Povežite se sa nama

Izdvojeno

NE STIŠAVAJU SE POLEMIKE NAKON IZBORA V.D. DIREKTORA ANB: Đavolji advokat ili pravo rješenje

Objavljeno prije

na

Ovo nije prvi put da se nekom advokatu njegov profesionalni angažman uzme kao otežavajuća okolnost kada se bira za neku javnu funkciju. Imamo, ipak, i suprotne primjere

 

Odluka Vlade da za vršioca dužnosti direktora ANB-a postavi advokata Dejana Vukšića naišla je na osudu opozicije i dijela javnosti. Tako je opozicioni DPS, odmah po njegovom imenovanju, ustvrdio da je „bezbjednosni sektor dotakao dno“ jer je Vukšić „advokat kavačkog klana i Mitropolije crnogorsko-primorske“. Uz priložene fotografije kao dokaz: advokat Vukšić u molitvi i šetnji Kotorom sa Miodragom Davidovićem.

Vukšić je, znaju svi koji prate dešavanja u crnogorskim sudnicama, više godina bio zastupnik Igora Božovića, jednog od navodnih vođa kavčana, kao i njegovog sina Vladimira Božovića, koji su u bjekstvu. Advokat je, nakon negativnih reakcija, pokušao osporiti navode o svojim poslovnim vezama sa Božovićima, u istim medijima u kojima se nekada predstavljao kao njihov advokat. Tako je na naše pitanje da li smatra da posao vršioca dužnosti direktora ANB može obavljati nepristrasno, iako je bio advokat Igora Božovića, Vukšić odgovorio da „to nije tačno”. Kada mu je predočeno da postoje dopisi koje je slao medijima kao branilac Božovića (npr: 27. jula 2016. u Vijestima je objavljeno njegovo reagovanje pod naslovom „Advokat: Božovići nisu u kavačkom klanu“, koje je potpisao kao punomoćnik Igora i Vladimira Božovića), on se samo zahvalio na pozivu i prekinuo vezu.

Pitanje je međutim, da li Vukšića to koga je sve kao advokat branio i zastupao   diskvalifikuje za novu funkciju. Komentar smo tražili iz Advokatske komore Crne Gore, ali nam njen predsjednik Zdravko Begović nije odgovarao na telefonske pozive. Njegov odgovor je stigao tek na jednu u nizu poruka koje smo mu uputili, a glasio je „Nijesam u CG.” Tako je Vukšić ostao bez odbrane  predsjednika esnafskog udruženja.

Advokat Zoran Piperović kritikuje način na koji političari napadaju njegovog kolegu. „Spočitavati nekom advokatu kao minus to što je nekoga branio, govori samo o onome ko takav prigovor stavlja. Što bi to značilo? Da svaki advokat prije nego što prihvati punomoćje traže za nekoga potvrdu iz mjesne zajednice da je pošten“, kaže Piperović.  „Po toj logici pokojni Srđa Popović (poznati jugoslovenski advokat i jedan od osnivača nedeljnika Vreme) ovdje ne bi mogao da bude ni šef mjesne zajednice jer je, kao Srbin, branio Andriju Artukovića, ministra policije u NDH koji je učestvovao u osnivanju koncentracionih logora poput Jasenovca. Da li neko zna ko je branio Andersa Brejvika koji je pobio 300 Norvežana? Naravno da ne zna, jer je to Norveška. Nije Crna Gora“.

Ništa sporno u tome da Vukšić šefuje ANB-om ne vidi ni Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade. „Lično kao neko ko i sektorski to pokriva ja želim puno uspjeha gospodinu Vukšiću i siguran sam da će on ubrzo sastaviti svoj tim koji će doprinijeti da se ANB prepozna kao Agencija koja štiti državne interese Crne Gore, a ne kao Agencija koja je imala za cilj samo da štiti jednu vladajuću stranku ili nekoliko kriminalnih klanova“, kazao je Abazović novinarima nakon imenovanja v.d. direktora ANB.

Sličnog mišljenja je i nekadašnji sudija, sada advokat Hamid Ganjola. On za Monitor objašnjava da bogata advokatska praksa može biti samo prednost nekoga ko se odluči za drugu vrstu javnog angažmana. „Ne vidim što je to smetnja, može da bude samo plus jer je čovjek mogao da prođe mnogo toga“, kaže Ganjola i prenosi iskustva stečena prilikom jedne posjete škotskim sudovima. „Tokom te posjete i razgovora sa sudijama tamošnjih sudova predočeno nam je da osoba mora da se najmanje 10 godina bavi advokaturom, da se dokaže u svom poslu, da bi mogao da konkuriše da bude biran za sudiju“.

On zato i postavlja pitanje: „Ako može jedna Škotska na taj način da bira sudije, zašto ne bi mogao kod nas da neko poslije advokature bude biran za sudiju ili da obavlja neku funkciju”.

Inače, ovo nije prvi put da se nekom advokatu njegov profesionalni angažman uzme kao otežavajuća okolnost kada se kandiduje za neku javnu funkciju. Tako je dio tadašnje parlamentarne većine 2014. zamjerio advokatu Goranu Rodiću to što je u Hagu branio optužene za ratne zločine a bilo je i onih kojima je smetalo što je bio tužilac nekadašnje JNA.

Zato nije izabran za Specijalnog državnog tužioca. Njegov kolega iz nekadašnje Armije Milivoje Katnić – jeste. Njemu poslanici nijesu uzeli za zlo ni to što je bio učesnik Rata za mir. O dvostrukim aršinima svjedoči i to što neki od najglasnijih kritičara novog v.d. direktora ANB-a nijesu ni riječ rekli o, recimo, advokatima koji su dovođeni u direktnu vezu sa velikim koruptivnim aferama (slučaj Telekom) i njihovom angažmanu za državna preduzeća.

Opet, valja pomenuti i to da loš izbor klijenata nije jedina zamjerka i potencijalna smetnja Dejanu Vukšiću za novi profesionalni angažman. Šef ANB-a, po zakonu, ne smije biti političar. Vukšić je predvodio koaliciju Za budućnost Kotora na nedavnim lokalnim izborima. Nakon toga postao je  predsjednik kotorskog parlamenta.

No ni ovo nije sporno za potpredsjednika Vlade za bezbjednosni sektor.

„Smatram da je to dobro rješenje, to je u dogovoru sa Premijerom i u skladu sa Zakonom. U CG koga god da imenujemo na bilo koju funkciju neko će naći neku ružnu riječ za tu osobu, ja mislim da će gospodin Vukšić svoj posao obavljati časno, u skladu sa zakonom. Najvažnija poruka koju Vlada želi da pošalje jeste da je krenula demontaža prethodnog režima“, kazao je Abazović.

Moći ćemo da vidimo hoće li Vukšić povjereni posao obavljati časno i u skladu sa zakonom. A to što je predvodnik jedne političke liste, poslije izbora postao šef tajne službe, dok se Vlada koja o tome odlučuje zove ekspertska, jeste  kršenje principa. Pa sve da je, kao advokat, Vukšić branio svece.

 

Dokazi već uništeni?

Kada je riječ o najavljenoj demontaži sistema tajne službe, pitanje je šta to Dejan Vukšić, kao vršilac dužnosti direktora ANB-a, moži demontirati. Kako kaže naš dobro obaviješten sagovornik, donedavni direktor Dejan Peruničić je sa svojom ekipom „uništio ili izmjestio“ sve ono što bi moglo biti kompromitujuće za donedavno vladajući DPS ali i osobe koje su sarađivale sa tajnom policijom.

„Operativci su iste noći kada je postalo jasno da dolazi do smjene vlade počeli s uništavanjem povjerljive dokumentacije. Nakon toga uslijedilo je brisanje povjerljivih podataka iz kompjutera koje su dužili operativci širom zemlje. Tako je emigriralo sve ono što bi moglo biti kompromitujuće za bivšu vlast“, tvrdi sagovornik Monitora.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo