Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Željka Perović

Objavljeno prije

na

Željka Perović iz Bijele kod Herceg Novog bavi se kreiranjem i izradom ženskih torbi svih oblika, veličina i boja od pletenih pamučnih traka, često sa dodacima u vidu kožnih detalja za svaku priliku… Mašte pri izradi joj ne fali

 

Kako i zbog čega ste se odlučili da počnete sa ručnom izradom torbi?

Oduvijek volim ručni rad i igru boja. Odluka je nekako došla sama po sebi, nametnula se prvo kao ideja, a nedugo potom sam krenula i u njenu realizaciju. Kupila sam materijal, sjela i isplela prvu torbu…

Kako izgleda proces pravljenja jedne torbe?

Jedna od važnih osobina koju treba da ima neko ko se bavi ručnom izradom bilo čega, možda i najvažnija, jeste da voli to što radi. Ideju i inspiraciju za izradu torbi uglavnom pronalazim u bojama. Ponekad i dok pletem, do samog kraja ni sama ne znam kako će izgledati finalni proizvod. Dok se nabavi materijal, koji je svuda u regionu nadohvat ruke (osim kod nas) i do konačnog izgleda torbice, nekad može da prođe i po desetak dana. Trudim se da uvijek imam dovoljno materijala za izradu kod sebe, ali je to prosto nemoguće. Uvijek nešto zafali. Sama izrada može da traje od jednog do tri dana, zavisno od slobodnog vremena koje mi je na raspolaganju i trenutne inspiracije.

Sa kakvim sve materijalima radite?

Torbe izrađujem od pamučnih traka ili pamučnog konca, koji se može naći u svim željenim bojama. Trudim se da imam kožne dodatke, jer mi je jako zanimljiv taj spoj materijala. U svoju ponudu ručnih radova od skora sam uvrstila i dekice, koje se pletu od puffy (pufnaste) vunice koja je izuzetno mekana i topla. Te dekice se pletu prstima, odnosno rukama, bez korišćenja igala. Po reakcijama, vidim da se ljudima dopadaju.

Koliko je teško ženama preduzetnicama da plasiraju svoje proizvode na tržište u Crnoj Gori?

Jako teško, rekla bih nemoguća misija. Srećom, živimo u eri društvenih mreža koje se mogu odlično iskoristiti u marketinške svrhe. Hvala i svim dobrim ljudima koji su uvijek spremni da me podrže, pohvale i podijele moj rad sa drugima.

Šta očekujete od naredne godine, da li imate u planu proširenje biznisa?

Planova, naravno, imam i oni se polako, ali sigurno realizuju. Vremena su takva da je nemoguće i teško planirati dugoročno. Idem korak po korak, pa gdje stignem.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Luka Boljević

Objavljeno prije

na

Objavio:

Luka Boljević mladi je i perspektivni pjesnik iz Podgorice. Pjesme su mu objavljivane u zbornicima Raspoloženi za ptice, Ili je već neko to isplanirao, Rješenje zagonetke, Čegarske vatre, u časopisu za jezik i knjiženost SCRIPT i studentskom časopisu Filološkog fakulteta u Beogradu VESNA

 

Meso jezika je Vaš pjesnički prvijenac. O čemu govori?

Meso jezika je zbirka pjesama nastala tokom godina stvaranja kroz Forum mladih pisaca, čiji sam član, ali i samostalno, sa ciljem da stvari koje su mi bile značajne tokom tog perioda uobličim u jezičku formu kojom najlakše komuniciram sa društvom. Tu su teme poput ljubavnih odnosa, pozicije muškarca – žene u tim odnosima, odnosa pojedinca i društva prema bogu i religiji, ali i pojedinca prema porodici, društvu i prirodi. Takođe, zbirka obuhvata i teme koje su na mene ostavile utiske (najčešće negativne) kao što je stradanje Jevreja u Novom Sadu 1942. godine ili bombardovanje Podgorice 1999. godine. Sve one su složene u cikluse, kako bih pjesme tematski ili idejno zaokružio.

Šta Vas inspiriše?

Inspiracija je svuda i u svemu. Ne vjerujem u inspiraciju kao momenat koji nailazi neočekivano, iznutra ili s neba, već kao proces rada. Tačno je da neke pjesme dolaze odjednom, ali treba imati na umu da se nekim temama bavim nedeljama i mjesecima prije nego uđu u poeziju. Da bi se došlo do odgovora na pitanje, neophodan je temeljan rad, koji se, u najvećem dijelu, ogleda u čitanju čitanju i čitanju, kako to kaže programska pjesma koja i otvara zbirku. Gotovo je nezamislivo imati dobrog pisca, ako nije pasionirani čitalac.

Šta znači biti pisac?

Pisac je, kao i svaki umjetnik, pojedinac sa senzibilitetom da osjeća društvo i dešavanja oko sebe, čak i kada to nije prijatno, a najčešće nije.

Koliko je mladim piscima (pjesnicima) teško da pronađu put do publike u Crnoj Gori?

S jedne strane, pozicija bilo kojeg umjetnika je izuzetno teška, s obzirom na to da je gotovo nemoguće da živi od svog rada i siguran sam da to ni na koji način nije motivišuće za mlade ljude. Osim toga, kada mladi pisac i želi da stvara, nalazi se u poziciji da ne vjerovatno ne zna kome da se obrati za savjet, kritiku, preporuku šta da čita i tako luta u krug, ograničen ličnim istraživanjem. S druge strane, živimo u vremenu kada je gotovo svaka osoba na svijetu na par klikova od nas i ako zaista želite da dođete do savjeta, poslaćete mejlove ili poruke i siguran sam da ćete naći i pomoć i savjet i preporuku. Takođe, umjetost i kultura uveliko zavise od države, koja je kod nas zaboravila da umjetnost postoji zahvaljujući umjetnicima, da je umjetnost jako važna za društvo i da ima ogroman uticaj u ,,vaspitanju” jednog društva, ali i da umjetnici moraju da žive od nečega. Država treba i mora da ih čuva. U mom slučaju, ali i mojih kolega iz Foruma, podrška KIC-a Budo Tomović bila je, a i danas je, od posebnog značaja i takve inicijative treba cijeniti, čuvati, održavati ali i pospješivati, s obzirom na to da je značaj Foruma mladih pisaca već potvrđen učešćem pjesnika na festivalima i konkursima.

Šta želite čitaocima da poručite kroz Vaše pjesme?

Ništa i sve. Ne vjerujem da će poezija napraviti veliki uticaj, ali se i ne trudim da ostvarim neku apostolsku poruku. Ali, nadam se da postoje mikrouticaji i da će poezija moći da ostvari uticaj na svijet pojedinca. Ljudi su ti koji čine promjene, a zbirka može samo da pokrene pitanja ili da proba da ih objasni, svakako nikad do kraja.

Šta planirate u budućnosti?

Neću odustati od poezije kao načina da komuniciram sa društvom i ,,glasno” govorim o stvarima koje prepoznam kao značajne. Ipak, o temama, jeziku i interesovanjima je rano govoriti, još čekam da se slegne ova zbirka, prije nego otvorim nove teme i pokrenem sebe da iste preispitujem.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Bojana Lalatović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojana Lalatović iz Nikšića, trenutno na doktorskim studijama Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, nedavno je izabrana za jednu od mladih evropskih veleposlanica koje će predstavljati Crnu Goru u svijetu. Smatra da je za individualni razvoj, pored formalnog, neophodno i neformalno obrazovanje

Šta za Vas znači imenovanje za mladu evropsku ambasadorku?

Ulogu koja mi je dodijeljena doživljavam kao svojevrsno priznanje za dosadašnji rad. Posebno me raduje što mi ovaj program nudi mogućnost da pohađam seriju obuka u različitim oblastima koje će mladim ambasadorima pomoći da steknu ili unaprijede „meke” vještine efektivnog prenošenja poruka u online sferi. Imaću priliku da prisustvujem raznim konferencijama, kulturnim događajima i putovanjima širom EU i Zapadnog Balkana. Budući da sam već godinama aktivista, želja mi je da kroz svoj rad doprinesem približavanju ideja koje su utkane u srž Evropske unije kao jedinstvenog mirovnog projekta, kako mladima, tako i ostatku društva.

Kako će izgledati Vaš angažman?

Moja misija će biti da podstaknem mlade da budu sami kreatori pozitivnih promjena u društvu. Važnost neformalnog obrazovanja, omladinskih razmjena i interkulturalnog dijaloga, kojima nažalost formalni sistemi obrazovanja ne posvećuju potrebnu pažnju, je ključna kako za individualni razvoj i napredak, tako i za kreiranje dobrosusjedskih odnosa na Balkanu, na kom etničku distancu među različitim grupama produbljuju etnički narativi i stereotipi koje mladi ljudi često nekritički prihvataju. Sve to ima snažan uticaj na ukupnu socijalnu koheziju u crnogorskom društvu. Ključna posljedica „neprilagođenosti” ovih društava potrebama mladih je sveprisutan trend odlaska mladih ljudi sa prostora Zapadnog Balkana. U fokusu mog djelovanja biće mladi i teme koje su dominantno u fokusu mojih doktorskih studija – tranformativni procesi EU integracija i ljudska prava.

Koliko su Vaša akademska dostignuća doprinijela tome da budete izabrani za EU ambasadorku?

Značajno. Među onima koje smatram posebno važnim u tom pogledu su master akademske studije prava evropskih integracija, na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Riječ je o internacionalnom i interdisciplinarnom programu tokom kog sam imala priliku da učim o pravnom, političkom i ekonomskom ustrojstvu Evropske unije, pri čemu su moji predavači bili eminentni stručnjaci u ovim oblastima, kako iz našeg regiona i iz više zemalja Evropske unije. U fokusu mog istraživanja na doktorskim studijama je zajednička spoljna i bezbjednosna politika, sa posebnim osvrtom na procese jačanja demokratije i vladavine prava na Zapadnom Balkanu. Nedavno sam objavila naučno-istraživački rad pod nazivom The new methodology of negotiating with the candidate countries in the context of Macron’s reshaping of European Union, kao i zbirku članaka sa fokusom na EU pravni i politički aspekt pod nazivom EU and Comparative Law Issues and Challenges Series – ECLIC 2020, koja je indeksirana u Heinoline i na Naučnoj mreži (Web of Science). Rezultate tog istraživanja sam predstavila na međunarodnoj naučnoj konferenciji u septembru 2020. godine na Pravnom fakultetu Josip Juraj Strossmayer Univerziteta u Osijeku. Zbog rezultata ostvarenih tokom školovanja vise puta sam nagrađivana. Samo kontinuiran rad mladih na unapređenju sopstvenih znanja i vještina i njihova aktivna uloga u društvu mogu voditi ka kreiranju ambijenta koji je podoban za sveukupan razvoj i napredak.

Koliko su mladi ljudi u Crnoj Gori svjesni da svojim djelovanjem mogu da doprinesu promjenama u društvu?

Po prirodi stvari, mladi okupljeni oko progresivnih ideja kao što su one koje su utkane u srž Evropskog projekta, jesu i trebalo bi da budu pokretačka snaga razvoja društva. Svijest o ovom potencijalu, ma koliko okolnosti nekada izgledale demotivišuće, je prvi korak ka njegovoj realizaciji. Zato mladima koji imaju nedoumice savjetujem da se zapitaju šta je ono što im se naročito ne sviđa u zajednicama u kojima žive i da identifikuju način na koji bi moglo doći do boljitka.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Nikola Ćorac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nikola Ćorac rođen je 1991. godine u Podgorici. Član je književne grupe Forum mladih pisaca koja se okuplja u podgoričkom KIC-u od 2015. godine. Objavljivao je u mnogim zbornicima kao što su Raspoloženi za ptice, ili je neko to već isplanirao, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi, Kolažiranje…, kao i u mnogim književnim časopisima

 

Nedavno je knjiga ,,Pisci ne padaju s neba”, šesti zbornik radova Foruma mladih pisaca u izdanju KIC-a Budo Tomović, predstavljena u okviru manifestacije DEUS. Među pjesmama objavljenim u njoj, nalaze se i Vaše. Koliko su ovakve saradnje važne za mlade pisce (pjesnike) koji žele da se afirmišu u Crnoj Gori, ali i u inostranstvu?

Nedavno smo predstavili našu šestu zajedničku knjigu pjesama i priča u izdanju KIC-a Budo Tomović, koja je uvijek rezultat našeg rada tokom godine, odnosno izbor iz onoga što smo u tom periodu pisali. A saradnja u okviru Foruma je specifična i višestruko značajna. Kao grupa se okupljamo u KIC-u, na našim redovnim susretima se čitaju i komentarišu tekstovi, razmjenjuju informacije o konkursima, o različitim književnim temama, osmišljavaju zajednički muzičko-scenski programi, čitanja poezije i slično. Tako smo zajednički i izašli na crnogorsku književnu scenu. Promocija posljednjeg zbornika, Pisci ne padaju sa neba u okviru festivala DEUS i interesovanja za događaj i knjigu, i izvan granica Crne Gore, pokazali su da smo za ovo vrijeme uspjeli da izazovemo pažnju čitalaca.

Odakle crpite inspiraciju? 

Pisanjem pokušavam da postavim određena pitanja i potražim neke odgovore. To su stvari o kojima mislimo ili govorimo, dio svakodnevice. Kao što je Karver rekao, kratka priča ili pjesma je nešto uhvaćeno letimičnim pogledom u prolazu.

Šta za Vas znači biti pjesnik?

Ozbiljnije sam se posvetio pisanju u posljednjih šest godina. Rad i djelovanje grupe sigurno su djelovali podsticajno, jer stalno se piše, razgovara o napisanom, misli o književnosti. To se poklopilo sa mojim pjesničkim razvojem, sazrijevanjem sopstvene opredijeljenosti da se posvetim pisanju. Onda se prolaze različite faze u stvaralaštvu, uvijek se traži novi, onaj pravi pravi izraz za sve što želim da kažem.

U vremenu tehnologije, na koji način više podstaći mlade da čitaju, ali i da sami pišu i objavljuju?

Mislim da to počinje još u najranijem obrazovanju, nekoga književnost privlači više, nekoga manje. Vjerujem da će uvijek biti pasioniranih čitača i da ih ima i među mlađima. A u pogledu pisanja, već sam kazao da je Forum djelovao podsticajno na nas u grupi. Vjerujem da je jedan od razloga i to što odmah imamo publiku – jedni drugima smo prva publika, odnosno to što samo dobijemo reakciju na ono što pišemo.

Šta želite čitaocima da poručite kroz Vaše pjesme?

Dominantne teme mojih pjesama su preispitivanje prošlosti i sadašnjosti, različiti aspekti funkcionisanja savremenog svijeta i ono sa čime se pojedinac bori svakodnevno…

U kom pravcu ćete nastaviti sa pisanjem pjesama?

I sam sam znatiželjan da vidim kako će to da izgleda.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo