Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Žmurke sa kriminalom

Objavljeno prije

na

Nije u Crnoj Gori uvijek lako, gledajući kakve stvari jesu, sjetiti se kakve bi trebale da budu. Uzmimo državno tužilaštvo sa Rankom Čarapić na čelu. Prema Ustavu i Zakonu o Državnom tužiocu ,,državni tužilac vrši poslove gonjenja učinilaca krivičnih djela i drugih zakonom utvrđenih kažnjivih djela…”. U stvarnosti, Vrhovna državna tužiteljica bavi se svojim poslom – ponekad. Što sitniji lopov, to veća mogućnost da će završiti u zatvoru. U Zakonu još piše da se funkcija državnog tužioca ne smije vršiti ni pod čijim uticajem i niko ne smije da utiče na državnog tužioca u vršenju njegove funkcije. Šetaju, eto, recimo, predsjednica Vrhovnog suda, njena drugarica advokatica i Vrhovna državna tužiteljka Goricom. Ne samo da Ranka Čarapić ne smije biti pod njihovim uticajem, nego ni dvije drugarice ne smiju da utiču na nju. Situacija je jasna.

Stižu ovih dana na naplatu milioni koje je potrošio Oleg Deripaska s društvom, a vratiće ih građani Crne Gore. Tih đavoljih milona ukupno je 132. Kad su prije dvije godine iz Pokreta za promjene tražili da se pokrene istraga i ugovor o poravnanju između ruskog suvlasnika KAP-a i države poništi, jer je štetan za državu, Ranka Čarapić je bila ko zapeta puška. ,,Provjerićemo inicijativu, preduzećemo sve što bude trebalo. Koliko će trajati, ono što je uvijek sporno, postupak i provjere to naravno zavisi od složenosti provjera”.

Očigledno je bilo previše složeno.

Tužilaštvo je u ovoj zemlji glavni razlog što se političari prema ogromnim direktnim štetama koje su proizveli odnose kao da su, recimo, obukli odijelo koje im se ne slaže sa kravatom. Najistrajniji su u toj disciplini prvaci SDP-a. Kad prođu godine i potroši se šta se imalo, oni hrabro kroče i kažu kako je neki posao ,,greška” i kako su, uostalom, njihovi ministri bili protiv njega. Niko nije odgovoran, niko kriv iako se zna i ko je KAP prodavao i ko se poravnavao. Prodaju KAP-a potpisali su Branimir Gvozdenović, potpredsjednik Vlade, Asim Telaćević, direktor Fonda za razvoj, Branimir Bojanić, direktor Zavoda za zapošljavanje, Radoje Žugić, direktor Fonda PIO. Poravnao se ministar ekonomije Branko Vujović. Ništa nije imala da ih pita Ranka Čarapić.

Iz MANS-a su ovih dana ocijenili da je krajnje vrijeme da vrhovni državni tužilac Ranka Čarapić konačno ispita motive i odgovornost Mila Đukanovića, Branimira Gvozdenovića, Igora Lukšića, Branka Vujovića, Vladimira Kavarića, ali i drugih koji su ,,dizali ruke za problematične odluke” u privatizaciji KAP-a.

Inače, bilo bi pošteno da Vrhovna državna tužiteljka bar pola plate daje MANS-u. Oni joj lijepo prikupe materijal, pa ona probere. Kad je pravo vrijeme ponešto se i iskoristi. Kao u slučaju Zavale koji je dugo čučao nacrtan u tužilaštvu, pa aktiviran kad je trebalo zbog viših partijskih poslova.

Istraga oko Zavale počela je 2008., istovremeno kad i oko Prve banke. Dvije godine kasnije Ranka Čarapić je objašnjavala kako su oba slučaja pri kraju. ,,Tražimo još neke informacije još neka pojašnjenja, vjerujem da ćemo i povodom Prve banke biti u prilici da brzo donesemo odluku”.

Prva banka je isparila.

Ovih dana MANS je podnio krivične prijave za organizovani kriminal protiv više bivših i sadašnjih visokih javnih funkcionera zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj u korist kompanija koje su pod kontrolom grčkog biznismena Viktora Restisa, na štetu javnog interesa i budžeta Crne Gore. Tu su razni ministri turizma Predrag Nenezić i Branimir Gvozdenović, Predrag Sekulić, i još cijeli red zaslužnika. Više je nego osnovana sumnja da Ranka Čarapić neće mrdnuti.

Naša tužiteljica, doduše, radi kad neko sa strane obavi posao i još je lijepo zamoli . Teškom mukom je naša država, na čelu sa tužiteljicom, prepoznala da nije baš sve u redu sa poslovanjem braće Šarić. Objašnjavali su nam i kako to nijesu naša posla i kako Srbija neće da nam kaže u čemu je problem, i kako naš Ustav ne dopušta da naše kriminalce izručujemo i da je sve skupa napad na Crnu Goru. Ustav mijenjali nijesmo, ponekoga smo morali da izručimo, ali tad je tužiteljica ćutala.

Druga je stvar, što, kad hoće, Ranka Čarapić zna kako treba. Kad je odlučeno da privremeno bude oduzeta imovina Duška Šarića i Jovice Lončara, objasnila je: ,,Nesklad između legalnih prihoda koje su Šarić i Lončar i pravno lice Mat compani'ostvarili od 2006. do 2010. godine i imovine koju posjeduju kao fizička lica ili su je prenijeli na pravno lice Mat compani, ukazuje da postoji osnov sumnje da je imovina stečena nezakonito”. Pitanje je bi li u ovoj zemlji ostao kamen na kamenu, kad bi, nekim čudom, tužilaštvo krenulo da redom uočava ovakvu vrstu nesklada.

Ili, kad bi se osvrnulo na susjedstvo. Županijsko tužilaštvo u Zagrebu nedavno je podiglo optužnicu protiv bivšeg šefa uprave Hrvatske elektroprivrede Ivana Mravka za slučaj prodaje jeftine struje mostarskom kombinatu Aluminij. U optužnici je, prenosi RFE, napisano da je spornim ugovorom Hrvatska elektroprivreda oštećena za oko 90 miliona eura. U Hrvatskoj je istraga o jeftinoj preprodaji struje Aluminiju okarakterisana kao jedna od najvećih afera. Osim Ivana Mravka, direktora HEP-a, na optuženičkoj klupi uskoro bi se mogao naći i nekadašnji premijer Hrvatske Ivo Sanader, po čijem je zahtjevu Mravak radio, ali i rukovodstvo auminijskog kombinata.

Zakon, naravno, reguliše i pitanje – šta sa državnim tužiocem koji ne radi svoj posao. Postoje disciplinske mjere i umanjenje zarade do dvadeset odsto, a propisan je i način na koji se državni tužilac razrješava dužnosti. Recimo, ako ,,nestručno i nesavjesno vrši tužilačku funkciju”. Predlog za utvrđivanje odgovornosti državnog tužioca ili zamjenika podnosi se Tužilačkom savjetu.

Onda dođe dio u kojem se čovjek mora grohotom nasmijati: predlog za razrješenje Vrhovnog državnog tužioca podnosi ministar pravde. U ovom slučaju Duško Marković za Ranku Čarapić. Eto naučne fantastike.

Svi oni koji ovih dana insistiraju da državni tužilac uđe u KAP, Željezaru, Elektroprivredu, zapravo bi trebali da krenu sa druge strane. Da, za početak državni tužilac uđe kod državnog tužioca. Ali, to se, za sada, neće desiti. Najnovija izjava premjera Lukšića pokazuje da je vrhovna tužiteljica ispunila njegova očekivanja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana

 

Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.

Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.

Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.

Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.

„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.

On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.

„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.

On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUTKINJA IVANA BECIĆ PRIHVATILA JEMSTVO KOREANSKOG „KRIPTO MOGULA“: Preko kripto love do slobode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici treba da odluči o žalbi tužioca Harisa Šabotića, kako bi sudsko rješenje o prihvatanju kaucije za korejske biznismene Do Kvona i Chand Juna postalo pravosnažno. Sudovi SAD, Južne Koreje i Singapura, gdje je bilo sjedište TerraLabsa, optužili su korejskog kripto magnata za multimilionsku prevaru sa hartijama od vrijednosti. Interpol je u septembru prošle godine raspisao crvenu potjernicu za Do Kvonom

 

Južnokoreanac Do Hjeong Kvon jedan je od osnivača i izvršni direktor firme TerraLabs, iz koje su potekle dvije nekada popularne kriptovalute Terra i Luna. Firma je funkcionisala i rasla sve do maja prošle godine, kada su njihove cijene pale skoro na nulu. Do Kvon je toliko bio popularan u svijetu kripto biznisa da je u svjetskim medijima dobio status „kripto mogula“, a magazin Forbes ga je 2019. godine istakao kao vodećeg mladog lidera u kategoriji finansije i rizični kapital.

Pad vrijednosti njegovih kriptovaluta pogodio je šire kripto tržište i većina sličnih internet novčanica doživjela je pad. Procjenjuje se da je kripto industrija izgubila 42 milijarde dolara, dok su mnogi investitori kompanije TerraLabs ostali bez životne ušteđevine. Sudovi Sjedinjenih Američkih Država, Južne Koreje i Singapura, gdje je bilo sjedište TerraLabsa, optužili su korejskog kripto magnata za multimilionsku prevaru sa hartijama od vrijednosti. Zbog optužbi za kriminalno udruživanje Interpol je u septembru prošle godine raspisao crvenu potjernicu za Do Kvonom.

Iako je tvrdio da ne postoji nadležnost država za „imovinu na internetu“, Do Kvon se dugo krio po svijetu. Nakon gotovo godinu, u martu, isplivao je u Crnoj Gori, i   na podgoričkom aerodromu uhapšen sa lažnim pasošima i pod drugim imenom.

Američki sudski organi su nedugo nakon hapšenja podigli optužnicu protiv korejskog biznismena, dok su interesovanje za njega izrazili i Singapur i Južna Koreja, čije optužnice odavno čekaju Do Kwona. Međutim, ministar pravde Marko Kovač kazao je da će se korejski državljani Do Kvon i njegov dugogodišnji poslovni suradnik Hon Čand Jun, takođe uhapšen na aerodromu sa lažnim ispravama, izručiti tek nakon što se protiv njih okončaju sudski postupci u Crnoj Gori.

Pred Osnovnim sudom u Podgorici je prošle sedmice počelo suđenje Koreancima zbog falsifikovanja službene isprave. Osnovni tužilac Haris Šabotić podigao je optužni predlog, u kojem se sumnjiče da su falsifikovali pasoš Kostarike, kao i pasoš i ličnu kartu Belgije. Koreanci su se izjasnili kao nevini i ponudili po 400.000 eura jemstva, kako bi ih sud pustio da izađu iz zatvora.

Njihov pravni zastupnik – advokat Branko Anđelić tražio je da se ublaži mjera nadzora, tako što bi im se odredio kućni pritvor. Do Kwon i Chand Jun garantovali su da neće napuštati stan, da će se javljati nadležnom organu i da će se odazivati na svaki poziv suda. Tokom suđenja bi boravili u aprtmanu, koji je registrovan na podgoričku firmu Dalla Nonna čiji je vlasnik Anđelićeva supruga.

„Jednostavna odluka za sudiju. Moji klijenti nemaju namjeru da nigdje bježe, prosto njihov život nije kriminalan i u svjetlu ovakvih dokaza njima nije u interesu ništa sem istine i potvrde njihove odbrane da pasoši nisu falsifikovani“, rekao je Anđelić Vijestima.

Sutkinja Ivana Becić prihvatila je jemstvo Južnokorejaca dan nakon sudskog ročišta. Tužilac se žalio na ovu odluku, pa će Do Kvon i njegov saradnik u zatvoru ostati dok rješenje suda ne postane pravosnažno.

Šabotić se jemstvu protivio i na ročištu. Tada je rekao da je ponuda neuvjerljiva i da ponuđeni iznos neće garantovati njihovo prisustvo u Crnoj Gori, kada se zna o  o kakvom profilu biznismena je riječ. Obojica su tvrdili da će njihove žene uplatiti jemstvo i da su srednjeg imovnog stanja. Chand Jun je, međutim, sudu rekao da je „težak“ otprilike pet miliona eura, dok Do Kvon o svom imovnom stanju nije želio da govori u prisustvu medija.

„Za ovim licima su raspisane dvije Interpolove crvene potjernice i uhvaćeni su na aerodormu prilikom pokušaja da napuste zemlju. Protiv njih se vode krivični postupci u drugim državama, pa ne vidim ništa što ih veže da ostanu u državi. Garancije koje pominju me nijesu uvjerile“, kazao je Šabotić.

Tužilaštvo nije odgovorilo na pitanja Monitora. Prema nezvaničnim podacima našeg lista, tužilac je sve šta je rekao pred sudom detaljnije obrazložio u žalbi na sudsko rješenje o prihvatanju jemstva. U rješenju navodno nije precizirano kako će jemstvo biti uplaćeno, niti je precizirano da kripto biznismeni ne smiju napuštati stan. Takođe, nije pojašnjeno kojim će se mjerama nadzora obezbijediti prisustvo korejskog dua – da li će biti praćeni posredstvom nanogice ili će prostorije obezbjeđivati policija.

Osnovni sud u Podgorici tvrdi da je uz prihvaćeno jemstvo korejskim državljanima određena i mjera nadzora – zabrana napuštanja stana. Napominju da se na navedeno rješenje žalilo Osnovno državno tužilaštvo.

„S tim u vezi, sud je cijenio da jemstvo uz izrečenu mjeru nadzora, kao mjeru prisustva okrivljenih i za nesmetano vođenje postupka, u znatnoj mjeri supstituiše pritvor“, navodi se u odgovoru suda na pitanja Monitora.

Oni su, međutim, kazali da nijesu nadležni za sprovođenje mjere nadzora, već je to u nadležnosti Uprave policije. Odgovorili su i da još nijesu odlučili o vraćanju predmeta korejskim državljanima koje je tražila odbrana.

Do Kvon i Chang Jun traže da im se vrate svi predmeti koji su „privremeno oduzeti“ prilikom hapšenja, a koji se ne nalaze u spisima krivičnog predmeta koji se vodi pred podgoričkim Osnovnim sudom. U spisima ovog predmeta nalaze se samo lična dokumenta i putne isprave, dok su dodatno oduzeti drugi dokumenti, lap-topovi, mobilni telefoni i druga oprema. Svjetski mediji pišu da bi na tim uređajima mogla da se nalazi vrijedna imovina korejskih biznismena u kriptovalutama. Sud je prihvatio predlog odbrane da se zvanično, posredstvom međunarodne pravne pomoći, Kostarika i Belgija pitaju da li su pasoši falsifikovani. Tužilac je na ročištu kazao da bi to bespotrebno odužilo proces, s obzirom da su svi dokazi sadržani u prepiskama podgoričkog Interpola, Europola i policije San Hozea (Kostarika). Sud je prihvatio predlog advokata Anđelića. Anđelić nije odgovarao na pozive i poruke novinara Monitora.

Za ovaj slučaj do sada su se interesovali mediji od Južne Koreje do Sjedinjenih Američkih Država. Gotovo svi biznis portali, novine i magazini pišu o uhapšenom kripto mogulu. Crna Gora je dospjela na naslovnice svjetskih finansijskih magazina i portala. Na žalost, ne zbog državne ekonomije.

 

Nikola Jovanović: Kako Koreancima sloboda, a Božoviću zatvor?

Predsjednik Skupštine opštine Budva Nikola Jovanović (DF) pitao je kako je moguće da je državljanima Južne Koreje omogućeno da se brane sa slobode, a da se predsjedniku Opštine Milu Božoviću određuje pritvor do dva mjeseca. Predsjednik budvanskog DF-a uhapšen je 13. aprila, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, zbog optužbi da je stvorio kriminalnu organizaciju, a sumnjiče ga i da je učestvovao u najmanje tri transporta kokaina.

„Istovremeno se odlukom Višeg suda predsjedniku Opštine Budva određuje pritvor do dva mjeseca i ne prihvata se odluka SO Budva i peticija preko 4.000 građana da mu se odredi blaža mjera obezbjeđenja. Lica koja su puštena da se brane sa slobode su uhapšena prilikom pokušaja napuštanja Crne Gore sa lažnim dokumentima, dok se Milo Božović nalazio u svom porodičnom domu. Izgleda da je najveći problem što je za pet godina napuštao Crnu Goru uglavnom službeno, 55 puta, i svaki put se vraćao u Budvu, gdje živi i obavlja funkciju predsjednika“, naglasio je Jovanović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NADLEŽNI OPET GLUVI NA PORODIČNO NASILJE: Ničija briga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija prošle sedmice nije reagovala na prijavu porodičnog nasilja, a sudeći prema navodima nevladinih i međunarodnih organizacija – to nije izolovan slučaj

 

Porodični ručak prekinula je neobična buka i galama. Oko zgrade je gradilište pa je nekada teško prepoznati da li se čuju zvuci od vani ili iz hodnika. U jednom trenutku čulo se kako muškarac viče na žensku osobu koja je plakala i molila da se smiri. Muškarac je djelovao prijeteći i bezumno, jedva su se mogle razaznati riječi koje je izgovarao, ali se čuo plač i preklinjanje žene. Izašao sam sa suprugom u hodnik, ali nisam mogao jasno identifikovati odakle dolazi buka. Sada sam već jasno čuo zvuk koji nastaje pri udaru dlana po koži.

Osjetio sam se bespomoćno i odmah pozvao 122, dežurni broj Uprave policije za prijave kršenja zakona. Javio se muškarac – po glasu bih rekao u zrelijim godinama. Objasnio sam da čujem udarce i vrisku, i da je po srijedi najvjerovatnije porodično nasilje zbog čega treba da pošalju patrolu i provjere. Nijesam se predstavljao kao novinar, smatrajući da će poziv zabrinutog građanina biti dovoljan.

„Odakle znate da je riječ o porodičnom nasilju?“, upitao je sumnjičavo službenik s druge strane slušalice.

Ponovio sam da čujem viku i plač, koji su se pojačavali u tom trenutku, čuo sam zvuk padanja predmeta na pod, čuo sam udarce i čuo sam prijetnje. Uhvatio sam sebe kako se ponavljam i pokušavam da naglasim koliko je strašno, ne bih li dobio patrolu. Ali mi nije djelovalo kao da me službenik shvata ozbiljno.

„Ajde vidjećemo da pošaljemo nekog“, odgovorio mi je i pozdravio me.

Nakon toga se već čuje lomljava, a još ne možemo sa hodnika da utvrdimo odakle. Znali smo samo da dolazi iz našeg hodnika. U trenutku nemoći viknuli smo da smo pozvali policiju i da će brzo doći patrola.

Čim smo to izgovorili, zvuci su se utišali. Niko nije izlazio na hodnik. Ništa se više nije čulo. Sati su prolazili, policije nije bilo. Niko me nije zvao iako sam ostavio svoje podatke. Do danas ne znam zašto policija nije izašla.

Kao novinar, još u petak sam im poslao nekoliko pitanja – zašto niko nije reagovao na prijavu porodičnog nasilja, kome da prijavimo slučajeve nasilja i kako da reagujemo kada ih primijetimo u svom okruženju i koliko puta im je od početka godine prijavljeno porodično nasilje i koliko je puta policija izašla na lice mjesta. Ni na jedno od ovih pitanja do zaključenja broja nije odgovoreno.

Organizacija SOS linija za prijavu nasilja nad ženama i djecom više puta je kao problem navodila neadekvatnu reakciju policije. U tom udruženju tvrde da su i oni imali iskustva da nakon prijave u svojstvu građana policija ne izađe na teren, što se nije dešavalo kada organizacija prijavljuje nasilje.

„Često dobijamo pritužbe od strane građana iz mnogih crnogorskih gradova, koji svjedoče o nasilju, a koji navode da policija na poziv nije izašla na teren ili da od njih uporno zahtijevaju lične podatke, na šta nemaju pravo jer su dužni intervenisati i na anonimne prijave. Smatramo da nije dovoljno da budu edukovani samo postupajući inspektori već i službenici koji zaprimaju prijave na broju 122”, kazala je Martina Vučelić iz SOS linije Podgorica.

Na neadekvatno postupanje policije u slučajevima nasilja nad ženama u Crnoj Gori upozorio je i Amnesty International u posljednjem izvještaju. Naglašavaju da su dvije žene prošle godine ubili njihovi partneri ili bivši partneri. Komitet UN protiv torture već je dovodio u pitanje nizak nivo krivičnog gonjenja i blage kazne u slučajevima nasilja u porodici.

Prema Startegiji zaštite od nasilja u porodici najznačajnija ovlašćenja u dijelu zaštite od nasilja u porodici pripadaju policiji i Centru za socijalni rad. Policijski službenici mogu i bez naredbe suda ući u tuđi stan ili druge prostorije i po potrebi izvršiti pretresanje. Zakonske razloge za upad na privatni posjed policajac može imati ako je to neophodno radi sprečavanja krivičnog djela ili neposrednog hvatanja učinioca krivičnog djela ili radi spašavanja ljudi i imovine. Takođe, policijski službenici mogu i bez naredbe i bez prisustva svjedoka pretresti osobu  ako postoji sumnja da posjeduje oružje ili oruđe za napad ili ako postoji sumnja da će odbaciti, sakriti ili uništiti predmete koje treba oduzeti kao dokaz u krivičnom postupku.

U posljednjem izvještaju Evropske komisije konstatovano je da Crna Gora nema dovoljno servisa za podršku za žene i djecu žrtve nasilja. Istraživanje OEBS-a o percepciji psihičkog nasilja prema ženama i djevojkama u porodici i partnerskim vezama pokazuje da skoro dvije trećine građana smatra da je taj problem važan ali da nije među prioritetima. Istraživanje pokazuje da 85 posto ispitanica prepoznaje da je psihičko nasilje nad ženama i djevojkama veoma učestalo, trećina je doživjela bar jedan oblik psihičkog nasilja. Isti podaci pokazuju da 41 odsto građana smatra da je nasilje u porodici interna stvar u koju se ne treba miješati.

Prije dvije godine crnogorsku javnost potreslo je ubistvo devetnaestogodišnje Šejle Bakije. Nju je ispred porodične kuće ubio njen bivši partner Ilir Đokaj, teško ranivši njenog oca. Porodica Bakija je više puta prijavljivala nasilje i prijetnje Đokaja. Uzalud.

Dok god policija „gleda“ da pošalje nekog da reaguje na prijavu porodičnog nasilja, dok god građanin nema moć da prizove policiju ako nije novinar i aktivista, uvijek će se prijave nasilja završavati kao što se završila moja s početka priče. Rezultat vidimo po brojevima femicida u Crnoj Gori i brojki od 3000 prijava porodičnog nasilja godišnje.

 

Nasilje uvijek treba prijaviti

Da biste prijavili porodično nasilje u Crnoj Gori, po zakonu o nadležnostima najadekvatnija adresa za to je policija i dežurna linija – 122. Međutim, pored policije postoje i drugi linije za prijavu nasilja. U Crnoj Gori djeluje nacionalna SOS linija za žrtve nasilja u porodici 080 111 111 koja je besplatna, anonimna i dostupna 24 sata dnevno.

Postoji i veliki broj organizacija koje se bave porodičnim nasiljem i nasiljem nad ženama. U Podgorici djeluje nevladina organizacija Sigurna ženska kuća koja ima za cilj sveobuhvatnu podršku ženama i djeci žrtvama nasilja u porodici u Crnoj Gori kroz usluge skloništa, savjetovanja, psihološke i pravne pomoć. Broj Sigurne kuće je 069 013 321.

SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica 067 805 297.

Organizacija SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja iz Nikšića ima i SOS sklonište za žene i djecu žrtve.

Centar za ženska prava također pruža besplatnu pravnu pomoć, a dostupni su na broj telefona 020 664 193. Ženska alijansa za razvoj sa sjedištem u Nikšiću i djeluju na teritoriji Crne Gore, te pruža besplatnu pravnu pomoć i dostupni su na email: inicijativa-bfs@t-com.me.

Nevladina organizacija Bonfide Pljevlja takođe pruža sklonište za žene i djecu žrtve nasilja, a njihov broj telefona je 068 450 140.

U Crnoj Gori u svim osnovnim sudovima postoje nadležni za besplatnu pravnu pomoć za žene žrtve nasilja.

U Crnoj Gori je 2013. godine stupila na snagu Istanbulska konvencija, međunarodni sporazum Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Cilj Konvencije jeste nulta tolerancija na nasilje.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo