tcom
Špijanje i špijunsko prigovaranje
U nedostatku volje da se temeljno pozabave iznalaženjem funkcionalnog modusa djelovanja, kako bi se tražila rješenja problema u Crnoj Gori, političke i parapolitičke strukture su aktuelizovale priču o bivšim komunističkim doušnicima. Upotrebna vrijednost je odmah prepoznata, pa je lustracija iznova postala dio političkog govora.
Kao što je to slučaj i s mnogim drugim pitanjima, potreba postkomunističke lustracije je oživljena sa dvodecenijskim zakašnjenjem i motivisana je dešavanjima negdje drugdje.
Lustracija ima specifične ideološke i političke temelje, iako se ona uvijek predstavlja kao napor apsolutnih čistunaca da sankcionišu prljavštine iz prošlosti. U ovoj tački, lustracija je dio diskursa novog početka. Sadašnji pozivi na imenovanje doušnika su povratak na startnu poziciju iz koje Crna Gora nikada nije iskoračila.
Razgolitilo se nepoznavanje problematike post-totalitarnog društvenog razvoja i nerazumijevanje kompleksnih mehanizama lustracije. Uvijeno u naivnu retoriku o prirodi državnog aparata i ulozi koji u njemu imaju tajne službe, dobijamo crnogorski specifikum: milozvučno i politički upotrebljivo neznanje. Kako drugačije objasniti štampane besmislice o tome da bi objavljivanje doušničkih imena značilo da je ,,vladavina uz pomoć tajnih službi dio prošlosti,” i da je ,,država spremna da se riješi nasljeđa totalitarizma” te da bi ovaj korak ,,značajno doprinio stvaranju demokratskog društva”! Istini za volju, ovakve nebuloze mogu da zvuče i kao traljavo ukomponovana politička manipulacija.
Lustraciju smatram važnim segmentom u dekonstrukciji autoritarnih režima. Podržavao sam taj proces 1980-ih, kada su džemperaši – komunisti neuspješno pokušali da lustriraju svoje starije mentore. Lustracija je izuzetno kompleksna i njeno sprovođenje zahtijeva mnogo više pažnje i senzibiliteta nego što danas postoji i u javnoj, i u privatnoj Crnoj Gori.
Nije jasno kako bi sadašnje državne institucije, tajne službe i njihovi saradnici objektivno sankcionisali bivše saradnike službe. Nejasno, a postaje značajnije ako se sjetimo da su samo dvije strukture relativno kompaktno prebrodile raspad komunističkog sistema i jugoslovenske bratoubilačke ratove: organizovani kriminal i bezbjednosne službe. Posljednjih decenija su na vidjelo izbili brojni dokazi njihove sve značajnije sinergije. Nakon ratnih 1990-ih pitam se koje to vrline kvalifikuju savremene institucije da odmjeravaju krivicu bivših potkazivača i agenata.
Privatna Crna Gora nije manje problematična. Imajući na umu tradicionalnu strukturu crnogorskog društva i brojne nakalemljene netrpeljivosti, objavljivanje imena doušnika imalo bi značajne negativne posljedice po njih i njihove familije. Primjeri drugih država ukazuju na opasnosti. Njemačka odluka da se svima koji su bili mete špijuniranja u bivšoj Istočnoj Njemačkoj stave na uvid njihovi tajni dosijei, rezultirala je kidanjem mnogih prijateljskih i porodičnih veza, i nepravednim optužbama. To nije bilo deklarisano ,,pročišćenje,” već licenca za nove netrpeljivosti i podjele.Vjerujem da Crnoj Gori ne treba takva lustracija.
Nakon bratoubistava, devastacije svih resursa Crne Gore i uništavanja kritičke misli, priča o komunističkim doušnicima ima svoje prednosti. Kritika ove pokojne ideologije i sistema upravljanja je siguran oslonac svima kojima nedostaje hrabrosti da se suoče sa današnjom realnošću. Rijetki su oni koji pitanje lustracije s pravom neodvojivo vezuju uz proces raspadanja SFRJ, te ratova i zločina koji su ga pratili. Mnogo je sigurnije i profitabilnije tražiti komunističke doušnike i baviti se iskopavanjem prljavog veša bivših vlastodržaca, nego se pozabaviti sadašnjim svemogućim tajnim službama i trojkama, pljačkašima u Armani odijelima, batinašima sa značkom, nasmijanim autokratama i rehabilitovanim zločincima.
Pokušaji da se iskopa istina su uvijek teški, i njihovi rezultati neminovno veoma mučni. Zato smatram da je važno ne trčati u zakonsko zaokruživanje selektivnih postupaka koji lako mogu produbiti ionako značajne podjele u Crnoj Gori, a od očiju javnosti sakriti svježije rane iz ratnih 1990-ih.
Srđa PAVLOVIĆ
Komentari
tcom
Ako za tako dugu ljubav život ne bude kratak
Stih iz soneta Luisa De Camoesa uzeo sam kao naslov kratke natuknice o pjesnicima, kulturama i narodima. (više…)
Komentari
tcom
Izbori u BiH: za koga (ne)ću glasati?
Ključno pitanje, u Bosni i Hercegovini, u izborno predvečerje glasi: šta su izbori? Ono određuje životni, ljudski i politički smisao odgovora na drugo, mučno pitanje ovog bh. trenutka: Za koga (ne)ću glasati? (više…)
Komentari
tcom
Da li obrazovni sistem ima dobrobiti od reformi obrazovanja?
Današnjem sistemu obrazovanja nametnuta je potreba za približavanjem Evropskoj Uniji kako bi se naš sistem aktivnije uključio u evropske tokove obrazovanja i znanja. Obrazovanjem direktno oblikujemo uslove našeg kulturnog, društvenog i ekonomskog rasta. Upravo zbog toga, neophodno je unutar države usaglasiti temeljne ciljeve i vrijednosti koje bi bile dio obrazovnog sistema. Obrazovni sistem bi morao motivisati mlade ljude da svojim angažovanjem doprinesu kvalitetnijem kulturnom, društvenom i ekonomskom rastu. (više…)
Komentari
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO2 sedmice
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti