Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Državna bruka

Objavljeno prije

na

Lider demokratije, bezbjednosti i ostalih blagostanja, kako svako malo Crnu Goru hvali vlast i njoj odani mediji, pa i pojedine evropske birokrate, zaista je neobična država. Ovih dana najaktuelniji problem u verziji gore navedenih medija je to što jedan strani ambasador nije sa domaćim navijačima bodrio crnogorsku fudbalsku reprezentaciju. Diplomatska bruka – horski su zaključili. Istovremeno, jednu zaista pravu domaću, državnu bruku ni ti mediji ni njihovi nalogodavci i ne primjećuju. Iz te njihove demokratske, uspješne itd. Crne Gore morao je da bježi i u bijelom svijetu spas za sebe i porodice zatraži još jedan bivši policajac- Suad Muratbašić. Poslije Envera Dacića i Mithata Nurkovića, nekadašnjih rožajskih policajaca koji su javno progovorili o prekograničnom švercu, u Evropu je morao da se skloni i prvi policajac koji je javno priznao da je 2006. godine u Bijelom Polju agitovao za DPS i ubijedio 34 rođaka da glasaju za tu partiju.

Suad Muratbašić, u medijima nazvan ,,prvi crnogorski zviždač”, umjesto obećane nagrade dobio je otkaz. Trenutno se nalazi u Belgiji. U srijedu ujutro, u telefonskom razgovoru, kazao nam je da su mu upravo tog dana djeca počela ići u tamošnju školu. Najmlađe u pripremni razred.

“Nalazim se kod prijatelja i očekujem dobijanje političkog azila”, kaže Muratbašić.

Na pitanje kada misli da se vrati u Crnu Goru, kategoričan je: “O tome nema ni govora dok se ne promijeni ova vlast!”

Muratbašić je ponio sa sobom nekoliko brojeva Monitora, u kojima je naš list pisao o njegovoj sudbini. Vlasti u Belgiji uzele su ih kao dokazni materijal za donošenje odluke o političkom azilu.

Muratbašić je u protekle četiri godine zajedno sa svojom i širom porodicom preživio dramu.

Prvo ga je direktor Uprave policije Veselin Veljović suspendovao i naredio da se protiv njega pokrene disciplinski postupak. Otkaz je dobio nakon deset godina rada, uz kratko objašnjenje da je tehnološki višak. Da bi preživio, počeo je fizički da radi na Crnogorskom primorju. Petnaestog dana gazda ga je isplatio i ispratio riječima: ,,Ne smijem više da te držim!”

Suad je potom iz Bijelog Polja, u kojem je rođen, otišao na selo, kupio kravu i pokušao da živi od poljoprivrede. Nedavno je morao da proda kravu da kupi pet putničkih karata do Belgije.

U međuvremenu smjenjivale su se prijetnje i pritisci, posebno na rodbinu zaposlenu u državnoj administraciji. Pokušavali su da ga ućutkaju i oni koje je privolio da glasaju za DPS. Našao se u delikatnoj moralnoj dilemi – ili da ućuti ili da nastavi priču o DPS izborima. Izabrao je ovo drugo.

Podnio je četiri tužbe protiv policije. Onda na scenu stupa oprobana sudska gimnastika. U akciji rasterećenja od mnogobrojnih sudskih predmeta, Osnovni sud iz Podgorice jednu Muratbašićevu tužbu šalje na Cetinje, drugu u Kolašin. Muratbašić nije ni fizički ni finansijski mogao da stiže u tri suda. Tužbe u cetinjskom i kolašinskom sudu su zastarjele, one dvije u Podgorici i dalje miruju u nečijoj ladici.

Sud je istovremeno pokazao punu efikasnost kada je trebalo osuditi Muratbašića. Ekspresno ga je osudio po tužbi bivše supruge zato što nakon otkaza više nije mogao da plaća alimentaciju. Kazna 700 eura plus sudski troškovi. Sud nije zanimalo što Muratbašić prima mizernu socijalnu pomoć.

Iz Crne Gore morali su, kako rekosmo, da bježe i bivši granični policajci Enver Dacić i Mithat Nurković.

Oni su javno progovorili o švercu droge, nafte, cigareta, kafe… preko graničnog prelaza Kula. Policajci i njihove starješine koje su pokušale da se suprotstave tom nezakonitom unosnom poslu ostajali su, kako su ispričali, bez posla.

Nedavno su Dacić i Nurković sa jednim kolegom predsjedniku PZP-a Nebojši Medojeviću uručili dokaze koji, kako tvrde, potkrjepljuju njihove optužbe. Istog dana domaće televizije prikazale su snimak o navodnom primanju mita na Kuli, u čemu učestvuju i Dacić i Nurković. Mediji su objavili da je snimak do televizija stigao iz Uprave policije.

,,Tim snimkom službenici Uprave policije proteklih mjeseci pokušavali su da trguju sa nama”, objasnile su njihove kolege koje su takođe dobile otkaz. Oni su takođe potvrdili da je ,,brutalna laž” da su bez posla ostali zbog šverca. ,,Na našim rješenjima piše da su nam istekli ugovori i da je prestala potreba za našim daljim angažovanjem”.

Enver Dacić je otkrio da postoji ruta za šverc cigareta, kafe, šećera i ljekova između Crne Gore i Kosova i nekoliko puta ponovio da je otpušten jer nije želio da se bavi švercom.

,,Javno sam rekao da u Mojkovcu postoji fabrika koja se bavi ilegalnom proizvodnjom cigareta. Poslije te izjave dobio sam prijetnju od dvije nepoznate osobe. Do dan danas, policija kao ni tužilaštvo nijesu ozbiljno shvatili te prijetnje meni i mojoj porodici”.

Nadležni nisu ni pokušali da ga zaštite i morao je spas da potraži u zapadnoj Evropi.

Nakon Dacića, i Mithat Nurković je spakovao kofere i sa suprugom i djetetom potražio je bezbjednije mjesto od Crne Gore. Roditeljima se javio iz jedne zapadnoevropske države. Nurković je desetak godina bio granični policajac.

Zajedno sa Dacićem dospio je na optuženičku klupu, jer su, navodno, učestvovali u prekograničnom švercu. Oslobodio ih je Viši sud u Bijelom Polju.

,,Ovo što se dešava otpuštenim policajcima u Rožajama je najdirektniji napad na državu Crnu Goru od strane organizovanog kriminala i korumpiranih struktura u vrhu policije. Njihova bezbjednost i njihovih porodica je ugrožena,” ocijenio je nedavno Nebojša Medojević.

Nadležne nije zabrinulo to upozorenje. ,,Iznenađen sam viješću da je gospodin Dacić napustio Crnu Goru…”, kasnije se iščuđavao premijer Igor Lukšić.

Iz njegovog kabineta prije toga stigao je savjet: ,,Ukoliko (misli se na rožajske policajce) tvrde da im je bezbjednost ugrožena, to moraju rješavati kroz institucije sistema sa kojima treba da sarađuju”.

Riječi – ukoliko, moraju, treba bile su Muratbašiću, Daciću i Nurkoviću dovoljna opomena koliko je opasno u Crnoj Gori biti nezgodan svjedok. Otišli su u države u kojima su svjedoci kriminala zaštićeni. Oni koji su ih rastjerali iz Crne Gore vjerovatno sada lakše dišu. Do daljnjeg.

Zbog toga što nije ćutao, gorku sudbinu doživio je i policajac Goran Stanković. Sedam mjeseci prije odlaska u zasluženu penziju morao je, kako smo nedavno pisali, da zbog pritisaka napusti službu. On je prvi policajac koji se usudio da priča o prebijanju u čuvenoj betonjerci, koja se nalazi u zgradi podgoričke policije. Progovorio je o premlaćivanju bivšeg boksera Aleksandra Pejanovića, koji je prošle nedjelje ubijen u Podgorici.

Stanković sada porodicu izdržava prodajući sir.

Kad je napustio službu dobio je otpremninu za koju je sinu kupio igračku. Ljekove za krvni pritisak nije uzeo od Nove godine, jer nema od čega.

Ni u Vojsci Crne Gore ne vole one koji van kapija iznose neprijatne istine. To je iskusio Nenad Čobeljić, predsjednik Sindikalne organizacije VCG. Našao se u neprilikama zbog izjava da se „u Vojsci Crne Gore drastično, organizovano, sistemski i sveobuhvatno krše ljudska prava i slobode zaposlenih”.

Ministarstvo odbrane, kako je objavljeno prije nekoliko dana, pokrenulo je novi disciplinski postupak protiv potpukovnika Čobeljića, jer je bez odobrenja ministra Bora Vučinića davao izjave u medijima u vezi sa stanjem i odnosima u crnogorskoj vojsci. Protiv Čobeljića starješine od ranije vode jedan postupak zato što je javno govorio o neriješenim stambenim problemima, o maltretiranju zaposlenih i pritiscima koji su otpočeli nakon što je osnovan Sindikat. Za sada je teško predvidjeti epilog vojnog udara na Sindikat, ali vjerovatno se loše piše neposlušnom Čobeljiću.

Kako prolaze svjedoci koji odluče da javno govore o nezakonitostima dokazuje i slučaj Slavka Živanovića iz Bara. On je, prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, prvi, još u jesen 2001. godine, obavijestio nadležne u Upravi carina Crne Gore o nezakonitostima u carinarnici Bar. Poslije devet godina počelo je suđenje 21 osobi optuženoj za fiktivno carinjenje šećera u toj carinarnici, a među optuženima je i – Živanović.

Zbog svjedočenja o vlastitoj tragediji strada Ibrahim Čikić, koji se našao na optuženičkoj klupi zbog svoje knjige Gdje sunce ne grije. U njoj je opisao akciju Lim u kojoj je početkom devedesetih uhapšen zajedno sa dvadeset jednim funkcionerom tadašnje Stranke demokratske akcije. Grupa Bjelopoljaca pomenutih u knjizi tuže Čikića i traže astronomsku odštetu za klevetu i duševne bolove. Posljednji pretres održan je sedmog juna. Čikić kaže da je knjigu pisao kako bi njome dao doprinos suočavanju sa prošlošću. I – sada se on i te kako suočava sa prošlošću.

Vlasti jasno poručuju: neposlušnost se kažnjava, nezgodne svjedoke treba ućutkati. Ali, primjeri koje navodimo svjedoče, da svakoj profesiji i u svim uslovima postoje ljudi koji će po svaku cijenu braniti ono najvažnije: ljudsko dostojanstvo.

Martinović: ,,Pejović nije bio lovac na izbjeglice”

Slobodan Pejović, penzionisani policijski inspektor iz Herceg Novog, prvi je hrabro progovorio o ratnom zločinu deportacija bosanskih izbjeglica. To svjedočenje i danas debelo plaća, ali ništa ga nije moglo ućutkati. Pojedini mediji prije nekoliko mjeseci su objavili da je Pejovića, svjedoka tužilaštva, drugi svjedok tužilaštva Ranko Martinović, bivši policijski funkcioner iz Herceg Novog, optužio u Višem sudu u Podgorici da je bio lovac na izbjeglice Muslimane i pripadnik potražne službe. To je iskorišćeno za pravu hajku na Pejovića, koja se vodi i izvan Crne Gore. Međutim, na suđenju u hercegnovskom Osnovnom sudu po tužbi Ranka Martinovića protiv Pejovića za klevetu, to je Martinović lično demantovao. U presudi Osnovnog suda Herceg Novi, od 25. maja ove godine, navodi se da je Martinović na sudu ,,naglasio da nije tačno da je za okrivljenog (Pejovića, prim, a.) u Višem sudu naveo da je bio lovac na Muslimane”. Ovaj demanti nije zaustavio hajku na Pejovića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IGRE GLEDANOSTI I POVJERENJA: RTCG u junu znao da će najgledaniji biti u julu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Media centar je javno pitao rukovodstvo Javnog servisa da saopšti izvor koji kaže da su bili najgledaniji u julu, šta su saopštili u centralnom dnevniku. U reagovanju menadžmenta RTCG-a saopšteno je da je riječ o istraživanju koje je sa OEBS-om pripremljeno u junu

 

Promjena vlasti nakon parlamentarnih izbora 2020. godine značajno je povećala očekivanja građana od institucija. Najprije da budu transparentne u svom radu i servis svih građana. Takva očekivanja bila su postavljena i prema Radio-televiziji Crne Gore, koja, pored kadrovskih promjena, još nije transformisana u javni servis svih građana

U takozvanom non pejperu Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24, objavljenom u maju ove godine, navodi se da je Javni emiter RTCG uveo pluralističku uređivačku politiku od imenovanja novog Savjeta i uprave. Međutim, ističu da su i dalje potrebni kontinuirani napori kako bi se osiguralo da javni emiter RTCG poštuje najviše standarde nezavisnosti i profesionalizma.

Trenutno je Javni servis u žiži javnosti zbog afere  vezane za manipulacije gledanošću i povjerenjem građana, na koje nijesu bile imune ni prethodne uprave.

„Televizija Crne Gore tokom jula bila je najgledanija TV stanica, pokazuju zvanični podaci o gledanosti. Prvi, Drugi i Parlamentarni program zbirno su privlačili najviše gledalaca, dok je emisija Dobro jutro Crna Goro najgledaniji jutarnji program u zemlji. Time je nastavljen dobar trend koji bilježimo. Nedavno istraživanja snage brenda RTCG-a koje je sprovela agencija Damar pokazalo je da raste povjerenje u javni servis. Takođe, istraživanje Građanske alijanse, kojim su obuhvaćeni manjinski narodi, pokazalo je da manjine od svih radio i TV stanica najviše vjeruju radiju i televiziji Crne Gore”, navedeno je 3. avgusta u centralnom dnevniku Televizije Crne Gore (TVCG).

Novinar se nije pozvao na izvor istraživanja već na „zvanične podatke o gledanosti“. Na to je ukazao i predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković, koji je  saopštio da je televizija time prekršila sopstvene programske principe i profesionalne standarde, kao i Kodeks novinara.

,,Metodologija koju pokušava da koristi menadžment da bi pokazao uspjehe je besmislena i jedino je koristio još prethodni generalni direktor Božidar Šundić, koji je na sve načine želio da sakrije loše rezultate. Tvrdnja da Prvi, Drugi i Parlamentarni kanal zajedno imaju najveću gledanost je jednako besmislena kao kada bi se na primjer  Pink televizija pohvalila da nju, tj. njihovih 45 kanala, gleda najviše građana Srbije”, kazao je Vuković.

On ističe da nema metode kojom se može sabirati gledanost TV stanica i time argumentovati tvrdnja da su najgledaniji, i da zato to saopštenje RTCG-a predstavlja ,,doprinos širenju lažnih vijesti (fake news)”, a da Savjet RTCG-a treba da se odredi prema ovoj gruboj manipulaciji. Suština uspjeha RTCG-a, prema njegovim riječima, nije gledanost, već povjerenje građana. „Upravo te podatke neće da objavi generalni direktor RTCG-a”, kazao je Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo