Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Bez mnogo nade

Objavljeno prije

na

Da smo  viđeli premijera Krivokapića  da onako breči Milu Đukanoviću, to bi bio pouzdan znak njegove odlučnosti, ali breka na direktore škola je bila znak ozbiljne slabosti. Prijeteći podignuti prst otkriva kako nije pripitomio autoritarca u sebi, ako je to uopšte i pokušavao

 

MONITOR:  Predsjednik Milo Đukanović  je potpisao zakone koje je prethodno odbio da potpiše, a u međuvremenu je između njega i nove vlasti postignut i dogovor oko opoziva ambasadora. Konstatovano je da je ,,kontinuirana i otvorena komunikacija preduslov uspješne kohabitacije”. Neki novi vjetrovi?

VUKOVIĆ: Đukanović će manevrisati đe god bude imao prostora za to, osvježavajući svoj autoritet i budeći nadu partijskom članstvu i pristalicama. Kao iskusan političar, svjestan međunarodnog konteksta, paziće da ne napravi nijednu grešku koja bi ga kompromitovala na adresama gdje je dugo uživao povjerenje.

MONITOR: Kako vidite ishod Kongresa DPS –a i sveopštu situaciju na opozicionoj sceni?

VUKOVIĆ: Vidim ga kao pokušaj botoksiranja omlohavljenog partijskog hardvera u kojem se i dalje nalazi prevaziđeni softver, inficiran virusima kvazipatriotizma. Đukanovićev DPS je profućkao šansu koju mu je ponudila istorija i negova dalja sudbina će biti slična onoj kockara koji nije umio na vrijeme ustati iza stola.

Ostatak opozicije su politički statisti koji tumaraju scenom, trenirajući strogoću.

MONITOR: A premijerove prijetnje prosvjetarima?

VUKOVIĆ: Da smo ga viđeli da onako breči Milu Đukanoviću, to bi bio pouzdan znak njegove odlučnosti, ali breka na direktore škola je bila znak ozbiljne slabosti. Prijeteći podignuti prst otkriva kako nije pripitomio autoritarca u sebi, ako je to uopšte i pokušavao.

MONITOR: Promijenila se vlast, ali da li se mijenja način vladanja?

VUKOVIĆ: Kratak je period da bi se moglo pouzdano reći da li će biti kvalitativnih promjena u načinu vladanja. Ta kvalitativna promjena bi, u stvari, trebala da znači da se više ne vlada, nego da se upravlja odgovorno javnim poslovima i društvenim dobrima. Najveći dio ekipe koju je sada zapalo da bude na vrhu mi ne uliva nikakvu nadu. Naprotiv.

MONITOR: Evo je  150 godina crnogorskog novinarstva. Kakvih je to vijek i po?

VUKOVIĆ: Čini mi se da se nemamo bog zna čime pohvaliti, osim da smo, eto, vijek i po dio društava koja koriste novinarstvo kao formu društvene komunikacije. Kad kažem da se nemamo čime pohvaliti ne želim da obezvrijedim nijedan negdašnji ili sadašnji pojedinačni ili kolektivni napor da se u Crnoj Gori ozbiljnije zapati novinarstvo koje će biti u službi javnog interesa i saveznik emancipatorskih stremljenja i praksi. Želim, međutim, da istaknem to da crnogorsko novinarstvo još nema referentnu tačku čiju vrijednost niko ne bi smio da dovodi u pitanje, niti nacionalni autoritet u ovoj oblasti kome bi svako skidao kapu. Poslije 150 godina novinarstva, mi nemamo nacionalnu novinarsku nagradu koju bi svi jednako cijenili i priželjkivali. Mi nemamo instituciju na čiju bi se arbitražu mogli svi pozvati, nezavisno od naših ljudskih i strukovnih podjela i omraza. Novinarstvo u Crnoj Gori se, u cjelini gledano, još nije emancipovalo do stepena koji ga čini slobodnom profesijom u službi javnog interesa i običnih ljudi.

MONITOR: Šta je danas za slavlje?

VUKOVIĆ: Slave se podvizi, uspjesi, dosezanje zrelosti… Ne vidim ništa od toga. Više bih volio da umjesto slavlja ozbiljno razgovaramo o tome ko smo i kakva je naša uloga u aktuelnom crnogorskom društvu. Prije petnaestak godina smo u Institutu za medije, tada krovnoj medijskoj organizaciji, za Dan novinara organizovali dvodnevne debate na kojima smo uspijevali da okupimo sve relevantne ljude iz medija. Sada su te debate još više nužne, ali se bojim da niko nema autoriteta da ih organizuje.

MONITOR: A šta nije?

VUKOVIĆ: Kad skrajnem pogled sa slavljeničkih margina, vidim neriješene slučajeve napada na novinare i imovinu medija, vidim sve lošije ocjene kvaliteta ovdašnjih medija koje izriču autoriteti iz inostranstva, vidim rast kvantiteta, a pad kvaliteta, puno mladih ljudi koji su studirali novinarstvo, a ne mogu da nađu posao ili rade za mizerne novce,  javnu nacionalnu televiziju koja je u službi partikularnih političkih interesa…

MONITOR: Media centar, Centar za istraživačko novinarstvo i Institut za medije Crne Gore dostavili su predsjedniku Vlade i Skupštine inicijativu za hitne izmjene Zakona o RTCG-u. Zašto te izmjene moraju biti hitne?

VUKOVIĆ:  Hitnost je ovdje nužna preventive radi, jer ako se ne pristupi izmjenama lani donesenog Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG mora se ući u proceduru izbora novih članova Savjeta RTCG-a. Media centar smatra (a dobili smo podršku od Instituta za medije i CIN-a) da način izbora Savjeta RTCG-a predviđen važećim zakonom ostavlja odriješene ruke političarima u Skupštini Crne Gore da biraju, a to im ne treba dozvoliti. Principijelno gledajući, nije važno da li većinu koja bira Savjet RTCG-a čini DPS i njegovi kooalicioni patneri ili aktuelna parlamentarna većina. Važno je da Savjet RTCG-a ne smiju da biraju političari, već one grupacije koje su zakonom prepoznate kao autentični predstavnici određenih segmenata društva. Mogu političari u parlamentu biti najbolji mogući i najsenzibilisaniji za ono što je javni interes u sferi informisanja, ali se radi o tome da se mora naći model odlučivanja koji će biti maksimalno zaštićen od upliva partijskih politika, a koji će, na drugoj strani, doprinijeti afirmaciji civilnog sektora i njegove odgovornosti kada je u pitanju javni interes. Na parlamentu je da, kao formalni osnivač RTCG-a, nadzire zakonitost procedure izbora, a ne da bira Savjet nacionalnog javnog emitera.

MONITOR: Od 2003. do danas uslijedilo je više izmjena zakona o RTCG-u, ali još nijesmo dobili javni servis. Koliko su za to važni zakoni, a koliko adekvatna kultura, pa i politička?

VUKOVIĆ: Kada je o zakonima riječ, oni su pogoršavani od 2003. godine na ovamo, a onaj prvi i najliberalniji u pogledu izbora članova Savjeta je kršen cijelo vrijeme a da niko to nije spriječio. Zakonski okvir je važan zato što se njime motiviše ili demotiviše na stvaranje odgovarajuće klime i atmosfere. Nijedna se politička moć neće odreći mogućnosti da kontroliše medije na direktan ili indirektan način, jer time želi da oslabi izuzetno bitnu kontrolnu funkciju medija. Zato je važno ruke te moći što više udaljiti od javnih medija.

MONITOR: Kako vidite medijsku sliku nakon 30. avgusta. Vlast se promijenila, a mediji?

VUKOVIĆ: Kada su mediji u pitanju, ništa se bitno nije desilo. Doduše, ovo je moj impresionistički uvid u postizbornu medijsku stvarnost, tako da ocjenu izričem s rezervom.

MONITOR: Prošle sedmice na društvenim mrežama pojavila se karikatura kojom se kao žena  ponižava ministarka kulture Vesna Bratić. Vaš komentar?

VUKOVIĆ: Vidio sam taj uradak i moram odmah da kažem kako se to ne može nazivati karikaturom. To je nacrtana vulgarna i uvredljiva psovka na račun jedne žene koja trenutno obnaša jednu važnu političku dužnost. Psovka je legitiman izraz nečijeg emotivnog odnosa prema nečemu ili nekome, ali ona nije ni humoristična ni satirična forma. Karikaturom se izlaže podsmjehu i osudi nešto što je društveno problematično i štetno. Onaj koji psuje i vrijeđa samoga sebe izlaže javnom sramoćenju, a ne onoga kome su upućne uvrede i psovke.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo