Uprkos obeshrabrujućem poslovnom ambijentu u gradu, opštem ekonomskom kolapsu i apatiji, nekoliko Kolašinki i Kolašinaca su svojim novcem, idejama i trudom, uspjeli da stvore male ili veće uspješne biznise, ili one za koje će se tek čuti.

Zajedničko im je što su počeli od originalne ideje, bar za tu sredinu, koje se prije njih nijedan sugrađanin „nije dosjetio”.

Tako se recimo iza pomalo nostalgičnog naziva Divnini medenjaci krije mlad, ali uspješan porodični posao sestara studentkinje Bojane i nezaposlene pravnice Snežane Janković. One, uz moralnu podršku i savjete majke Divne, već dvije godine u kuhinji porodične kuće, prave domaće medenjake. Od mnogih drugih sugrađanki, koje su svoje kulinarske vještine pokušavale da unovče, sestre Janković izdvaja kreativnost i originalnost, ali i strogo pridržavanje pravilima. Divnini medenjaci osvojili su Crnu Goru, zahvaljujući promociji po društvenim mrežama, a Bojana kaže da se prihodima „ne mogu požaliti”.

„Najviše je trebalo kreativnosti i korektnog odnosa prema korisnicima naših proizvoda. Medenjake pravimo isključivo od domaćih namirnica iz Kolašina, a osnovni sastojak je livadski med, sa obronaka Bjelasice i Sinjavine. Posebna priča je ukrašavanje, to jest, iscrtavanje, koje je pomalo i umjetnički rad”, kaže Bojana.

Divnini medenjaci prave se ručno, oblikuju starinskim modlicama, a nema ograničenja u oblicima i ukrasima. Limit su samo želje onih koji ih naručuju. Svaki praznik isprati i serija namjenski oblikovanih i ukrašenih kolačića. Mnogo se vodi računa i o pakovanju i o prezentaciji, a uspješnost prodaje govori da mlade Kolašinke i to rade na najbolji način.

„Od samog početka nijesmo računale samo na kolašinsko tržište. Naši su proizvodi najtraženiji na primorju i u Podgorici. Zaista smo zadovoljne, ali i ponosne što smo sve same postigle, bez pomoći i zaduživanja. Istina, za ovaj posao nijesu ni bila potrebna neka značajnija ulaganja, što se novca tiče. Na sreću, preduzetničkog duha i ideja nije nam falilo”, kažu uspješne sestre.

Njihov sugrađanin Pero Keker, odavno je privatni preduzetnik. Oprobao se u mnogim poslovima, ali je bio među prvima u državi kada je 1995. godine počeo da proizvodi humus, odnosno uzgaja kalifornijske gliste. Taj posao sam je vodio deceniju i po, a od prije nekoliko godina time se bavi i njegov sin.

„Tada sam bio gotovo jedini u Crnoj Gori, pa sam zahvaljujući toj činjenici i imao tržište. Snabdijevao sam humusom specijalizovane prodavnice i cvjećare po cijeloj Crnoj Gori. Ukoliko kao dobru zaradu računate dovoljno novca za osnovne potrebe porodice, onda se može reći da sam dobro zarađivao. To, su kao što su i ove sada, bile teške godine za privatne poslove, ukoliko nemate podršku države. Ja je nijesam imao, nažalost, od države sam dobio samo prepreke i spoticanja”, priča Keker.

I pored toga što na desetine Kolašinaca žive od prodaje drva za ogrijev, do prije godinu i po niko se nije sjetio da bukovinu prodaje u cjepanicama, složenu i praktično upakovanu. Tu dobro osmišljenu poslovnu ideju realizovali su u preduzeću Kolašin Energy. Vlasnici firme su Kolašinac Vlado Rubežić, koji je novac uložen u proizvodne programe zaradio tokom minulih godina u Bocvani i njegova supruga Jelica Simić. Do sada je u toj firmi posao i stalna solidna primanja našlo oko dvadeset Rubežićevih sugrađana, ali njegovi poslovni planovi su mnogo ambiciozniji, pa se računa da će Kolašin Energy ubrzo zaposliti još Kolašinaca. U najsavremeniju opremu supružnici Rubežići su do sada uložili stotine hiljada eura.

Osnovni proizvodni program Kolašin Energy trenutno je cijepano drvo za ogrijev u raznovrsnim pakovanjima i dimenzijama, a planiraju da otpočnu proizvodnju peleta, drvenih podova za izvoz.

,,Za razliku od ostalih preduzeća imamo potpuno automatizovanu proizvodnju – sa jedne strane ulaze balvani dužine šest metara, a na drugom kraju izlazi iscijepano drvo. Novina je i standardizovani proizvod, mogućnost pakovanja u paletu i u mrezu. Garantujemo za količinu isporučenog drveta. Imamo spreman proizvod za distribuciju u bilo koje doba godine. Mislim da smo veliku stvar uradili i za privatnike koji posjeduju sirovinu sa organizovanim otkupom”, kažu u Kolašin Energy.

Na sve su mislili, pa imaju i proizvode za ona domaćinstva koja povremeno koriste drvo kao ogrijev. Riječ je ,,weekend pack-u” koji sadrži dovoljnu količinu suvog drveta za oko jedan dan loženja.

U originalne poslovne ideje u toj varoši, svakako se mora uvrstiti i ono što radi pronalazač Zoran Ilinčić. Iako je on do sada nekoliko puta, sa manje ili više uspjeha i podrške iz kreditnih fondova pokretao privatne poslove, korist od svojih nekoliko stotina izuma tek očekuje. Teško je nabrojati sve njegove inovacije, za koje su, kako tvrdi, zainteresovane i neke, na svjetskom nivou poznate kompanije. On ima nekoliko razrađenih proizvodnih programa, za koje je uradio sam i prototipove, ali sada traži novac za njihovu redovnu proizvodnju. Ako ga ne bude u Crnoj Gori, biće prinuđen, kako je ispričao novinarima, da finansijere traži u inostranstvu.

Napravio je i razvio prototip sistema za proizvodnju električne energije, koji bi se, tvrdi, vrlo uspješno mogao koristiti i u urbanim i u ruralnim sredinama, a sastoji se od vjetrogeneratora i solarnih panela. To je, kaže Ilinčić, jedna od najuspješnijih konstrukcija te vrste u svijetu, vrlo kompaktna i sigurna pri korišćenju, čak i za najveće poznate brzine vjetra.

„Ta karakteristika, kao i niska cijena proizvodnje po jedinici snage, omogućavaju siguran izvoz tog proizvoda. Većinu elemenata tih uređaja bi mogli praviti u Crnoj Gori. Posebna pogodnost vezana za finansiranje ovog posla je mogućnost korišćenja vrlo povoljnih kreditnih sredstava iz evropskih fondova za razvoj i proizvodnju zelene energije”.

Sistem koji je osmislio, a koji je namijenjen za domaćinstva ili manje firme priključuje se na električnu mrežu preko dvosmjernih brojila. To, kaže on, omogućava da potrošač može koristiti energiju iz mreže kada mu je potrošnja veća od proizvodnje, ili ubacivati energiju u mrežu kada mu je proizvodnja veća od potrošnje. Posebna pogodnost je što se kompletna procedura dobijanja dozvola za upotrebu svodi, prema njegovim riječima, na klasične građevinske dozvole.

„S obzirom na uslove koji postoje u Crnoj Gori, moguće bi bilo instalirati bar hiljadu takvih mini elektrana u narednih nekoliko godina, čak pojedine i u urbanim centrima, recimo na krovovima postojećih zgrada”.

Još za dva proizvodna programa Ilinčić će pokušati da nađe novac. Jedan je blok za zidanje, koji objašnjava, ima najbolje moguće termoizolacione i druge potrebne karakteristike za zadatu debljinu zida. Obavljeni su svi atesti, ali i probna proizvodnja.

„Uz ulaganja od nekoliko desetina hiljada eura, sve zavisno koji se kapacitet traži, mogla bi se početi ozbiljna serijska proizvodnja za manje od mjesec dana. Kada bi se takva konstrukcija koristila u građevinarstvu u potrebnoj mjeri, u Crnoj Gori bi ušteda bila jednaka proizvodnji jedne velike hidrocentrale”.

Tu je i ideja o konstruisanju kvalitetne i ekonomski isplative instalacije za proizvodnju i konzervaciju sokova ili džemova. Sve to, napominje pronalazač, prilagođeno kapacitetima malih pojedinačnih proizvođača, kakvih bi u Crnoj Gori moglo biti više stotina. Za proizvodnju je spreman još jedan njegov izum – amortizer zemljotresa.

Kolašinski uspješni preduzetnici tvrde da i drugi treba da krenu njihovim stopama, ali da se unaprijed pripreme na mnogobrojne izazove, prepreke,a nekad i podsmijeh okruženja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ