosti da se “krize pretvore u integraciju, a raznolikost u jedinstvo”.
Ovaj tekst u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Kasnije je Vučić pojasnio: “nismo o tome pričali možda ni dva minuta, ja sam to izneo kao svoju ideju, nacrtao, pokazao zašto to mislim”. Dodao je da su ga “saslušali kao pristojni ljudi, nisu ništa rekli po tom pitanju”. Bio je u pravu. Niti EK niti Savjet EU se nisu oglasili o tom prijedlogu a kamoli ga dalje uzeli u razmatranje. Crnogorski premijer Milojko Spajić je odbacio Vučićevu ideju rekavši da će Crna Gora čekati Srbiju u EU kao njena nova članica već od 2028. godine. To se nije ni malo svidjelo srbijanskom vladaru i pretendentu da bude vođa svih Srba. “Ako razmišljate samo o sebi i ne vidite komšiju svoga i kažete – vidi što sam uspio, a vaš komšija nije bogat i ne ide mu najbolje… drugačije je to” uzvratio je Vučić. Time je i indirektno obrazložio šta se krije iza kontinuirane kampanje i obavještajno – subverzivnog djelovanja zvaničnog Beograda da se Crna Gora izbaci iz EU kolosijeka i ponovo rekriminalizuje kao u vrijeme njegovog prijatelja Đukanovića, ovaj put kao Srpski (mafio)svet.
Ono što su ovog puta u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli. EEA čine 27 članica EU i Island, Norveška i Lihtenštajn. EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele. Švajcarska je takođe dio zajedničkog tržišta iako nije član EEA. Ugovor o EEA sadrži suštinsku legislativu EU i obezbjeđuje usklađenost zakona o konkurenciji, trgovini i zaštiti potrošača. Iz Ugovora o EEA su izuzeti poljoprivreda i ribarstvo zbog posebnih interesa Islanda i Norveške u tim oblastima. Švajcarska i tri zemlje EEA nemaju pravo veta ni glasa u EU iako koriste sve prednosti zajedničkog tržišta. Takođe ove zemlje uplaćuju u zajednički budžet EU, ne direktno kao punopravne članice, već preko posebnih fininansijskih mehanizama kao naknadu za pristup jedinstvenom evropskom tržištu.
Ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EEA je prije nekoliko godina predložila Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI) sa sjedištem u Berlinu. ESI je neprofitni istraživački institut (think tank) koji se bavi analizom politike i promocijom stabilnosti i prosperiteta u Evropi. ESI je upravo predvidjela evropski skepticizam ka proširenju i probleme koje bi izazvao ulazak novih labilnih članica s pravom glasa i veta. Međutim, ovaj prijedlog tada nije izazvao reakcije niti u EU ni na Balkanu. Iako EEA ne nudi punopravno članstvo zemlje Zapadnog Balkana bi i tu morale proći rigorozni proces usklađenosti s evropskom regulativom i primjene istih.
Tekst sa prijedlozima Vučića i Rame za sada nije zvanično komentiran od strane EU institucija ali Monitor nezvanično saznaje da evropske diplomate u Briselu i regionu nisu previše oduševljene idejom. Po njima, sloboda kretanja unutar jedinstvenog evropskog tržišta prije svega znači sloboda operacija i kretanja kriminalnih kartela bliskih i srbijanskoj i albanskoj vlasti. Nedavni žestoki napadi režima braće Vučić i braće Rama na savjesne tužioce koji rade u skladu s profesionalnom etikom i zakonima svojih zemalja su izazvali veliku zabrinutost u Briselu.
Srbija je u januaru ove godine donijela tzv. Mrdićeve zakone (po Uglješi Mrdiću poslaniku Vučićevog SNS-a koji je formalni inicijator) kojima se omogućava čistka politički nepodobnih tužilaca, prije svega onih u Tužilaštvu za organizovani kriminal (TOK) jer su se usudili istraživati kriminal prijatelja braće Vučić. Srbija je, istina, zatražila misljenje Venecijanske komisije Savjeta Evrope na zakone i verbalno izrazila spremnost da se uskladi sa mišljenjem. Međutim, Venecijanci će tek u junu dati mišljenje, što daje dovoljno vremena režimu da počisti dvorište i što je već javno potvrđeno. Tužilac kruševačkog Višeg javnog tužilaštva Miodrag Surla rekao je krajem februara na sjednici Visokog saveta tužilaštva (VST) da su pojedini šefovi tužilaštava, koji su izlazili na ponovljeno glasanje, bili izloženi pritiscima Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Uplitanje državne bezbjednosti u izbor tužilačkog savjeta je potvrdila i do skoro de fakto nepostojeća posljednjih 10 godina – vrhovna tužiteljka Zagorka Dolovac. Da su kragujevački tužioci išli na sastanak u sjedište BIA, a da su izbori za članove VST-a bili tema Dolovac je potvrdila 2. marta. Saznanja o sastanku tužilaca s državnom bezbjednošću je “dobila tek pre dva dana u telefonskom razgovoru sa koleginicom (Milijanom) Dončić, kao i da je tema razgovora bila ta o kojoj je govorio kolega Surla, a ne neka druga koja bi se ticala operativnog rada”, rekla je Dolovac. TOK je odmah otpočeo saslušanja oko pritisaka BIA-e. Međutim, glavni tužioc TOK-a Mladen Nenadić se već žalio da institucije Vučićeve države otkazuju saradnju – policija, Uprava za sprečavanje pranja novca i da je isto s BIA-om. Vučićevi mediji već neko vrijeme vode kampanju protiv nezavisnih tužilaca i sudija.
Slično je i u Albaniji. Specijalno tužilaštvo (SPAK) se usudilo da krene na prijatelje i saradnike premijera Rame što je izazvalo njegov bijes i optužbe da se tužioci i sudije petljaju u nezavisnost izvršne vlasti. Krajem februara, nakon nekoliko mjeseci pružanja otpora, Rama je pod pritiskom smijenio svoju zamjenicu Belindu Baljoku. Ona se sumnjiči za namještanje javnih tendera. SPAK je podigao optužnicu protiv nje u decembru zbog sumnje da je uticala na dodjelu dva građevinska ugovora 2021. godine, vrijednosti preko 200 miliona eura. O skidanju njenog imuniteta i eventualnom hapšenju se odlučuje dok ovaj list izlazi u štampu.
Crna Gora se već pet godina pokušava izboriti s teškim miloističko-putinovskim nasljeđem. Njen ulazak u EU i preskakanje opstrukcija iz susjedstva će biti ravan čudu.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
NOVI PRAVOSUDNI ZAKONI U SRBIJI I UDALJAVANJE OD EU: Zastrašivanje neposlušnih i nepodobnih
Objavljeno prije
2 sedmicena
20 Februara, 2026
Gijom Mersije, glasnogovornik Evropske komisije je poručio da EK “duboko žali zbog usvajanja amandmana na ključne pravosudne zakone od strane srpskog parlamenta i potpisivanja od strane predsednika Srbije”. Vučićeva vlast time potkopava prethodne obaveze i postignuti napredak, tvrdi Mersije. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos je ovaj potez vlasti ocijenila kao “ozbiljan korak unazad na evropskom putu Srbije”. Vučić ne čuje
Nedavno usvajanje tzv. Mrdićevih pravosudnih zakona u Srbiji i njihovo potpisivanje od strane predsjednika Aleksandra Vučića , prošlo gotovo neopaženo u Crnoj Gori.. Čak i mediji bliski vlasti u Crnoj Gori slabo ili nikako ne prenose dešavanja iz Srbije iako njena vlast već duže vrijeme vodi specijalni rat protiv Crne Gore potpirivanjem identitetskih i svih drugih podjela u društvu. Cilj je odavno javno saopšten – Crna Gora ne treba u Evropsku Uniju (EU) već natrag u zagrljaj kriminalnih kartela, ovaj put sa srpskim predznakom.
Gijom Mersije, glasnogovornik Evropske komisije (EK) je poručio da EK “duboko žali zbog usvajanja amandmana na ključne pravosudne zakone od strane srpskog parlamenta i potpisivanja od strane predsednika Srbije”. Vučićeva vlast potkopava njene prethodne obaveze i postignuti napredak, tvrdi Mersije. “Sbija se obavezala da će ojačati nezavisnost sudstva i autonomiju tužilaštva, uključujući uzimanje u obzir preporuka Komisije“, podsjeća on. Uzalud. Vučić ne čuje. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos je ovaj potez vlasti ocijenila kao “ozbiljan korak unazad na evropskom putu Srbije” koji dolazi “u vrijeme velikog napretka ka proširenju, prema kome se Crna Gora i Albanija brzo kreću”. Da Srbija ne haje za preporuke EU vidjelo se početkom mjeseca kada je u Briselu bio njen ministar pravde Nenad Vujić. Evropski komesar za pravosuđe, Majkl Makgrat je tada pozvao Srbiju da obustavi donošenje pravosudnih zakona. Isto je Vujiću rekao i direktor direktorata EK za proširenje i istočno susedstvo, Gert Jan Kopman. Vujić je za domaću javnost pokušao relativizirati upozorenja Evrope o nazadovanju dodavanjem riječi “moguće” i deklarativnom pričom da Srbija i dalje želi članstvo u Evropi.
Vujić je, prije nego je postavljen za ministra u vladi Đura Macuta, bio direktor Pravosudne akademije od 2010. godine. Tokom 15 godina bavio se rukovođenjem, planiranjem i programima obuka koje se sprovode za sudije i javne tužioce od kojih su neki kasnije otkazali poslušnost režimu tako što su savjesno radili svoj posao po zakonu. Mediji su svojevremeno javili da je Državna revizorska institucija (DRI) početkom 2024. sprovela reviziju finansijskih izveštaja Pravosudne akademije za 2020. i 2021. Kako Vujić nije hajio na zamjerke, DRI je a o teškom kršenju obaveze dobrog poslovanja obavijestila Narodnu skupštinu i tražila Vujićevu smjenu od Upravnog odbora akademije. DRI je novembra 2023. predala krivičnu prijavu protiv Vujića navodeći nenamjensko trošenje budžeta. Više javno tužilaštvo u Begradu (VJT) kojim rukovodi Nenad Stefanović (vjeran Vučiću koliko i Milivoje Katnić svom gospodaru) je odbacilo prijavu kao neosnovanu. I ranija krivična prijava protiv Vujića iz 2014. godine koju je podnijelo Udruženje sudijskih i tužilačkih pomoćnika za produženo krivično delo falsifikovanja isprava, je odbačena.
Međutim, nisu svi tužioci isti. Javno tužilaštvo za organizovani kriminal (JTOK) se usudilo krenuti na prijatelje braće Vučić. Konkretno radi se ministrima i zvaničnicima vladajuće partije (SNS) Goranu Vesiću, Tomislavu Momiroviću i Nikoli Selakoviću. JTOK je prošle godine otvorio dvije istrage – zloupotreba uticaja u slučaju zgrade Generalštaba, i istraga finansijskih pronevjera u slučaju Nadstrešnica u Novom Sadu kada je smrtno stradalo 16 građana i za koja još niko nije odgovarao. Takođe u martu prošle godine došlo je do razmimoilaženja zbog oduzimanja istrage oko milionskih krađa u Elektroprivredi Srbije (EPS) Višem tužilaštvu u Beogradu, i davanja tog predmeta JTOK-u. Tome je prethodio skandal brisanja imena Igora Brnabića, brata Ane Brnabić predsjednice Skupštine, iz iskaza jednog od osumnjičenih, o čemu je pisao Radar. Nakon 6 sati zapisnik je prečišćen pa je tada amneziranom osumnjičenom jedinom određen kućni pritvor dok su ostali dobili zatvorski pritvor.
Nakon pokretanja ovih istraga vučićevski mediji su krenuli u bjesomučne napade na JTOK, glavnog javnog tužioca (GJT) Mladena Nenadića i druge politički nelojalne sudije i tužioce. Hajci su se pridružili i gospodar i njegovi politički lojalisti. Objavljena je i fotografija grupe ljudi u jednom restoranu na kojoj se vide rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić, bivši košarkaš Dejan Bodiroga i tužilac Nenadić, čiji lik je zaokružen. Predsjednik Srbije je na režimskoj žutoj TV Pink rekao da je zabrinuti (anonimni) građanin “podneo prijavu protiv tužioca Nenadića”. Tužilaštvo je planiralo „da pohapse sve u državi ne bi li se dodvorili blokaderima, pa i mene“ zaključio je Vučić. JTOK je odjednom postao leglo neprijatelja Srbije, srpskog naroda i raznih zavjera za koje su optuživani po istoj matrici kao i studenti u blokadi.
Polovinom jula prošle godine Kolegijum TOK-a je izdao javno saopštenje kojim se osuđuje diksreditacija TOK-a, a pokušaji da se kriminalizuju Glavni javni tužilac i javni tužioci “prevazilaze dozvoljenu mjeru javnog istupanja”. Od tada se situacija pogoršavala. Uprava policije i BIA su krenuli u direktne opstrukcije tužilačkih istraga i nepostupanja po nalozima tužilaštva.
Vučić je u gostovanju na režimskoj TV Prva u emisiji Ćirilica 3. novembra prošle godine iznio pregršt uvreda na račun TOK-a. Poručio je da “ta korumpirana banda, iz pojedinih tužilaštava, izmislila slučaj renoviranja Generalštaba”. Takođe, druge sudije i tužioci “svakoga dana puštaju svakoga ko gađa šipkama i motkama nekoga na ulici” aludirajući na studente koji su se branili od fizičkih napada režimskih huligana i narko dilera. “Tužioci nekada nekoga neće da gone, ali još češće sudije žele da pokažu da su blokaderi, valjda se time dokazuju nekome spolja” zaključio je Vučić. Za Vučića su nerežimski tužioci i sudije “korumpirana banda koja uzima pare i koja se 20 godina drži između sebe kao najgora moguća mafija… rade direktno protiv države…”.
Dan poslije TOK je osudio Vučićeve “besramne tvrdnje kojima omalovažava i kriminalizuje javne tužioce” čime je “prekoračio i zloupotrebio svoja zakonom i Ustavom data ovlašćenja i pokušao… neprimeren i nedozvoljen uticaj na ovo tužilaštvo”. TOK smatra Vučićeve tvrdnje “uvredljivim i neistinitim” te tvrdi da on “direktno vrši opstrukciju pravde kojom se urušava ustavni i pravni poredak i vladavina prava”. Po Ustavu Srbije, predsjednik ima ceremonijalne ovlasti, dok Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku zemlje. Predsjednikov brat Andrej Vučić nema nijednu državnu funkciju. Objavljeni transkripti dekodirane SKY aplikacije su otkrili da on postavlja i razrješuje ljude u bezbjednosnom sektoru i državnim preduzećima dok se za njegovu naklonost bore visokoprofilni kriminalci.
Vučić je zakone, koje je predložio poslanik Srpske napredne stranke (SNS) Uglješa Mrdić a izglasala Skupština po hitnom postupku i bez javne rasprave, potpisao 30. januara. Stupili su na snagu osam dana nakon objave u Službenom listu. Radi se o Zakonu o Visokom savetu tužilaštva, Zakonu o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava, Zakonu o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala i Zakonima o sudijama i javnom tužilaštvu. Ono što je posebno cilj je rasturanje TOK-a. Poslanica SNS-a Olja Petrović je Mrdićevim prijedlozima dodala amandmane koji su u paketu usvojeni. Novi zakoni će omogućiti da se od 20 tužilaca koji trenutno rade u TOK-u njih 11 vrati u tužilaštva iz kojih su privremeno upućeni.
Nakon što su amandmani javno objavljeni, TOK je dao saopštenje u kojem se ocjenjuje da će njihovo usvajanje „dovesti do paralisanja rada odeljenja za organizovani kriminal i do potpune blokade postupanja u najsloženijim i najosetljivijim krivičnim postupcima“. Predsjednik Ustavnog suda i lojalista Prve familije Vladan Petrov je komentarisao da su u TOK-u “ljudi koji apsolutno imaju spremnost da rade potpuno van okvira državno-pravnog okvira”. “Onaj ko je na strani prava i pravde mora da vodi računa o svakom koraku”, zaključio je Petrov.
Šef režima je kasnije rekao da se konsultirao s pravnim stručnjacima i da su zakoni u skladu s Ustavom. To će njegov Ustavni sud i potvrditi bude li trebalo što se da naslutiti iz izjave Petrova. Na kritike iz EU režim za sada ne haje uz letimične poruke Vučića da bi bio spreman preispitati ih.
Ne haju ni vučićevske partije u Crnoj Gori – DNP-SNP-UCG-Slobodna dok napadaju jednako katastrofalno stanje pravosuđa u Crnoj Gori zbog hapšenja Vesne Bratić.
Istovremeno im ne smeta što Vučićevo pravosuđe ne dira Svetozara Marovića u Beogradu i što Vučićevog prijatelja Mila Đukanovića niko ne procesuira već petu godinu.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
TOMPSONI, MALE KNINDŽE I BALKANSKI BJESOVI: Grad Zagreb protiv kiča i šovinizma
Objavljeno prije
4 sedmicena
7 Februara, 2026
Nakon što su reprezantivci Hrvatske osvojili medalju na evropskom prvenstvu, grad Zagreb je želio da im organizuje doček. Rukometni savez Hrvatske je insistirao da se po želji rukometaša dogovorenim izvođačima mora priključiti i Tompson. Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević je to odbio, jer Tompson i u pjesmama i u izjavama veliča ustaški pokret. Vlada Republike Hrvatske (RH) premijera Andreja Plenkovića je i formalno uskočila i preuzela doček. Tompson je pjevao
Osvajanje bronzane medalje hrvatske reprezentacije na Evropskom prvenstvu u rukometu je bio događaj koji je nesumnjivo obradovao domaću javnost ali i veliki dio sportske publike u nekadašnjoj Jugoslaviji. Međutim, politika u regionu ne želi nijednom propustiti priliku za korištenje sportskih uspjeha ex – YU reprezentacija za ličnu promociju i agende koje dijele građane i narode.
Nakon što je hrvatska rukometna reprezentacija ušla u polufinale Evropskog prvenstva Grad Zagreb je počeo pripreme za doček rukometaša u dogovoru s Hrvatskim rukometnim savezom (HRS). Dogovoreno je, pozivajući se na želje rukometaša, da se doček priredi u slučaju osvajanja bilo koje medalje što je i gradonačelnik Tomislav Tomašević ranije najavio. Kad je osvojena bronza, gradske vlasti i HRS su program dočeka “usaglasile do najsitnijih detalja, do razine minutaže svake pjesme” kasnije će objasniti Tomašević. Međutim, gradske vlasti su otkazale svoje učešće u dočeku predviđenom za 2. februar u 15 sati na trgu Bana Jelačića. Razlog je što su “rukometaši insistirali da se dogovorenim izvođačima mora priključiti i Marko Perković Tompson”. HRS je saopštio da je “želja svih igrača i stožera bila da Tompson pjeva na dočeku ,a da grad Zagreb to nije dozvolio”.
Gradska uprava je Tompsonu već ranije zabranila nastup zbog izvođenja pjesme Bojna Čavoglave na koncertu u zagrebačkoj Areni 27. decembra prošle godine. Sporna pjesma počinje s ustaškim pozdravom Za Dom spremni (ZDS). Gradska skupština Grada Zagreba je 11. novembra 2025. godine izglasala Zaključak kojim se gradonačelnik poziva na preduzimanje mjera protiv korištenja fašističkih i ustaških simbola, slogana i pokliča, uključujući ZDS na svim javnim površinama i događajima pod gradskom nadležnošću. Vlasti glavnog grada su naglasile da to vrijedi za sve izvođače, pa i Tompsona, koji je ta pravila već prekršio na pomenutom koncertu, i stoga “nismo mogli udovoljiti zahtjevu rukometnih reprezentativaca”.
Prošlog ljeta Tompson je nastupao na zagrebačkom hipodromu pred oko pola miliona ljudi koji su organizovano dolazili iz svih djelova Hrvatske a prisutni su bili mnogi zvaničnici i države i crkve. Tadašnji koncert je bio miks klerikalizma (s tobožnjim molitvama i religijskim digitalnim efektima) i nacionalističke retorike. Hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić je kasnije rekao da je na Tompsonov poziv na Hipodromu “za Dom” on takođe odgovorio “spremni” i da “tu nema ništa sporno” jer Bojna Čavoglave “nema veze ni s ustaštvom, ni sa NDH”. Tompson je poznat i po dočeku hrvatske fudbalske reprezentacije nakon svjetskog srebra 2018. godine kada su mnogo sportisti čekali u redu za selfi sa njim.
Iako je sadašnja proslava u Zagrebu otkazana od grada, Vlada Republike Hrvatske (RH) premijera Andreja Plenkovića je i formalno uskočila i preuzela doček. Na Jelačića placu se okupilo oko 10 hiljada ljudi. Tompson je svoj program otpočeo s pjesmom Ako ne znaš što je bilo kojom se evociraju uspomene na Domovinski rat za nezavisnost. Iako stihovi pjesme nisu sporni (govore o odbrani Hrvatske 1991. godine), sama pojava ovog u crno obučenog ustašofilnog pjevača upitnih pjevačkih kvaliteta je izazvala pravu buru u odnosima između opozicionog Zagreba i sve desnije Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) premijera Plenkovića koja predvodi koalicionu vladu.
Intervenciju Vlade RH u preuzimanju dočeka Tomašević je nazvao “udar države na Grad Zagreb” i “kršenje Ustava, kršenje zakona, kršenje… ovlasti policije i kršenje nadležnosti lokalne autonomije”. Pitao se da li je normalno i po kojem zakonu, da policija ne dozvoljava komunalnim redarima da djeluju kad neko postavlja binu na javnu površinu za koju nema dozvolu. Prvi čovjek Zagreba je poručio da se radi o “nezapamćenom institucionalnom nasilju… premijera Plenkovića”. Uz opasku: “Da li je Hrvatska uopšte više pravna država”? Predsjednik države Zoran Milanović je poručio da je uplitanje Vlade u program dočeka “neustavan, nezakonit i piratski akt za čije donošenje nema baš nikakve pravne osnove”.
Perković (koji je, po riječima gradskih vlasti, pod kontrolom HDZ-a ) na dočeku rukometaša nije pjevao ni Bojnu Čavoglave ni dizao ruku “za Dom spreman”. Vlada je ranije javno rekla da je ZDS pozdrav neprihvatljiv i za osudu u kontekstu Drugog svjetskog rata ali kada je u kontekstu Domovinskog rata onda se treba imati određeno razumijevanje. Vlada nikada nije jasno objasnila kontekste i kada je ZDS (ne)poželjan. Neke ustaške pjesme tipa Jasenovac i Gradiška Stara kojima se otvoreno slavi klanje Srba u Drugom svjetskom ratu Perković je odavno izbacio iz svog repertoara.
Poznavaoci situacije kažu da je sve ovo bilo očekivano jer HDZ zna da je nepopularan u glavnom gradu i zato redovno koristi Tompsona u pokušajima destibilizacije gradskih vlasti. Na lokalnim izborima 18. maja prošle godine HDZ je doživio težak poraz ne plasiravši se u drugi krug 1. juna i osvojivši manje od 13 odsto glasova. Vlasti Zagreba su u oktobru prošle godine preimenovale četiri ulice koje su nosile imena osoba koje , iako nisu proglašene za ratne zločince, jesu bile povezane za režimom kvislinške NDH.
Desničarski blok u skupštini grada, preimenovanje je nazvao “jugoslavenskim, komunističkim zloduhom i nadahnutim nasrtajem na hrvatsko narodno pamćenje”. Vrijedi napomenuti: Zagreb je tokom Drugog svjetskog rata bio jedno od glavnih žarišta otpora nacizmu i ustaškom teroru. Preko 50 hiljada Zagrepčana ( tada svaki peti stanovnik) se borilo u partizanima ili kao ilegalci na okupiranoj teritoriji.
HDZ i njegovi sateliti pokušavaju naći žicu kojom bi se grad optužio za antidržavno i antinarodno djelovanje u nedostatku druge argumentacije. Posmatrači primjećuju da Plenković sve češće oponaša nacionalistički populizam vlasti Aleksandra Vučića u Srbiji kao pokrivalicu za probleme svoje Vlade i široko rasprostranjeno nezadovoljstvo zbog korupcije. Tomašević je nekoliko puta poručio da neće “povinuti glavu apsolutno nikome” i da je samo odgovoran građanima koji su ga birali.
Srbijanski režimski mediji su sa radošću dočekali nastup Perkovića u Zagrebu uz konstatacije da je Hrvatska i javno postala ustaška država. Istovremeno, Vučićevski mediji ne samo da žmure na zvanično veličanje fašizma i kriminala u Srbiji (i od države i od crkve) već neki daju lični doprinus sveopštem kiču i primitivizmu. Tako je za pravoslavni Božić žuta televizija Informer Dragana Vučićevića organizavala uživo na ekranima božićno “slavlje”. Među zvanicama su bili formalna predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić, osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, ministar informacija Boris Bratina, ministar za javna ulaganja Darko Glišić, i ministarka rada, boračkih i socijalnih pitanja “Zavetnica” Milica Đurđević-Stamenkovski. Na početku proslave se pojavio i predsjednik Srbije sa kojim se slikao glavni pjevač te večeri. Umjesto pjesama o Hristu i božićnoj tematici gledaoci su mogli slušati pjesme Vrati se vojvodo na Dinaru ponovo, Gledaj majko za četnika da me daš, Spavaj dete – četnici će tebe da osvete… . Kao krem na torti se zapjevalo i “Turkinja se pred džamijom klela, da je samo Srbina volela” uz obilatu svinjetinu i alkohol “slavljenika” i tobožnjih vjernika SPC-a. Pjevao im je Dragan Ašanin, osuđeni kriminalac koji je 1994. godine ubio djevojku od 18 godina i za to dobio 11 godina zatvora. Opozicija u Srbiji je primijetila da se četnički pjevač i kriminalac savršeno uklapa u profil ljudi sadašnjeg režima.
Malo prije hrvatske bronze u rukometu, srpska vaterpolo reprezentacija je osvojila evropsko zlato po četvrti put – što je svakako vrijedno pohvale. Osim prijema kod šefa režima i patrijarha ovoga puta država nije organizovala svečani doček vaterpolista ispred skupštine grada. Možda je procijenjeno da nije politički trenutak zbog ostataka Ćacilenda i sveopšte situacije u zemlji. Tokom ranijih dočeka srbijanskih sportista redovno su pjevane nacionalističke pjesme.
U Srbiji nema ni jedne opštinske ili druge vlasti koja će se javno suprotstaviti novom naletu desničarskog primitivizma i tzv. srpskog sveta. Vlast braće Vučić priprema i uklanjanje nepodobnih tužilaca i sudija koji se usuđuju raditi po zakonu i savjesti. I studenti u blokadi se sve više okreću nacionalnom diskursu i proslavama srbijanskih nacionalnih praznika.
Primjer grada Zagreba i njegovih građana je, na žalost, samo izuzetak u matrici koja proizvodi balkanske bjesove.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

HAPŠENJE ACA ĐUKANOVIĆA: (De)montiranje
OSOVINA VUČIĆ – RAMA I EU: Signali Crnoj Gori
NOVA KRIZA U PARLAMENTU: Gospodarenje službama ili EU
Izdvajamo
-
DRUŠTVO2 sedmiceBUDVA: SRUŠENA KUĆA DOKTORA IVA ĐANIJA POPOVIĆA: Lokalni urbanista gradi soliter od osam spratova
-
Izdvojeno4 sedmiceDOMAĆI SNIMCI, EPSTINOVI FAJLOVI I DRUGE PRIČE: Opasno oružje
-
Izdvojeno4 sedmiceSLUČAJ LJILJE RAIČEVIĆ, PROFESORICE SREDNJE MEDICINSKE ŠKOLE: Procesi i poruke
-
DRUŠTVO4 sedmiceZABUNA OKO NOVE UREDBE MINISTARSTVA JAVNE UPRAVE: Donijeli novu, a važi i stara
-
DRUŠTVO3 sedmiceLEX SPECIALIS ZA PODRUČJE BOKE KOTORSKE: Moratorijum na gradnju objekata u zaštićenom području
-
Izdvojeno4 sedmiceNOVI ANTIKOROPCIJSKI VAL U KINI: Je li to znak geopolitičke turbulencije?
-
Izdvojeno4 sedmiceTRAMPOVA POLITIKA SILE I REAKCIJE: Učinci manufakture unutrašnjih i spoljnjih neprijatelja
-
Izdvojeno1 sedmicaSINOD SPC KAO AGENTURA VUČIĆEVOG REŽIMA: Sprema li se smjena Joanikija
