Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ekstazi ne zaobilazi Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Kada je polovinom prošle godine specijalno tužilaštvo Srbije podiglo optužnicu protiv doktora Milana Zarubice zbog organizovanja kriminalne grupe radi proizvodnje i šverca sintetičkih droga, tada se doznalo da je dr Zarubica narkotike namjeravao da proda dvojici crnogorskih državljana, koji bi ih dalje transportovali na daleko tržište Australije. Ko će učiniti kome, ako ne svoj svome. Milan Zarubica (43), koji ima najbliže familijarne korijene u Beranama i Nikšiću, pronašao je, između ostalih, i zemljake koji bi mu pomogli u ovom velikom prekograničnom švercu.

Prema Monitorovom izvoru iz crnogorske policije dr Zarubica je bio jedan od najvećih proizvođača sintetičkih droga na Balkanu.

„Ovaj čovjek je razvio veliki posao. Njegove laboratorije, odnosno fabrike, bile su značajnih kapaciteta.”

Prema navodima optužnice koju je podiglo srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal, Zarubica je planirao da drogu, osim dvojici Crnogoraca, prodaje i albanskim mafijašima u Makedoniji.

Tako su, osim njega, kao članovi grupe optuženi Jovica Kanazir Frka (33), Goran Lazović (54), Slobodan Gmizić Jaza (35), Marko Županjac (35), Jovan Drča Prle (45), Dragana Karapešev (27), Jovica Drobnjak (38) i Isamedin Azizi (52). Društvo skupljeno sa svih strana – bratstvo i jedinstvo kriminogenih osoba sa raznih potjernica.

Prenoseći sadržaj optužnice Blic je pisao da je ovaj ljekar iz zatvora organizovao grupu još 2010. godine, koja je radila sve do njenog hapšenja, 11. maja 2011. On je tada imao tretman tzv. slobodnjaka u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, što znači da je mogao da izlazi. Zarubica je 2005. osuđen na jedanaest godina zbog proizvodnje sintetičke droge.

Ipak nije odustajao. Plan mu je ovog puta bio da u preduzeću Varan Chemicals, čiji je suvlasnik, optuženi doktor Goran Lazović, tadašnji šef Intenzivne njege za maksilofacijalnu traumatologiju Urgentnog centra Kliničkog centra Srbije, proizvodi drogu.

,,Doktor ekstazi”, kako su Zarubicu prozvali, sa Kanazirom, koji je ranije bio osuđen zbog oružja, i Drčom, koji je bio zaposlen u komandi Žandarmerije, dopremio je laboratorijsku opremu iz radionice u Kovilju u preduzeće Varan Chemicals u Ugrinovcima.

Županjac i Gmizić optuženi su da su bili u pogonima i proizvodili drogu, a policajac Drča da je organizovao obezbjeđenje fabrike.

Najveći dio proizvedenih tableta trebalo je da završi na australijskom tržištu, a u kontaktu sa potencijalnim kupcima Zarubica je koristio šifrovane nazive „kredit” i „nekretnine”. Kao kupci se navode izvjesni crnogorski državljanin, član grupe Australija, i jedan državljanin Makedonije koji je već u Srbiji osuđivan zbog proizvodnje sintetičke droge.

Zarubica i njegova grupa trebalo je da isporuče drogu u Crnu Goru.

U ime primaoca, pregovore sa Zarubicom vodio je čovjek koji mediji označavaju kao Advokat, koji je 1. marta prošle godine stigao avionom iz Podgorice u Beograd, gdje su ga sačekali Zarubica i Jovan Kanazir (33). Dogovoreno je da Zarubica isporuči 120.000 tableta amfetamina, a crnogorski partner da plati 10.000 eura za nastavak proizvodnje.

Neki srpski mediji su prenijeli informaciju da je Uprava zatvora u Sremskoj Mitrovici namjerno dala status slobodnjaka dr Zarubici, što znači da je mogao da izlazi na produžene vikende. Njegovi izlasci su bili praćeni od Službe za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK), koja mu je poslije dužeg nadzora u maju stavila lisice na ruke, kao i njegovim ortacima. Protiv njihovih potencijalnih kupaca iz Crne Gore i Makedonije u Srbiji za sada nijesu podignute optužnice.

,,Zarubičin kupac iz Crne Gore nije nepoznato ime, protiv njega je australijsko savezno tužilaštvo još sredinom 2009. podiglo optužnicu zbog sumnje da je bio organizator šverca 44 kilograma ekstazija” – prenijeli su mediji u Srbiji.

Zbog ovog šverca u Pertu, u Australiji, u proljeće 2010. osuđeni su Srbi Radeta Ljuboja (61) na 25 godina, Dejan Medan (31) na 14, i na po 15 godina Dimitros Papadimitru (43) i Fabijen Kvejd (34), olimpijac u tekvondu. Tužilac Džulijan Bredok tvrdi da je čovjek koji je bio koordinator uvoza droge zaplijenjene u Sidneju, napustio Australiju 2004. i da živi u Crnoj Gori, odakle ne može biti izručen jer ne postoji sporazum o međusobnom izručenju.

Sintetičke droge su na drugom mjestu najviše konzumiranih narkotika širom svijeta, poslije marihuane, ispred heroina i kokaina, saopštila je Agencija UN za borbu protiv droge i kriminala (UNODC).

Agencija UN je upozorila da je ova vrsta droga veoma opasna, ali da privlači manje pažnje od heroina i kokaina.

,,Pristupačnih cijena i jednostavne za proizvodnju, droge ATS su privlačan izbor za milione korisnika u svim djelovima svijeta i pružaju kriminalcima mogućnost ulaska u novo i neistraženo tržište. Za razliku od droga biljnog porijekla, poput opijata i kokaina, sintetičke droge mogu se proizvoditi bilo gdje, s malim početnim kapitalom kriminalaca”, upozorio je šef agencije Jurij Fedotov.

Količina zaplijenjenih narkotika ATS u jugoistočnoj Aziji ukazuje na trend dramatičnog porasta: dok je 2008. godine zaplijenjeno 32 miliona tableta metamfetamina, prošle godine je zaplijenjeno 133 miliona. Proizvodnja amfetamina naglo je povećana u zapadnoj Africi i Latinskoj Americi, dok je u Evropi i istočnoj i jugoistočnoj Aziji u porastu trend ubrizgavanja ATS injekcijama, čime se povećava opasnost od zaraze virusom HIV.

Monitorov izvor iz crnogorske policije objašnjava da je najveći proizvođač sintetičkih droga u Evropi Holandija, ali da kriminalne grupe sa naših prostora ove droge krijumčare iz Turske i Bugarske.

,,Šverc ekstazija iz Turske ide preko Novog Pazara, Rožaja, Prijepolja do Sarajeva. Osim ove grupe, na Crnu Goru su naslonjene još dvije grupe, iz Doboja i Dervente. Kod ove grupe je prilikom hapšenja pronađena znatna količina sintetičke droge, ali i oružja koje je trebalo da ide prema Kosovu preko Crne Gore”, objašnjava naš policijski izvor.

Prema njegovim riječima ,,sintetikom” se bavi i jedna kriminalna grupa u Splitu kao i u Zadru.

,,Na Kosovu, zbog velikog prisustva heroina i kokaina, sintetičke droge su zanemarljivo prisutne, ali kosovski kriminalci rade sa ekstazijem u Italiji, Njemačkoj i drugim zapadnoevropskim zemljama”, kaže izvor iz policije.

Naš izvor tvrdi da nije poznato da u Crnoj Gori eventualno postoji fabrika ili laboratorija za proizvodnju sintetičkih droga, ali je da je naša država značajno tranzitno područje i za ovu vrstu narkotika. U ukupnom švercu narkotika kroz Crnu Goru, sintetičke droge učestvuju sa sedam do deset odsto, a u šverc kroz našu državu uključene su brojne kriminalne grupacije koje rade sa drugim drogama, i kojima „sintetika” dođe nekako usput, ali očigledno nije i beznačajna.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo