Povežite se sa nama

OKO NAS

IZVJEŠTAJ DA SMO U ZDRAVTSVU NAJGORI U EVROPI I REAKCIJA NADLEŽNIH: Kriv je glasnik

Objavljeno prije

na

Kakve veze ima nikšićki ljekar Rajko Pavličić sa čuvenim švedskim doktorom profesorom Arne Bjornbergom? Direktne.

Da je rukovodilac nikšićkog savjetovališta za HIV dr Rajko Pavličić, pacijentkinji u Domu zdravlja, naočigled brojnih pacijenata, kazao – ,,Dobro zdravstvo, mir u kući” – možda o toj vezi danas ne bi ni bilo govora. No, kako je narečeni Pavličić, pred brojnim pacijentima, i, ispostaviće se, snimateljima, kazao – ,,Dobar k…., mir u kući” – sve začinjeno uličarskim ponašanjem, onda se veza sama nametnula.

Pomenuti Bjornberg je, nedugo prije Pavličićevog vulgarluka, potpisao izvještaj, analizu nacionalnih zdravstvenih sistema u 35 evropskih zemalja. Riječ je o takozvanom Evropskom zdravstvenom potrošačkom indeksu, istraživanju koje se sprovodi od 2005. godine i predstavlja vodeće poređenje za procjenu funkcionisanja nacionalnih sistema zdravstvene zaštite.

Tu, dakle, dolazimo do veze Pavličića i Bjornberga: na pomenutoj tabeli kvaliteta zdravstvenog sistema Crna Gora je poslednja u Evropi, 35-a! Pavličić je samo – u kratkom, dvominutnom video klipu – sopstvenim istupom, slikovito prezentovao cijeli sistem crnogorskog zdravstva, potpuno, u toj majušnoj i simboličkoj dozi, potvrđujući rezultate Bjornbergovog iscrpnog istraživanja. Najkraće: Pavličić – i to je potpuno jasno onima koji prate stanje u zdravstvu Crne Gore – nije izuzetak, već njegova slika i prilika.

Monitor je o nekim od problema pisao – kada je procurilo UNICEF-ovo istraživanje – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori – u kojem je dokumentovano katastrofalno stanje perinatalne njege u Crnoj Gori.

Slikoviti prikaz stanja u zdravstvu bio je i interni dokument Kliničkog centra Crne Gore, iz 26. decembra 2007. godine – Mikrobiološka analiza briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad KCCG – koji je jasno pokazao kakvo je stanje higijene i, naročito, kakve su higijenske navike u toj higijenski najosjetljivijoj klinici, najveće medicinske ustanovi u zemlji. Očajne. Monitor je taj dokument objavio u aprilu 2014. godine.

Ili slučaj zaraze u bjelopoljskoj bolnici, novembra 2014. godine, kada su inficirane četiri bebe, od kojih je jedna umrla.

Ministar Budimir Šegrt je, imajući u vidu njegov nastup tim povodom, nonšalantno prihvatio istraživanje Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa.

Prvo je – u duhu Pavličića sa početka teksta, samo na nešto većem nivou i uglađenije – iz Ministarstva saopšteno da im institucija koja je radila istraživanje ,,u suštini nije uhvatila muštuluk”. Šegrt je, potom, počeo da suptilno relativizuje istraživača i rad: ,,Iako ne znamo po kojoj metodologiji je urađena klasifikacija zemalja i zdravstvenih sistema, svakako ne sumnjamo da je to odrađeno, najvjerovatnije po određenim indikatorima i proceduri, jer smatramo da je to ozbiljna institucija i da je ozbiljno odrađen taj posao”. ,,Ne znamo po kojoj metodologiji”, ,,Najvjerovatnije (po određenim indikatorima)”…

Pošto ministar, kako reče, ne zna po kojoj metodologiji je rađeno istraživanje i po kojim indikatorima, Monitor ga upućuje na 117 strana obimnu analizu o kojoj je riječ, dostupnu – naravno, onima koji žele da je nađu – i na internetu (da li je ministar uopšte pročitao istraživanje?), na sljedećem linku: http://static.correofarmaceutico.com/docs/2016/01/27/ehci_2015_report.pdf.

Tu piše sve. Da je ministar čitao najrelevantnije štivo koje se tiče njegovog resora, i njega lično, pročitao bi da je istraživanje rađeno na osnovu 48 indikatora, koji uključuju oblasti kao što su prava i obaviještenost pacijenata, pristup zdravstvenoj zaštiti, ishodi liječenja, obim i područje usluga, prevencija i korišćenje farmaceutskih proizvoda… Do detalja, najsitnijih.

Pa bi znao gdje se njegovo (i bivšeg ministra Radunovića; i DPS-a) zdravstvo nalazi u evorpskom koordinatnom sistemu: Holandija je i dalje zemlja koja ima najbolji sistem zdravstvene zaštite u Evropi i jedina zemlja koja je prvi put u dosadašnjih 11 godina mjerenja ovog indeksa osvojila više od 900 poena.

Osam zemalja (Holandija, Švajcarska, Norveška, Finska, Belgija, Luksemburg, Njemačka i Island) osvojile su više od 800 od maksimalnih 1.000 bodova. Iza njih na ljestvici su Danska, Švedska, Francuska i Austrija. Od bivših jugoslovenskih republika najbolje je plasirana Slovenija, 15-a, zatim Hrvatska na 16. mestu, Makedonija,18-a, i, na posljednjem: Crna Gora. I Šegrt.

Šegrt se pravda: ,,Mi kvalitet našeg zdravstvenog sistema znamo. To smo pokazali na način što smo prije desetak mjeseci sami napravili dijagnozu našeg zdravstvenog sistema, i prepoznali sve njegove manjkavosti i šta treba mijenjati”. To se zove kvalitet: Šegrt zna da je loše.

Primarijus doktor Ivo Đurišić, prvi specijalista za organizaciju zdravstvene zaštite u Crnoj Gori, i dugogodišnji direktor Zavoda za zdravstvenu zaštitu, za Monitor odgovara na pitanje – Ko je zaslužan za haos? Kaže: „Čelni ljudi iz zdravstva u zadnjim godinama i to bivši ministar Radunović, kao i novi, Šegrt, ali i politički direktori u zdravstvenim ustanovama”.

Đurišić tvrdi da su autsajderi u organizaciji zdravstvenog sistema, uvijek pravili korak naprijed i dva nazad.

„Ukidanjem ugovora sa privatnim apotekama, opet su ostavili narod bez ljekova, i to je dio izvještaja koji se odnosi na prevenciju i korišćenje farmaceutskih preparata. To je i ono čega u izvještaju nema, a nažalost znamo – nehigijena u porodilištima. Duga čekanja na specijalističke preglede. Korupcija u zdravstvu. Nedostatak specijalističkog kadra i nedovoljna izdvajanje iz budžeta za zdravstvo.”

On kaže da je poslednje, 35-to mjesto, u Evropskom sistemu zdravstva, i poslednja opomena da je zdravstvo prioritet države: „Ako nemamo dobar zdravstveni sistem, a vidimo da ga nemamo, neće nam pomoći ni NATO ni EU. Sami moramo reorganizovati sitem, učeći se od onih koji su na vodećim mjestima u evrospkom sistemu zdravstva, a ne da partijska pripadnost DPS-u odlučuje.”

Dejan Cvijanović iz organizacije Krug života kaže za naš list da je ministrov ležerni nastup, povodom evropskog izvještaja, ono što možda i najviše pogađa.

,,Od 35 zemalja imamo najgore rezultate. Niko, čast izuzecima, ne pita zašto je tako. Zakon o zdravstvenoj zaštiti propisuje očuvanje, zaštitu i unapredjenje zdravlja građana Crne Gore i poboljšavanje zdravstvenog stanja stanovništa. Tako kaže Zakon i tako bi trebalo da bude u praksi. Od svega toga samo – mrtvo slovo na papiru.”

Cvijanović za to krivi i tužilaštvo. ,,Saučesnik, i to aktivni, je i tužilaštvo. Svojim nečinjenjem, svojom nezaintresovanošću i neagilnošću jasno, čelnicima zdravstvenog sitema, stavljaju do znanja da mogu da rade što hoće”.

Da rezimiramo: Pavličić, sa početka teksta, samo je, do kosti, simbolički, ogolio Šegrtovo zdravstvo. A Šveđanin Bjornberg to uredno pribilježio: najgori u Evropi.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo