Povežite se sa nama

INTERVJU

JAKOB FINCI, PREDSJEDNIK JEVREJSKE ZAJEDNICE BiH: Uzdam se u drugu generaciju

Objavljeno prije

na

Dok glasaju oni koji su nosili puške i ubijali one druge i drugačije, teško je očekivati velike promjene

 

MONITOR: Nedavno ste, u pismu objavljenom u izraelskom Harecu, kritički reagovali na nezvanični dokument Ambasade Izraela u Tirani (koja je nadležna i za BiH), kojim se podržavaju izmjene Izbornog zakona prema prijedlogu Dragana Čovića i BiH HDZ-a. Kako ste razumjeli motive za takve „signale“ jevrejske države?

FINCI: Po mom mišljenju, pismo Ambasade Izraela  je rezultat posjete gospodina Dragana Čovića Izraelu, prilikom koje je – vjerovatno, iznio i problem koji HDZ i HNS (Hrvatski narodni Sabor, udruženje građana u BiH koje okuplja skoro sve stranke sa hrvatskim predznakom), smatraju svojim najvećim problemom, u čemu imaju i podršku Republike Hrvatske. Pa je Ambasada Izraela u Tirani, koja pokriva i Bosnu i Hercegovinu, na ovaj način željela da pomogne ta stremljenja.

MONITOR: Ambasador Noa Gal Gendler tvrdi da se prava jevrejske zajednice u BiH zloupotrebljavaju radi blokiranja suštinskih unutrašnjih procesa. Izraelsko ministarstvo spoljnih poslova je, na poziv Hareca, odbilo da komentarše Vaše pismo. Da li se time podriva Vaš autoritet predsjednika Jevrejske zajednice BiH?

FINCI: Naravno da Ministarstvo vanjskih poslova Izraela nije željelo do komentariše moj stav da prava Jevreja u BiH nisu ugrožena izbornim zakonom, jer su ugrožema našim Dejtonskim ustavom, zbog čega sam i tužio državu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, koji mi je u presudi iz 2009. godine „Sejdić – Finci protiv BiH“, dao za pravo i tražio promjene Ustava Bosne i Hercegovine. Naravno, teško je očekivati od Ministartva vanjskih poslova Izraela da oponira vlastitom ambasadoru, te je sasvim očekivani diplomatki potez uzdržati se od bilo kakvog komentara, što je za mene prihvatljivo i ni na koji način ne „podriva moj autoritet“.

MONITOR: Država Izrael je neprekidno u žiži međunarodne politike. Poslovično je da je podržavaju SAD, a nedavno su, povodom napada Islamskog džihada, i Dragan Čović i Milorad Dodik izrazili svoju podršku politici Izraela. Koliko za interese Izraela može biti važno ono što se dešava na Balkanu?

FINCI: Mislim da ni do sada Izrael nije davao nikakve izjave o dešavanjima na Balkanu niti ima nekog interesa da se miješa u naše međusobne odnose ili da se stavlja na jednu od strana u „verbalnim sukobima“ koji su kod nas svakodnevna pojava. Samim tim što se dešavanja u Bosni prate iz Albanije, ukazuje koliko je u stvari nizak nivo interesa za dešavanja u ovim krajevima. Čini se da im je dovoljno problema na Bliskom istoku, da bi se petljali i u neke druge probleme kao što su odnosi na Balkanu ili unutar pojedinih zemalja u ovom područiju.

MONITOR: Zastupate stav da se Izborni zakon ne može mijenjati prije promjene Ustava BiH u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, ali i da se izborno zakonodavstvo ne može mijenjati ni u periodu kraćem od šest mjeseci prije izbora. Kako tumačite poteze Visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa održavanjem izbora u oktobru, posebno kada se radi o do sada tehničkim (mada HDZ BiH očekuje i političke) promjenama izbornog zakonodavstva?

FINCI: Pošto je Izborni zakon baziran na Ustavu, jasno je da se neće moći mijenjati osim neki manji dijelovi, bez promjene  Ustava na kome je zakon baziran. Svih pet tužbi Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu zahtijevaju prvenstveno promjenu Ustava da bi se i zakon mogao promijeniti.

Međunarodna praksa ukazuje da se izborna pravila ne mijenjaju u periodu kraćem od šest mjeseci pred izbore, jer bi to bilo kao mijenjati pravila igre u poluvremenu utakmice. Uostalom, kandidatske liste se prave na postojeća pravila, očekujući rezultate koji će zadovoljiti sve učesnike u takmičenju za stolice na koje konkurišu. Tehničke izmjene, koje garantuju veću transparentnost izbornog procesa i umanjuju mogućnost izbornih krađa, svakako su nešto što je dobrodošlo i nema razloga da se ne prihvate, uključujući i promjene koje je Visoki predstavnik već donio, ali političko mijenjanje izbornog zakonodavstva u ovom periodu je svakako neprihvatljivo i rekao bih nedopustivo i Visokom predstavniku.

MONITOR: Predstavnici EU i SAD Angelina Ajnkorst i Metju Palmer su doživjeli neuspjeh u pokušaju da doprinesu reformi izbornog zakonodavstva u BiH. Vi ste u vezi sa tim, izjavili: „Stranci od nas očekuju rješenja, a mi ih nemamo“. Može li se očekivati da rat u Ukrajini – koji je već skrenuo pažnju i na uticaj Rusije u BiH – vrati fokus na situaciju u Vašoj zemlji?

FINCI: Očito je da su stranci ovog puta došli sa pitanjem „Šta je rješenje?“, dok su ranije uvijek oni bili ti koji su donosili gotova riješenja, a na nama je bilo da ih prihvatimo i implementiramo. Ovog puta je jasno da nisu mogli da idu na nametanje rješenja koje traži i izmjenu Dejtonskog sporazuma, kao što je Ustav, jer to može mijenjati Parlamentarna skupština BiH – znači mi sami, a pošto se opstruira i rad Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara kao i Predsjedništva, moj jasan prijedog je bio da sve te institucije počnu raditi normalno, a da se šest mjeseci nakon izbora pristupi promjeni Ustava, te imamo nakon toga dovoljno vremena za izmjenu izbornog zakona i pripremimo po novom zakonu izbore 2026. godinu. Uostalom, ako smo imali izbore 2010, 2014, 2018. i sada 2022, protivno Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, mišljenju Venecijanske komisije i drugih pravnih stručnjaka, nema problema da ih sada održimo po postojećem zakonu uz preuzetu obavezu da ih nakon toga mijenjamo.

MONITOR: Na junskom sastanku Savjeta EU, BiH nije dobila status kandidata. Šta su osnovne smetnje za kandidatski status – koliko njihovo prevazilaženje danas zavisi od ambicija etničkih lidera, a koliko od volje i saglasnosti unutar EU u vezi sa politikom proširenja?

FINCI: Jasno je da će Bosna i Hercegovina dobiti kandidatski status kada ispuni uslove koje nam je Evropska unija dala u svojih 14 zahtjeva, a to može uraditi i kada bude sigurna da smo na putu ispunjavanja tih zahtjeva – ne čekajući da sve bude dovedeno do kraja. Naravno, to umnogome zavisi i od saglasnosti EU sa politikom proširenja jer se za to traži konsenzus koji nije lako postići u ovakvoj geopolitičkoj situaciji.

MONITOR: Hrvatski državni vrh otvoreno lobira pa i pokušava da vrši pritisak i unutar EU i NATO u vezi sa položajem Hrvata u BiH. Pa je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović podijelio genocide na „male“ i „velike“. Pokušali ste da objasnite besmislenost takvog poređenja?

FINCI: Naravno da je miješanje Hrvatske u naše unutrašnje odnose neprihvatljivo, a naročito izjave predsjednika Milanovića. Svaki zločin je zločin, a na drugima je, u ovom slučaju međunarodnim pravosudnim organima, da kažu radi li se o genocidu ili samo „velikom  zločinu“. Za Srebrenicu je i Međunarodni sud pravde i Međunarodni tribunal za zločine u bivšoj Jugoslaviji u nekoliko presuda rekao da se radi o genocidu, koji se ne razlikuju po kvantitetu na velike ili male.

MONITOR: Puno je problema u pokušajima da se obezbijedi funkcionalnost države BiH. Vi ste, međutim, kako sami izjavljujete – optimista. Kako da razumijemo Vašu izjavu da je budućnost BiH „u drugoj generaciji“, i može li se neko iz te generacije pojaviti kao pobjednik i na ovim izborima?

FINCI: Jednostavno, dok glasaju oni koji su nosili puške i ubijali one druge i drugačije, teško je očekivati velike promjene. Zato se uzdam u drugu generaciju, kada budu u većini odlučivali ljudi koji nisu lično učestvovali u ratu i koji će, ugledajući se na druge zemlje koje su prošle kroz sukobe, biti spremni da prihvate rješenja koja su normalna i koja mogu svima biti prihvatljiva. Za sada je rano očekivati radikalne promjene, i zbog toga se nadam da će druga generacija biti pametnija od svojih očeva.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo