Povežite se sa nama

SVIJET

EVROPA U SUSRET IZBORIMA: TEST ODNOSA SNAGA: Gradnja ili razgradnja

Objavljeno prije

na

Birači EU na predstojećem glasanju za poslanike EP biće suočeni s jasnim izborom između zajedničke evropske budućnosti i vraćanja nacionalizmu. Porast populizma širom kontinenta jasno je ukazao da će to morati da se ima u vidu prilikom glasanja. Inače, izbori se u zemljama-članicama jedva primjećuju: kandidati su nepoznati, teme nacionalne, kampanje skromne, građani nezainteresovani

 

“Branićemo jedinstvenu Evropu – od istoka do zapada, od sjevera prema jugu”, poručili su lideri zemalja, članica Evroipske unije s neformalnog samita u Rumuniji na kome su još jednom razmotrili budućnost Unije. “Osjećaj nesigurnosti može se prevladati samo ako EU djeluje jedinstveno i ako evropsko vodstvo pošalje jasnu poruku da je spremno nastaviti s procesom evropskih integracija”, istakao je domaćin sastanka prošlog četvrtka, rumunski predsjednik Klaus Iohanis,

Bio je to samit s izraženim simbolizmom. Održan na Dan Evrope, u gradu Sibiu u Transilvaniji, koji ima njemačke i mađarske korijene, i to 15 godina poslije “Velikog praska” – širenja EU na istok, čime je i formalno srušena podjela Evrope koju je odredila Gvozdena zavjesa poslije Drugog svjetskog rata 1945. godine.

No, mnogo je pitanja koja i danas dijele Evropu – od migracija do demokratskih standarda, do rasta populizma i do suočavanja s vanjskim izazovima, od Kine i Rusije do Sjedinjenih Država. EU se bori i s fenomenom Bregzita, izlaska Ujedinjenog kraljevstva iz onoga štio se još uvijek smatra najprimjernijom regionalnom integracijom na svijetu.

Britanska premijerka Tereza Mej nije učestvovala na samitu, “Ovo je prvi samit bez Brexita i svima je laknulo”, ocijenio je jedan od visokih evropskih zvaničnika.

Samit je održan i uoči izbora za Evropski parlament. Izbori će od 23. do 26. maja biti održani u svih 28 članica EU, čak i u Velikoj Britaniji. Sem ukoliko parlament u Londonu ne usvoji u posljednji čas, do 22. maja, predlog premijerke Mej o “mekom” sporazumnom raskidu 45- godišnjeg “braka” s Unijom.

Predsjednik Francuske Emanuel Makron, koga  smatraju reformskim predvodnikom EU dok blijedi uticaj odlazeće njemačke kancelarke Angele Merkel, rekao je u Sibiu da su birači Unije suočeni s jasnim izborom na predstojećem izjašnjavanju o poslanicima EP između gradnje zajedničke evropske budućnosti i vraćanja nacionalizmu. Porast populizma širom kontinenta jasno je ukazao na taj izbor i da će to morati da se ima u vidu prilikom glasanja, rekao je Makron, navodeći da podjele ovog tipa postoje u svim zemljama EU.

“Alternativa će biti jasna. Da li želimo da nastavimo da gradimo zajedno, iako drugačije, da bi stvari bile bolje. Ili želimo da razgrađujemo, da uništimo Evropu i da se vratimo nazad u nacionalizam”, rekao je Makron.

Izbori se, prema izvještačima iz Brisela, u EU jedva primjećuju. Kandidati su nepoznati, teme nacionalne, kampanje skromne, građani nezainteresovani.

Izbori za EP posljednih decenija nisu magnet za mase. Na prvim izborima koji su održani 1972. glasalo je čak 62 odsto građana. Od tada taj procenat opada, pa je na posljednjim 2014. od 445 miliona građana pravo glasa ostvarilo samo 43 posto. Stručnjaci su podijeljeni da li će, shodno skepticima, sličan odziv biti zabilježen na ovim izborima ili, kako ankete predviđaju, mnogo više ljudi planira da glasa.

Komplikovano je mobilisati ljude u kampanji za izbore u EU. U članicama Unije ne postoje ni jedinstvene partije ni zajednička kampanja. Svako se u svojoj zemlji bori za sebe i bira se isključivo po nacionalnim pravilima. Tako, u Njemčkoj, najvećoj državi Unije, kandidata vladajuće Demohrišćanske unije (CDU), kancelarke Merkel, za mjesto predsjednika Evropske komisije Manfreda Vebera građani kao europoslanika mogu birati samo u toj zemlji, pošto on ima njemačko državljanstvo. Povrh toga, i u Njemačkoj je prema anketama tek svaki četvrti Njemac čuo za tog kandidata.

U zemljama EU skoro da nema predizbornih plakata i propagandnih slogana. Za stotinak partija koje su samo djelimično povezane u osam „partijskih familija“ u EP je 15. maja upriličena televizijska debata prenošena širom Evrope. No, ni tu debatu nisu uživo emitovati svi javni servisi zemalja-članica.

Samo u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Holandiji odvijaju se javne debate glavnih kandidata, vodećeg evropskog demohrišćanina Vebera i prvog čovjeka evropske socijaldemokratije Holanđanina Fransa Timermansa. No, briselski analitičari smatraju da ovakve debate nemaju puno smisla.

Naime, Veberu bi bila potrebna široka koalicija s Liberalima i Zelenima u EP da bi bio izabran za predsjednika EK. Timermans ima još manje šanse jer je broj socijaldemokratskih poslanika opao. Vjerovatno će šefovi država i vlada koji imaju pravo predloga naći nekoga oko koga će se svi složiti.

Ipak su predsjednik Makron i mnogi političari izbore za EP proglasili „sudbonosnim“.  Makron je početkom predizborne kampanje pozvao sve članice da reformišu EU.

Za razliku od liberalnih političara, desničari su se organizovali bolje nego ranije. Italijanski ministar unutrašnjih poslova i radikalni desničar Mateo Salvini je na čelu saveza desnih populista koji prave mrežu od Italije, preko Francuske i Njemačke, do Austrije i Mađarske. Analitičari smatraju da bi ovi desničari mogli privući glasove bijesnih i nezadovoljnih građana i osvojiti od 20 do 35 odsto mandata.

Mateo Salvini, zamjenik talijanskog premijera i lider krajnje desničarske Lige za sjever (Lega Nord), koji vlada u koaliciji s anarhopopulističkim pokretom Pet zvjezdica, već mjesecima pokušava da spoji sve euroskeptičke stranke. Ukoliko bude uspješan, mogao bi da stvori veliki, možda ne i najveći blok unutar parlamenta EU, prema nekim ocjenama.

Iza evropske zastave u nacionalnim okvirima obično se kriju teme koje muče pojedinačnu državu. U Njemačkoj su to oporezivanje emisije ugljen dioksida, filteri za skidanje podataka s interneta, ali i budućnost velike koalicije.

U Mađarskoj su teme odbrana protiv migranata i isticanje hrišćanstva. U Italiji su majski izbori test za snagu desničarske Lege i njenog šefa Salvinija. Da li će, ako ojača, raskinuti koaliciju s anarhopopulističkim Pokretom Pet zvjezdica da bi pokušao sam da preuzme vlast?

U Španiji izbori za EP važe kao druga runda upravo održanih nacionalnih izbora na kojima je pobijedila Socijalistička partija, ali nedovoljno da sama formira vladu. U Belgiji niko ne priča o Evropi jer su istog dana izbori i za nacionalni parlament. U Češkoj se diskutuje o autorskim pravima, tamo je Piratska partija na drugom mjestu. U Poljskoj su izbori test za odnos snaga između vladajućih konzervativaca i umjerene opozicije jer su nacionalni izbori zakazani za jesen.

U Slovačkoj ovi izbori ne interesuju nikoga. Na prethodne je izašlo svega 13 odsto građana. U Velikoj Britaniji će izbori, koje niko nije htio, biti drugo glasanje o Bregzitu.

Da li su partije koje zagovaraju EU zaista malaksale kao što tvrdi Benon? Statistika kaže da evropske familije partija ne daju previše novca za predizbornu kampanju. Na prošlim izborima je savez evropskih konzervativaca i demohrišćana izdvojio ukupno 1,67 miliona eura za troškove kampanje, a porodica liberalnih stranaka svega 260.000 eura. Na nacionalnom nivou u Njemačkoj CDU izdvaja 10, a Socijaldemokratska partija 11 miliona eura za predizbornu kampanju.

Šta stvarno zanima ljude u Evropi? Evropski parlament sprovodi redovne ankete koje su poznate pod imenom Eurobarometar. Ustanovljeno je da su za ljude najvažnije teme ekonomija, nezaposlenost mladih, migracije i klimatske promjene.

Većina građana želi da ostane u EU, osim u Velikoj Britaniji, Italiji i Češkoj. I dalje većina (61 odsto) građana Unije smatra da je EU pozitivna za njihovu zemlju. No, samo 20 odsto ispitanika misli da će njihov glas nešto promijeniti. Brisel i Strazbur su očito jako daleko.

 

Varanje bez posljedica

 

Desničarski nacionalistički populizam je u zamahu širom Evrope i po tome Velika Britanija nije izuzetak, piše britanski nedjeljnik Observer. Observer ukazuje na anketu koju je naručio, prema kojoj je u Velikoj Britaniji Bregzit, partija Najdžela Faraža u vođstvu uoči evropskih izbora.

Tako stranka Bregzit, osnovana tek prije nešto više od mjesec dana, vodi sa 34 odsto među glasačima za EP. Laburistička partija, glavna opoziciona u britanskom parlamentu pala je na 21 odsto, a vladajuća Konzervativna premijerke Mej na 11 odsto. Konzervativci su tek četvrti, pošto ih nadmašuje još jedna opoziciona, Liberalno demokratska stranka sa 12 odsto. Prema Observeru, strah se širi među poslanicima britanskog parlamenta da će Faraž tražiti da Velika Britanija, odmah, bez dogovora s Briselom, napusti EU.

Faražov uspjeh, ukazuje Observer, nije samo posljedica sposobnosti populista da iskoriste nezadovoljstvo javnosti. To je, takođe, rezultat pristajanja glavnih mejnstrim partija da igraju “po notama” populista. Tako je Faražov relativni uspjeh dijelom rezultat njegovog intuitivnog razumijevanja kako koristiti populistički udžbenik – podsticati nezadovoljstvo javnosti establišmentom, optuživati elite da potiskuju volju naroda i nuditi jednostavna rješenja za složene probleme, podvlači Observer: No, mnogo manje je Faražov uspjeh objašnjavan težnjom političara središnjice da podlegnu takvoj politici, umjesto da je spriječe, mišljenja je lijevo od centra.

Po pitanju Evrope, Faraž je samo podsticao anti-EU raspoloženje bez nuđenja konstruktivnih rješenja i stalno se provlačio s neistinama, ukazuje Observer. “Mejnstrim političari su kukavički izabrali da igraju po njegovim notama, olakšavajući time kulturu u kojoj političari mogu varati i lagati bez posljedica”.

 

Rusko miješanje

 

Dnevnik Njujork tajms piše kako uoči izbora za EP, niz stranica na internetu i naloga na društvenim mrežama povezanih s Rusijom ili ekstremnodesničarskim grupama šire dezinformacije, podstiču razdore i pojačavaju nepovjerenje u centrističke partije koje su decenijama na vlasti. Istraživači iz EU i drugdje ocjenjuju da nova kampanja dezinformisanja dijeli mnoge digitalne tragove ili taktike s onim korištenim u ranijim ruskim napadima, poput miješanja u predsjedničke izbore u SAD 2016.

Američki list ukazuje da marginalni sajtovi s političkim komentarima u Italiji imaju iste elektronske potpise kao prokremaljski sajtovi ili da par njemačkih političkih grupa koriste iste servere kao ruski hakeri koji su izveli napad na Demokratsku partiju u SAD. Istraživači upozoravaju, dodaje Njujork tajms, da iako Rusija predvodi te napore, postoje mnogobrojne kopije, posebno na ekstremnoj desnici. Te grupe često koriste glavne poente Kremlja, čime je teško razlučiti linije između ruske propagande, ekstremnodesničarskih dezinformacija i prave političke debate.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PUTINOV REŽIM ZAVODI INFORMATIVNU CENZURU: Internet slobode u Rusiji na izdisaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija je još 2012. godine usvojila set zakona kojima se ograničavaju slobode surfovanja na internetu. Sistem kontrole je kasnije širen, a cenzura interneta se posebno pogoršala nakon početka agresije na Ukrajinu u februaru prošle godine. Roskomnadzor, državni regulator, je široko krenuo u blokade svih internet sadržaja kritičnih prema zvaničnoj politici Kremlja

 

Rusija je još 2012. godine usvojila set zakona kojima se ograničavaju slobode surfovanja na internetu tako što je uvela listu zabranjenih web stranica kojima se ne može pristupiti sa ruskih IP adresa. Uzrok su bili masovni protesti u Moskvi i drugim gradovima nakon brojnih optužbi za pokradene parlamentarne izbore u decembru 2011. i predsjedničke izbore u martu 2012. godine koji su vratili na tron Vladimira Putina koji je prije toga upravljao zemljom sa mjesta premijera. Zakon je ponovo dorađen naredne godine i njime su zabranjene sve internet stranice koje se sumnjiče „za ekstremizam“, „pozivanje na ilegalna okupljanja“ i „promjenu poretka“ čime su etiketirani oni koji su se suprostavljali sveprisutnoj kleptomaniji i korupciji u državnom vrhu. Iduće godine su zabranjene i web stranice koje vrše „uticaj na stanovništvo zemlje, pogotovo mlade ljude, sa namjerom da oslabe kulturne i duhovne vrijednosti“.

Ruski Sistem operativno-istražnih mera (SORM) zahtijeva od telekomunikacionih operatera da instaliraju hardver koji dobijaju od Federalne službe bezbjednosti (FSB) – nasljednice KGB-a. Hardver omogućava glavnoj špijunskoj agenciji da  nadgleda metapodatke i sadržaj komunikacije korisnika, uključujući telefonske pozive, elektronsku poštu i istorijat pretraživanja weba. Metapodaci se mogu dobiti bez naloga suda. Sistem je 2014. godine proširen i na platforme društvenih medija, a Ministarstvo komunikacija je naložilo kompanijama da instaliraju novu opremu koja može koristiti Paket duboke inspekcije (DPI) kojim se mogu detaljno i bez ikakve kontrole špijunirati ruski građani.

Zakon Jarovaja iz jula 2016. godine zahtijeva da svi web servisi pohranjuju korisničke podatke ruskih građana na serverima unutar zemlje. Od telekom operatera se traži da čuvaju snimke telefonskih razgovora, tekstualnih poruka i internet saobraćaja korisnika do 6 mjeseci, kao i metapodatke do 3 godine. Ovi podaci, kao i „sve druge potrebne informacije“ dostupni su vlastima na njihov zahtjev  bez sudskog naloga. Sajtovi koji ne ispunjavaju ovaj zahtjev mogu lako doći pod udar vladinih mjera. Slična rješenja je ranije u praksi kod nas sprovodila Demokratska partija socijalista (DPS) tako što su Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) mogli na svoju ruku pristupati podacima o komunikaciji građana kod mobilnih operatera.

Ranijom legislativom ruske Dume koja je maskirana kao „borba protiv terorizma“ i dopunjena avgusta 2014. godine zahtijeva od operatera besplatnih pristupnih tačaka bežičnog interneta ili Wi-Fi (npr. u restoranima, bibliotekama, kafićima itd.) da prikupljaju osobne podatke svih korisnika, identificiraju ih pomoću pasoša i pohranjuju podatke.

Od januara 2018. godine, kompanijama registrovanim u Rusiji kao „organizatorima širenja informacija“, kao što su aplikacije za razmjenu poruka na mreži, nije dozvoljeno da imaju korisnike bez identifikacije.

Cenzura interneta se dodatno pogoršala nakon što je Putin otpočeo agresiju na Ukrajinu u februaru prošle godine. Roskomnadzor, državni regulator, je  krenuo u blokade svih internet sadržaja kritičnih prema zvaničnoj politici Kremlja. Na listi zabrana su se našle i popularne društvene platforme kao Twitter, Facebook, Instagram jer su odbile da objavljuju kremaljsku ratnohuškačku i nacionalističku propagandu sa RT televizije i Sputnjika. Stranice organizacija za ljudska prava (Human Rights Watch, Amnesty International) i portali poznatih medijskih kuća – BBC, Glas Amerike, Dojče vele, Meduza itd. su takođe blokirane samo zbog kritike Putinovog ratnog pohoda.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEREDI U BRAZILU: Igre sa demokratijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih protesta je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se u svojim prvim danima suočila sa gomilom problema koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata

 

U prošlom broju našeg nedjeljnika sumirali smo godinu za nama i naveli kako su neke zemlje Južne Amerike prešle put od krajnje desnice ka vladama lijeve orijentacije. Desetak dana kasnije u Brazilu, jednoj zemlji sa pomenutim promjenama, haos. Mnogi brazilski scenario porede sa upadom pristalica Donalda Trampa, inače saveznika bivšeg brazilskog predsjednika Žaira Bolsonara, u američki Kapitol 6. januara 2021. Prije ravno dvije godine.

Bolsonaro je izgubio od Luiza Injacia Lule da Silve izborima u oktobru, ali su njegove pristalice odbile da prihvate tanku pobjedu suparnika i izborne rezultate. Kampovale su u blizini vojnih objekata, tvrdeći da su izbori pokradeni. Bez dokaza kojima bi potkrijepili tu tvrdnju. Značajan broj njih apelovao je na vojsku da svrgne izabranu vladu, a hiljade su marširale u nedjelju na glavni grad. Potom su upali u predsjedničku palatu, zgradu Kongresa i vrhovni sud. Razbijali su prozore, namještaj i opremu, uništavali umjetnička djela i službene dokumente.

Do dramatičnih akcija i scena dolazi nedelju dana pošto je Lula, veteran na političkoj sceni te zemlje položio zakletvu i preuzeo dužnost predsjednika. Novi brazilski predsjednik je suparničke demonstrante nazvao vandalima i fašistima.

Dan nakon što su napali sve tri grane vlasti u pokušaju da sruše demokratski izabranu vladu, Fred Aruda, brazilski ambasador u Londonu, rekao je: „Ono što se juče dogodilo u Brazíliji bilo je groteskno. Neuspjeli napad na naše institucije. Kao što je rekao predsjednik Lula, demokratija zahtijeva od ljudi da poštuju institucije”. Upozorio je da će akteri napada osjetiti svu snagu zakona, napominjući: „I svjedočiće neželjenim posljedicama svojih postupaka. Brazilska demokracija izranja još jača iz takvih mračnih epizoda“. Iz napadnutih institucija objavljeno je zajedničko saopštenje: „Pozivamo društvo da ostane mirno u odbrani mira i demokratije. Zemlja treba normalnost, poštovanje i socijalnu pravdu”.

Ministar pravde Flávio Dino rekao je da je oko 1500 ljudi uhapšeno tokom i nakon nemira, a policija je počela sa praćenjem onih koji su platili desetine autobusa za prevoz protestanata. Forenzički dokazi, uključujući otiske prstiju i fotografije, koristiće se za pozivanje ljudi na odgovornost. Ministarstvo pravde postavilo je e-mejl za primanje „informacija o teroristima koji su upali i uništili” vladine zgrade, a radi se i na pretraživanju slika kako bi se identifikovali izgrednici.

Bezakonje su osudili političari, svjetski čelnici i većina Brazilaca. Nakon telefonskog poziva u ponedjeljak, Lula i američki predsjednik Džo Bajden objavili su zajedničku izjavu u kojoj stoji da brazilska demokratija i slobodno izražena volja građana ima nepokolebljivu podršku Sjedinjenih Država.

Da je u Brazilu  stanje kopmpleksno pisao je švajcarski Neue Zürcher Zeitung (NZZ). „Radikalizovane pristalice Bolsonara jedva da su naišle na otpor tokom osvajanja i uništvanja: iako se danima znalo da će protestovati protiv Luline vlade u Braziliji, samo nekoliko stotina vojnika iz nacionalnih interventnih snaga Força Nacional bilo je poslato da zaštite zgrade. Samo nekoliko njih koristilo je suzavac ili pokušalo da se odupre naletu. Na društvenim mrežama postoje video snimci bezbjednjaka koji prijateljski ćaskaju sa napadačima. Tek kada je predsjednik Lula u nedjelju popodne oduzeo upravi prestoničkog okruga komandu nad bezbjednosnim aparatom i prenio je na saveznu vladu do 31. 01. policija je brzo reagovala i u ranim večernjim satima uspjela da oslobodi zgrade“.

Nakon nedjeljnog haosa, u ponedjeljak nove slike. Ljevičarske organizacije u gradovima uključujući Sao Paulo i Rio de Žaneiro marširale su u znak podrške novoizabranom predsjedniku. „Nema amnestije!”, skandirali su tražeći kazne za izgrednike od prethodnog dana.

Mediji su nakon ovih događaja analizirali situaciju u Brazilu i ocijenili da je Lula sa svojim saradnicima odlučio da ne proglasi vanredno stanje, jer bi tada vojska  preuzela skoro svu vlast. U novim političkim strukturama na vlasti u Brazilu postoji bojazan da svi generali ne bi sprovodili njegova naređenja. Među njima ima i Bolsonarovih ministara i onih koji su podržali proteste.

Bolsonaro je kritikovao ovakav način izražavanja neslaganja sa politikom u jednoj demokratskoj zemlji, ali u skladu sa svojom strategijom od gubitka izbora nije nedvosmisleno tražio od svojih pristalica da prestanu sa protestima. Usput je napravio paralelu sa sličnim situacijama iz 2013. i 2017. godine kada su izgrednici bili iz redova druge političke opcije. Bivši predsjednik otputovo je u Sjedinjene Američke Države uoči nereda u Braziliji. Neki smatraju kako bi izbjegao odgovornost za ono što je uslijedilo. Nakon što su mediji postavili pitanje njegovog statusa u SAD-u izašle su informacije o njegovom bolničkom tretmanu na Floridi. Bolsonaro se liječio od bolova u crijevima povezanih sa ubodom nožem koji je pretrpio tokom izborne kampanje 2018. godine.

Pobuna pro-Bolsonarovaca bila je jadna, smatraju brojni analitičari i slažu se da je za sada uspjela u jednom. Ojačala je predsjednika Lulua.

NZZ ovako  analizira situaciju u Brazilu: „Vrhovni sud koji kontroliše Luluin prijatelj glavni sudija Alexandre de Moraes koji je svojim odlukama zamrzao sve antikorupcione sudske procese protiv Lulua i tako mu omogućio da se uopšte kandiduje za predsjednika Brazila, a potom odbacio sve primjedbe na izborni proces i proglasio Lulua za pobjednika, je suspendovao Ibaneisa Rochu, guvernera Brazilije, na tri mjeseca. Rocha se smatra saveznikom Bolsonara i već je pokazao nezaiteresovanost u procesuiranju demonstranata tokom nasilnih nereda prije tri nedjelje i pokušaja atentata neposredno prije stupanja na dužnost“. U međuvremenu su uhaošeni i neki visoki funkcioneri prethodne vlasti.

Da je situacija u Brazilu dramatičnija nego što izgleda pokazuje i monitoring društvenih mreža. Na zahtjev brazilske vlade, društvene mreže počele su sa čišćenjem svojih platformi od bilo kakvog sadržaja koji podstiče nasilje, izvijestila je novinska agencija RojtersMeta, pod kojom funkcionišu Fejsbuk i Instagram, rekli su da su nedjeljni nemiri u Braziliji označeni kao „nasilan događaj”, te će stoga svaki sadržaj koji ga podržava ili hvali biti uklonjen. Guglova platforma JuTjub na sličan način „pomno prati” situaciju, a njihov tim uklanja problematične sadržaje. To uključuje „streamove uživo i video zapise koji podstiču nasilje”. Aplikacija za razmjenu poruka Telegram takođe sarađuje sa brazilskom vladom na provjeri činjenica. Sve ovo je reakcija na situaciju uoči nedjeljnih događaja, kada su Bolsonarove pristalice dijelile na društvenim mrežama svoje planove mobilizacije, grupisanja i provale u vitalne vladine zgrade.

Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih demonstracija je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se već u svojim prvim danima suočila sa gomilom nevolja koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

2022.: Pregurali COVID krizu, stigle nove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Budući istoričari mogli bi imati pune ruke posla kada se uhvate u koštac sa 2022. godinom. Ona je donijela zaborav, korona virus, ali i mnoge događaje koji bi mogli postati prekretnica u iščitavanju nove istorije Evrope. I veliki rat je ponovo zakucao na vrata

 

Nakon što nam je virus COVID-a dvije godine disao za vratom , konačno smo ušli u stabilniji period tokom 2022.  Brojke umrlih i oboljelih od korone su počele značajno da padaju, a onda su se probudili stari uspavani virusi mržnje, podjela i zakulisnih igara. Nije ni čudo što svijet mnogima izgleda kao početkom prošlog stoljeća.

Budući istoričari mogli bi imati pune ruke posla kada se uhvate u koštac sa 2022. Ona jeste donijela smirivanje pandemije  ali je donijela mnoge događaje koji bi mogli postati prekretnice u iščitavanju nove istorije Evrope. I veliki rat je ponovo zakucao na vrata. Uz povremene prijetnje nuklearnim glavama.

Kada se podvuče crta 2022. je donijela više loših nego dobrih vijesti. Većina njih će se nastaviti i u narednoj godini.

Svjetsku politiku obilježile su promjene. Velika Britanija je ove godine imala čak tri osobe u premijerskoj rezidenciji u Dauning stritu. Nakon pada vlade Borisa Džonsona i beskrajnog broja skandala koji su je ispratili, naslijedila ju je vlada kratkog daha Liz Trus. Nije kome je rečeno –  Britanci u 2023. ulaze sa Riši Sunakom. On je pomogao u inžinjeringu Džonsonovog pada, pa dobio priliku da pokuša pokupiti komadiće nekadašnje imperije kao prvi tamnoputi britanski premijer.  Prvi Indus i Azijat na čelu tamošnje vlade i najmlađi premijer u posljednjih 200 godina. Od svega ovoga, analitičarima mnogo više znači što pripada krugu najbogatijih Britanaca. Britanija je dobila i novo lice kraljevske porodice. Nakon smrti kraljice Elizabete, tron je preuzeo njen sin Čarls. Kako će se politika ove zemlje kretati znaćemo tokom naredne godine, ali izvjesno je da povratak u Evropsku uniju nije u planu.

Dobrim dijelom Evrope duvaju jaki desni vjetrovi. Ne radi se samo o standardnim bastionima malih evropskih desničara poput Mađarske i Srbije u kojima je uspjeh lidera koji se smatraju bliskim Kremlju, izazvao nelagodu u zemljama EU. Uspon krajnje desničarske stranke u Švedskoj bio je očekivan, ali to ne umanjuje jačinu šoka. Partija sa korijenima u neonacizmu, zauzela je drugo mjesto na izborima. Današnju vladu ove zemlje čine tri desne partije koje su dale svoje vojnike za mandatara i 23 ministarstva. Po međupartijskom dogovoru skroz desni Švedski demokrati nijesu ušli u vladu. Oni će sarađivati sa njom u Riksdagu i imati osoblje u vladinim kancelarijama.

Zadesnila je i Italija.  Đorđa Meloni, bivša ministarka u vladi desnog centra postala je premijerka. I njena partija vuče jake korijene. Sve do Musolinija i njegovih crnih divizija. Ne treba zaboraviti ni zamjenika premijerke. To je čuveni desničar Mateo Salvini vođa Lige. U EU se nadaju da će zbog izdašnih pomoći koje su pružali Italiji u novim strukturama imati konstruktivne partnere. Tu je 2023. da potvrdi ili demantuje.

Za kraj godine EU je potresao i veliki skandal. U aferi podmićivanja i korupcije  koja se gradi oko grčke evroparlamentarke, potpredsjednice EP Eve Kaili, dovedena je u pitanje sama srž evropske demokratije.

Ima i drugačijih priča. U nekim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desne radikale. Sa trona su sišli Janez Janša, Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj. Emanuel Makron je odolio napadima desnih struja. „Znam da je dosta naših sunarodnika glasao za mene, ne jer nužno podržavaju moje ideje, već da djelujem kao prepreka ekstremnoj desnici“, rekao je Makron svjestan da vodi izuzetno polarizovanu zemlju.

Latinska Amerika budi nadu lijevim strujama. Trend ulijevo započet u Meksiku 2018. nastavljen je  2022. kada je demokratski socijalista Xiomara Castro postao predsjednik Hondurasa. Gustavo Petro ušao je u istoriju kao prvi ljevičarski predsjednik Kolumbije, a Luiz Inacio Lula da Silva se vratio na predsjedničku dužnost pobijedivši desničara Jaira Bolsonara.

Turbulentna politička scena dovela je  do novih problema vezanih za humanitarnu krizu. Dok je ruska agresija na Ukrajinu usmjerila pažnju na ukrajinske nevoljnike, rijeke drugih izbjeglica bore se sa svakodnevnim problemima. Humanitarna situacija u zemljama poput Sirije, Avganistana, Južnog Sudana, Jemena… i dalje je očajna bez znakova razrješenja. Oko 32 miliona ljudi širom svijeta trenutno su izbjeglice, što znači da su pobjegli iz svoje domovine zbog progona, sukoba ili nasilja. Kada se uključe interno raseljeni, ljudi koji su bili prisiljeni da napuste svoje domove, ali nastavljaju živjeti u svojoj domovini – broj se povećava na više od 100 miliona. Tačnije 13 miliona više nego na kraju 2021. Sirija čini petinu svjetskih izbjeglica. Mnogi aktivisti se boje da fokusiranost Zapada na saniranje ukrajinske štete iscrpljuje sredstva za humanitarne krize na drugim stranama svijeta.

Ruku pod ruku sa humanitarnom ide i prehrambena kriza. Ona je uzrokovana kombinacijom nekoliko faktora, među kojima su sukobi najveći pokretači. Klimatski šokovi uništavaju usjeve i živote te potkopavaju sposobnost ljudi da se prehranjuju, a ekonomske posljedice pandemije COVID-19 dale su svemu posebnu scenografiju.

Iranski građani protestuju. Čelnici Islamske Republike Iran su 2022. vidjeli najveći izazov otkako su došli na vlast 1979. Protesti su započeli u septembru kada je „policija morala” u Teheranu  uhapsila Mahsu Amini, kurdsku djevojku koja je ubrzo umrla u policijskom pritvoru. Narod će narednih mjeseci marširati uz slogan: „Žene, život, sloboda!”  Do decembra su iranske bezbjednosne snage ubile čak 450 protestanata na ulicama. Upornost onih koji protestuju ne jenjava, ali ni tvrdoglavost vlasti.

Od Irana do SAD-a žene se ponovo bore za svoja osnovna prava. Početkom godine vrhovni sud SAD-a udario je na prava na pobačaj u toj zemlji. Nakon odluke tog suda da opovrgne presudu Rou protiv Vejda, pravo na pobačaj će biti prepušteno pojedinačnim američkim državama na odlučivanje. Procjene su da će ovo uticati na preko šest miliona žena u državama u kojima je zabranjen pobačaj, te preko 33 miliona u onima u kojima su na snazi restriktivne mjere i onima u kojima je to pravo ugroženo.

Uz sve ove nevesele slike širom zemljinog šara treba računati i na klimatske promjene koje se intenziviraju. Prije četrdeset godina, kada su naučnici prvi put upozorili na moguću klimatsku katastrofu, to je bio problem za budućnost. Budućnost je sada. Nekada rijetki ekstremni vremenski događaji postali su uobičajeni. Mnogi djelovi svijeta su doživjeli rekordne toplotne talase koji su spalili šume i isušili rijeke. Najava vraćanja u pogon termoelektrana usljed nedostatka energenata zbog ukrajinske krize neće popraviti krvnu sliku planete.

Glavne teme su svakako i odnosi velikih sila. Dok se koplja Rusije i Zapada ukrštaju preko žitnica i ljudi Ukrajine, napetosti rastu i na istoku. Džo Bajdenova administracija je ukazala na militarizaciju Južnog kineskog mora od strane Pekinga, te naporima Kine da zastraši Tajvan. Amerikancima bode oči i veliki tehnološki napredak ove zemlje te krađa intelektualnog vlasništva. Kinezi u postupima SAD-a vide pokušaje stvaranja ukrajinskog scenarija. Sredinom novembra Bajden i Xi Jinping sastali su se na marginama samita G-20. Obećali su da će raditi na smanjenju međusobnih napetosti i saradnji u područjima poput klimatskih promjena i javnog zdravlja. Ipak, svi su sigurni da će uzajamna sumnja i zajedljivost dominirati ovom vezom u godinama koje dolaze.

Opasnost od nuklearnog oružja je nikad bliža. Devet zemalja posjeduje oko 12.700 nuklearnih bojevih glava. Otprilike 90 odsto su u vlasništvu Rusije i SAD-a. Među zemljama koje posjeduju do par stotina jedinica ovog naoružanja su Kina, Sjeverna Koreja, Izrael, Pakistan, Indija, Francuska i Engleska. Tačan broj nuklearnog oružja u posjedu svake zemlje je strogo čuvana tajna.

Novu godinu kao nijednu u novom milenijumu očekuje pregršt želja i otvorenih problema.

Ukrajinska godina

Još krajem 2021. bilo je upozorenja da će Rusija napasti Ukrajinu. Mnogi evropski čelnici, uključujući ukrajinskog predsjednika Volodomira Zelenskog, odbacivali su takvu ideju. Ipak 24. februara 2022. Rusija je pokrenula „specijalnu vojnu operaciju” sa ciljem „demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine”. Na iznenađenje Kremlja i većine vojnih stručnjaka, Ukrajina je izdržala početni napad, a zatim počela odbijati ruske snage. Moskva je odustala od nastojanja da zauzme Kijev i okrenula se zauzimanju regije Donbas u istočnoj Ukrajini. U septembru su Ukrajinci pokrenuli protivofanzivu kojom su oslobodili i sjeveroistočni grad Kharkiv. Šest nedjelja kasnije, ruske snage napustile su jugoistočni grad Kherson, podstakavši tako nagađanja da bi Ukrajina mogla tražiti povrat Krima, koji je Rusija zauzela 2014. Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava objavio je broj civilnih žrtava u ratu u Ukrajini. Po njemu utvrđena je smrt 6.884 osobe, uključujući 429 djece, između 24. februara i 26. decembra, prenijeli su mediji. Strahuje se da je stvarna brojka veća zbog otežanog prijema informacija iz ratnih žarišta. Prekid vatre ne izgleda vjerovatan na isteku 2022. Posljednjih dana godine na isteku Kremlj je odbacio ideju mirovnog plana ukrajinskog predsjednika. Moskva smatra da predlozi za okončanje rata moraju uzeti u obzir i činjenicu da su se četiri ukrajinska regiona „pridružila” Rusiji. Ukrajinski plan uključuje ova četiri regiona. Za potencijalni mirovni sporazum, suštinski zahtjevi makar jedne strane moraju da se promijene. Niko nije spreman na tako nešto.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo