Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ISTRAGA UBISTVA NOVINARKE DAFNE KARUANE GALIZIJE – OD MOŽURA DO MALTE: Ima neka tajna veza

Objavljeno prije

na

„Moja majka je istraživala Konrada Mizzija, Keitha Schembrija i Josepha Muscata još od njihovog dolaska na vlast 2013. godine. Uvijek je bila sumnjičava prema Elektrogasu“, kaže za Monitor Matthew Caruana Galizia. „Takođe je bila sumnjičava prema sporazumu u Crnoj Gori, jer je on uključivao iste ljude i kompanije“

 

Kompanija 17 Black, koja se nalazi u vlasništvu Jurgena Fenecha, malteškog biznismena koji je uhapšen zbog uključenosti u ubistvo novinarke Daphne Caruana Galizia, povezana je s kompanijama koje su kupile crnogorsku vjetroelektranu Možura.

To je rezultat istraživanja Reuters i Times of Malta koje je nedavo objavljeno.

Matthew Caruana Galizia, istraživački novinar sa Malte i sin ubijene novinarke Daphne Caruana Galizia, koji je sa svojom majkom istraživao ove malverzacije, kazao je za Monitor da je upravo to motiv ubistva.

„Počevši otprilike 10 meseci prije njenog ubistva, pomagao sam svojoj majci da istraži ogromno curenje elektronske pošte i dokumenata iz Electrogasa. Kompanijom su u to vrijeme upravljali Jorgen Fenech, malteški državljanin i Turab Musaiev državljanin Azerbejdžana“, kazao nam je Matthew Caruana Galizia. On dodaje da je njegova majka istraživala sve ljude koji su bili uključeni u ovaj dogovor u Crnoj Gori. „Moja majka je istraživala Konrada Mizzija, Keitha Schembrija i Josepha Muscata još od njihovog dolaska na vlast 2013. godine. Uvijek je bila sumnjičava prema Elektrogasu, od početka. Takođe je bila sumnjičava prema sporazumu u Crnoj Gori, jer je on uključivao iste ljude i kompanije“, dodao je on.

Daphne Caruana Galizia ubijena je bombom koja je bila postavljena u njen automobil u oktobru 2017. godine.

Njen sin ranije je objasnio da je u februaru 2017, osam mjeseci prije ubistva, njegova majka dobila informaciju da je Konrad Mizzi, tadašnji malteški ministar energetike, uključen u neki sumnjivi dogovor u Crnoj Gori, pa je krenula da istražuje. „Sve ove kompanije i ljudi su bili dio mreže za pranje novca i razgranate šeme u više zemalja, uključujući Crnu Goru, Maltu, Panamu, Novi Zeland, Azerbejdžan, Švajcarsku“, pojašnjava sin ubijene novinarke.

Prema istraživanju Reutersa u mjesecima prije ubistva 2017. godine, malteška novinarka Daphne Caruana Galizia bila je na tragu offshore kompanije pod nazivom 17 Black Limited. Nije znala ko je vlasnik kompanije registrovane u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ali je bila sigurna da je postavljena kako bi se kroz nju provodile korumpirane isplate liderima Malte, o čemu je, bez dokaza, pisala u svom blogu.

U februaru 2017. godine Daphne, koja se fokusirala na korupciju, pisala je o misterioznoj kompaniji iz Dubaija. U jednom svom tekstu  je napisala da postoji veza između te kompanije i političara sa Malte, ali nije ponudila konkretne dokaze, s obzirom na to da nije mogla otkriti ko je bio vlasnik kompanije.

Osam mjeseci kasnije, Caruana Galizia ubijena je bombom koja je bila postavljena u njenom automobilu. Tijelo je pronašao njen sin Matthew Caruana Galizia. Reuters je kasnije u svojoj istrazi otkrio da je jedan od najbogatijih biznismena Malte Yorgen Fenech vlasnik 17 Black kompanije. Fenech je uhapšen krajem novembra 2019. zbog umiješanosti u ubistvo novinarke, a kasnije je i zvanično optužen.

Podstaknut političkom i pravnom krizom u zemlji nastalom zbog istrage o ubistvu istraživačke novinarke, premijer ove zemlje Joseph Muscat koji je bio rado viđen gost i poslovni partner vlastima u Crnoj Gori, dao je ostavku krajem prošle godine.

Aktivnosti 17 Black Limited kompanije ostale su obavijene velom tajne, no istraživanje koje su sproveli Reuters i Times of Malta donijelo je neke nove informacije.

U decembru 2015. godine, 17 Black kompanija ostvarila je ranije neotkrivenu dobit od 4,6 miliona eura, kada je državna energetska kompanija Enemalta kupila vjetroelektranu u Crnoj Gori, navodi Reuters u svojoj istrazi. Kupovina je uslijedila nakon nekoliko putovanja u Crnu Goru i pregovora koje je vodio tadašnji ministar energetike Malte Konrad Mizzi.

Istog mjeseca, računovođa koji je radio za Mizzija i tadašnjeg šefa osoblja premijera Keitha Schembrija, napisao je mail u kojem se navodi da njih dvojica trebaju da dobiju isplatu od 17 Black za usluge koje nisu precizirane.

Bivši ministar energetike Mizzi za Reuters je rekao da nema veze sa 17 Black te je osporio da „email mog provajdera navodi da bi mogao ostvariti profit”. Na pitanje o svojim putovanjima u Crnu Goru, Mizzi je odgovorio da je njegova uključenost u taj projekat bila u svojstvu ministra odgovornog za Enemaltu, koji je predstavljao cjelokupnu energetsku politiku. Tvrdio je da nije uključen u koruptivne ugovore.

I pored opsežnog istraživanja, Reuters nije pronašao dokaze da je 17 Black kompanija platila Schembrija i Mizzi. Postoji, međutim, i nezvanični dio priče. Izvori koji su bili direktno uključeni u transakciju su za Reuters ispričali kako se sve odigralo: Cifidex je kupio dionice od Ferse za tri miliona eura posuđenih od 17 Black. Nakon što je Cifidex prodao dionice Enemalti, vratili su tri miliona 17 Black kompaniji, plus dodatnih 4,6 miliona eura „udjela u dobiti”. Reuters nije mogao utvrditi šta je 17 Black uradio sa profitom.

Prema zvaničnim objašnjenjima sa Malte, projekat kupovine vjetroelektrane je bio dio planirane politike prelaza sa fosilnih goriva na LNG tečni gas i novu gasnu elektranu vrijednu 450 miliona eura. Malta je  potpisala sporazum sa azerbejdžanskim SOCAR-om (takođe prisutnim u našoj zemlji, prvenstveno kroz projekat Porto Novi). Obavezala se, uz dopuštenje Evropske komisije, da sav tečni gas kupuje od Azerbejdžena. Kasnije su procurili detalji da se Malta obavezala da tokom ugovora plaća fiksnu cijenu i do dva puta veću od tržišne.

Istraživačka novinarka Dafne Galicija napala je Vladu za prikrivanje detalja ugovora i očiglednu korupciju. Za direktora državne energetske kompanije Elektrogas, pod čijim okriljem je izgrađena nova elektrana na jugu ostrva, postavljen je Jorgen Fenek, tajkun, jedan od najbogatijih Maltežana sa velikim iskustvom u vođenju kazina ali nikakvim u energetici.

Protežirali su ga tadašnji ministar energetike Konrad Mizi i Kit Šembri – šef kabineta predsjednika Vlade, koji su i omogućili sklapanje takvog ugovora sa „prijateljima iz Azerbejdžana”.

 

Crnogorske veze

Crnogorski projekat Možura vjetroelektrane pokrenut je 2010. godine, kao prvi veliki projekat sistema obnovljive energije u Crnoj Gori. Koncesiju za izgradnju i pokretanje vjetroelektrane dobila je španska kompanija Fersa Renovables, koja se kasnije spojila sa drugom kompanijom Audax Renovables.

U novembru 2015. godine malteška vlada objavila je da državna kompanija Enemelta kupuje ovaj projekat.

Računi koje je objavila Fersa i korporativni zapisi u Crnoj Gori otkrili su da je Fersa prodala 99 posto svog udjela u Možuru posredniku, kompaniji sa sjedištem na Sejšelima, nazvanoj Cifidex Ltd. Ostalih jedan posto udjela kompanije, koji je bio u vlasništvu crnogorske kompanije, također je prodat Cifidexu.

Crnogorski Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG) navodi u svom istraživanju ugovora oko vjetroelektrane da je ta partnerska firma bila Čelebić iz Podgorice. Oni, kako su naveli crnogorskom CIN-u, već određeni period nisu dio tog projekta. Prema saznanju CIN-a, ugovorom je dato državno zemljište na zakup na period od 20 godina, a projekat je trebalo da vrijedi 75 miliona eura.

Joseph Muscat je otvorio vjetroelektranu u novembru 2019, malo prije nego što će napustiti premijersku poziciju. U izjavi je napisao: „Moja uloga je bila da njegujem odnose sa vladom Crne Gore na predsjedničkom i premijerskom nivou, što je bila moja dužnost kao premijera”. On je takođe dodao da, prema njegovom saznanju, nekadašnji šef osoblja premijera Keith Schembri nije bio uključen u pregovore o kupovini vjetorelektrana u Crnoj Gori.

 Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo