Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POVLAČENJE AMBSADORA: Šta ako Đukanović ne potpiše

Objavljeno prije

na

Povlačenje sedam ambasadora Crne Gore, koje je najavila Vlada, biće prvi kamen spoticanja kohabitacije izvršne vlasti i predsjednika Mila Đukanovića

 

Od 30. avgusta, kada je na izborima, pobijedila dotadašnja opozicija, postavlja se pitanje kohabitacije. Kohabitacija je, po definicji, situacija u kojoj izvršnu vlast u nekoj državi dijele pojedinci, grupe ili političke stranke koje predstavljaju tradicionalne suparnike.

Takva je situacija u Crnoj Gori gdje nekadašnja opozicija ima većinu u Skupštini i formirala je Vladu, dok je  predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Neki smatraju da takva situacija neće mnogo uticati na vršenje vlasti uzevši u obzir da predsjednik većinom ima protokolarna ovlašćenja, dok drugi smatraju da šefu države pripadaju i neka važna ustavna ovlašćenja. Među tim ovlašćenjima su predstavljanje Crne Gore u zemlji i inostranstvu, što uključuje postavljanje i opoziv ambasadora.

Đukanović nije iskoristio predsjedničko pravo da mandat za sastavljanje Vlade ponudi nekom drugom, a ne poslaniku kojeg je podržala skupštinska većina, i  odugovlači proces formiranja Vlade. No prvi test kohabitacije biće povlačenje sedam ambasadora, bliskih Demokratskoj partiji socijalista, koje je najavio ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović.

On je odlučio da opozive ambasadora Crne Gore u Kini Darka Pajovića, ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića, ambasadorku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanku Jeknić, ambasadora pri Svetoj stolici Miodraga Vlahovića, ambasadorku u Italiji Sanju Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića te ambasadorku u Njemačkoj Veru Kuliš. Kako je ranije saopštio Radulović, riječ je o ljudima koji su nanijeli štetu Crnoj Gori, ne precizirajući na koji način i kakvu štetu. Iz Vlade je saopšteno da će ambasadore činiti karijerne diplomate, a ne političari. Takvu odluku (predlog) treba da potvrdi Vlada, nakon čega skupštinski Odbor za međunarodne odnose i iseljenike daje mišljenje, i na kraju dokument dolazi kod šefa države.

Prema važećem zakonodavstvu predsjednikova je „zadnja“. Ukoliko on ne pristane da povuče ambasadore, koje mu je Vlada predložila, oni ostaju na funkciji u našim diplomatskim predstavništvima. Za Đukanovića bi to bila prilika da pokaže biračima da i dalje ima moć u državi ili, pak, međunarodnim partnerima pokaže da mu ne smeta da sarađuje i sa dugogodišnjim političkim neistomišljenicima.

Bivši ministar pravde i pravnik Dragan Šoć za Monitor kaže da je do sada, od početka parlamentarizma,  to bila stvar dogovora, ili predsjednika sa vladama, ili unutar političke partije (DPS). Zbog toga potis predsjednika doživljava više kao protokolaran. „Sada je pitanje da li će Đukanović demonstrirati svoju političku moć i reći – ’Izvinite, ja nisam engleska kraljica ili marioneta, nego imam to svoje pravo’, i time poslati signal, ili će ići na to da se dogovara sa Vladom“, ocijenio je Šoć.

On je pojasnio da u ovom slučaju predsjednik ima stvarnu moć. „Ne šalje Skupština  ambasadore u neku državu, već predsjednik  države. On  imenuje ambasadore, za razliku od zakona, koji usvaja Skupština, a šef države ga svojim ’ukazom’ samo proglašava“.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je  riječ o nedostatku sistemskih zakona, na šta su on i njegove kolege iz civilnog sektora više puta upozoravali. Sistemski zakoni, poput zakona o Skupštini, o ministarstvima, o regulatornim agencijama, upravo bi,  kazao je za Monitor, definisali odnos grana vlasti i kako postupiti u ovakvim situacijama.

„Vidite koliko se pravnih praznina i nejasnoća dešava. Vrlo je  moguće da ćemo u perspektivi, u nekim drugim izbornim procesima kao posljedicu imati kohabitacije – odnosno da je predsjednik države iz jedne političke strukture, misli, ideologije, a vlada iz druge ili da Skupština ima ko zna kakvu većinu. I sad se pokazuje koliko je bila opravdana ona priča koju smo trubili. Imamo  praznine koje ćemo morati da rješavamo  dobrim ili lošim običajima“, pojašnjava Marić.

Naši sagovornici su saglasni da bi Vlada, ukoliko Đukanović ne potpiše opoziv ambasadora, mogla da prihvati njegovu odluku, čime će priznati svoju slabost, ili da „ugasi“ ta predstavništva.

Šoć smatra da, izuzev Miodraga Vlahovića, ostali ambasadori ne ispunjavaju formalno-pravne uslove da budu opozvani. Uvjeren je da Đukanović neće pristati da povuče ambasadore, na šta će Vlada, po njegovom mišljenju, morat da odgovori.

„Tu će se pokazati u kojem pravcu i do koje mjere će ovo biti prava kohabitacija ili će to, ipak, biti odmjeravanje političkih snaga od prilike do prilike. Ovo je prvi kamen. Đukanović može hladno da kaže – ’Ja ne vidim razlog za i neću da ih povučem’. Vlada onda može da ih, diplomatski rečeno, „pozove na konsultacije“ i kaže  – ’Idite kući, primaćete platu, nećemo imati ambasadora u Sarajevu, u Beogradu, u Vatikanu, u Rimu, u Pekingu, što je jako loše… Ni za jednu zemlju to nije dobra poruka“, pojašnjava on.

Marić smatra da će Đukanović biti pametniji i da će „kombinovati“. On preocjenjuje  da predsjednik države neće praviti problem oko većine navedenih ambasadora. „Đukanović će gledati da zaštiti Tarzana Miloševića, jer mu je važno predstavništvo u Beogradu, zbog aktuelne političke situacije.“

Iako su sve oči biračkog tijela DPS-a i tradicionanih koalicionih partnera uprte u Đukanovića i od njega očekuju neki vid zaštite „nezavisnosti i suverenosti“, Marić smatra da on nije tip političara koji se  „loži“ na to šta će mu reći birači. Kaže da Đukanović neće mariti za mnoge od predloženih ambasadora, ali da bi mogao praviti prbleme pri izboru novih ambasadora.

„Meni je logičnije da se desi da neće da im potpiše novog ambasadora, ako smatra da je politički obojen, nego će tražiti da to budu profesionalci i karijerne diplomate. Tu bi mogao da pokaže moć. Ako neka od partija na vlasti bude tražila njihovog za ambasadora, on će im reći – ’Ne, ovo je isto partijski kadar’. Mislim da je on tu dobar igrač, a  Vlada bi mogla da dođe u ozbiljan sukob sa partijama oko izbora ambasadora“, kazao je on.

Više pokreta i nevladinih organizacija tražilo je od Đukanovića da ne potpiše, između ostalog, i povlačenje ambasadora. Pojedinci iz vladajuće koalicije su ga upozorili da „mnogo rizikuje“ ako ne pristane da povuče sporne ambasadore. Iz Đukanovićevog kabineta od srijede nijesu odgovarali na pitanja Monitora, o tome. hoće li biti njegoog potpisa kojim pristaje da se razriješe dužnosti ambasadori bliski njegovom režimu.

 

I Milošević se formalno nije mimoilazio sa drugim granama vlasti

Dragan Šoć kaže da se ni za vrijeme, dok je Slobodan Milošević bio predsjednik, nije dešavalo da šef države formalno donese odluku suprotnu Vladi ili Skupštini, ili da njegova funkcija, formalno, ima veću moć nego izvršna grana vlasti.

„Koliko god da je Milošević bio jak čovjek, ipak su se pravili neki dogovori kako do mimoilaženja ne bi došlo“, pojasnio je on.

Šoć je funkciju ministra pravde u Vladi Crne Gore obavljao upravo za vrijeme dok je Milošević bio predsjednik Savezne Republike Jugoslavije.

 

Predsjednik komanduje vojskom, dodjeljuje odlikovanja, pomilovanja

Prema Ustavu Crne Gore, predsjednik pored predstavljanja Crne Gore u zemlji i inostranstvu i imenovanja i povlačenja ambasadora ima i druge važne funkcije.

On komanduje Vojskom Crne Gore, na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost – obično takvu dužnost preuzima u doba vanrednog stanja ili rata. Pored toga njegove autonomne oblasti odlučivanja su dodjela odlikovanja i priznanja Crne Gore i pomilovanja osuđenika. Takođe prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika;

Od funkcija koje dijeli sa drugim granama vlasti, on ukazom proglašava zakone, raspisuje izbore za Skupštinu, predlaže Skupštini mandatara za sastav Vlade, nakon obavljenog razgovora sa predstavnicima političkih partija zastupljenih u Skupštini. On zakonodavnom domu pedlaže i dvoje sudija Ustavnog suda i zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SUDSKI SAVJET OSTAJE U NELEGITIMNOM SASTAVU: Evropski put čeka boljeg „šofera“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština Crne Gore ni u drugom glasanju nije izabrala četiri člana Sudskog savjeta, što je bio jedan od ključnih uslova za nastavak EU integracija

 

Crna Gora nema kompletiran Sudski savjet. A to je ključni preduslov za promjene u sudskoj grani vlasti. Pokazalo se, tako, da su proljetošnje najave deblokade pravosuđa bile, najblaže rečeno, preuranjene.

Premijer Dritan Abazović i predsjednik skupštinskog kluba koalicije Crno na bijelo Miloš Konatar formiranje manjinske Vlade, uz podršku „kriminalne“ i „neprijateljske“ Demokratske partije socijalista (DPS), pravdali su pridobijanjem neophodne većine za izbor četiri člana Sudskog savjeta, koje bira Skupština iz reda uglednih pravnika. Kasnije su iste argumente koristili kao opravdanje za žurno izglasavanje i potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Međutim, nijedan od četiri predložena kandidata u parlamentu nije dobio dvotrećinsku većinu, dok je u drugom krugu tropetinsku većinu (49 poslanika) dobio samo penzionisani profesor Pravnog fakulteta Radoje Korać.

Profesor i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić, advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć i advokat Fikret Kurgaš nijesu dobili dovoljan broj glasova, čime je agonija Sudskog savjeta produžena. Korać je dobio 65 glasova poslanika, bez glasa protiv ili uzdržanih. Za Kurgaša je glasalo 47, dok su za Šoća glasala 43 poslanika, tri su bila uzdržana. Profesor Vučinić dobio je 46, uz dva glasa protiv. Zanimljivo je da je Vučinić u prvom krugu glasanja, prije dvadesetak dana, dobio 49 glasova koji bi mu u utorak bila dovoljna za izbor. Ali, poneko se u međuvremenu predomislio. Ili procijenio da mu politički odgovara produbljivanje postojeće institucionalne krize.

Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović najavila je novi konkurs za popunu upražnjenih mjesta u Sudskom savjetu. ,,Kako nismo izabrali sva četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika pozivam nadležno radno tijelo – Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu da saglasno članu 16a Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, po isteku roka od dva mjeseca, raspiše javni poziv sve do izbora članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika u punom sastavu”, kazala je Đurovićeva na kraju sjednice.

Ugledni pravnici u Sudskom savjetu, koji su izabrani još 2. jula 2014. godine, a koji više od četiri godine rade u neustavnom mandatu, ostaće na funkciji sve do novog postupka ali i raspleta političke krize i ishoda međupartijskog dogovora o budućim kandidatima. Zakon o Sudskom savjetu i sudijama predviđa da ako Skupština izabere manje od četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, žrijeb određuje ko će od njih biti zamijenjen novim članom.

Privremena predsjednica Sudskog savjeta Vesna Simović-Zvicer uoči glasanja apelovala je da je krajnje vrijeme da se izaberu sva četiri člana Sudskog savjeta. „Nama je mandat produžen, evo počela je peta godina, a članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, između ostalih Dobrica Šljivančanin i Ljoro Markić, birani su 2014. Krajnje je vrijeme da se postigne ta potrebna većina. Ako se kojim slučajem to ne desi, mi po Zakonu o Sudskom savjetu i sudijama nastavljamo mandat do izbora novih članova“, kazala je Simović-Zvicer.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAT KLANOVA NAKON UBISTVA JOVANA VUKOTIĆA: Smrt brža od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun kotorskih klanova, smatraju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se „škaljarci“ primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke

 

Još jednom su pripadnici kriminalnih grupa pokazali da su organizovaniji od službi bezbjednosti kada je riječ o pronalasku odbjeglih kriminalaca – rivala iz konkurentskih klanova. Kao da su uporniji, bolje opremljeni i spremniji da prate tragove skrivenih protivnika i daleko od zemlje u kojoj su, zvanično, traženi.

O tome svjedoči prošlonedjeljno ubistvo u Istanbulu. Likvidiran je Kotoranin Jovan Vukotić, koji je prema operativnim podacima važio za apsolutnog vođu škaljarskog kriminalnog klana nakon što su, sredinom januara 2020, u Atini, na sličan način, pred suprugama i djecom ubijeni njegov kum Igor Dedović i prijatelj Stevan Stamatović.

I dalje nepoznate osobe, motorom su se dovezle pored automobila u kojem se nalazio Vukotić sa suprugom i maloljetnim djetetom. Pet hitaca u njega ispalila je osoba koja je sjedjela iza vozača motora. To je turskim istražiteljima rekla Vukotićeva nevjenčana supruga koja je objasnila da su tog dana krenuli u šoping.

Vukotić koji je već godinu, zvanično, bio u bjekstvu pred zakonom (njegovo skrivanje pred egzekutorima konkurentskog kavačkog klana trajalo je mnogo duže), u tom trenutku nije imao lično obezbjeđenje. „Bez obzira što je znao da mu je život ugrožen, vjerovao je da turskom teritorijom može slobodno da šeta, a prema nekim podacima, imao je i zaštitu tamošnjeg podzemlja”, navodi naš sagovornik iz bezbjednosnih krugova.

Tvrdnje da je škaljarski klan obezglavljen nakon ubistva u Istanbulu nijesu daleko od stvarnog stanja stvari u toj kriminalnoj organizaciji, smatra naš sagovornik. Podsjeća ipak da se ista ocjena mogla čuti i nakon ubistva Dedovića i Stamatovića u Atini. „Djelovanje kriminalnih grupa je takvo da se one, pokazalo je i vrijeme za nama, u veoma kratkom roku pregrupišu, a onda postaju jači, organizovaniji i opasniji nego što su bili. Neće biti iznenađenje ako škaljarski kriminalni klan uzvrati žestok udarac suprotstavljenoj kriminalnoj grupi – kavčanima”.

U ovom trenutku oni jesu ostali bez vođe, ali teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke kada govorimo o ljudstvu, dodaju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju.

Samo od juna, a prije prošlonedjeljnog ubistva, škaljarski kriminalni klan izgubio je dva visokopozicionirana člana. Prvo je u Budvi ubijen Podgoričanin Milić Minja Šaković, koji je prema podacima policije važio za šefa podgoričkog ogranka te kriminalne organizacije. Ubica mu je sedamnaeste junske noći prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi.

Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova sklopili mozaik zločina i došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

„Tanasković je 29. maja, koristeću falsifikovana dokumenta, u Budvi iznajmio stan i platio ga do 15. jula. Takođe, on je kupio hranu za sebe i Pilčevića, kao i električni trotinet koji su koristili dok su pripremali likvidaciju. Prema dokazima prikupljenim u ovoj fazi istrage, nadzorne kamere s više objekata snimile su ga 10. i 11. juna u Budvi”, objavile su Vijesti. Istovremeno, odgovarajući na novinarska pitanja, viši policijski inspektor u Sektoru za borbu protiv kriminala Draško Kalinić rekao je da se ubistvo Šakovića može dovesti u vezu sa sukobom i djelovanjem organizovanih kriminalnih grupa s područja Crne Gore. „Osumnjičeni se ne mogu dovesti u direktnu vezu sa sada pokojnim Šakovićem, što ukazuje da su ih angažovali pripadnici kriminalne organizacije suprotstavljene ovom klanu”, kazao je Kalinić.

Oružje se još nije ni ohladilo, a u regionu se pročula vijest o ubistvu škaljarca Gorana Vlaovića na Pagu. Vlaović je, prema operativnim podacima policije, takođe važio za jednu od ključnih figura u škaljarskom kriminalnom klanu. Crnogorskoj policiji je postao poznat nakon što je uhapšen zbog sumnje da je u julu 2009. godine počinio krivično djelo „pomoć učiniocu nakon počinjenog krivičnog djela“, odnosno da je nakon ubistva vođe navijača Delija Marka Vesnića pružio pomoć braći Roganović Vladimiru i Dušku, kojima se sudilo za ovaj zločin. U tom periodu nije bilo podjele na škaljarkski i kavački klan. Međutim, par godina kasnije, Roganovići su, prema operativnim podacima, pristupili kavčanima dok je Vlaović izabrao škaljarski klan.

U kratkom roku hrvatski istražitelji su uhapsili ubicu i ubrzo se utvrdilo da je hitac u ubijenog ispalio Kragujevčanin koji se sumnjiči da je pružao pomoć Šakovićevom ubici. Slijedila je egzekucija u Istanbulu.

Ubijeni Jovan Vukotić je drugi član porodice ubijen u ratu kotorskih narko- klanova. U aprilu 2019. godine u kotorskom naselju Dobrota, ispred porodičnih apartmana ubijen je Veselin-Vesko Vukotić otac navodnih vođa škaljarskog kriminalnog klana – Jovana i Igora. Napadač mu je prišao dok je izlazio iz automobila i u njega ispalio više hitaca, a potom pobjegao sa mjesta zločina. Do danas nije identifikovan.

Jovanov rođeni brat Igor Vukotić nalazi se u bjekstvu već godinama. Za njim je raspisana potjernica zbog sumnje da je član grupe koja je pripremala likvidacije bivših i sadašnjih policijskih službenika Zorana Lazovića, Duška Golubovića i Duška Koprivice, njegovog sina Strahinje Koprivice i navodnih članova kavačkog klana Darka Janjića, Radovana Mujovića, braće Nikole i Vladimira Banićevića. Članovima te grupe i dalje se sudi u podgoričkom Višem sudu, iza zatvorenih vrata. Optužnica protiv njih je potvrđena krajem decembra 2018. godine, ali do danas nije donijeta ni prvostepena presuda.

Još veći ceh u ratu kotorskih klanova platili su članovi porodice Roganović. Ubijeni su Niko Roganović, njegov sin Šćepan i sinovac Vladimir dok je njegov drugi sin Duško preživio atentat bombom podmetnutom ispod automobila, ali je ostao bez nogu.

Dok se traga za ubicama vođe škaljarskog klana, njegov supranik Radoje Zvicer, koji slovi za jednog od vođa kavčana u utorak je, u odsustvu, u Višem sudu u Novom Sadu osuđen na dvije godine i pet mjeseci zatvora zbog falsifikovanja isprava. I on je u bjekstvu a za njim je u aprilu prošle godine raspisana potjernica od strane nadležnih organa Republike Srbije.

I Zvicer se u maju 2020. godine u Kijevu našao na meti atentatora. Prema dokazima tamošnjih istražitelja, njega su pokušali da ubiju Barani Stefan Đukić i Emil Tuzović te srpski državljani Milan Branković i Petar Jovanović.

Sumnja se da su Tuzović i Đukić ispalili više od deset hitaca u Zvicera, koji je uspio da preživi napad. Njegova supruga Tamara, zabilježile su sigurnosne kamere, u trenutku pucnjave istrčala je iz zgrade u kojoj su živjeli i zapucala na napadače. Tako je postala prva žena za koju je nedvosmisleno utvrđeno da se, sa oružjem u ruci, aktivno ukuljučila u obračun suprotstavljenih klanova.

Crnogorski zvaničnici nijesu se oglašavali nakon ubistva Jovana Vukotića, pa je bez odgovora ostalo i pitanje kako su ubijenoga „kavčani” pronašli prije ovdašnje policije i njihovih međunarodnih partnera.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRAĐA ŠLJUNKA IZ MORAČE: Ko štiti građevinsku mafiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Regionalni vodovod je uloženo preko 100 miliona eura, a građevinske firme su nesmetano iz korita Morače ukrale isto toliko novca ostavljajući za sobom pustoš. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivo vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja. I nikom – ništa

 

Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre, iz kojeg se snabdijeva crnogorsko primorje, prije 15 godina iznosila je oko 2.000 litara u sekundi, a danas je to oko 700 litara, saopštio je vršilac dužnosti direktora Regionalnog vodovoda Borislav Ivanković u emisiji Radija CG. On je ponovio da je najveći problem koji na to utiče izvlačenje prijeska iz korita rijeke Morače.

U Regionalni vodovod je uloženo preko 100 miliona eura, a građevinske firme su nesmetano iz korita Morače ukrale isto toliko novca ostavljajući za sobom pustoš. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivo vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina drastično smanjen.

Prošlog petka nelegalno vađenje šljunka je ponovo bila tema na sjednici Vlade. Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović se pitao da li inspekciju interesuje gdje je ukradeni pijesak, te prozvao kompanije koje imaju nelegalne objekte: ,,Zašto građevinska inspekcija ne ode da sruši te objekte i to je pitanje”. Jeste, ali za koga ako ne za premijera.

Najava vlasti da će zaustaviti krađu šljunka odavno je postala farsa. Krajem prošle godine tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je javno progovorio o onom što svako zna – da su rijeke uništavane na zvjerski način. Javašluku poluga sistema čudio se i tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: ,,Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je izjavio da je ,,Vlada  odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom. Raditi ovo godinama, na ovakav način, katastrofa je i mi smo odlučni da tome stanemo na kraj”.

Nakon decenija krađe uz amin države u novembru prošle godine uhapšeni su vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Da nešto nije u redu sa pravdom bilo je jasno kada su neposredno nakon hapšenja  kamioni Cijevne Comerc  i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

,,Policijska akcija koja je realizovana prošle godine rezultirala je sa dvije pojave, doprinijela je porastu cijena šljunka i greze, a u drugom dijelu pokazala nemoć i neozbiljnost države.  Za sada je smanjena samo eksploatacija šljunka iz same rijeke Morače, a  zbog porasta cijena i oslobađanja odgovornosti nelegalnih eksploatatora ili kažnjavanjem istih malim novčanim kaznama došli smo do toga da se nakon akcije intezivirala eksploatacija šljunka na državnim parcelama”, kaže za Monitor Vuk Vujisić, novinar koji ovu temu, uz brojne prijetnje mještana i vlasnika građevinskih firmi, drži u stalnom fokusu javnosti.

Objašnjava da u Osnovnom državnom tužilaštvu ove slučajeve nijesu shvatili ozbiljno, pa su u nekoliko slučajeva bez istrage odbacivali krivične prijave Uprave policije. Odbačeno je čak 18 prijava. U slučajevima gdje su postojali video dokazi nije se imalo kud pa su kradljivci kažnjeni novčanim kaznama od oko hiljadu eura. Beznačajna suma koja se na krađi pijeska zaradi za par sati.

Vujisić ističe da su osim tužilaštva odgovorne i građevinska inspekcija, Uprava za inspekcijske poslove, ali i ostale službe koje su trebale da krenu u oslobađanje državne imovine i procesuiranje onih koji samo za jednu godinu sa ovog prostora ukupno prihoduju i nekoliko desetina miliona eura.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Bivši ministar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku Vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura. Mafija je, zbog nemoći države, toliko osilila da je oko Morače na području Grbavaca i Mahale devastirala i uzurpirala stotine hiljada kvadrata državnog zemljišta.

,,Država je odmah trebala da sprovede zakone, da procesuira lica koja i danas kradu državno dobro, uništavaju životnu sredinu, uzurpiraju državno zemljište. Država ima mehanizme da sruši nelegalne separacije, da konfiskuje mašine kojima se vrši krivično djelo i procesuira odgovorne i nakon vještačenja i čiščenja prostora naplati štetu. Stvari su ovdje jednostavne, pitanje je samo političke volje i to da li su službenici ogrezli u korupciji. Da postoji političke volje sve bi se riješilo pa čak i procesuirali korumpirani službenici koji štite kradljivce šljunka i uzurpatore”, ističe Vujisić.

Iako je očigledno da sem retoričke, prave političke volje i odlučnosti nema, Vujisić se nada da će djelovanje novinara, pojedinih građana, Zorana Lakušića iz Regionalnog vodovoda, i prije svega Institucije zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, dovesti do toga da osim samih eksploatatora u budućem periodu odgovaraju i službenici koji su zbog nesavjesnog rada u službi potpomogli eksploataciju ili nisu radili svoj posao kako bi istu zaustavili.

,,Sav dokazni materijal predat je u SDT i sada se čeka reakcija glavnog specijanog tužioca Vladimira Novovića jer su pojedini specijalni tužioci odbacivali prijave”, navodi Vujisić. On kaže da sve materijale o krađi šljunka koje prikupi  ustupa Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa koji ih dalje šalje na dopunu u SDT.

,,Zanimljivo je da tek nakon što su materijali stigli do SDT-a da su pojedine institucije proradile, pa ćemo u nekim slučajevima imati i pomake u odbrani državne svojine i javnog interesa. Očekujem da će i pored ove situacije i zatrpanosti SDT-a koji vidimo posvećeno radi i na drugim slučajevima i u ovom slučaju SDT pokrenuti procese i razobličiti ovu organizovanu pljačku državnih resursa koja je godinama imala uporište u institucijama, a nažalost ima ih i dalje”, zaključuje Vujisić.

Ili to ili će pojedini i dalje krasti milione iz rijeka uz slijeganje ramena novih i starih vlastodržaca. Uz sumnju da i oni sami imaju koristi od ovako očiglednog unitšavanja i otimačine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo