Povežite se sa nama

OKO NAS

Kako zaštiti ulcinjsku Solanu: Više tuđa nego naša briga

Objavljeno prije

na

solana-40

,,Solana u Ulcinju nije samo važna tema na nacionalnom, već je ona postala značajna i na međunarodnom nivou. Širu publiku veoma zanima ta interakcija ljudi i prirode”, kazao je poznati holanski arhitekta, istoričar i kritičar Bart Locma, koji živi i radi u Austriji.

On će biti crnogorski kustos na 15. Bijenalu arhitekture, koji počinje krajem maja u Veneciji, a na kojem će naša zemlja predstaviti projekat Solana Ulcinj.

Ovih dana je iz Vlade Crne Gore saopšteno i zalaganje za ,,održivo korišćenje ulcinjske Solane kao budućeg Ramsar područja”.

,,U tom kontekstu, a u skladu sa međunarodnim obavezama, prije svega Konvencijom o vlažnim staništima – Ramsar konvencijom, preduzeli smo inicijalne korake u cilju zaštite Solane na međunarodnom nivou, vodeći se time da održivost mora biti jedini koncept razvoja u Crnoj Gori i jedini pristup za ulaganje u razvoj zaštićenih područja”, naveli su iz Ministarstva održivog razvoja i turizma.

Prethodnih dana nevladine organizacije su kritikovale Vladu što oteže sa preduzimanjem konkretnih koraka koji bi vodili upisivanju Solane na Ramsarsku listu ilustrujući to činjenicom da Vlada još nije predala formular Ramsar Sekretarijatu.

U kabinetu premijera Mila Đukanovića su uvjereni da ukoliko se ovaj prostor upiše u listu močvarnih staništa od međunarodnog značaja, definitivno će biti spriječena svaka građevinska aktivnost na Solani.

Suočen sa sve većim pritiscima i domaćih i evropskih organizacija ministar zaštite životne sredine i turizma Branimir Gvozdenović je rekao “da ne zna da postoji bilo koji planski dokument u kojem je bila prisutna gradnja stanova na Solani”.

On je kazao da je i u Prijedlogu Prostorno-urbanističkog plana Ulcinja (PUP) i u Nacrtu Prostornog plana posebne namjene za obalno područje (PPPNOP) prioritet – zaštita tog prostora.

No, u Centru za zaštitu i proučavanje ptica tvrde da crnogorski zvaničnici namjerno dovode u pitanje proces zaštite Solane na svjetskom nivou, pa čak i tok pristupnih pregovora sa EU, jer je zaštita tog prostora uslov otvaranja poglavlja 27 – životna sredina i klimatske promjene: ,,Ono što čitav proces zaštite dodatno obesmišljava jeste posljednji nacrt PPPNOP koji predviđa turističku valorizaciju Solane sa hotelima (1.500 kreveta), marinama i sličnim sadržajem koji je u potpunoj suprotnosti sa studijom zaštite i proizvodnjom soli”.

Pokušavajući da dobije na vremenu Ministarstvo održivog razvoja i turizma odgađa saglasnost na nacrt akta i studije zaštite kako bi se u ulcinjskom parlamentu Solana proglasila spomenikom prirode.

Ali, manevarskog prostora za odgađanje donošenja takve odluke je sve manje. Nedavno je Gvozdenović o tome morao direktno da odgovara na sastanku sa šefom Delegacije EU u Podgorici Mitjom Drobničem i predstavnicima ambasada država članica EU u našoj zemlji. Naime, na tom skupu je jedna od najbitnijih tema bila upravo zaštita i dalji tretman Solane, te pravni tretman tog područja.

Razumijevajući da je đavo odnio šalu, u Eurofondu koji kontroliše kontroverzni biznismen Veselin Barović ovih dana pokuvašali su da uvjere domaću i međunarodnu javnost da su većinski paket akcija Solane stekli zakonski i transparentno. Ustvrdili su takođe da su za to najstarije ulcinjsko preduzeće platili tržišnu naknadu i da su stoga ispunjeni svi uslovi da Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte donese rješenje kojim bi se pravo korišćenje pretvorilo u pravo svojine.

Dok se to ne desi stečajna uprava Solane je najavila da više neće raspisivati javne licitacije za prodaju fabrike i 15,2 miliona kvadrata zemljišta.

Stečajni upravnik Ognjen Jovović kaže da bi u postojećim uslovima prodaja Solane bila besmislena: ,,Moramo da vidimo što je stav Savjeta i kako će Solana biti tretirana PUP-om Ulcinja”.

Odluka da je za Solanu plaćena pravična naknada je, inače, trebalo da bude donesena krajem decembra prošle godine, ali se od toga odustalo nakon oštrih upozorenja njemačke ambasadorke Gudrun Elizabet Štajnaker i nezavisnog poslanika Dritana Abazovića.

,,Solana je radila od 1934. godine, preživjela Drugi svjetski rat, ali joj je ova vlast došla glave. Kada je prije 11 godina privatizovana, njeni su dugovi bili 250.000 eura, a danas oni iznose oko osam miliona eura”, rekao je Abazović, konstatujući da je Solana najklasičniji primjer tranzicione pljačke. “Proizvodnje nema već tri sezone, oni koji upravljaju Solanom su sve pokrali i opljačkali. Takođe su imovinu preduzeća, odnosno državnu imovinu, stavili na hipoteku kod Prve banke i CKB-a”, kazao je Abazović.

Nakon što su albanske nacionalne stranke podržale aktuelnu Vladu, još je jači pritisak na njih da se uključe u igre oko Solane.

,,Ne mogu da razumijem da na volšeban način to ogromno prirodno bogatstvo i trud više generacija radnika tog ulcinjskog preduzeća treba da se poklone ko zna kome!?”, ocjenjuje predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA Omer Bajraktari.

On je poslanike i stranke koje su izglasali povjerenje kabinetu premijera Đukanovića pitao što će učiniti ,,ako Vlada odluči da je za kupovinu Solane na berzi za 800 hiljada eura plaćena pravična naknada, i u Valdanosu nacrta vile i hotele? Kakav će tada imati izgovor?”

Svi se, međutim, slažu samo u jednom: treba što prije početi pripreme i pokrenuti proizvodnju slanih kristala. Samo je to garancija očuvanja ekosistema, biodiverziteta i ptičje baze na Solani.

Zato se očekuje odgovor na ponudu jedne renomirane kompanije iz Italije koja je iskazala spremnost da uloži značajna sredstva u kompletnu rekonstrukciju Solane i da ukupnu proizvodnju od do sada maksimalnih 30.000 tona poveća na 120.000 i to uz primjenu najmodernije tehnologije.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo