Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Edina Osmanović

Objavljeno prije

na

Edina Osmanović, 23-godišnjakinja iz Bara, svoje slobodno vrijeme koristi za rad na biznis idejama. Uskoro će magistrirati u oblasti Preduzetničke ekonomije, na smjeru za Poslovnu psihologiju i menadžment, a dio master studija će završiti i na prestižnom Univerzitetu Valladolid u Španiji. Aktivno govori pet stranih jezika


Odakle interesovanje za preduzetništvo i šta ono za Vas predstavlja?

Još od malih nogu osjećam potrebu da pomažem i da budem dio promjena, da budem primjer drugima i pokažem da je sve izvodljivo, bez obzira na razne prepreke, nepravdu i boli koje ona donosi. Smatram da ne smijemo od sebe praviti žrtve bez obzira na težinu bremena koje nosimo. Preduzetništvo je plod kreativnosti, uočavanja problema i plasiranja rješenja. Ono je u svojoj suštini humano, iako je drugačije predstavljeno. Dozvoljava slobodu izbora. Sa ekonomske tačke gledišta, preduzetništvo i inovacije su nužni za oporavak i ponovno pokretanje crnogorske ekonomije, a neophodni za opstanak u dugom roku.

Kako izgleda proces razvijanja biznisa (od ideje do realizacije)?

Kroz The idea technique dolazim do samih ideja. Čuvena Eureka se nikada ne desi iznenada, kao što mislimo. Ona je zapravo plod rada, mašte, iskustva, proizvod određenih mentalnih procesa koji se dešavaju unutar nas samih. Ideja ima mnogo, a najveći izazov je sprovesti ih u djelo. Put do realizacije nije uopšte lak. Najteže je pronaći prave ljude, tim. Vrlo je teško da bilo koja ideja, ma koliko dobra bila, bude izvodljiva bez kvalitetnih ljudskih resursa i komunikacije. U biznisu je važna intuicija, a na nama je da to čulo razvijemo ne bi li ideje ugledale svjetlost dana.

Trenutno radite na razvoju biznis ideje PhotoME sa kojom ćete se predstavljati na World Business Angels Investment Forumu u Istanbulu, a sa kojom ste ušli u finale na Berzi preduzetničkih ideja. O kakvom tačno biznisu je riječ?

PhotoME je ideja u koju puno vjerujem i za koju se nadam da će se realizovati i dostići globalne razmjere. Radi se o aplikaciji preko koje ćete moći da poručite ili rezervišete fotografa po želji, kada god ste na nekom putovanju ili događaju. Živimo u svijetu koji se sve više pomjera ka virtuelnom i fotografije su te koje će pričati umjesto i za nas. Putem ove aplikacije ćete moći jako brzo i jednostavno da navedete lokaciju gdje se želite fotografisati, vrijeme u koje ćete biti tamo i da odaberete fotografa koji je u tom periodu slobodan i u vašoj blizini. Vrlo je moguće da će sama aplikacija kasnije evoluirati i nuditi još mnoge druge pogodnosti, jer je adaptacija na tržištu jako bitna ne bi li se uopšte ostalo u igri, a to je svakako jedan od ciljeva.

Kako je biti preduzetnica u Crnoj Gori?

U ovom momentu je možda za nijansu jednostavnije biti dio preduzetničke igre, ali to ne znači da je i lako. Postoje povoljnosti i prilike za žene u biznisu. Međutim, to nije dovoljno. Kao djevojka koja će uskoro magistrirati u oblasti preduzetničke ekonomije, mogu sa sigurnošću reći da Crna Gora još uvijek i te kako kaska za svijetom na tom polju. Nije dovoljno samo ponuditi par grantova na državnom ili opštinskom nivou od nekoliko hiljada eura i reći ,,eto pomoć je tu, mi podstičemo žene u preduzetništvu, država je nešto uradila, ali izgleda nemamo dovoljno ambiciozne žene”. To je pogrešan pristup. U ovom momentu kada prolazimo kroz pandemiju i ekonomsku krizu, moramo da pružimo dobru osnovu za otvaranje biznisa, dobru finansijsku i mentorsku podršku, kao i da edukujemo stanovništvo.

Šta Vam je školovanje u inostranstvu donijelo?

Studije u Americi i razni projekti i treninzi širom Evrope su učinili da postanem neko sposoban da vidi dalje, šire i dublje. Studiranje u inostranstvu je put koji mijenja iz korijena i koji mi je pokazao da je ljepota življenja u raznolikostima. Mislim da svaka mlada osoba treba da okusi čari studentskih razmjena, jer to pomaže da gledamo drugačije na svijet i da budemo otvoreniji, tolerantniji i bolji ljudi.

Šta biste posavjetovali mlade osobe koje žele da se bave preduzetništvom?

Voljela bih da mladi, a posebno žene budu svoji/e. Da se otarase bremena zvano „šta će ljudi reći“. Da sanjaju najluđe snove i potrude se da ustanu na vrijeme kako bi ih ostvarili. Upamtite stihove Roberta Frosta: Krenuh onim putem kojim se rjeđe išlo, i nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Milena Radević

Objavljeno prije

na

Objavio:

Milena Radević rođena je u Podgorici 1998. godine i studira francuski jezik i književnost u Nikšiću. Članica je književne grupe Forum mladih pisaca, u čijih se šest zbornika našla i njena  poezija. Pjesme su joj prevedene na njemački jezik i objavljivane u domaćim i regionalnim književnim časopisima, u zborniku Rukopisi 43, u crnogorskim književnim časopisima Script i Ars, kao i u književnom online časopisu Fragment. Uvrštene su i u antologiju konkursa Vrijeme (bez) utopije. Dobitnica je treće nagrade na konkursu za mlade pjesnike 50. Ratkovićevih večeri poezije 2020. godine. Uskoro planira da objavi i sopstvenu zbirku pjesama

Zbog čega ste napisali prvu pjesmu?

Pisana riječ je oduvijek titrala u meni i bilo je pitanje vremena kad će ona dobiti svoju realnu formu. Prvu pjesmu sam napisala još kao dijete početkom osnovne škole, a prvu ozbiljnu pjesmu početkom srednje škole. Tako sam prežvakane metafore školskih sastava zamijenila stihovima u drugom razredu gimnazije i moja poezija je, zahvaljujući članstvu i radu u Forumu mladih pisaca KIC-a Budo Tomović, vremenom postala ono što jeste.

Šta za Vas znači biti pjesnikinja?

To je nešto čemu težim u ovom zrelijem periodu svoje mladosti – da stihovima govorim o svemu što me tangira, na način na koji će dotaći i druge. Postoji posebna čar u onome kada ti neko kaže da se pronašao u tvom lirskom subjektu, pa onda nastavite razgovor o toj situaciji, iskustvu, osjećaju. Tada znam da sam pogodila metu i da moje misli nikada nisu same. To što sam pjesnikinja znači potrebu da nešto kroz stihove glasno (is)kažem, ali i potreba da se to čuje, prihvati i pokrene čitaoca da o istome razmisli, nakon što ga doživi.

Šta želite čitaocima da poručite kroz Vaše pjesme?

Ponekad samo želim da oživim ono što mi se vrzma u glavi, a nekad – da kažem drugima šta mislim, šta primjećujem u društvu, čemu aplaudiram, šta zamjeram. Upravo to „društveno“ treba svakoga da zanima. Umjetnici imaju moć da opažaju i prepoznaju svoje okruženje do detalja i da ti detalji postanu motivi njihovog stvaralaštva. Želim čitaocima da poručim da nisu sami, da i ja vidim i osjećam što i oni i da makar na tren u mojim pjesmama pronađu sebe. Idealno bi bilo da pronađu prijatelja u bilo čijoj poeziji, ali i da zbog nje pokrenu revoluciju.

Kako je i zbog čega nastala pjesma Eto toliko?

Nastala je u jednoj uobičajenoj vožnji autobusom. Samo sam u glavi izgovorila jedan stih i odmah se uhvatila telefona da ga unesem u bilješke. Mislim da je taj izvorni stih izostao iz finalne verzije, ali mi je otvorio put za stihove koji danas govore o čestoj, a tužnoj i teškoj situaciji. Nažalost, mnogo je primjera psihičkog, fizičkog, seksualnog, emotivnog i finansijskog zlostavljanja i manipulisanja u partnerskim odnosima. Pri čemu se žrtve uglavnom krive, a nasilnici opravdavaju, a vrste zlostavljanja rangiraju po ozbiljnosti. Možda jedna pjesma nema moć da riješi taj problem, ali može da ga prepozna i govori o njemu. Što više govorimo o tome, lakše možemo prepoznati takve slučajeve i pomoći žrtvama. Sitni postupci dovode do velikih promjena.

Šta biste preporučili za čitanje u karantinu? 

U karantinu i van njega, samo čitajte, čitajte. Šta god vama leži, ali ne bježite i od eksperimentisanja literaturom i oslobađanja iz komfor zone. Predlažem nove zbirke poezije u izdanju OKF-a, Gdje smo ovo, pričaj mi Barbare Delać i Niko nas nije upozorio Nikole Ćorca. Sve što nađete od Vitomirke Trebovac, a što se proze tiče Gi de Mopasan. Nećete se pokajati.

Kada biste mladim piscima mogli da date samo jedan savjet, koji bi to bio?

Nije svaka pjesma savršena u svojoj prvoj verziji. Ako su najveći prozaisti svoja najopširnija djela prepravljali i svojeručno prepisivali po nekoliko puta, može i mladi pjesnik „baciti“ još jedan kritički pogled na svoju pjesmu. Takođe, nema dobrog književnog stvaralaštva bez mnogo čitanja. Dakle, mladim piscima bih savjetovala da čitaju, pišu, koriguju i opet  ukrug.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Ines Gardović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ines Gardović živi u Beranama i godinama zbrinjava i udomljava napuštene životinje. U svom dvorištu trenutno njeguje 24 psa. Nedavno je dobila sudski spor protiv Opštine Berane, koja je krajem 2019. godine, bez osnova u zakonu, donijela odluku da ograniči broj životinja po domaćinstvu

 

Nedavno je Upravni sud donio presudu kojom se poništava rješenje Opštine Berane i Vi oslobađate obaveze da broj pasa koje držite u dvorištu svoje kuće sa 24 svedete na tri. Kako komentarišete epilog tog sudskog spora?

Usvajajući moju tužbu, Upravni sud je donio odluku kojom se štite životinje i koja je u skladu sa Zakonom o zaštiti dobrobiti životinja. Odluka opštine Berane je neustavna i nezakonita, jer je protivna pomenutom Zakonu, koji ne ograničava broj životinja koje jedan građanin može da ima. Presudom Upravnog suda zaštićeno je pravo svojine svakog građanina i zaštićena su prava životinja da budu zbrinute, vakcinisane i da imaju normalne uslove za život. Nažalost, Opština Berane svojom odlukom krši ta prava i dobro je što nam je sud pružio zastitu. Opština Berane bi trebalo da stavi van snage svoju Odluku u dijelu koji ograničava broj kućnih ljubimaca. U protivnom, ukoliko bude primjenjivala svoju Odluku, susrešće se sa novim tužbama.

Problem napuštenih pasa u Crnoj Gori je sistemski problem. Kako vidite njegovo rješenje?

Taj problem su stvorili ljudi, svojom neodgovornošću, jer nisu psi svojom voljom na ulicama naših gradova. Jedan od značajnih koraka ka rješenju ovog problema bila bi aktivacija programa kontrole populacije pasa: „Uhvati, steriliši, pusti!”, što znači da bi ti psi bili vraćeni na lokacije sa kojih su uzeti, a zatim čipovanje vlasničkih pasa, kao i obavezne sterilizacije. Rješenje vidim i u odgovornijem pristupu lokalnih samouprava, jer bi one trebalo da donose propise o uslovima i načinu držanja kućnih ljubimaca. Problem se ne rješava tako što životinje zatvorimo u postojeća „prihvatilišta”, bez hrane i vode, često zajedno mužjake i ženke koje su u parenju. Ne rješava se njihovim ubijanjem, kako na tim mjestima koja su često pokrića za ubijanje, tako i na terenu. Bilo bi dobro da tamo rade ljubitelji životinja, kao i da prihvatilišta koja su otvorile lokalne samouprave, dozvole pristup istinskim ljubiteljima životinja, kako bi životinje fotografisali i objavljivali za udomljenje, pa bi one tako dobile drugu šansu za život.

Nedavno smo bili svjedoci i masovnog postavljanja otrova za napuštene životinje na javnim mjestima. Kako bi u takvim slučajevima nadležni trebalo da odreaguju?

Trovanje napuštenih životinja je najsvirepiji čin koji jedno društvo može da izabere kao način rješenja bezdomnih životinja, koje u suštini i ne rješava taj problem, već ostavlja ružnu sliku o Crnoj Gori. Nije tajna da su često lokalne samouprave počinioci tih kaznenih djela, kao i neosviješćeni pojedinci, a često to rade i oni koji su zaposleni u prihvatilištima za napuštene životinje. Da li su svjesni da na taj način dovode u pitanje i živote djece? Da postoji volja, počinioci bi bili pronađeni i kažnjeni, jer skoro i da nema djelova naših ulica, koji nisu pokriveni kamerama. Zato pozivam policiju, a posebno tužilaštvo da odgovornije i ozbiljnije nego do sada rade svoj posao.

Šta odnos prema životinjama govori o jednom društvu?

Poznata je izjava Mahatme Gandija da se veličina i moralni napredak nekog naroda mogu mjeriti po tome kako postupa sa životinjama, što pokazuje da smo mi kao društvo na niskom stupnju civilizacijskog razvoja i sve dok oni koji brinu, pomažu i koji se zalažu za poštovanje života i prava životinja budu unižavani i maltretirani, odnos prema životinjama neće biti bolji.

Andrea Jelić

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Milovan Kljajević

Objavljeno prije

na

Objavio:

Milovan Kljajević rođen je 1993. godine u Bijelom Polju. Pisanjem počinje da se bavi sasvim slučajno. Kaže da sastavljajući pjesme, sastavlja – sebe

 

Studirali ste ekonomiju. Otkud Vi u pjesničkim vodama?

Uzeo avans pa vraćam kamatu u stihovima… Šalim se, volim poeziju, ali nisam zbog toga počeo sa pisanjem, već više zbog unutrašnjih borbi i pitanja na koja neprestano tražim odgovore. Shvatio sam da ne sastavljam pjesme, nego da one sastavljaju mene!

Opišite nam kako izgleda Vaš stvaralački proces.

Kažu da se od Homera do danas tu puno ne pitamo… Uglavnom se radi o prostom naletu inspiracije, poput bljeska munje u meni, pa se trudim da ga ugrabim i zapišem sve, dok misao ne izgori.

Koji motivi se prožimaju kroz Vaše pjesme?

Motivi u pjesmama su različiti. To su pitanja smisla i besmisla, dok čovjek traga za sveopštom istinom. Istražujem sebe, životne teme o ljubavi, zabludama, strahovima, socijalnim nepravdama….

Šta čitate ovih dana?

Sljepilo Žozea Saramaga. Kao što je to sjajno opisao Goran Petrović, čitanje je najbitnija stvar na svijetu, jer postaješ stanovnik djela kojeg čitaš. Ovih dana svjedočimo da su veliki pisci bili i veliki proroci…

Zbog čega ste se odlučili da napravite Youtube kanal na kojem drugi recituju Vaše pjesme?

Već duže vrijeme vodim stranicu na društvenoj mreži Instagram pod nazivom Dezintegrisano, gdje me prati preko pet hiljada ljudi. Tu objavljujem svoje pjesme. Nažalost, u Crnoj Gori je izdavaštvo u velikoj krizi, pa je to najbolji alternativni način za javnu riječ i kontakt sa ljudima sličnih interesovanja. Pod istim imenom sam napravio stranicu na Fejsbuku kao i YouTube kanal.

Šta je za Vas poezija? Ili bolje – šta nije?

Poezija je za mene istina. U svakoj istini možete vidjeti nit poezije. Pjesnik je i prosjak na klupi bez ijedne pjesme i bahati milioner. Svako svojim životom piše i ispovijeda poeziju na sebi svojstven način. Poezija je pojam širi od same pjesme, to sigurno.

Imate li u planu objavu zbirke pjesama?      

Da, ukoliko se ne dezintegriše…

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo