Povežite se sa nama

SVIJET

EVROPA U SUSRET IZBORIMA: TEST ODNOSA SNAGA: Gradnja ili razgradnja

Objavljeno prije

na

Birači EU na predstojećem glasanju za poslanike EP biće suočeni s jasnim izborom između zajedničke evropske budućnosti i vraćanja nacionalizmu. Porast populizma širom kontinenta jasno je ukazao da će to morati da se ima u vidu prilikom glasanja. Inače, izbori se u zemljama-članicama jedva primjećuju: kandidati su nepoznati, teme nacionalne, kampanje skromne, građani nezainteresovani

 

“Branićemo jedinstvenu Evropu – od istoka do zapada, od sjevera prema jugu”, poručili su lideri zemalja, članica Evroipske unije s neformalnog samita u Rumuniji na kome su još jednom razmotrili budućnost Unije. “Osjećaj nesigurnosti može se prevladati samo ako EU djeluje jedinstveno i ako evropsko vodstvo pošalje jasnu poruku da je spremno nastaviti s procesom evropskih integracija”, istakao je domaćin sastanka prošlog četvrtka, rumunski predsjednik Klaus Iohanis,

Bio je to samit s izraženim simbolizmom. Održan na Dan Evrope, u gradu Sibiu u Transilvaniji, koji ima njemačke i mađarske korijene, i to 15 godina poslije “Velikog praska” – širenja EU na istok, čime je i formalno srušena podjela Evrope koju je odredila Gvozdena zavjesa poslije Drugog svjetskog rata 1945. godine.

No, mnogo je pitanja koja i danas dijele Evropu – od migracija do demokratskih standarda, do rasta populizma i do suočavanja s vanjskim izazovima, od Kine i Rusije do Sjedinjenih Država. EU se bori i s fenomenom Bregzita, izlaska Ujedinjenog kraljevstva iz onoga štio se još uvijek smatra najprimjernijom regionalnom integracijom na svijetu.

Britanska premijerka Tereza Mej nije učestvovala na samitu, “Ovo je prvi samit bez Brexita i svima je laknulo”, ocijenio je jedan od visokih evropskih zvaničnika.

Samit je održan i uoči izbora za Evropski parlament. Izbori će od 23. do 26. maja biti održani u svih 28 članica EU, čak i u Velikoj Britaniji. Sem ukoliko parlament u Londonu ne usvoji u posljednji čas, do 22. maja, predlog premijerke Mej o “mekom” sporazumnom raskidu 45- godišnjeg “braka” s Unijom.

Predsjednik Francuske Emanuel Makron, koga  smatraju reformskim predvodnikom EU dok blijedi uticaj odlazeće njemačke kancelarke Angele Merkel, rekao je u Sibiu da su birači Unije suočeni s jasnim izborom na predstojećem izjašnjavanju o poslanicima EP između gradnje zajedničke evropske budućnosti i vraćanja nacionalizmu. Porast populizma širom kontinenta jasno je ukazao na taj izbor i da će to morati da se ima u vidu prilikom glasanja, rekao je Makron, navodeći da podjele ovog tipa postoje u svim zemljama EU.

“Alternativa će biti jasna. Da li želimo da nastavimo da gradimo zajedno, iako drugačije, da bi stvari bile bolje. Ili želimo da razgrađujemo, da uništimo Evropu i da se vratimo nazad u nacionalizam”, rekao je Makron.

Izbori se, prema izvještačima iz Brisela, u EU jedva primjećuju. Kandidati su nepoznati, teme nacionalne, kampanje skromne, građani nezainteresovani.

Izbori za EP posljednih decenija nisu magnet za mase. Na prvim izborima koji su održani 1972. glasalo je čak 62 odsto građana. Od tada taj procenat opada, pa je na posljednjim 2014. od 445 miliona građana pravo glasa ostvarilo samo 43 posto. Stručnjaci su podijeljeni da li će, shodno skepticima, sličan odziv biti zabilježen na ovim izborima ili, kako ankete predviđaju, mnogo više ljudi planira da glasa.

Komplikovano je mobilisati ljude u kampanji za izbore u EU. U članicama Unije ne postoje ni jedinstvene partije ni zajednička kampanja. Svako se u svojoj zemlji bori za sebe i bira se isključivo po nacionalnim pravilima. Tako, u Njemčkoj, najvećoj državi Unije, kandidata vladajuće Demohrišćanske unije (CDU), kancelarke Merkel, za mjesto predsjednika Evropske komisije Manfreda Vebera građani kao europoslanika mogu birati samo u toj zemlji, pošto on ima njemačko državljanstvo. Povrh toga, i u Njemačkoj je prema anketama tek svaki četvrti Njemac čuo za tog kandidata.

U zemljama EU skoro da nema predizbornih plakata i propagandnih slogana. Za stotinak partija koje su samo djelimično povezane u osam „partijskih familija“ u EP je 15. maja upriličena televizijska debata prenošena širom Evrope. No, ni tu debatu nisu uživo emitovati svi javni servisi zemalja-članica.

Samo u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Holandiji odvijaju se javne debate glavnih kandidata, vodećeg evropskog demohrišćanina Vebera i prvog čovjeka evropske socijaldemokratije Holanđanina Fransa Timermansa. No, briselski analitičari smatraju da ovakve debate nemaju puno smisla.

Naime, Veberu bi bila potrebna široka koalicija s Liberalima i Zelenima u EP da bi bio izabran za predsjednika EK. Timermans ima još manje šanse jer je broj socijaldemokratskih poslanika opao. Vjerovatno će šefovi država i vlada koji imaju pravo predloga naći nekoga oko koga će se svi složiti.

Ipak su predsjednik Makron i mnogi političari izbore za EP proglasili „sudbonosnim“.  Makron je početkom predizborne kampanje pozvao sve članice da reformišu EU.

Za razliku od liberalnih političara, desničari su se organizovali bolje nego ranije. Italijanski ministar unutrašnjih poslova i radikalni desničar Mateo Salvini je na čelu saveza desnih populista koji prave mrežu od Italije, preko Francuske i Njemačke, do Austrije i Mađarske. Analitičari smatraju da bi ovi desničari mogli privući glasove bijesnih i nezadovoljnih građana i osvojiti od 20 do 35 odsto mandata.

Mateo Salvini, zamjenik talijanskog premijera i lider krajnje desničarske Lige za sjever (Lega Nord), koji vlada u koaliciji s anarhopopulističkim pokretom Pet zvjezdica, već mjesecima pokušava da spoji sve euroskeptičke stranke. Ukoliko bude uspješan, mogao bi da stvori veliki, možda ne i najveći blok unutar parlamenta EU, prema nekim ocjenama.

Iza evropske zastave u nacionalnim okvirima obično se kriju teme koje muče pojedinačnu državu. U Njemačkoj su to oporezivanje emisije ugljen dioksida, filteri za skidanje podataka s interneta, ali i budućnost velike koalicije.

U Mađarskoj su teme odbrana protiv migranata i isticanje hrišćanstva. U Italiji su majski izbori test za snagu desničarske Lege i njenog šefa Salvinija. Da li će, ako ojača, raskinuti koaliciju s anarhopopulističkim Pokretom Pet zvjezdica da bi pokušao sam da preuzme vlast?

U Španiji izbori za EP važe kao druga runda upravo održanih nacionalnih izbora na kojima je pobijedila Socijalistička partija, ali nedovoljno da sama formira vladu. U Belgiji niko ne priča o Evropi jer su istog dana izbori i za nacionalni parlament. U Češkoj se diskutuje o autorskim pravima, tamo je Piratska partija na drugom mjestu. U Poljskoj su izbori test za odnos snaga između vladajućih konzervativaca i umjerene opozicije jer su nacionalni izbori zakazani za jesen.

U Slovačkoj ovi izbori ne interesuju nikoga. Na prethodne je izašlo svega 13 odsto građana. U Velikoj Britaniji će izbori, koje niko nije htio, biti drugo glasanje o Bregzitu.

Da li su partije koje zagovaraju EU zaista malaksale kao što tvrdi Benon? Statistika kaže da evropske familije partija ne daju previše novca za predizbornu kampanju. Na prošlim izborima je savez evropskih konzervativaca i demohrišćana izdvojio ukupno 1,67 miliona eura za troškove kampanje, a porodica liberalnih stranaka svega 260.000 eura. Na nacionalnom nivou u Njemačkoj CDU izdvaja 10, a Socijaldemokratska partija 11 miliona eura za predizbornu kampanju.

Šta stvarno zanima ljude u Evropi? Evropski parlament sprovodi redovne ankete koje su poznate pod imenom Eurobarometar. Ustanovljeno je da su za ljude najvažnije teme ekonomija, nezaposlenost mladih, migracije i klimatske promjene.

Većina građana želi da ostane u EU, osim u Velikoj Britaniji, Italiji i Češkoj. I dalje većina (61 odsto) građana Unije smatra da je EU pozitivna za njihovu zemlju. No, samo 20 odsto ispitanika misli da će njihov glas nešto promijeniti. Brisel i Strazbur su očito jako daleko.

 

Varanje bez posljedica

 

Desničarski nacionalistički populizam je u zamahu širom Evrope i po tome Velika Britanija nije izuzetak, piše britanski nedjeljnik Observer. Observer ukazuje na anketu koju je naručio, prema kojoj je u Velikoj Britaniji Bregzit, partija Najdžela Faraža u vođstvu uoči evropskih izbora.

Tako stranka Bregzit, osnovana tek prije nešto više od mjesec dana, vodi sa 34 odsto među glasačima za EP. Laburistička partija, glavna opoziciona u britanskom parlamentu pala je na 21 odsto, a vladajuća Konzervativna premijerke Mej na 11 odsto. Konzervativci su tek četvrti, pošto ih nadmašuje još jedna opoziciona, Liberalno demokratska stranka sa 12 odsto. Prema Observeru, strah se širi među poslanicima britanskog parlamenta da će Faraž tražiti da Velika Britanija, odmah, bez dogovora s Briselom, napusti EU.

Faražov uspjeh, ukazuje Observer, nije samo posljedica sposobnosti populista da iskoriste nezadovoljstvo javnosti. To je, takođe, rezultat pristajanja glavnih mejnstrim partija da igraju “po notama” populista. Tako je Faražov relativni uspjeh dijelom rezultat njegovog intuitivnog razumijevanja kako koristiti populistički udžbenik – podsticati nezadovoljstvo javnosti establišmentom, optuživati elite da potiskuju volju naroda i nuditi jednostavna rješenja za složene probleme, podvlači Observer: No, mnogo manje je Faražov uspjeh objašnjavan težnjom političara središnjice da podlegnu takvoj politici, umjesto da je spriječe, mišljenja je lijevo od centra.

Po pitanju Evrope, Faraž je samo podsticao anti-EU raspoloženje bez nuđenja konstruktivnih rješenja i stalno se provlačio s neistinama, ukazuje Observer. “Mejnstrim političari su kukavički izabrali da igraju po njegovim notama, olakšavajući time kulturu u kojoj političari mogu varati i lagati bez posljedica”.

 

Rusko miješanje

 

Dnevnik Njujork tajms piše kako uoči izbora za EP, niz stranica na internetu i naloga na društvenim mrežama povezanih s Rusijom ili ekstremnodesničarskim grupama šire dezinformacije, podstiču razdore i pojačavaju nepovjerenje u centrističke partije koje su decenijama na vlasti. Istraživači iz EU i drugdje ocjenjuju da nova kampanja dezinformisanja dijeli mnoge digitalne tragove ili taktike s onim korištenim u ranijim ruskim napadima, poput miješanja u predsjedničke izbore u SAD 2016.

Američki list ukazuje da marginalni sajtovi s političkim komentarima u Italiji imaju iste elektronske potpise kao prokremaljski sajtovi ili da par njemačkih političkih grupa koriste iste servere kao ruski hakeri koji su izveli napad na Demokratsku partiju u SAD. Istraživači upozoravaju, dodaje Njujork tajms, da iako Rusija predvodi te napore, postoje mnogobrojne kopije, posebno na ekstremnoj desnici. Te grupe često koriste glavne poente Kremlja, čime je teško razlučiti linije između ruske propagande, ekstremnodesničarskih dezinformacija i prave političke debate.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

SVIJET

POSJETA DONALDA TRAMPA VELIKOJ BRITANIJI: Kao dijete u prodavnici slatkiša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Obim trgovine Velike Britanije sa SAD već sada je ogroman, a privredni rast moguć je samo u određenim oblastima. No, obim trgovine Velike Britanije s Evropskom unijom tri puta je veći, tako da je sporazum s EU za Britance mnogo važniji od sporazuma sa SAD. Uz to, ni zahtjeve koje je Tramp stavio na sto u Londonu, nije moguće ispuniti. To će biti novi ćorsokak u koji će upasti nova britanska vlada

 

Predsjednik SAD Donald Tramp može da bude zadovoljan državnom posjetom Velikoj Britaniji. Porodica Tramp je tek treća iz Bijele kuće koja je pozvana u porodičnu državnu posjetu kraljici Elizabeti Drugoj. Druge dvije su bile porodice Džordža Buša mlađeg i Baraka Obame.

Za porodicu Tramp, predsjednika, suprugu Melaniju i četvoro djece priređen je kraljevski trodnevni program pun sjaja i glamura. Tramp se sa kraljicom Elizabetom sastao prvog dana na ručku i kasnije uveče na državnom banketu. S njenim sinom, princom Čarlsom i vojvotkinjom Kamilom Tramp i Melanija pili su čaj.

Za Ujedinjeno Kraljevstvo protekla sedmica bila je nesvakidašnja. Premijerka Teresa Mej je nazvala nedjeljom “punom značaja”. Za vrijeme Trampove posjete od ponedjeljka se govorilo o budućim trgovinskim vezama SAD i Velike Britanije, koja napušta EU. .

U srijedu su Britanci zajedno sa Trampom i mnogim drugim gostima iz inostranstva odati poštu herojima Drugog svjetskog rata. Obilježena je 75. godišnjca iskrcavanja savezika u Normandiju.

U petak se premijerka Mej faktički povlači s funkcije, iako formalno prije napušta funkciju konzervativne predsjednice stranke. Ona nije uspjela da u britanskom parlamentu progura svoju verziju sporazuma o “bregzitu”, a njen nasljednik će biti poznat krajem jula. Izlazak Velike Britanije iz EU  određen je za 31. oktobar.

Još prije početka posjete Tramp je potkopao diplomatske norme i  uzdrma tamošnju ionako neizvjesnu političku situaciju. Američki gost ne voli EU, smatra da je  bregzit odlična stvar. Insistirao je da Britanija krene k tvrdom bregzitu – napuštanje bez dogovora, nudeći brz trgovinski sporazum sa SAD kao opciju. EU je već više puta odbila nove pregovore o sporazumu o izlasku Velike Britanije iz EU.

I kao da ovo javno miješanje u politiku domaćina i savezničke zemlje nije dovoljno,Tramp je u novinskom intervjuu pokušao i da podrije cjelokupan autoritet britanske vlade.

Britanci bi trebalo da u pregovore o bregzitu s EU uključe i njegovog dobrog poznanika Najdžela Faraža, rekao je Tramp za večernjak San. Faraž je sa svojom „Bregzit”- strankom najbolje prošao na izborima za Evropski parlament 23. maja. Na referendumu 2016. bio glavni zagovornik izlaska Velike Britanije iz EU.

Tramp je u intervjuu za  Sandej tajms, kritikovao premijerku Mej, rekavši kako je trebala da tuži EU jer je Brisel koristio svoju nadmoć u razgovorima. Pohvalio je glavnog konkurenta za premijersku funkciju, bivšeg ministra spoljnih poslova Borisa Džonsona i Faragea. Tramp je u drugim pirlikama rekao da ne voli vođu glavne opozicione Laburističke partije Džeremija Korbina, da ga smatra “negativnom snagom”, baš kao i gradonačelnika Londona Sadika Kana.

Korbin je Trampov intervju Sandej tajmsu označio kao „neprihvatljivo miješanje u unutrašnje stvari Velike Britanije“.  Lider Laburističke partije je još u aprilu kazao da će bojkotovati Trampov državni banket u Bekingemskoj palati, u znak protesta zbog predsjednikove „rasističke i mizoginističke retorike”. Sada su mu se pridružili konzervativac, predsjedavajući britanskog parlamenta Džon Berkov i lider Liberal-demokratske partije Vins Kejbli.

Kao da to nije bilo dovoljno, Tramp je prije slijetanja na aerodrom u Sandherstu kraj Londona na tviteru  ukorio gradonačelnika Londona Sadika Kana, porijeklom Pakistanca, za „loš rad.“ Kan je u autorskom tekstu za Gardijan prehodno obrazložio zbog čega neće biti „prostrt crveni tepih Trumpu” i ponovo odobrio demonstrantima koji organizuju proteste protiv američkog predsjednika, da puste u vazduh narandžasti balon s likom “beba Tramp”.

Kan je na predsjednikov tvit odgovorio kritikom Trampa. Podsjetio je da je američki predsjednik izašao iz Pariškog sporazuma o klimi, umanjio prava LGBT zajednice i reproduktivna prava žena…“Takođe sam zabrinut jer krajnja desnica diljem svijeta vidi Trampa kao svoje zaštitno lice. Ekstremna stajališta krajnje desnice postaju normalna jer im Tramp daje podršku”, kazaoo  je Kan.

Tramp je negirao i da je davao “loše” izjave o vojvotkinji od Saseksa Megan Markl, najnovijoj snahi kraljice Elizabete. Demantovao je da je vojvotkinju Megan, suprugu princa Harija nazvao “gadurom”, iako su mediji objavili audio snimak na kojem se čuje kako je upravo tako kvalifikuje, što je izazvalo veliko negodovanje i među konzervativnim Britancima.

Analitičari se pitaju da li je predsjednik SAD shvatio poruke iz Londona. Ima mišljenja da je Tramp bio zaslijepljen pompom i zlatnom prašinom monarhije kojom je obasut. Egoman je stajao opčinjen kao dijete u prodavnici slatkiša i još je na konferenciji za novinare promucao kako je sve bilo fantastično, primijetio je jedan njemački izvještač.

Protesti protiv Donalda Trumpa najavljeni su tokom njegove posjete u Londonu i u još desetak britanskih gradova, uključujući Mančester, Belafast, Birmingem. Građani Velike Britanije ogorčeni su Trumpovim stavovima o Evropi, NATO, trgovini, ljudskim pravima, klimatskim promjenama, migrantima, abortusu, naveli su organizatori protesta. Laburista Korbin je bio među govornicima na protestu hiljada Londonaca na Trafalgar skveru u utorak,

Demonstranti kažu da se snažno protive politici američke administracije vezanoj za pravo na abortus, klimatske promjene i rasizam. Dodali su da je Trump rasista, te da ne znaju kada je Britanija postala tako uplašena.

Amnesty International (AI) je preko puta Ambasade SAD u Londonu razvio 20 metara dug transparent u znak “otpora”. Na banerima je pisalo “Otpor seksizmu”, “Otpor rasizmu”, “Otpor mržnji”, “Otpor okrutnosti” i “Otpor Trampu”.

Šefica britanskog ogranka AI Keti Alen izjavila je da su godine Trampovog mandata bile godine sramnih politika. “Zaključavanje djece migranata, nametanje diskriminatorskih putnih zabrana, desetkovanje globalnog finansiranja u svrhu ženskih prava i povlačenje iz globalnih institucija za ljudska prava… Treba da se odupremo Trampovom bacanju u đubre ljudskih prava”, rekla je Alen.

Visoki velikodostojnik Anglikanske crkve, državne u Ujedinjenom Kraljevstvu, biskup Liverpula Pol Bajes zapitao je da li je Tramp uopšte hrišćanin i podržao demonstracije građana protiv njegove posjete.  Biskup je rekao da je Tramp populista, čija je politika “toksična i opasna.”

Upitan za stav visokodostojnika Bajesa, britanski ministar spoljnih poslova i pretendent za premjera Jeremy Hunt je rekao: “Ljudi će imati svoje gledište o politici predsjednika Trampa. On je veoma kontroverzan”.

Koliko je Tramp kontroverzan vidjelo se poslije njegovog razgovora s premijerkom Mej i britanskim poslovnim ljudima. Tramp je izjavio da se raduje ugovaranju “fenomenalnog” trgovinskog ugovora s Velikom Britanijom. “Dok se Ujedinjeno Kraljevstvo priprema izlazak iz EU, SAD su posvećene fenomenalnom trgovinskom ugovoru između SAD i UK” rekao je Tramp.

Njemački novinar je primijetio kako je Tramp jasno stavio od znanja da kod njega nema ništa za džabe. On, na primjer, želi da u jedan „dil“ poveže i poljoprivredu i zdravstvene usluge. A do pregovora će doći samo ako Britanci zabrane kinesku kompaniju Huavej i istupe iz sporazuma s Iranom, kao što su to uradili Amerikanci.

Na to zagovornici  bregzita nisu računali. Smrklo im se kad su shvatili da će Tramp da iskoristi trgovinu kao sredstvo pritiska na podijeljeno Kraljevstvo. Tramp bi mogao da i Britancima, kao što je to uradio s Kinom i EU, uvede carine. Kreator sporazuma nanjušio je slabosti Velike Britanije i to će i da iskoristi, ocjena je novinara.

Borci za bregzit kao i Tramp preuveličavaju perspektive za trgovinu između SAD i Velike Britanije oslobođene navodnih stega EU.  Obim trgovine sa SAD već sada je ogroman, a privredni rast je moguć samo u određenim oblastima. No, obim trgovine Velike Britanije s EU tri puta je veći, tako da je sporazum s Unijom za Britaniju mnogo važniji od sporazuma sa SAD. Zahtjeve koje je Tramp stavio na sto  nemoguće je da London ispuni. To će biti novi ćorsokak u koji će upasti nova britanska vlada.

Trampova posjeta Londonu mogla bi  zakomplikovati ionako nestabilnu situaciju u Velikoj Britaniji, gdje premijerka Mej napušta poziciju usljed ogorčene borbe za njenog konzervativnog nasljednika koji će zemlju izvesti iz EU. S približavanjem krajnjeg roka za izlazak Britanije iz EU povećava se neizvjesnost oko potencijalnog nasljednika Mejove a komentari američkog predsjednika samo su pojačali nivo nestabilnosti.

 

Obračun s Trampom

 

Uoči Trampovog dolaska u London, njemačka kancelarka Angela Merkel  kritikovala je sve aspekte  Trampove politike Donalda Trampa, a  da ga nije ni spomenula. Učinila je to pred 20.000 apsolvenata elitnog američkog univerziteta Harvard koji je i sinonim za liberalne i napredne SAD, koje se ne mire sa činjenicom da u Bijeloj kući sjedi Donald Tramp.

Njemačka kancelarka dobila je titulu počasnog doktora na Harvardu i priznanje za svoju politiku prema migrantima. Harvard je posebno pohvalio njenu krilaticu „Uspjećemo!“, kojom je odgovarala na mnogobrojne kritike onih koji su bili protiv nekontrolisanog priliva izbjeglica u Njemačku. Njeno obraćanje studentima Harvarda, koje mediji nazivaju „obračun s Trampom“, okončano je gromoglasnim aplauzom.

„Protekcionizam i trgovinski sukobi ugrožavaju svjetsku trgovinu i zato su opasnost za naše blagostanje“. Kod te rečenice je i posljednjem slušaocu u publici bilo jasno koga je to njemačka kancelarka uzela na zub pred oko 20.000 apsolvenata Harvarda.

Merkel je u govoru na Harvardu uspjela da izvede – kako je to njemački Špigel nazvao – „diplomatsku špagu“. Redom je pokopavala gotovo sve aspekte politike predsjednika Trampa.

Tramp, iako je dolazak Merkel najavljen još krajem 2018, nije našao vremena za visoku gošću iz Njemačke. „Tog dana predsjednik neće biti u Vašingtonu“, saopštila je nedavno Bijela kuće. Tramp je u to vrijeme govorio pred apsolventima Vazduhoplovne akademije Kolorado Springsu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

IZBORI ZA EVROPSKI PARLAMENT: POPULISTIČKI NAPAD NIJE USPIO: Bez jasne ravnoteže moći

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi sastav parlamenta i Evropske komisije zakomplikovaće ionako složeni proces odlučivanja u EU, ali se ne očekuju dramatične promjene u evropskoj politici

 

Konačni preliminarni rezultati za Evropski parlament pokazali su da su prva mjesta s više od dvije trećine mandata u ovoj instituciji zadržale tradicionalne partije desnog i lijevog centra koje podržavaju Evropsku uniju, ali da su doživjele ozbiljan gubitak u broju stolica u parlamentu. Liberali su ostvarili znatan rast, a populistička desnica je ojačala naročito u Francuskoj, Italiji, Madarskoj i Poljskoj, mada su euroskeptici osvojili manje nego što se očekivalo.

Rezultati izbora, novi sastav parlamenta i Evropske komisije, zakomplikovaće ionako složeni proces odlučivanja u EU, ali se ne očekuju dramatične promjne u evropskoj politici. Institucije EU u narednom mandatu vodiće kao i u protekle četiri decenije Klub poslanika Evropske narodne stranke (hrišcanski demokrati, EPP) i S&D – Klub poslanika Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D), ali će morati da uključe i liberale, koji su ostvarili veliki rast u broju poslaničkih mjesta na izborima koji su završeni u nedelju.

U novom sazivu EPP je dobio 182 poslanička mjesta, a imao je 216, S&D sada ima 147, a prije je imao 185, Evropski konzervativci i reformisti (ECR) – pali su na 59, sa 77, ALDE – Klub poslanika Saveza liberala i demokrata za Evropu porastao je na 109 poslanika, sa 69. Konfederalni klub poslanika Ujedinjene evropske ljevice i Nordijske zelene ljevice (GUE/NGL) pao je na 38 poslanika, sa 52, Klub poslanika Zelenih/Evropskog slobodnog saveza (Zeleni/ESS) sada ima 69, a prije je imao 52, Klub poslanika Evrope slobode i demokratije (EFDD)  porastao je za 54 poslanička mjesta. Klub poslanika Evrope nacija i sloboda (ENF) takođe sada ima 58 poslanika, dok je prije imao 36, a  Nezavisni poslanici (NI) sada imaju tek šest mjesta, a prije 20.

Izlaznost širom EU premašila je 50 odsto, prvi put u posljednje dvije decenije. To nekim analitičarima ukazuje na obnovljenju relevantnost EU. Jedan od većih događaja na izborima je podizanje “zelenog talasa” širom Evrope, sa značajnim dobicima stranaka orijentisanih na zaštitu prirodne sredine.  Zeleni bi mogli imati odlučujući glas u EP.

Ostvarili su dvocifrene rezultate u najvećim evropskim zemljama. Ekološka partija je na putu da sa 20 odsto u Njemačkoj udvostruči rezultat iz 2014. i zbacila je  socijaldemokrate s drugog mjesta. U Francuskoj  su Zeleni na trećem mjestu sa 12 odsto, a i u Austriji, Irskoj i Holandiji su došli do dvocifrenih rezultata. Takve rekordne dobitke ostvarili su s mladim glasačima koji su u nedjeljama uoči izbora širom Evrope organizovali proteste zbog klimatskih promjena, čak s masovnim učešćem đaka koji su propuštali nastavu kako bi digli svoj glas, kao i s vodećim pozivom za akciju da bude zaustavljeno globalno zagrijevanje.

. Margaret Vesthager, predstavnica Liberala i kandidatkinja za najvišu poziciju u EU institucijama, naglasila je da su rezultati ovih izbora signalizirali neophodnost promjena. “Ovo nije više Parlament koji ima dvije većinske partije. Monopol moći je uništen”, poručila je Vestager.

Grupe središnjice će, takođe, imati problema s euroskepticima u svojim redovima. EPP s desnog centra će morati da odluči da li da se dalje smanji izbacivanjem  mađarskog autoritarnog premijera Viktora Orbana. Lijevi centar S&D ima isti problem s rumunskim vladajućim socijaldemokratama koji su vodili snažnu anti-EU kampanju. Centristički liberali će morati da razmotre da li da nastave savez s europskeptičnom partijom češkog premijera Andreja Babiša.

Vladajuća poljska Stranka zakona i pravde (PiS) ostvarila je ubjedljivu pobjedu, potvrda podrške nacionalistickoj i evroskepticnoj platformi uoči nacionalnih izbora kasnije ove godine. PiS je ostvarila najbolji rezultat ikada na ovim izborima – 45,6 odsto glasova. Ova stranka je na evropskim izborima prije pet godina dobila 31,8 odsto glasova, a na parlamentarnim 2015. godine imala je 37,6 odsto glasova. Odziv glasača u Poljskoj bio je 45,6 odsto, rekord za evropske izbore u ovoj zemlji.

Od prvih evropskih izbora 1979. EP su kontrolisali lijevi i desni centar, odražavajući činjenicu da je velika većina građana EU živela u zemljama kojima su vladale te stranke. Ocjena je da sa stalnim slabljenjem centrističkih partija – u više članica vladaju stranke koji nisu ni u EPP ni u S&D – ima smisla što su dvije glavne grupe izgubile mjesta i što prvi put zajedno nemaju većinu.

Uopšte, niz antiestablišmentskih, evroskeptičnih i populističkih partija će, prema preliminarnim zvaničnim rezultatima, imati 29 odsto mjesta u EP, nešto manje nego u dosadašnjem sazivu. No, tabor “manje EU”, koji okuplja nacionaliste, suvereniste i euroskeptike, odražava fragmentaciju s dubokim razlikama – poljska PiS i ekstremno desne Švedske demokrate odbacile su Salvinijevu alijansu zbog njegovog pozitivnog stava o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu; ekonomski, neke od njih su za ultraliberalno slobodno tržište, dok je Le Pen protiv “nekontrolisane globalizacije” i za veću javnu potrošnju; Salvini želi obavezan sistem raspodjele imigranata, dok liberalne demokratije na istoku EU odbacuju takav sstav.

Novi moćni čelnik EU, francuski predsednik Emanuel Makron doživio je neuspjeh, ali ne i katastrofu na izborima. Tanka pobjeda Nacionalnog saveza ekstremne desničarke Marin le Pen vjerovatno neće usporiti Makronov reformski program kod kuće ili omesti njegove evropske ambicije.

Poraz jeste nezgodan za Makrona, ali politički analitičari ukazuju da je mala razlika između Nacionalnog saveza (NR) i Makronove Republike u pokretu. Stranka Le Pen je čak dobila nešto manje glasova nego na prethodnim evropskim izborima 2014. kada je nad drugom strankom, tadašnjim desnim centrom UMP imala četiri odsto prednosti. No, Le Pen je pozvala na osnivanje “moćne” krajnje desne grupe u EP.

Analitičari ocjenjuju da su francuski zeleni, koji su proevropski orijentisani i koji mogu da sarađuju s liberalima i ljevičarima u EP – prošli mnogo bolje nego što se očekivalo. Izbori su, međutim, potvrdili da su Makronova stranka i NR dvije glavne političke partije u Francuskoj, dok su tradicionalne desne i lijeve partije, koje su vladale više od 50 godina, sada osvojile manje od 10 odsto.

Populistički napad na EU nije uspio uprkos njihovim dobicima u Francuskoj i Italiji. Euroskeptične stranke nisu prošle kako se prije izbora strahovalo među strankama središnjice.

Dok je u Francuskoj NR Le Penove zabilježio tanku pobjedu, u Italiji je nacionalistička Liga Matea Salvinija ubjedljivo prva sa preko 30 odsto, znatno više nego 17 odsto na prošlogodišnjim izborima u toj zemlji. Opoziciona stranka lijevog centra Demokratska partija je na drugom mjestu, prestigavši anarho-populistički Pokret Pet zvijezda, koalicionog partnera Lige.

Ljevica je u padu. Grcka lijeva stranka Siriza dobila je 22,89 odsto glasova, a liberalno-konzervativna Nova demokratija 33,29 odsto glasova. Cipras je  nazvao ove izbore glasanjem o povjerenju njegovoj vladi i poslije poraza pozvao je na prijevremene izbore. No, socijalisti su pobijedili u Španiji, dobivši 32,82 odsto glasova za razliku od Narodne stranke desnog centra kojoj je pripalo 20,21 odsto glasova.

Rezultati  ukazuju da će EU vjerovatno nastaviti dosadašnju politiku – distanciranje od protekcionističke trgovinske strategije predsjednika SAD Donalda Trampa, postepenu integraciju zone eura, traženje načina da se podijeli teret imigranata i čvrst stav prema pokušaju Velike Britanije da ponovo otvori pregovore o Bregzitu.

Sve zajedno, pro-EU partije imaju značajnu većinu ali bez jasne ravnoteže moći. Iako EPP ima najviše mjesta, druge proevropske grupe – socijalisti, liberali i zeleni – zajedno kontrolišu 317 mesta i tražiće da se ukine monopol konzervativaca u vodećim institucijama EU.

Haotični rezultati teško da će donijeti jasnu situaciju u predstojećim pregovorima za najviša mjesta u EU. Među njima su šef EK, predsjednik Evropskog savjeta, predsjedavajući parlementa, kao i visoki predstavnik za spoljnu politiku…

Ima mišljenja da je EU možda dobila ono što joj je bilo potrebno. Komplikovana većina bi mogla evropskoj skupštini donijeti prikladnu političku ulogu umjesto dosadašnje tehničke, uz veću međustranačku saradnju, ali i potencijalno veće interesovanje javnosti, što ukupno može podstaći zdrav razvoj Unije.

Rad u parlamentu, koji je posljednjih godina dobio dodatna ovlašćenja i sada ima glavnu ulogu u zakonodavnom procesu u EU, nesumnjivo će biti komplikovaniji, ali ne samo zahvaljujući napredovanju populista. Nedavni izbori u članicama EU  otrkili su sve usitnjeniji politički pejsaž – velike partije postaju manje, manje postaju veće, a sada je ta fragmentacija pogodila i EP. Situacija jeste komplikovana, ali i dalje prilično komotna proevropska većina manje uzbudljiv narativ od populističkog talasa koji nalijeće na temelje EU.

 

Kritike Crnoj Gori i Srbiji

 

Bosna i Hercegovina nije dobila preporuku Evropske komisije da zaslužuje status kandidata za EU, upućene su kritike Srbiji i Crnoj Gori za nedostatke u oblasti vladavine prava i slobode medija, dok su Sjeverna Makedonija i Albanije dobile zeleno svijetlo za kandidatski status za EU, saopšteno je u Briselu. Konačan pečat mogućem otvaranju pregovora o proširenju daju šefovi država i vlada zemalja EU na redovnom samitu krajem godine.

Tri dana poslije izbora za EP odlazeći komesar nadležan za pitanja proširenja Johanes Han naglasio je da je mišljenje koje je objavila EK “sveobuhvatna mapa puta za reforme koje vode demokratiji, vladavini prava, osnovnim pravima i javnoj reformi”.  EK objavljuje godišnji paket o proširenju, koji utvrđuje napredak koji su učinile zemlje u procesu evropskih integracija. Radi se o najvažnijem dokumentu za zemlje Zapadnog Balkana i Turske gdje se objektivno utvrđuje činjenično stanje u svakoj zemlji te se ocjenjuje napredak, ali i nedostaci u ispunjavanju kriterijuma u integracijskom procesu.

Objavljivanje ovogodišnjeg dokumenta, koji se inače objelodanjuje u aprilu, ovoga puta protiče u krajnje neuobičajenoj atmosferi. Prvobitno je odloženo od aprila za maj zbog evropskih izbora, a onda je do ponedjeljka vladala neizvjesnosti da li ponovo odložiti objavljivanje paketa jer se o tome ozbiljno razmišljalo protekle nedjelje.

Preovlađuje mišljenje analitičara u Briselu da novi sastav EP neće donijeti značajnu promjenu po pitanju proširenja na Zapadni Balkan. Tome se i dalje protivi nekoliko članica na čelu s Francuskom i Holandijom.

 

MIlan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE – IRAN: TENZIJE RASTU: Nejasni širi ciljevi Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok Donald Tramp vjerovatno ne želi novi rat na Bliskom istoku, koji bi SAD koštao milijarde dolara i na hiljade života američkih vojnika, lako je zamisliti kako njegovi desničarski saveznici u zemlji i regionu – iste one snage koje su tražile da izađe iz iranskog sporazuma – povećavaju pritisak za vojnu akciju. Tramp  nije okružen ljudima hladne glave već onima  koji se zalažu za rat s Iranom

 

Ionako uzavreli odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Irana pogoršani su do nivoa prijetnje vojnim sukobom. Tenzije između vodećeg svjetskog moćnika i regionalne sile u usponu prijete da bukvalno zapale Bliski istok, te ugroze globalnu sigurnost i ekonomiju.

Tenzije izmedu SAD i Irana postoje od iranske Islamske revolucije 1979. godine, u kojoj je sa vlasti zbačen prozapadni šah i uspostavljen radikalni antiamerički režim. Donald Tramp ima posebno težak odnos s Iranom od kada je preuzeo dužnost 2017. godine.

Tenzije ne prestaju da rastu od kada je početkom maja završen šestomjesečni period izuzeća od sankcija za zemlje koje i dalje trguju naftom s Iranom. Iran je  2017. bio treći najveći na svijetu proizvođač nafte, a ta energetska sirovina  uzdanica je privrede ove zemlje sa 82 miliona stanovnika.

Tramp je prošle godine ponovo uveo sankcije Iranu kako bi tamošnjim vlastima prihode od nafte sveo na minimum i pogoršao ionako nezavidnu privrednu situaciju. On je 8. maja 2018. jednostrano napustio međunarodni nuklearni sporazum iz 2015. s Iranom. Sporazumom koji su osim SASD potpisali,  Kina, Rusija, Velika Britanija, Francuska i Nemačka, a svjedočila Evropska unija, zamrznut je iranski nuklearni program u zamjenu za ukidanje sankcija. Sporazum je ugrađen i u rezoluciju Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.

Poslije godinu dana predsednik Irana Hasan Rohani rekao je da odustaje od nekih obaveza iz medunarodnog nuklearnog sporazuma i da će uvećati proizvodnju obogaćenog urana i teške vode ukoliko evropske zemlje tokom 60 dana ne zaštite iransku naftnu i bankarsku industriju od američkih sankcija. Prema najnovijim informacijama, Iran je učetvorostručio količinu obogaćenog uranijuma koja je sporazumom bila dozvoljena.

Vrhovni vođa Islamske Republike ajatolah Ali Hamenei poručio je kako toj državi nije problem da umnogostruči i procenat obogaćenog uranijuma sa sadašnjih 33,67 odsto granice koja je postavljena nuklearnim sporazumom. No, za proizvodnju atomske bombe potrebno je obogatiti uranijum na najmanje 90 odsto, kažu naučnici.

Iran po zvaničnom Teheranu ima nuklearni program u civilne svrhe, radi dobijanja električne energije. Pored toga, postoji vjersko-pravna decizija vrhovnog vođe Islamske Republike, Hameneija iz 2013. godine u kojoj se navodi da je izrada atomske bombe u suprotnosti s normama islama i da je Iran ni na koji način neće proizvesti, navode naučnici.

Svih 14 inspekcija koje je provela IAEA dokazale su da Iran nema nuklearno oružje. I  satelitski snimci su potvrdili da ne postoje nikakve aktivnosti na tom polju.

Ocjena je upućenih kako se Iran najnovijim potezima trudi da postigne ravnotežu. Nastoji da izvrši pritisak, ali ne toliko da bi se potpuno povukao iz sporazuma, koliko da ostale države potpisnice ispune svoje finansijske i naftne obaveze shodno dokumentu.

No,  SAD su zbog „zabrinjavajućih indikacija“ koje su stigle iz Teherana objavile da šalju pojačane vojne snage u region. U Persijski zaliv su upućeni nosač aviona Abraham Linkoln i bombarderi B-52, jasna i nepogrešiva poruka iranskom režimu da će na bilo koji napad na američke interese i interese njihovih saveznika biti odgovoreno nemilosrdnom silom, poručio je savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu bezbjednost Džon Bolton. Bolton, koga bije glas da ,,nema rata koji ne voli,” dodao je kako SAD ne traže oružani sukob „s iranskim režimom, ali smo potpuno spremni da odgovorimo na svaki napad iranske Revolucionarne garde, regularne vojske ili njihovih saveznika“.

Njujork tajms  je u međuvremenu  objavio da američka administracija namjerava da u region Bliskog istoka pošalje 120.000 vojnika.  Tramp kaže da je to lažna vijest, ali i da će ih poslati još i mnogo više ukoliko bude trebalo. Njuzvik, pozivajući se na zvaničnike Pentagona, precizira da bi ovih 120.000 vojnika, nedovoljnih za ozbiljnu invaziju zemlje koja se prostire na blizu 1,7 miliona kvadratnih kilometara, bili samo logistička podrška za kopneni napad na Iran.

Zapadni izvori tvrde da je Iran odgovoran za sabotažu četiri tankera nadomak obala Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) koji se dogodio ovih dana. Satelitski snimci ne pokazuju veću štetu na brodovima, dva pod zastavom UAE, a po jednim saudijskim i norveškim.

Iran je demantovao da stoji iza incidenata. „Ekstremisticke figure u američkoj administraciji pokušavaju da lažno okrive Iran za incidente u Zalivu“, prokomentarisao je iranski ministar spoljnih poslova Džavad Zarif.

Prema nepotvrđenim izvještajima, koji se pozivaju na američke bezbjednosne zvaničnike, Iran je pripremio rakete, a iračke paravojne jedinice koje podržava Iran, već su se pozicionirale pored američkih trupa u Iraku. Vlasti Iraka tvrde da se zemlja kojoj su saveznici kako Iran tako i SAD, nalazi između čekića i nakovnja i spremaju se za hitnu diplomatsku posredničku akciju u Vašingtonu i Teheranu.

Kampanja “maksimalnog pritiska” SAD već je stvorila znatne ekonomske probleme privredi i velikoj većini Iranaca, pa je utisak da Iran gura na ivicu. No, pitanje je na ivicu čega, jer su nedovoljno jasni širi ciljevi Vašingtona i kako će okončati tenzije koje su podstakle strahove od mogućeg rata između SAD i antiiranski orijentisanih zemalja iz regiona protiv Irana i njegovih saveznika.

Većina analitičara van Irana smatra da Tramp nije zainteresovan za još jedan rat na Bliskom istoku koji bi SAD koštao milijarde dolara i na hiljade života američkih vojnika. On je  u mnogim prilikama godinama kritikovao predsjednika Džorža V. Buša Mlađeg zbog katastrofalne invazije na Irak. Uostalom, SAD su već dvije decenije zaglavljene u ratu u Avganistanu i Iraku, a nešto kraće i u Siriji.

Tramp je poručio iranskim zvaničnicima da ga ,,pozovu”. No, iz Teherana je odgovoreno da se ne razgovara s onim ko napušta međunarodne sporazume.

Američki državni sekretar Majk Pompeo tvrdi da je cilj ekonomskih sanikcija protiv Irana, da režim u Teheranu nagnaju na nove pregovore radi okončanja, kako se ocjenjuje, destabilizirajućih politika Irana kod kuće i u regionu. To se poklapa s Trampovim ubjeđenjem  da od Irana može iznuditi  bolji sporazum nego što su to  umjeli tokom decenija njegovi demokatski i republikanski prethodnici.

Pompeo je 2018. iznio 12 zahtjeva kao uslove za početak pregovora s Teheranom. Među ostalima je zatražio da Iran smanji ono što se u Vašingtonu i nekim zemljama na Bliskom istoku doživljava kao političko i vojno uplitanje Irana u region; podršku režimu Bašara el Asada u Siriji i šijitskim milicijama u susjednim zemljama; te obustavi programa raketnog naoružanja. Rijetko ko misli da vlasti Irana mogu na to da pristanu.

Neki analitičari u Vašingtonu smatraju da zvaničnici SAD, na osnovu ranijih iskustava s Teheranom, računaju kako ,,Iran ne popušta pod malim pritiskom,” ali suočen sa žestokim prijetnjama možda pristane na pregovore i ustupke. ,,Postoji metod u ludilu,” ocijenila je  Suzan Meloni, s vašingtonskog insituta Brukings, koja dobro poznaje prlike na Bliskom istoku .

No, i Meloni sumnja da će se Iran povući iz regiona. ,,Ukoliko to učine, američka administracija će smatrati da takav pristup djeluje, pa će udvostručit pritisak”. .

Iako  Tramp vjerovatno ne želi novi rat SAD na Bliskom istoku, lako je zamisliti kako njegovi desničarski saveznici u zemlji i regionu – iste one snage koje su tražile da izađe iz iranskog sporazuma – povećavaju politički pritisak za vojnu akciju. Tramp više nije okružen ljudima hladne glave poput savjetnika za nacionalnu bezbjednost Herberta Rejmonda Mekmastera ili bivšeg ministra odbrane Džejmsa Matisa, obojice generala, već su tu sada ljudi poput Boltona i državnog sekretara Majka Pompea koji se dugo zalažu za rat s Iranom.

Te  moćne snage u administraciji  se zalažu za promjenu režima u Iranu kao jedino rješenje. Tome  su uticajne države u regionu, poput Saudijske Arabije i Izraela spremne da daju podršku.

Ratoborna struja smatra da Vašington već kasni u ostvarenju promjene režima. Prije dvije godine Bolton je obećao na skupu pripadnika krajnje ljevičarsko-islamske organizacije Mudžahedin e Halk (Narodni borci, MEK) da će u Teheranu slaviti obaranje Islamske Republike ,,prije 2019.”  Bolton, jedan od zagovornika invazije na Irak 2003, za koju i dalje smatra da je bila ispravna, odbacuje pretpostavku da je Islamska Republika u stranju da se mijenja, čak i pod ,,maksimalnim pritiskom”.

Opšta je saglasnost upućenih da bi eventualni rat SAD s Iranom ne bi bio  ponavljanje rata u Iraku 2003. godine.  Situacija bi bila zasigurno  mnogo gora.  Kako je i ukazano u analizi koju je objavio Vašington post, i Iran je znatno drugačija zemlja nego Irak 2003, stoga bi se i način ratovanja uveliko razlikovao.

 

Zabrunjavajuća pozadina

 

Spor izmedu administracije SAD na čelu s Trumpom i  Irana, mnoge analitičare je podsjetio na razdoblje prije invazije na Irak 2003. Tadašnja odluka predsjednika Buša Mlađeg je kasnije naišla na masovne osude jer je bila pogubna  za sve strane.

U sadašnjem ,,rimejku” se pojavljuju i isti likovi, poput Boltona, Trampovog savjetnika za nacionalu bezbjednost. Bolton, tada podsekretar za kontrolu naoružanja i međunarodna sigurnosna pitanja.  On je navodno odigrao ključnu ulogu u podsticanju predsjednika Buša za invaziju na Irak. To mu je donijelo reputaciju nepromišljenog političara.

Zabrinjavajuća je i pozadina u Vašingtonu: Kongres SAD jeste oduzeo moć šefu države kada su u pitanju ratna dejstva protiv regularnih vojnih snaga Irana, ali ne i kada je u pitanju borba protiv terorista. Tako je proteklog mjeseca američka administracija proglasila Korpus Iranske Revolucinarne Garde (IRGC) – elitnu jedinicu oružanih snaga Islamske Republike – stranom terorističkom organizacijom.

Bilo je to prvi put da SAD regularnu vojnu snagu jedne zemlje stavi na listu terorističkih organizacija, na kojoj se nalaze, na primjer, Al Kaida i ISIL.  Po nekim ocjenama IRGC je važnija vojna sila nego klasična armija.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo