Povežite se sa nama

INTERVJU

JAKOB FINCI, PREDSJEDNIK JEVREJSKE ZAJEDNICE BiH: Uzdam se u drugu generaciju

Objavljeno prije

2 godine

na

Dok glasaju oni koji su nosili puške i ubijali one druge i drugačije, teško je očekivati velike promjene

 

MONITOR: Nedavno ste, u pismu objavljenom u izraelskom Harecu, kritički reagovali na nezvanični dokument Ambasade Izraela u Tirani (koja je nadležna i za BiH), kojim se podržavaju izmjene Izbornog zakona prema prijedlogu Dragana Čovića i BiH HDZ-a. Kako ste razumjeli motive za takve „signale“ jevrejske države?

FINCI: Po mom mišljenju, pismo Ambasade Izraela  je rezultat posjete gospodina Dragana Čovića Izraelu, prilikom koje je – vjerovatno, iznio i problem koji HDZ i HNS (Hrvatski narodni Sabor, udruženje građana u BiH koje okuplja skoro sve stranke sa hrvatskim predznakom), smatraju svojim najvećim problemom, u čemu imaju i podršku Republike Hrvatske. Pa je Ambasada Izraela u Tirani, koja pokriva i Bosnu i Hercegovinu, na ovaj način željela da pomogne ta stremljenja.

MONITOR: Ambasador Noa Gal Gendler tvrdi da se prava jevrejske zajednice u BiH zloupotrebljavaju radi blokiranja suštinskih unutrašnjih procesa. Izraelsko ministarstvo spoljnih poslova je, na poziv Hareca, odbilo da komentarše Vaše pismo. Da li se time podriva Vaš autoritet predsjednika Jevrejske zajednice BiH?

FINCI: Naravno da Ministarstvo vanjskih poslova Izraela nije željelo do komentariše moj stav da prava Jevreja u BiH nisu ugrožena izbornim zakonom, jer su ugrožema našim Dejtonskim ustavom, zbog čega sam i tužio državu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, koji mi je u presudi iz 2009. godine „Sejdić – Finci protiv BiH“, dao za pravo i tražio promjene Ustava Bosne i Hercegovine. Naravno, teško je očekivati od Ministartva vanjskih poslova Izraela da oponira vlastitom ambasadoru, te je sasvim očekivani diplomatki potez uzdržati se od bilo kakvog komentara, što je za mene prihvatljivo i ni na koji način ne „podriva moj autoritet“.

MONITOR: Država Izrael je neprekidno u žiži međunarodne politike. Poslovično je da je podržavaju SAD, a nedavno su, povodom napada Islamskog džihada, i Dragan Čović i Milorad Dodik izrazili svoju podršku politici Izraela. Koliko za interese Izraela može biti važno ono što se dešava na Balkanu?

FINCI: Mislim da ni do sada Izrael nije davao nikakve izjave o dešavanjima na Balkanu niti ima nekog interesa da se miješa u naše međusobne odnose ili da se stavlja na jednu od strana u „verbalnim sukobima“ koji su kod nas svakodnevna pojava. Samim tim što se dešavanja u Bosni prate iz Albanije, ukazuje koliko je u stvari nizak nivo interesa za dešavanja u ovim krajevima. Čini se da im je dovoljno problema na Bliskom istoku, da bi se petljali i u neke druge probleme kao što su odnosi na Balkanu ili unutar pojedinih zemalja u ovom područiju.

MONITOR: Zastupate stav da se Izborni zakon ne može mijenjati prije promjene Ustava BiH u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, ali i da se izborno zakonodavstvo ne može mijenjati ni u periodu kraćem od šest mjeseci prije izbora. Kako tumačite poteze Visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa održavanjem izbora u oktobru, posebno kada se radi o do sada tehničkim (mada HDZ BiH očekuje i političke) promjenama izbornog zakonodavstva?

FINCI: Pošto je Izborni zakon baziran na Ustavu, jasno je da se neće moći mijenjati osim neki manji dijelovi, bez promjene  Ustava na kome je zakon baziran. Svih pet tužbi Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu zahtijevaju prvenstveno promjenu Ustava da bi se i zakon mogao promijeniti.

Međunarodna praksa ukazuje da se izborna pravila ne mijenjaju u periodu kraćem od šest mjeseci pred izbore, jer bi to bilo kao mijenjati pravila igre u poluvremenu utakmice. Uostalom, kandidatske liste se prave na postojeća pravila, očekujući rezultate koji će zadovoljiti sve učesnike u takmičenju za stolice na koje konkurišu. Tehničke izmjene, koje garantuju veću transparentnost izbornog procesa i umanjuju mogućnost izbornih krađa, svakako su nešto što je dobrodošlo i nema razloga da se ne prihvate, uključujući i promjene koje je Visoki predstavnik već donio, ali političko mijenjanje izbornog zakonodavstva u ovom periodu je svakako neprihvatljivo i rekao bih nedopustivo i Visokom predstavniku.

MONITOR: Predstavnici EU i SAD Angelina Ajnkorst i Metju Palmer su doživjeli neuspjeh u pokušaju da doprinesu reformi izbornog zakonodavstva u BiH. Vi ste u vezi sa tim, izjavili: „Stranci od nas očekuju rješenja, a mi ih nemamo“. Može li se očekivati da rat u Ukrajini – koji je već skrenuo pažnju i na uticaj Rusije u BiH – vrati fokus na situaciju u Vašoj zemlji?

FINCI: Očito je da su stranci ovog puta došli sa pitanjem „Šta je rješenje?“, dok su ranije uvijek oni bili ti koji su donosili gotova riješenja, a na nama je bilo da ih prihvatimo i implementiramo. Ovog puta je jasno da nisu mogli da idu na nametanje rješenja koje traži i izmjenu Dejtonskog sporazuma, kao što je Ustav, jer to može mijenjati Parlamentarna skupština BiH – znači mi sami, a pošto se opstruira i rad Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara kao i Predsjedništva, moj jasan prijedog je bio da sve te institucije počnu raditi normalno, a da se šest mjeseci nakon izbora pristupi promjeni Ustava, te imamo nakon toga dovoljno vremena za izmjenu izbornog zakona i pripremimo po novom zakonu izbore 2026. godinu. Uostalom, ako smo imali izbore 2010, 2014, 2018. i sada 2022, protivno Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, mišljenju Venecijanske komisije i drugih pravnih stručnjaka, nema problema da ih sada održimo po postojećem zakonu uz preuzetu obavezu da ih nakon toga mijenjamo.

MONITOR: Na junskom sastanku Savjeta EU, BiH nije dobila status kandidata. Šta su osnovne smetnje za kandidatski status – koliko njihovo prevazilaženje danas zavisi od ambicija etničkih lidera, a koliko od volje i saglasnosti unutar EU u vezi sa politikom proširenja?

FINCI: Jasno je da će Bosna i Hercegovina dobiti kandidatski status kada ispuni uslove koje nam je Evropska unija dala u svojih 14 zahtjeva, a to može uraditi i kada bude sigurna da smo na putu ispunjavanja tih zahtjeva – ne čekajući da sve bude dovedeno do kraja. Naravno, to umnogome zavisi i od saglasnosti EU sa politikom proširenja jer se za to traži konsenzus koji nije lako postići u ovakvoj geopolitičkoj situaciji.

MONITOR: Hrvatski državni vrh otvoreno lobira pa i pokušava da vrši pritisak i unutar EU i NATO u vezi sa položajem Hrvata u BiH. Pa je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović podijelio genocide na „male“ i „velike“. Pokušali ste da objasnite besmislenost takvog poređenja?

FINCI: Naravno da je miješanje Hrvatske u naše unutrašnje odnose neprihvatljivo, a naročito izjave predsjednika Milanovića. Svaki zločin je zločin, a na drugima je, u ovom slučaju međunarodnim pravosudnim organima, da kažu radi li se o genocidu ili samo „velikom  zločinu“. Za Srebrenicu je i Međunarodni sud pravde i Međunarodni tribunal za zločine u bivšoj Jugoslaviji u nekoliko presuda rekao da se radi o genocidu, koji se ne razlikuju po kvantitetu na velike ili male.

MONITOR: Puno je problema u pokušajima da se obezbijedi funkcionalnost države BiH. Vi ste, međutim, kako sami izjavljujete – optimista. Kako da razumijemo Vašu izjavu da je budućnost BiH „u drugoj generaciji“, i može li se neko iz te generacije pojaviti kao pobjednik i na ovim izborima?

FINCI: Jednostavno, dok glasaju oni koji su nosili puške i ubijali one druge i drugačije, teško je očekivati velike promjene. Zato se uzdam u drugu generaciju, kada budu u većini odlučivali ljudi koji nisu lično učestvovali u ratu i koji će, ugledajući se na druge zemlje koje su prošle kroz sukobe, biti spremni da prihvate rješenja koja su normalna i koja mogu svima biti prihvatljiva. Za sada je rano očekivati radikalne promjene, i zbog toga se nadam da će druga generacija biti pametnija od svojih očeva.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

4 dana

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

4 dana

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

2 sedmice

na

10 Januara, 2025

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo