Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pijesak kao roba

Objavljeno prije

na

Na svjetskom turističkom tržištu Crna Gora se prepoznaje kao destinacija pješčanih plaža i čistog mora. Uprkos zvaničnim stavovima da je područje morske obale opšte, javno dobro, dostupno svima pod jednakim uslovima, u praksi to izgleda sasvim drugačije. Crnogorske plaže iz sezone u sezonu postaju sve skuplja mjesta za sunčanje i kupanje i sve teže dostupna turistima i građanima Crne Gore. Ulazak na plaže slobodan je za sve ljude i ne može se naplaćivati, kažu propisi, iako se boravak na vrelom pijesku po pravilu uslovljava obaveznom kupovinom preskupih kompleta ležaljki i suncobrana.

Plaže se pretvaraju u poslovne lokacije na kojima se pružaju najraznovrsnije usluge. Od hrane i pića do zabave, soba za odmor sa baldahinima i TV aparatima, specijalnim ložama na drvenim terasama, plažnim barovima i restoranima ispod kojih se pijesak više i ne primjećuje.

Na plažama Crnogorskog primorja od Bojane do Herceg Novog razvija se biznis i okreću milioni eura koje kontroliše JP Morsko dobro, partijsko preduzeće socijaldemokrata.

Djelovi isparcelisane obale ustupaju se na korišćenje fizičkim i pravnim licima najčešće po partijskom (DPSDP) ili ortačkom principu, zakulisnim igrama i namještenim tenderima. Koristi se i pravilo čija je nekretnina u neposrednom zaleđu obale, toga je i plaža. Pripadnici crnogorske ekonomske elite već su zauzeli najatraktivnije dijelove primorja, pokupovali dobro pozicionirane hotele, vile, odmarališta i restorane, sada preuzimaju atraktivne plaže. Prethodne vlasnike, najčešće mještane koji od prihoda sa plaža žive, hladno istjeraju sa posjeda ili se nekako „nagode” oko preuzimanja ugovora o zakupu.

Najljepšim plažama Crnogorskog primorja gazduje zakupac hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatik propertis u ime grčke investicione grupe Restis.

Sva tri kupališta elitnog ljetovališta, Kraljičina i Kraljeva plaža u Miločeru sa plažom Svetog Stefana, ukupne dužine oko 660 metara, imaju status hotelskih plaža koje će prosječnom turisti i mještanima naselja uglavnom biti nedostupne zbog visokih, kraljevskih cijena zakupa ležaljki i suncobrana koje se kreću od 75 eura za komplet na velikoj miločerskoj plaži do 50 eura na Svetom Stefanu.

Kraljičina plaža u Miločeru ima ekskluzivan status, suprotan Zakonu o morskom dobru. Plaža je od 2007. godine izolovana od javnosti i rezervisana isključivo za goste hotela koje od spoljnog svijeta štiti masivna ograda od kovanog gvožđa.

Uticaj Grka proširio se u međuvremenu izvan granica zakupljenog hotelskog kompleksa, ka plažama drugog dijela Svetog Stefana, Budve i Tivta.

Kompanija Mont-Voyage čiji je vlasnik grčki državljanin Petros Statis, jedan od vodećih ljudi u Adriatik propretisu, zakupio je dio gradske plaže na Svetom Stefanu, u dužini od 155 metara, na kojoj uredno raspoređen mobilijar prodaje po cijeni od 30 eura za komplet.

Ista firma iza koje pored bogatog Statisa stoji Predrag Leković iz Podgorice, preuzela je ovoga ljeta gazdovanje hotelskom plažom Ričardova glava ispred hotela Avala.

U pitanju je podzakup od kompanije Bepler i Džejkobson, formalnog vlasnika hotela, čija je firma Club 88 zakupila 80 metara pješčanog žala, uz godišnju nadoknadu od 28.600 hiljada eura.

Ovaj plažni aranžman između Statisa i Beplera ukazuje na tijesne veze pravih vlasnika hotela Avala i zakupaca Svetog Stefana.

Plaža u centru Budve privlači pažnju građana načinom na koji je opremljena, koji je u potpunom neskladu sa mediteranskim ambijentom Starog grada i mora. Dobar dio plaže pokriven je betonom i podom od dasaka pa ograđen visokom ogradom od bambusa. Vrhunac neukusa i kiča predstavlja predvorje ovog neobičnog plažnog objekta.

Na dijelu gradskog trga postavljena je drvena instalacija u afričkom stilu, koja simulira „svečani” ulaz na plažu ukrašen rezbarenim skulpturama, plemenskim maskama, nekakvim kutijama i bambusovim motkama.

U Budvi je sve moguće, lokalne institucije kulture ne reaguju na ove originalne ideje, ne oglašava se ni Morsko dobro ni gradska uprava.

Iza drvene skalamerije plaža opremljena baldahinima sa ležaljkama čiji dnevni najam staje 100 eura, separeima po ugledu na one u diskotekama za koje je neophodna rezervacija, stolovi za 6-18 osoba, veliki plažni bar, dvije TV plazme i kompleti ležaljki za sunčanje po cijeni od 20 eura dnevno. Svega ima osim pijeska.

Prvi komšija Petrosa Statisa na gradskoj plaži u Budvi, njegov je poslovni partner, Dragan Perović, vlasnik hotela Astorija u Starom gradu, koji se domogao svojih 20-ak metara morske obale. Špekulisalo se da je upravo Perović inicirao dolazak Grka na Sveti Stefan, da i sam ima udjela u zakupu svetostefanskih hotela, pored ostalih zajedničkih projekata u Crnoj Gori.

Monte Voyage drži i poznatu tivatsku plažu Oblatno čijih je 150 metara uređeno po sličnom obrascu luksuza novobogataša koji podrazumijeva baldahine, krevete i televizore uz šampanjac na pjeni od mora.

Petros Statis sa partnerima u trci je za dobijanje dodatnih 200 metara gradske plaže na Svetom Stefanu. Na javnom pozivu za prikupljanje ponuda koje je Morsko dobro organizovalo u martu ove godine za dvije lokacije istočne plaže, po početnoj cijeni od 28.000 i 22.000 eura, Mont Voyage je ponudio nevjerovatnih 120 hiljada eura.

Svima je jasno da je data ponuda koja nije ekonomski isplativa i da su neki drugi interesi u pitanju. Trilateralno prebijanje dugovanja između Adriatik propertisa, Opštine Budva i Morskog dobra, vezanog za troškove oko organizacije koncerta popularnog italijanskog pjevača Andrea Bočelija. Tu je i strateško pozicioniranje na obali investitora koji planira gradnju novih kapaciteta u zaleđu.

Iako je tender završen prije dva mjeseca, odluka o izboru najboljeg ponuđača još nije donijeta. A ne zna se ni kada će!

Kako se dogodilo da za 100 metara manje kvalitetnog parčeta obale na Svecu Grci ponude skoro 60 hiljada eura, tačno onoliko koliko plaćaju na ime godišnjeg zakupa za četiri najljepše plaže Crnogorskog primorja, nije lako objasniti.

Na okolnost da zbog enormnih povlastica datih zakupcu Svetog Stefana država trpi znatnu štetu ukazao je mještanin Krsto Rađenović koji je imao uvid u ugovor o zakupu plaža sa Morskim dobrom, po kome nadoknada za korišćenje Kraljičine, Kraljeve i dvije svetostefanske plaže ukupne dužine od 800 metara iznosi samo 60 hiljada eura godišnje.

Ako je i od Grka mnogo je, kao da nemaju dovoljno svojih plaža kod kuće, pa moraju uzeti i ove naše, najbolje.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo