Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POVLAČENJE AMBSADORA: Šta ako Đukanović ne potpiše

Objavljeno prije

na

Povlačenje sedam ambasadora Crne Gore, koje je najavila Vlada, biće prvi kamen spoticanja kohabitacije izvršne vlasti i predsjednika Mila Đukanovića

 

Od 30. avgusta, kada je na izborima, pobijedila dotadašnja opozicija, postavlja se pitanje kohabitacije. Kohabitacija je, po definicji, situacija u kojoj izvršnu vlast u nekoj državi dijele pojedinci, grupe ili političke stranke koje predstavljaju tradicionalne suparnike.

Takva je situacija u Crnoj Gori gdje nekadašnja opozicija ima većinu u Skupštini i formirala je Vladu, dok je  predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Neki smatraju da takva situacija neće mnogo uticati na vršenje vlasti uzevši u obzir da predsjednik većinom ima protokolarna ovlašćenja, dok drugi smatraju da šefu države pripadaju i neka važna ustavna ovlašćenja. Među tim ovlašćenjima su predstavljanje Crne Gore u zemlji i inostranstvu, što uključuje postavljanje i opoziv ambasadora.

Đukanović nije iskoristio predsjedničko pravo da mandat za sastavljanje Vlade ponudi nekom drugom, a ne poslaniku kojeg je podržala skupštinska većina, i  odugovlači proces formiranja Vlade. No prvi test kohabitacije biće povlačenje sedam ambasadora, bliskih Demokratskoj partiji socijalista, koje je najavio ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović.

On je odlučio da opozive ambasadora Crne Gore u Kini Darka Pajovića, ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića, ambasadorku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanku Jeknić, ambasadora pri Svetoj stolici Miodraga Vlahovića, ambasadorku u Italiji Sanju Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića te ambasadorku u Njemačkoj Veru Kuliš. Kako je ranije saopštio Radulović, riječ je o ljudima koji su nanijeli štetu Crnoj Gori, ne precizirajući na koji način i kakvu štetu. Iz Vlade je saopšteno da će ambasadore činiti karijerne diplomate, a ne političari. Takvu odluku (predlog) treba da potvrdi Vlada, nakon čega skupštinski Odbor za međunarodne odnose i iseljenike daje mišljenje, i na kraju dokument dolazi kod šefa države.

Prema važećem zakonodavstvu predsjednikova je „zadnja“. Ukoliko on ne pristane da povuče ambasadore, koje mu je Vlada predložila, oni ostaju na funkciji u našim diplomatskim predstavništvima. Za Đukanovića bi to bila prilika da pokaže biračima da i dalje ima moć u državi ili, pak, međunarodnim partnerima pokaže da mu ne smeta da sarađuje i sa dugogodišnjim političkim neistomišljenicima.

Bivši ministar pravde i pravnik Dragan Šoć za Monitor kaže da je do sada, od početka parlamentarizma,  to bila stvar dogovora, ili predsjednika sa vladama, ili unutar političke partije (DPS). Zbog toga potis predsjednika doživljava više kao protokolaran. „Sada je pitanje da li će Đukanović demonstrirati svoju političku moć i reći – ’Izvinite, ja nisam engleska kraljica ili marioneta, nego imam to svoje pravo’, i time poslati signal, ili će ići na to da se dogovara sa Vladom“, ocijenio je Šoć.

On je pojasnio da u ovom slučaju predsjednik ima stvarnu moć. „Ne šalje Skupština  ambasadore u neku državu, već predsjednik  države. On  imenuje ambasadore, za razliku od zakona, koji usvaja Skupština, a šef države ga svojim ’ukazom’ samo proglašava“.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je  riječ o nedostatku sistemskih zakona, na šta su on i njegove kolege iz civilnog sektora više puta upozoravali. Sistemski zakoni, poput zakona o Skupštini, o ministarstvima, o regulatornim agencijama, upravo bi,  kazao je za Monitor, definisali odnos grana vlasti i kako postupiti u ovakvim situacijama.

„Vidite koliko se pravnih praznina i nejasnoća dešava. Vrlo je  moguće da ćemo u perspektivi, u nekim drugim izbornim procesima kao posljedicu imati kohabitacije – odnosno da je predsjednik države iz jedne političke strukture, misli, ideologije, a vlada iz druge ili da Skupština ima ko zna kakvu većinu. I sad se pokazuje koliko je bila opravdana ona priča koju smo trubili. Imamo  praznine koje ćemo morati da rješavamo  dobrim ili lošim običajima“, pojašnjava Marić.

Naši sagovornici su saglasni da bi Vlada, ukoliko Đukanović ne potpiše opoziv ambasadora, mogla da prihvati njegovu odluku, čime će priznati svoju slabost, ili da „ugasi“ ta predstavništva.

Šoć smatra da, izuzev Miodraga Vlahovića, ostali ambasadori ne ispunjavaju formalno-pravne uslove da budu opozvani. Uvjeren je da Đukanović neće pristati da povuče ambasadore, na šta će Vlada, po njegovom mišljenju, morat da odgovori.

„Tu će se pokazati u kojem pravcu i do koje mjere će ovo biti prava kohabitacija ili će to, ipak, biti odmjeravanje političkih snaga od prilike do prilike. Ovo je prvi kamen. Đukanović može hladno da kaže – ’Ja ne vidim razlog za i neću da ih povučem’. Vlada onda može da ih, diplomatski rečeno, „pozove na konsultacije“ i kaže  – ’Idite kući, primaćete platu, nećemo imati ambasadora u Sarajevu, u Beogradu, u Vatikanu, u Rimu, u Pekingu, što je jako loše… Ni za jednu zemlju to nije dobra poruka“, pojašnjava on.

Marić smatra da će Đukanović biti pametniji i da će „kombinovati“. On preocjenjuje  da predsjednik države neće praviti problem oko većine navedenih ambasadora. „Đukanović će gledati da zaštiti Tarzana Miloševića, jer mu je važno predstavništvo u Beogradu, zbog aktuelne političke situacije.“

Iako su sve oči biračkog tijela DPS-a i tradicionanih koalicionih partnera uprte u Đukanovića i od njega očekuju neki vid zaštite „nezavisnosti i suverenosti“, Marić smatra da on nije tip političara koji se  „loži“ na to šta će mu reći birači. Kaže da Đukanović neće mariti za mnoge od predloženih ambasadora, ali da bi mogao praviti prbleme pri izboru novih ambasadora.

„Meni je logičnije da se desi da neće da im potpiše novog ambasadora, ako smatra da je politički obojen, nego će tražiti da to budu profesionalci i karijerne diplomate. Tu bi mogao da pokaže moć. Ako neka od partija na vlasti bude tražila njihovog za ambasadora, on će im reći – ’Ne, ovo je isto partijski kadar’. Mislim da je on tu dobar igrač, a  Vlada bi mogla da dođe u ozbiljan sukob sa partijama oko izbora ambasadora“, kazao je on.

Više pokreta i nevladinih organizacija tražilo je od Đukanovića da ne potpiše, između ostalog, i povlačenje ambasadora. Pojedinci iz vladajuće koalicije su ga upozorili da „mnogo rizikuje“ ako ne pristane da povuče sporne ambasadore. Iz Đukanovićevog kabineta od srijede nijesu odgovarali na pitanja Monitora, o tome. hoće li biti njegoog potpisa kojim pristaje da se razriješe dužnosti ambasadori bliski njegovom režimu.

 

I Milošević se formalno nije mimoilazio sa drugim granama vlasti

Dragan Šoć kaže da se ni za vrijeme, dok je Slobodan Milošević bio predsjednik, nije dešavalo da šef države formalno donese odluku suprotnu Vladi ili Skupštini, ili da njegova funkcija, formalno, ima veću moć nego izvršna grana vlasti.

„Koliko god da je Milošević bio jak čovjek, ipak su se pravili neki dogovori kako do mimoilaženja ne bi došlo“, pojasnio je on.

Šoć je funkciju ministra pravde u Vladi Crne Gore obavljao upravo za vrijeme dok je Milošević bio predsjednik Savezne Republike Jugoslavije.

 

Predsjednik komanduje vojskom, dodjeljuje odlikovanja, pomilovanja

Prema Ustavu Crne Gore, predsjednik pored predstavljanja Crne Gore u zemlji i inostranstvu i imenovanja i povlačenja ambasadora ima i druge važne funkcije.

On komanduje Vojskom Crne Gore, na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost – obično takvu dužnost preuzima u doba vanrednog stanja ili rata. Pored toga njegove autonomne oblasti odlučivanja su dodjela odlikovanja i priznanja Crne Gore i pomilovanja osuđenika. Takođe prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika;

Od funkcija koje dijeli sa drugim granama vlasti, on ukazom proglašava zakone, raspisuje izbore za Skupštinu, predlaže Skupštini mandatara za sastav Vlade, nakon obavljenog razgovora sa predstavnicima političkih partija zastupljenih u Skupštini. On zakonodavnom domu pedlaže i dvoje sudija Ustavnog suda i zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POČASNO DRŽAVLJANSTVO: Protekcija za odabrane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Protekla vlast je od 2008. do 2020. izdala najmanje 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine rekordnih 115. Kriterijumi dodjele su i dalje nepoznanica

 

Tokom protekle godine bivša Vlada je oborila rekord u dodjeli počasnih državljanstava. Izdala ih je 115, a od toga broja trećinu – 37 u priodu nakon parlamentarnih izbora do početka decembra prošle godine.

Od 2008. do 2020. godine, crnogorska Vlada je, po podacima koje ima Centar za građansko obrazovanje (CGO), izdala 390 počasnih državljanstava.

Crna Gora inače ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori.

S druge strane, norma počasnog državljanstva predviđena je za lica od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore. Ova lica ne moraju da ispunjavaju stroge uslove koji su propisani za ostale, pa ni onaj da se pored crnogorskog ne može imati državljanstvo druge države. VIP državljane predlažu predsjednik države, Skupštine ili Vlade, a odlučuje MUP.

CGO godinama upozorava da proces davanja počasnih državljanstava ima diskrecioni karakter, netransparentan je, nedovoljno regulisan i podložan zloupotrebama. Nadležni nikada nijesu objasnili javnosti kriterijume dodjele, niti koji su ih državni interesi rukovodili da nekog predlože i dodijele mu državljanstvo.

Tako se ne zna koje su smjernice rukovodile Mila Đukanovića da predloži za državljanstvo Taksina Šinavatru, bivšeg tajlandskog premijera osuđenog za zloupotrebu službenog položaja, finansijske malverzacije, izbjegavanje plaćanja poreza i bespravno bogaćenje u matičnoj državi, koji je crnogorsko državljanstvo dobio posljednjeg dana 2008. godine.

Sličnog profila su mnogi drugi na brojnoj listi onih koje je bivši premijer, sadašnji predsjednik države predložio za počasne građane. Kontraverzni Mohamed Dahlan je državljanin Crne Gore od kraja 2010. Za bivšeg palestinskog ministra bezbjednosti, koji se sumnjiči za stomilionske prevare i kršenje ljudskih prava, Đukanović u predlogu za VIP državljanstvo MUP-u kaže da je ,,najvažniji promoter naših interesa na Bliskom istoku”.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KORONA – NOVE MJERE VLADE UPRKOS LOŠOJ STATISTICI: Prepušteni većoj sili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima SZO, Crna Gora ima najveći broj zaraženih u regionu, a među prvih pet smo i u svijetu. Duže od četiri mjeseca svakodnevno imamo više od stotinu slučajeva oboljelih. Uprkos tome Ministarstvo zdravlja je ove nedjelje popustilo preventivne mjere. A datum kada će stići prve vakcine još se ne zna

 

I pored početka vakcinacije u razvijenom svijetu, statistika govori da još uvijek nema mjesta za pretjerani optimizam. Broj oboljelih u svijetu je tokom protekle sedmice porastao za skoro pet miliona (4.953.758), saopštila je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO). To je rekordan broj za sedam dana, a prethodni rekord je zabilježen od 14. do 20. decembra kada je registrovano 4,6 miliona novooboljelih. Porasla je i incidencija obolijevanja na 20 odsto, ali i procenat smrtnih slučajeva za 11 odsto.

I u Kini, gdje je sve počelo, iz koje su čudile vijesti da nema obeljelih ove nedjelje je uveden karantin za skoro pet miliona stanovnika sa ciljem sprječavanja širenja virusa u blizini Pekinga. Najveći dnevni porast broja oboljelih od 30. jula, koji je sa 55 skočio na 115, bio je razlog za alarm.

Početkom ove nedjelje kancelarka Angela Merkel obznanila je da zbog skoka broja zaraženih i umrlih od korona virusa, Njemačka ostaje zatvorena do aprila. ,,Ako ne uspijemo da zaustavimo britanski virus, imaćemo deset puta veće brojeve do Uskrsa. Potrebno nam je još 10 sedmica oštrih mjera”, rekla je Merkel.

A kod nas. Prema podacima SZO, Crna Gora ima najveći broj zaraženih u regionu, a među prvih pet smo i u svijetu. Duže od četiri mjeseca svakodnevno imamo više od stotinu slučajeva oboljelih. Vijest je postala kada dan protekne bez smrtnog ishoda od korone.

Uprkos tome Ministarstvo zdravlja je ove nedjelje popustilo preventivne mjere – dozvoljen je međugradski prevoz vikendom, a za ulazak u Crnu Goru više nije potreban nikakav test na korona virus (koji je obavezan u skoro svim evropskim zemljama). Objašnjeno je da će to biti podsticaj za ekonomiju. Saopšteno je da je popunjenost bolničkih kapaciteta 51,4 odsto, a da je prije praznika iznosio 67 odsto, te da je to važan kriterijum zbog kojeg su mjere ublažene. Ranije je rečeno da se zaključavanje mora proglasiti kada popunjenost bolničkih kapaciteta dosegne 75 odsto. O tome da li se teže oboljeli još liječe kući na konferenciji za medije nije bilo riječi.

Mjere (bivše vlasti) nijesu bile dovoljno obrazložene i jasne, kazala je prije Nove godine ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović. Ona je istakla da se prethodnici nijesu rukovodili preporukama Instituta za javno zdravlje, niti smjernicama SZO. Nije baš jasno kako će suzbijanju virusa doprinijeti to što stanovnici Podgorice u kojoj je više od pola oboljelih (5.011) na ukupno 9.702 u Crnoj Gori, moći nesmetano za vikend, da putuju na primjer, na snijeg, u Kolašin (134) ili Žabljak (10 oboljelih).

No dobro, vakcine samo što nisu stigle. Iz Ministarstva zdravlja su najavili da će nešto više znati za 10-15 dana najkasnije. Tačan datum se još uvijek ne zna.U međuvremenu u Hrvatskoj je vakcinisano 20.000 građana. Do kraja marta očekuje se 270.000 doza vakcina, a Hrvatska je poručila šest miliona doza različitih proizvođača. Cilj je da se vakciniše najmanje 70 odsto građana, a Vlada je pokrenula kampanju čija je glavna poruka Misli na druge: vakciniši se. I u Srbiji, koja kao ni Crna Gora nije u EU, vakcinacija je počela. Za sada vakcinama američko-njemačkom Fajzer/Biontek i ruskom Sputnjik V, a uskoro se očekuje i kineska vakcina.  U prvoj fazi planirana je vakcinacija oko 1,4 miliona građana, a plan je da se vakciniše 3,4 miliona stanovnika Srbije.

Sem najave da će vakcina doći, mi još znamo opštu priču koja je ista za sve države – da će prvo biti vakcinisane rizične grupe građana, starije od 80 godina, te da će se ta granica pomjerati prema 65 godina uzmajući u obzir stanje pacijenta i druge bolesti. U drugom krugu biće vakcinisani zdravstveni radnici, odnosno svi oni koji se nalaze na neposrednoj liniji odbrane od korona virusa. ,,A nakon toga po protokolu, po akcionom planu koji će obuhvatati i prosvjetu i sve ostale ranjive grupe stanovništva”, objasnila je Borovinić-Bojović.

Zabrinjavajuće je da dok vakcinacija u Evropi uveliko traje, naša Vlada tek za ovu nedjelju najavljuje detaljan akcioni plan vakcinacije. Biće kandidovan u četvrtak 14. januara a nakon toga imaćemo precizne podatke, kazali su iz Ministarstva zdravlja.

Nisu imali kad prije, tek su preuzeli vlast, a i imali su opstrukcije bivše vlasti, ponavljaju. Tokom decembra nova Vlada uplatila je državne garancije za vakcine preko COVAX inicijative SZO-a. Bivša Vlada je optužena da to nije uradila. Mimo prepucavanja bivših i sadašnjih, nije baš dobro objašnjeno da ćemo ovom inicijativom dobiti samo vakcine za tri odsto najugroženijeg stanovništva u prvoj fazi, a ukupno 20 odsto. Što nije dovoljno.

Za ostalo se moramo snaći sami, a to ne ide baš najbolje ni bivšim ni sadašnjim. Ministarka zdravlja javno optužuje bivšu garnituru da nije imala   bileteralne dogovore ni sa pregovaračima EU, ni sa pojedinačnim proizvođačima vakcina, kao što su to ostale zemlje u regionu uradile u junu. Istakla je da su bili toliko nesposobni da nisu odgovorili ni na zahtjev Poljske da se izjasne da li je Crna Gora zainteresovana da preuzme dio vakcina koji je njima višak. Bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović je ove tvrdnje demantovao uz tvrdnju da su do kraja mandata imali komunikaciju sa Poljacima.

Kako god bilo, Borovinić-Bojović najavljuje da sada pregovaraju sa proizvođačima vakcine iz EU, Rusije i Kine na bilateralnim odnosima, kako bi građani imali više različitih vakcina.

U najboljem slučaju vakcinacija bi u Crnoj Gori trebala simbolično da počne krajem januara ili početkom februara. Brus Ajlvord, visoki savjetnik SZO, izjavio je da se agencija nada da će u februaru početi da snabdijeva najsiromašnije zemlje svijeta vakcinama protiv kovida-19.

Možemo da se nadamo i milostinji iz EU. Prošle nedjelje su ministri vanjskih poslova 13 zemalja članica poslali pismo Evropskoj komisiji u kojem traže da se dio vakcina za koje je Komisija potpisale ugovore o nabavci daju najbližim susjedima EU, zemljama Zapadnog Balkana i zemljama Istočnog partnerstva.

Epidemiolozi u Crnoj Gori kažu da ih ohrabruje to što je interesovanje građana da se vakcinišu veliko. Istraživanja pokazuju da je najveće raspoloženje kod stanovništva za vakcinaciju u Vijetnamu čak 98 i Kini 91 odsto. U EU je na vrhu Danska sa 87 i Finska sa 81odsto, u Njemačkoj je taj procenat 65, a u Francuskoj 56 odsto. U Hrvatskoj 56 odsto, a najsumnjičaviji u Evropi su u Srbiji gdje svega 38 odsto ispitanika nema problema sa vakcinom, dok je čak 62 odsto njih protiv vakcinisanja, piše Dojče vele.

Britanija koja je prva počela sa vakcinacijom, dnevno vakciniše 200.000 ljudi. Plan je da se do jeseni vakciniše svo odraslo stanovništvo. Međutim, iz SZO upozoravaju da masovna vakcinacija protiv novog korona virusa neće dovesti do kolektivnog imuniteta u svijetu ove godine. Ali važno je početi.

 

Premoreni

Ljekar pljevaljskog Doma zdravlja dr Veljko Stijepović obratio se pismom građanima tog grada i Crne Gore povodom (ne)poštovanja epidemioloških mjera u cilju sprječavanja širenja COVID-19 infekcije. Pismo je na svojoj Fejsbuk stranici objavio Sindikat doktora medicine Crne Gore.

,,Prije samo dva dana na trgu srijećem grupu momaka (njih 7-8) kako ismijavaju jednog od njih koji se usudio da nosi masku. Iako sam navijao da momak istraje, podlegao je pritisku i skinuo je…

Ljut sam.

Prije neki dan preminuo je kolega anesteziolog od samo 37 godina. Jedna od njegovih posljednjih poruka bila je: ‘Oni ne mare za nas’. Njegujući druge, život je izgubio i medicinski tehničar od samo 41 godinu. Obojica izgubljeni u 48h.

Znate, i mi se nekome vraćamo kući.

Dragi naši sugrađani, premoreni smo”, istakao je, između ostalog, Stijepović u apelu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DUGO PUTOVANJE ZAPADNOG BALKANA U EVROPU: Godina blokada i pandemije, ,,podrške“ i „zabrinutosti“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina 2020. je za države na jugoistoku Evrope bila  godina stagnacije u pridruživanju EU. Osim opadanja ekonomske moći stanovništva i produbljivanja političke polarizacije, nema pomaka u vladavini prava. A to je ključna pretpostavka da se proces integracija ubrza

 

Kada je krajem 2019. na dužnost, stupila Evropska komisija na čelu sa njemačkom političarkom Ursulom fon der Lajen, jedna od poruka je bila da će joj Zapadni Balkan i politika proširenja biti prioritet.

,,Na kraju petogodišnjeg mandata, trebalo bi da imamo bar jednu zemlju spremnu da uđe u EU”, izjavio je tada novoimenovani komesar za proširenje Oliver Varhelji.

Realno, tako nešto može da postigne samo Crna Gora, znatno teže Srbija koja,  prvi put od početka pristupnih pregovora, nije otvorila nijedno poglavlje u 2020. godini.

Tokom svoje prve zvanične posjete Briselu crnogorski premijer Zdravko Krivokapić je obećao sve ono što EU godinama traži od vlasti u Podgorici: borbu protiv korupcije i kriminala, preporod pravosuđa i pravdu za sve.

EU će budno motriti na konkretizaciju tih obećanja, ali ni njena olako obećana brzina nije se tokom 2020. potvrdila u realnosti. Krajem marta Albanija i Sjeverna Makedonije dobile su konačno zeleno svjetlo za početak pristupnih pregovora sa EU, ali ne i datum. Malo je naznaka da će ga uskoro i biti zbog blokade od strane nekih država Unije, organizacije gdje se sve važne odluke donose konsenzusom svih država članica.

Takođe, iako su zemlje članice EU početkom maja 2020. na takozvanom ,,Zagrebačkom samitu” potvrdile evropsku perspektivu za zemlje Zapadnog Balkana, izostao je konsenzus  članica i kada je ukupna politika proširenja u pitanju.

To se nije očekivalo, s obzirom na to da su na čelu EU tokom 2020. bile Hrvatska i Njemačka, zemlje koje snažno podržavaju proces pristupanja. To  čini i Mađarska iz koje dolazi komesar Varhelji, inače pristalica politike  desničarskog premijera te države Viktora Orbana.

Orban ne dijeli  zabrinutost zbog stanja demokratije u balkanskim državama. On je, na primjer, bio taj koji je bivšeg korumpiranog sjevernomakedonskog premijera Nikolu Grueskog spasio zatvora. Što se Mađarska više zalaže za Balkan, utoliko je veća skepsa u Francuskoj, Holandiji, ali i u Njemačkoj. Strahuje se da Mađarska koristi države jugoistočne Evrope samo da bi proširila zonu svog uticaja i tako se odbranila od izbjeglica.

Mnogi su se ponadali da će tradicionalna njemačka praktičnost i efiksanost uspjeti u drugoj polovini godine da riješi nagomilane probleme u EU. Počev od nikad većeg i značajnijeg EU budžeta, na kome se zasniva oporavak pandemijom pokošene Evrope, pa do balkanskih zavrzlama i nesuglasica.

Najznačajnijoj državi Unije pošlo je za rukom da usaglasi paket za opravak EU, od skoro dvije hiljade miljardi eura, čak i Bregzit, ali ne i odnose na Balkanu. Njemački državni sekretar za Evropu Mihael Rot rekao je da je zbog toga veoma frustriran i duboko razočaran, upozorivši da se blokadama čini ,,ozbiljna politička greška” koja bi mogla da ugrozi bezbjednost i stabilnost ne samo Zapadnog Balkana nego i cijele Evrope.

,,To je težak udarac za našu politiku prema Zapadnom Balkanu čiji je cilj razvoj stabilnosti i demokratije u ovom regionu”, kazao je Rot.

U Evropskoj komisiji navode da se određeni napredak ipak postigao, jer se sa Zapadnim Balkanom ove godine radilo ,,na više frontova”: počev od pomoći u borbi protiv pandemije, preko Ekonomsko-investicionog plana za dugoročni oporavak regiona, pa sve do usvajnja nove metodologije koju su, kako naglašavaju, prihvatile i sve članice EU, a koja je trebalo da odblokira i ubrza pregovore o pristupanju zemalja regiona.

Posmatrano po zemljama, situacija je dosta sumorna. Albanija je blokirana zahtjevima Holandije, Francuske i Danske koje traže dodatni napredak u oblasti vladavine prava i borbi protiv korupcije, dok se Sjeverna Makedonija suočava sa blokadom susjedne Bugarske zbog istorijskih i lingvističkih pitanja.

Srbija, uljuljkana u jednopartizmu, ima najmanji broj proevropskih pristalica u regiji. ,,Očigledno je da je razračunavanje sa organizovanim kriminalom, korupcijom, ekstremističkim organizacijama, percipirano kao preveliki trošak u odnosu na neizvjesnu političku dobit od evropskih integracija, i to je pogrešno”, ocjenjuje Srđan Majstorović iz Centra za evropske politike.

BiH i dalje ima 14 prioritenih zadataka koje joj je postavila Evropska komisija da bi uopšte došla u poziciju da razmišlja o pristupnim pregovorima. Slično je sa Kosovom, dok se čeka da stvari oko međusobnog priznanja sa Srbijom budu riješena dolaskom nove garniture u Vašingtonu predvođene predsjednikom Džoom Bajdenom.

On je već saopštio da se radi na novoj strategiji za Balkan. S obzirom na njegove ranije stavove i sastav njegovog tima, već se može pretpostaviti kako bi sve to trebalo da izgleda. Uostalom, praksa pokazuje da Amerikanci uzimaju stvar u svoje ruke onda kada Evropa više ne zna kako dalje, a što je pokazala u posljednjih desetak godina kada se ona brinula o regionu.

Zato politički analitičari u Berlinu tvrde da samo Vašington može naćerati bugarskog premijera Bojka Borisova da skine blokadu Skoplju kako bi S.Makedonija napokon počela pristupne pregovore sa EU. Ili će on, uzdrman nizom afera i sa oslabljelom podrškom u stanovništvu, biti uklonjen sa vlasti u Sofiji.

Da bi se proces proširenja deblokirao potrebno je, kako navodi evroparlamentarac Vladimir Bilčik, mnogo više angažmana i povjerenja sa obje strane. ,,Mi smo najveći ekonomski i finansijski donator u regionu iako mnogi ljudi pogrešno misle da su to Kina i Rusija. Dalje, potrebno nam je više pozitivnog i konstruktivnog angažmana na proširenju i onda kada se radi o teškim pitanjima. Moramo da radimo i na povjerenju. Razumijem frustraciju ljudi u regionu, ali ne vidim bolju, smisleniju, održiviju i perspektivniju alternativu od evropske perspektive za region u cjelini. EU ne smije da bude dio političke igre na Balkanu, već cilj Balkana”, ističe ovaj konzervativni političar iz Slovačke.

U svakom slučaju, svojom stalnom ,,podrškom” i ,,zabrinutošću” čelnici EU su često ostavljali na cjedilu svoje pristalice na Zapadnom Balkanu. Stoga su mnogi od njih, posebno mladi, jaz između zaustavljenog proširenja EU i uvijek novih obećanja premošćavali iseljavanjem sa Balkana. Dodatni podsticaj tome pružio je njemački Zakon o useljavanju stručne radne snage, koji je u martu stupio na snagu.

                                                                                          Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo