Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POVLAČENJE AMBSADORA: Šta ako Đukanović ne potpiše

Objavljeno prije

3 godine

na

Povlačenje sedam ambasadora Crne Gore, koje je najavila Vlada, biće prvi kamen spoticanja kohabitacije izvršne vlasti i predsjednika Mila Đukanovića

 

Od 30. avgusta, kada je na izborima, pobijedila dotadašnja opozicija, postavlja se pitanje kohabitacije. Kohabitacija je, po definicji, situacija u kojoj izvršnu vlast u nekoj državi dijele pojedinci, grupe ili političke stranke koje predstavljaju tradicionalne suparnike.

Takva je situacija u Crnoj Gori gdje nekadašnja opozicija ima većinu u Skupštini i formirala je Vladu, dok je  predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Neki smatraju da takva situacija neće mnogo uticati na vršenje vlasti uzevši u obzir da predsjednik većinom ima protokolarna ovlašćenja, dok drugi smatraju da šefu države pripadaju i neka važna ustavna ovlašćenja. Među tim ovlašćenjima su predstavljanje Crne Gore u zemlji i inostranstvu, što uključuje postavljanje i opoziv ambasadora.

Đukanović nije iskoristio predsjedničko pravo da mandat za sastavljanje Vlade ponudi nekom drugom, a ne poslaniku kojeg je podržala skupštinska većina, i  odugovlači proces formiranja Vlade. No prvi test kohabitacije biće povlačenje sedam ambasadora, bliskih Demokratskoj partiji socijalista, koje je najavio ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović.

On je odlučio da opozive ambasadora Crne Gore u Kini Darka Pajovića, ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića, ambasadorku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanku Jeknić, ambasadora pri Svetoj stolici Miodraga Vlahovića, ambasadorku u Italiji Sanju Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića te ambasadorku u Njemačkoj Veru Kuliš. Kako je ranije saopštio Radulović, riječ je o ljudima koji su nanijeli štetu Crnoj Gori, ne precizirajući na koji način i kakvu štetu. Iz Vlade je saopšteno da će ambasadore činiti karijerne diplomate, a ne političari. Takvu odluku (predlog) treba da potvrdi Vlada, nakon čega skupštinski Odbor za međunarodne odnose i iseljenike daje mišljenje, i na kraju dokument dolazi kod šefa države.

Prema važećem zakonodavstvu predsjednikova je „zadnja“. Ukoliko on ne pristane da povuče ambasadore, koje mu je Vlada predložila, oni ostaju na funkciji u našim diplomatskim predstavništvima. Za Đukanovića bi to bila prilika da pokaže biračima da i dalje ima moć u državi ili, pak, međunarodnim partnerima pokaže da mu ne smeta da sarađuje i sa dugogodišnjim političkim neistomišljenicima.

Bivši ministar pravde i pravnik Dragan Šoć za Monitor kaže da je do sada, od početka parlamentarizma,  to bila stvar dogovora, ili predsjednika sa vladama, ili unutar političke partije (DPS). Zbog toga potis predsjednika doživljava više kao protokolaran. „Sada je pitanje da li će Đukanović demonstrirati svoju političku moć i reći – ’Izvinite, ja nisam engleska kraljica ili marioneta, nego imam to svoje pravo’, i time poslati signal, ili će ići na to da se dogovara sa Vladom“, ocijenio je Šoć.

On je pojasnio da u ovom slučaju predsjednik ima stvarnu moć. „Ne šalje Skupština  ambasadore u neku državu, već predsjednik  države. On  imenuje ambasadore, za razliku od zakona, koji usvaja Skupština, a šef države ga svojim ’ukazom’ samo proglašava“.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je  riječ o nedostatku sistemskih zakona, na šta su on i njegove kolege iz civilnog sektora više puta upozoravali. Sistemski zakoni, poput zakona o Skupštini, o ministarstvima, o regulatornim agencijama, upravo bi,  kazao je za Monitor, definisali odnos grana vlasti i kako postupiti u ovakvim situacijama.

„Vidite koliko se pravnih praznina i nejasnoća dešava. Vrlo je  moguće da ćemo u perspektivi, u nekim drugim izbornim procesima kao posljedicu imati kohabitacije – odnosno da je predsjednik države iz jedne političke strukture, misli, ideologije, a vlada iz druge ili da Skupština ima ko zna kakvu većinu. I sad se pokazuje koliko je bila opravdana ona priča koju smo trubili. Imamo  praznine koje ćemo morati da rješavamo  dobrim ili lošim običajima“, pojašnjava Marić.

Naši sagovornici su saglasni da bi Vlada, ukoliko Đukanović ne potpiše opoziv ambasadora, mogla da prihvati njegovu odluku, čime će priznati svoju slabost, ili da „ugasi“ ta predstavništva.

Šoć smatra da, izuzev Miodraga Vlahovića, ostali ambasadori ne ispunjavaju formalno-pravne uslove da budu opozvani. Uvjeren je da Đukanović neće pristati da povuče ambasadore, na šta će Vlada, po njegovom mišljenju, morat da odgovori.

„Tu će se pokazati u kojem pravcu i do koje mjere će ovo biti prava kohabitacija ili će to, ipak, biti odmjeravanje političkih snaga od prilike do prilike. Ovo je prvi kamen. Đukanović može hladno da kaže – ’Ja ne vidim razlog za i neću da ih povučem’. Vlada onda može da ih, diplomatski rečeno, „pozove na konsultacije“ i kaže  – ’Idite kući, primaćete platu, nećemo imati ambasadora u Sarajevu, u Beogradu, u Vatikanu, u Rimu, u Pekingu, što je jako loše… Ni za jednu zemlju to nije dobra poruka“, pojašnjava on.

Marić smatra da će Đukanović biti pametniji i da će „kombinovati“. On preocjenjuje  da predsjednik države neće praviti problem oko većine navedenih ambasadora. „Đukanović će gledati da zaštiti Tarzana Miloševića, jer mu je važno predstavništvo u Beogradu, zbog aktuelne političke situacije.“

Iako su sve oči biračkog tijela DPS-a i tradicionanih koalicionih partnera uprte u Đukanovića i od njega očekuju neki vid zaštite „nezavisnosti i suverenosti“, Marić smatra da on nije tip političara koji se  „loži“ na to šta će mu reći birači. Kaže da Đukanović neće mariti za mnoge od predloženih ambasadora, ali da bi mogao praviti prbleme pri izboru novih ambasadora.

„Meni je logičnije da se desi da neće da im potpiše novog ambasadora, ako smatra da je politički obojen, nego će tražiti da to budu profesionalci i karijerne diplomate. Tu bi mogao da pokaže moć. Ako neka od partija na vlasti bude tražila njihovog za ambasadora, on će im reći – ’Ne, ovo je isto partijski kadar’. Mislim da je on tu dobar igrač, a  Vlada bi mogla da dođe u ozbiljan sukob sa partijama oko izbora ambasadora“, kazao je on.

Više pokreta i nevladinih organizacija tražilo je od Đukanovića da ne potpiše, između ostalog, i povlačenje ambasadora. Pojedinci iz vladajuće koalicije su ga upozorili da „mnogo rizikuje“ ako ne pristane da povuče sporne ambasadore. Iz Đukanovićevog kabineta od srijede nijesu odgovarali na pitanja Monitora, o tome. hoće li biti njegoog potpisa kojim pristaje da se razriješe dužnosti ambasadori bliski njegovom režimu.

 

I Milošević se formalno nije mimoilazio sa drugim granama vlasti

Dragan Šoć kaže da se ni za vrijeme, dok je Slobodan Milošević bio predsjednik, nije dešavalo da šef države formalno donese odluku suprotnu Vladi ili Skupštini, ili da njegova funkcija, formalno, ima veću moć nego izvršna grana vlasti.

„Koliko god da je Milošević bio jak čovjek, ipak su se pravili neki dogovori kako do mimoilaženja ne bi došlo“, pojasnio je on.

Šoć je funkciju ministra pravde u Vladi Crne Gore obavljao upravo za vrijeme dok je Milošević bio predsjednik Savezne Republike Jugoslavije.

 

Predsjednik komanduje vojskom, dodjeljuje odlikovanja, pomilovanja

Prema Ustavu Crne Gore, predsjednik pored predstavljanja Crne Gore u zemlji i inostranstvu i imenovanja i povlačenja ambasadora ima i druge važne funkcije.

On komanduje Vojskom Crne Gore, na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost – obično takvu dužnost preuzima u doba vanrednog stanja ili rata. Pored toga njegove autonomne oblasti odlučivanja su dodjela odlikovanja i priznanja Crne Gore i pomilovanja osuđenika. Takođe prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika;

Od funkcija koje dijeli sa drugim granama vlasti, on ukazom proglašava zakone, raspisuje izbore za Skupštinu, predlaže Skupštini mandatara za sastav Vlade, nakon obavljenog razgovora sa predstavnicima političkih partija zastupljenih u Skupštini. On zakonodavnom domu pedlaže i dvoje sudija Ustavnog suda i zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

4 dana

na

22 Septembra, 2023

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

4 dana

na

22 Septembra, 2023

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZIDANJE VLADE: Pritisni, pa vlada(j)

Objavljeno prije

2 sedmice

na

15 Septembra, 2023

Objavio:

Trenutno je teško izračunati kolika je  podrška Milojku Spajiću za formiranje  vlade, i ima li je.  Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li neke od tih izjava služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi. Očigledni su jedino   pritisci na mandatara – sa svih strana

 

Mjesec dana otkako je lider PES-a Milojko Spajić dobio mandat da sastavi vladu, ne zna se ne samo kada će vlada biti formirana, nego ni kolika je podrška Spajiću i ima li većinu neophodnu za njeno formiranje.  Pregovori se vode mimo očiju javnosti. Javno su vidljivi  samo različiti pritisci na Spajića kada je u pitanju model buduće vlade.

Spajić ćuti. Nije se na temu formiranja vlade  obratio javnosti otkako je krajem avgusta saopštio da Koalicija ZBCG, odnosno bivši Demokratski front,  neće biti u vladi. Tada je najavio vladu  koju će podržati 44 poslanika koja su ga i podržala za mandatara, ali i saopštio  da “još nema punu potvrdu od svih”. 

Spajića su za mandatara podržala 44 poslanika: PES sa partnerima kojima pripada 24 mandata, Demokrate sa 7 mandata, Bošnjačka stranka sa 6, SNP sa dva poslanika, Albanska alternativa i Demokratski savez sa dva poslanika, DUA, FORCA I HGI sa po jednim poslanikom.

Spajićeva rezerva o podršci 44 poslanika je očito izrečena sa razlogom.  Podrška poslije podjela u PES-u i partnerima sa liste, oko učešća ZBCG u vladi otopila se na 41. To je minimum za formiranje vlade.

Spajić je dobio javne kritike od strane svog  partijskog potpredsjednika,   predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića zbog načina na koji vodi pregovore  i izgubio podršku Ujedinjene Crne Gore i dvije poslanice PES-a.  U međuvremenu su vođena dva neformalna razgovora između Spajića i Milatovića povodom različitih stavova  u načinu formiranja vlade, no nije bilo javnih saopštenja o njihovom sadržaju i rezultatima.   Ne računajući izjavu Milatovića nakon sastanaka da „ima povjerenje u Spajića“, koja se tumači kako se kome dopada.  

Upitan da li  je došlo do približavanja njegovih i Spajićevih stavova oko formiranja nove vlade, odnosno da li on i dalje ostaje pri stavu da koalicija ZBCG treba da bude njen dio,  Milatović je rekao da ostaje pri stavu da “odluka o novoj crnogorskoj vladi treba da bude donesena u Crnoj Gori”.

“To je stvar Crne Gore i mislim da se oko toga slažemo, kao i oko programa koji bi ta vlada trebala da isporuči, a to je dodatan fokus na vladavini prava”, saopštio je.

Šta god značila Milatovićeva izjava, trenutno je teško izračunati kolika je stvarna podrška Spajiću. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije  jasno ni da li te izjave služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi.

Ove sedmice, nakon podužeg vremena,  oglasio se lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković, i to iz Beograda. Joković koji se nije oglašavao dok je padala podrška Spajiću, a na čija dva mandata Spajić očito računa, saopštio je za provučićevsku  Politiku, da za njegovu partiju „nije prihvatljiva slaba vlada, koju podržava 41 poslanik ili njih 43”.

“Tražimo vladu koja ima širu podršku najmanje 49 poslanika kako bi se reforme u pravosuđu mogle sprovesti, kazao je Joković. On je, međutim,  ipak obazrivo saopštio da  SNP još nije donio odluku o ulasku u vladu. “A da li ćemo i pod kojim okolnostima, o tome ćemo blagovremeno obavijestiti  javnost”.

Sličnu poziciju prethodno je postavio i CIVIS, koji je na junskim izborima izašao sa PES-om, a na čije glasove je, kao i SNP-a, računao Spajić.

Joković je u javnost izašao dva dana nakon izjave člana Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Andreja Milovića da  će SNP biti dio nove vlade i da privode kraju pregovore sa tom strankom.

“Vlada je u globalu dogovorena, ostalo je da se unutar koalicije dogovorimo oko finesa”, kazao je on. Milović je saopštio  i da su doskorašnja članica Alternative Jelena Nedović, CIVIS i Novska lista “apsolutno” za formiranje vlade. Finese su, čini se,  ipak malo ozbiljnije.

Andrija Mandić, lider ZBCG,  ubrzo je nakon Jokovićeve izjave izašao sa novim planom.“Nakon izjave lidera SNP-a Vladimira Jokovića, otkriveno da Spajić nema šanse da sastavi kabinet od pobjednika izbora”, saopštio je. Pozvao je na objedinjavanje.

“Dobro bi bilo i želio bih da se desi da se svi koji su pobijedili 30. avgusta objedine. Ako neće Pokret Evropa sad, mi drugi da se objedinimo i kažemo PES-u vi ste naš partner – hoćete li sa nama ili DPS-om? Da budu zajedno SNP, URA, CIVIS, Ujedinjena Crna Gora i koalicija ZBCG, kako bismo pomogli Spajiću da uradi ono što je ispravno i što je obećano građanima. To je da se DPS neće vratiti na vlast, da ćemo se obračunati sa organizovanim kriminalom i korupcijom i da ćemo poštovati većinsku volju koja je jasno iskazana”, rekao je Mandić.

Pozvani se još nijesu oglašavali da prokomentarišu Mandićev plan.

Prethodno je  poslanik ZBCG Slaven Radunović kazao da je “cijeloj  Crnoj Gori jasno da mandatar Milojko Spajić nema većinu za osnivanje Vlade Crne Gore”a jedan od lidera ZBCG Milan Knežević saopštio da Spajiću u PES-u nedostaje podrška četiri a ne dva poslanika.

Pritisci na Spajića ne dolaze samo iznutra. Američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio je ove sedmice, bez diplomatskih rukavica i manira, da “u vladu ne treba uvoditi antizapadnu stranku”.

On je za Glas Amerike kazao  “da posvećenost evropskom putu, članstvu u NATO-u i borbi protiv korupcije ne ispunjava svaka stranka u političkom spektru u Crnoj Gori”

“Međutim, vjerujem i da predsjednik Milatović i mandatar Spajić dijele te ciljeve i izazov je da bi trebalo da sastave vladu od stranaka za koje vjeruju da će ih ispuniti. Postoje neki narativi koji veoma odmažu. Jedan je da bi isključivanje najveće antizapadne stranke bilo protivno volji naroda. To nije tačno. Voljom naroda se biraju pojedinačne stranke, a na mandataru je da utvrdi kako će sastaviti vladu. Drugi je da bi se isključili glasovi etničkih Srba. Rekao bih da ni kod jedne od stranaka s kojima mandatar Spajić želi da formira vladu ne postoji antisrpsko raspoloženje. U stvari, priličan broj ima značajan dio birača koji su etnički Srbi”, kazao je američki zvaničnik.

On je ocijenio i da “postoji najmanje jedna stranka koja kaže da je spremna da prihvati bilo koju spoljnopolitičku odluku vlade, ako im Beograd to dozvoli. To je suštinski nedemokratski i neprihvatljivo – ideja da bi jedan dio koalicije kontrolisala strana vlada i da bi taj dio bio više lojalan lideru strane zemlje, a ne premijeru ili crnogorskim biračima”.

Komentaišući kritike da SAD i Zapad vrše neprimjeren uticaj na formiranje vlade,  Eskobar je kazao da postoji pritisak unutar stranaka, sa svih strana, na to kako bi trebalo formirati vladu.

“Naše ohrabrivanje je veoma otvoreno i javno. I naša očekivanja su veoma jasna građanima Crne Gore. Nisam siguran da su neki ljudi, koji vrše pritisak da druga stranka uđe u vladu, toliko transparentni i otvoreni o tome zašto je žele u vladi”.

Mandić je, komentarišući Eskobavu ocjenu, kazao da oni nijesu antizapadna stranka. “Mi u našim programima imamo opredjeljenja da Crna Gora bude dio EU. Mi nijesmo antizapadna stranka. Mi smo i prihvatili principe mandatara. Rekli smo i da stavljamo moratorijum na pitanje članstva u NATO”, kazao je Mandić.Pri tom je napomenuo:   “Može se samo zamisliti šta bi bilo da je izjavu poput Eskobarove dao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”.

Teško je predvidjeti kako će se odvijati budući politički procesi. Jasno je samo da  uskoro ovdje neće doći doba principijelnosti i odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo