Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ISTRAGA UBISTVA NOVINARKE DAFNE KARUANE GALIZIJE – OD MOŽURA DO MALTE: Ima neka tajna veza

Objavljeno prije

na

„Moja majka je istraživala Konrada Mizzija, Keitha Schembrija i Josepha Muscata još od njihovog dolaska na vlast 2013. godine. Uvijek je bila sumnjičava prema Elektrogasu“, kaže za Monitor Matthew Caruana Galizia. „Takođe je bila sumnjičava prema sporazumu u Crnoj Gori, jer je on uključivao iste ljude i kompanije“

 

Kompanija 17 Black, koja se nalazi u vlasništvu Jurgena Fenecha, malteškog biznismena koji je uhapšen zbog uključenosti u ubistvo novinarke Daphne Caruana Galizia, povezana je s kompanijama koje su kupile crnogorsku vjetroelektranu Možura.

To je rezultat istraživanja Reuters i Times of Malta koje je nedavo objavljeno.

Matthew Caruana Galizia, istraživački novinar sa Malte i sin ubijene novinarke Daphne Caruana Galizia, koji je sa svojom majkom istraživao ove malverzacije, kazao je za Monitor da je upravo to motiv ubistva.

„Počevši otprilike 10 meseci prije njenog ubistva, pomagao sam svojoj majci da istraži ogromno curenje elektronske pošte i dokumenata iz Electrogasa. Kompanijom su u to vrijeme upravljali Jorgen Fenech, malteški državljanin i Turab Musaiev državljanin Azerbejdžana“, kazao nam je Matthew Caruana Galizia. On dodaje da je njegova majka istraživala sve ljude koji su bili uključeni u ovaj dogovor u Crnoj Gori. „Moja majka je istraživala Konrada Mizzija, Keitha Schembrija i Josepha Muscata još od njihovog dolaska na vlast 2013. godine. Uvijek je bila sumnjičava prema Elektrogasu, od početka. Takođe je bila sumnjičava prema sporazumu u Crnoj Gori, jer je on uključivao iste ljude i kompanije“, dodao je on.

Daphne Caruana Galizia ubijena je bombom koja je bila postavljena u njen automobil u oktobru 2017. godine.

Njen sin ranije je objasnio da je u februaru 2017, osam mjeseci prije ubistva, njegova majka dobila informaciju da je Konrad Mizzi, tadašnji malteški ministar energetike, uključen u neki sumnjivi dogovor u Crnoj Gori, pa je krenula da istražuje. „Sve ove kompanije i ljudi su bili dio mreže za pranje novca i razgranate šeme u više zemalja, uključujući Crnu Goru, Maltu, Panamu, Novi Zeland, Azerbejdžan, Švajcarsku“, pojašnjava sin ubijene novinarke.

Prema istraživanju Reutersa u mjesecima prije ubistva 2017. godine, malteška novinarka Daphne Caruana Galizia bila je na tragu offshore kompanije pod nazivom 17 Black Limited. Nije znala ko je vlasnik kompanije registrovane u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ali je bila sigurna da je postavljena kako bi se kroz nju provodile korumpirane isplate liderima Malte, o čemu je, bez dokaza, pisala u svom blogu.

U februaru 2017. godine Daphne, koja se fokusirala na korupciju, pisala je o misterioznoj kompaniji iz Dubaija. U jednom svom tekstu  je napisala da postoji veza između te kompanije i političara sa Malte, ali nije ponudila konkretne dokaze, s obzirom na to da nije mogla otkriti ko je bio vlasnik kompanije.

Osam mjeseci kasnije, Caruana Galizia ubijena je bombom koja je bila postavljena u njenom automobilu. Tijelo je pronašao njen sin Matthew Caruana Galizia. Reuters je kasnije u svojoj istrazi otkrio da je jedan od najbogatijih biznismena Malte Yorgen Fenech vlasnik 17 Black kompanije. Fenech je uhapšen krajem novembra 2019. zbog umiješanosti u ubistvo novinarke, a kasnije je i zvanično optužen.

Podstaknut političkom i pravnom krizom u zemlji nastalom zbog istrage o ubistvu istraživačke novinarke, premijer ove zemlje Joseph Muscat koji je bio rado viđen gost i poslovni partner vlastima u Crnoj Gori, dao je ostavku krajem prošle godine.

Aktivnosti 17 Black Limited kompanije ostale su obavijene velom tajne, no istraživanje koje su sproveli Reuters i Times of Malta donijelo je neke nove informacije.

U decembru 2015. godine, 17 Black kompanija ostvarila je ranije neotkrivenu dobit od 4,6 miliona eura, kada je državna energetska kompanija Enemalta kupila vjetroelektranu u Crnoj Gori, navodi Reuters u svojoj istrazi. Kupovina je uslijedila nakon nekoliko putovanja u Crnu Goru i pregovora koje je vodio tadašnji ministar energetike Malte Konrad Mizzi.

Istog mjeseca, računovođa koji je radio za Mizzija i tadašnjeg šefa osoblja premijera Keitha Schembrija, napisao je mail u kojem se navodi da njih dvojica trebaju da dobiju isplatu od 17 Black za usluge koje nisu precizirane.

Bivši ministar energetike Mizzi za Reuters je rekao da nema veze sa 17 Black te je osporio da „email mog provajdera navodi da bi mogao ostvariti profit”. Na pitanje o svojim putovanjima u Crnu Goru, Mizzi je odgovorio da je njegova uključenost u taj projekat bila u svojstvu ministra odgovornog za Enemaltu, koji je predstavljao cjelokupnu energetsku politiku. Tvrdio je da nije uključen u koruptivne ugovore.

I pored opsežnog istraživanja, Reuters nije pronašao dokaze da je 17 Black kompanija platila Schembrija i Mizzi. Postoji, međutim, i nezvanični dio priče. Izvori koji su bili direktno uključeni u transakciju su za Reuters ispričali kako se sve odigralo: Cifidex je kupio dionice od Ferse za tri miliona eura posuđenih od 17 Black. Nakon što je Cifidex prodao dionice Enemalti, vratili su tri miliona 17 Black kompaniji, plus dodatnih 4,6 miliona eura „udjela u dobiti”. Reuters nije mogao utvrditi šta je 17 Black uradio sa profitom.

Prema zvaničnim objašnjenjima sa Malte, projekat kupovine vjetroelektrane je bio dio planirane politike prelaza sa fosilnih goriva na LNG tečni gas i novu gasnu elektranu vrijednu 450 miliona eura. Malta je  potpisala sporazum sa azerbejdžanskim SOCAR-om (takođe prisutnim u našoj zemlji, prvenstveno kroz projekat Porto Novi). Obavezala se, uz dopuštenje Evropske komisije, da sav tečni gas kupuje od Azerbejdžena. Kasnije su procurili detalji da se Malta obavezala da tokom ugovora plaća fiksnu cijenu i do dva puta veću od tržišne.

Istraživačka novinarka Dafne Galicija napala je Vladu za prikrivanje detalja ugovora i očiglednu korupciju. Za direktora državne energetske kompanije Elektrogas, pod čijim okriljem je izgrađena nova elektrana na jugu ostrva, postavljen je Jorgen Fenek, tajkun, jedan od najbogatijih Maltežana sa velikim iskustvom u vođenju kazina ali nikakvim u energetici.

Protežirali su ga tadašnji ministar energetike Konrad Mizi i Kit Šembri – šef kabineta predsjednika Vlade, koji su i omogućili sklapanje takvog ugovora sa „prijateljima iz Azerbejdžana”.

 

Crnogorske veze

Crnogorski projekat Možura vjetroelektrane pokrenut je 2010. godine, kao prvi veliki projekat sistema obnovljive energije u Crnoj Gori. Koncesiju za izgradnju i pokretanje vjetroelektrane dobila je španska kompanija Fersa Renovables, koja se kasnije spojila sa drugom kompanijom Audax Renovables.

U novembru 2015. godine malteška vlada objavila je da državna kompanija Enemelta kupuje ovaj projekat.

Računi koje je objavila Fersa i korporativni zapisi u Crnoj Gori otkrili su da je Fersa prodala 99 posto svog udjela u Možuru posredniku, kompaniji sa sjedištem na Sejšelima, nazvanoj Cifidex Ltd. Ostalih jedan posto udjela kompanije, koji je bio u vlasništvu crnogorske kompanije, također je prodat Cifidexu.

Crnogorski Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG) navodi u svom istraživanju ugovora oko vjetroelektrane da je ta partnerska firma bila Čelebić iz Podgorice. Oni, kako su naveli crnogorskom CIN-u, već određeni period nisu dio tog projekta. Prema saznanju CIN-a, ugovorom je dato državno zemljište na zakup na period od 20 godina, a projekat je trebalo da vrijedi 75 miliona eura.

Joseph Muscat je otvorio vjetroelektranu u novembru 2019, malo prije nego što će napustiti premijersku poziciju. U izjavi je napisao: „Moja uloga je bila da njegujem odnose sa vladom Crne Gore na predsjedničkom i premijerskom nivou, što je bila moja dužnost kao premijera”. On je takođe dodao da, prema njegovom saznanju, nekadašnji šef osoblja premijera Keith Schembri nije bio uključen u pregovore o kupovini vjetorelektrana u Crnoj Gori.

 Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE KOMISIJE ZA 2024.: Napredak protkan kurtoazijom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora  je konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja.  Po izvještaja ambasadora  EU Johana Setlera- čaša je polupuna. Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom

 

 

rije dva dana Evropska komisija (EK) je objavila  izvještaje o napretku zemalja Zapadnog Balkana na putu za članstvo u EU. Očekivano, Crna Gora je najpozitivnije ocijenjena među zemljama kandidatima. U prezentaciji izvještaja, ambasador EU Johan Setler je naglasio da je ovaj izvještaj u odnosu na prethodnu godinu „jasno pozivitniji“ i da je Crna Gora „učvrstila svoju poziciju kao predvodnik pristupanja u EU“. Dobar dio pozitivnog se odnosi na „veliki napredak u oblastima vladavine prava“ tj. poglavljima 23 i 24 i pozitivnom IBAR-u na početku ljeta. Njime je Crna Gora konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja (ukupno 33 u grupama -klasterima). Do sada su samo tri privremeno zatvorena.

Izvještaj ocjenjuje “značajan napredak” u dva poglavlja, “dobar napredak” u šest, “ograničen napredak” je opis za 22 poglavlja, dok su tri “bez napretka”. Pohvaljena je dosadašnja reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i sloboda izražavanja i medija. Setler napominje da je važno izabrati predsjednika Vrhovnog suda, donijeti zakon o finansiranju političkih partija i krenuti u „sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva uključujući i birački spisak, pravo glasa…“. Izvještaj takođe navodi da su „institucije krhke i ranjive na političke krize i potencijalne institucionalne blokade“. Sve u svemu, po ambasadoru Setleru- čaša je polupuna.

Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom. Iako je izabran Sudski savjet, kompletiran Ustavni sud, i došlo do hapšenja velikog broja „krupnih riba“ (isključivo zahvaljujući Europolu i dokazima dobijenim od zapadnih policija) Crna Gora do sada nema ni jedne pravosnažne presude za visoku korupciju i organizovani kriminal. Šanse su da ih neće ni biti još dugo godina gledajući kako se (ne) odvija suđenje bivšoj šefici pravoduđa Vesni Medenici i drugim sličnim kalibrima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRAGEDIJA U SELU SOKOLAC I POTJERA ZA ALIJOM BALIJAGIĆEM OPET OGOLILA BEZBJEDNOSNI SISTEM: Vrijeme je za odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija, vojska, specijalne jedinice i drugi organi bezbjednosti danima ne uspijevaju da uhvate opasnog ubicu, dok se strah i nepovjerenje u organe reda širi Crnom Gorom. To se neće promijeniti dok se za propuste ne bude snosila  odgovornost. Do vrha

 

 

Velike tragedije uvijek prikažu sposobnost jednog državnog sistema u pravom svjetlu. Tako je i ova posljednja,  u bjelopoljskom selu Sokolcu, pokazala nesposobnost i okoštalost bezbjednosnog sistema u Crnoj Gori.

Višestruki počinilac najtežih krivičnih djela, Alija Balijagić, u petak veče, 25. oktobra, ubio je Jovana (60) i Milenku Madžgalj (69), brata i sestru koji su se nalazili u svojoj seoskoj kući u Vraneškoj dolini. Više svjedoka i nalaza iz istrage ukazuje na to da su pokojni Madžgalji prethodno ugostili i nahranili odbjeglog Balijagića. Nakon što je posjedio i objedovao, Balijagić se vratio i kroz prozor upucao brata i sestru. Potom se dao u bjekstvo koje traje već sedmicu.

Mještani svjedoče da su više puta prije tragedije policiji prijavljivali da se kroz njihovo i okolna sela šeta sumnjivo naoružano lice. Prethodno se već Vraneškom dolinom proširila vijest da je iz jedne od okolnih kuća ukradena puška. Međutim, organi reda i mira nisu uspjeli da zaštite mještane koji i dalje žive u strahu od ubice.

Strah se, u međuvremenu, proširio po okolnim selima jer policija i vojska danima ne uspijevaju da uhvate Balijagića, koji se, kako sumnjaju, krije u okolnim planinama i šumama. Osuđivani silovatelj i pljačkaš, već ima iskustvo odmetništva. Mještanima tog kraja poznat je kao kriminalac koji se osamdesetih krio po planini i pljačkao sela u Srbiji i Crnoj Gori.

Predsjednik Mjesne zajednice Tomaševo Vesko Gogić kaže da policija deset dana nije ništa uradila da pronađe Balijagića. I Dragan Grba iz Sokolca tvrdi da su njegove komšije prijavljivale Balijagića, ali da policija nije reagovala.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo