Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Državna bruka

Objavljeno prije

na

Lider demokratije, bezbjednosti i ostalih blagostanja, kako svako malo Crnu Goru hvali vlast i njoj odani mediji, pa i pojedine evropske birokrate, zaista je neobična država. Ovih dana najaktuelniji problem u verziji gore navedenih medija je to što jedan strani ambasador nije sa domaćim navijačima bodrio crnogorsku fudbalsku reprezentaciju. Diplomatska bruka – horski su zaključili. Istovremeno, jednu zaista pravu domaću, državnu bruku ni ti mediji ni njihovi nalogodavci i ne primjećuju. Iz te njihove demokratske, uspješne itd. Crne Gore morao je da bježi i u bijelom svijetu spas za sebe i porodice zatraži još jedan bivši policajac- Suad Muratbašić. Poslije Envera Dacića i Mithata Nurkovića, nekadašnjih rožajskih policajaca koji su javno progovorili o prekograničnom švercu, u Evropu je morao da se skloni i prvi policajac koji je javno priznao da je 2006. godine u Bijelom Polju agitovao za DPS i ubijedio 34 rođaka da glasaju za tu partiju.

Suad Muratbašić, u medijima nazvan ,,prvi crnogorski zviždač”, umjesto obećane nagrade dobio je otkaz. Trenutno se nalazi u Belgiji. U srijedu ujutro, u telefonskom razgovoru, kazao nam je da su mu upravo tog dana djeca počela ići u tamošnju školu. Najmlađe u pripremni razred.

“Nalazim se kod prijatelja i očekujem dobijanje političkog azila”, kaže Muratbašić.

Na pitanje kada misli da se vrati u Crnu Goru, kategoričan je: “O tome nema ni govora dok se ne promijeni ova vlast!”

Muratbašić je ponio sa sobom nekoliko brojeva Monitora, u kojima je naš list pisao o njegovoj sudbini. Vlasti u Belgiji uzele su ih kao dokazni materijal za donošenje odluke o političkom azilu.

Muratbašić je u protekle četiri godine zajedno sa svojom i širom porodicom preživio dramu.

Prvo ga je direktor Uprave policije Veselin Veljović suspendovao i naredio da se protiv njega pokrene disciplinski postupak. Otkaz je dobio nakon deset godina rada, uz kratko objašnjenje da je tehnološki višak. Da bi preživio, počeo je fizički da radi na Crnogorskom primorju. Petnaestog dana gazda ga je isplatio i ispratio riječima: ,,Ne smijem više da te držim!”

Suad je potom iz Bijelog Polja, u kojem je rođen, otišao na selo, kupio kravu i pokušao da živi od poljoprivrede. Nedavno je morao da proda kravu da kupi pet putničkih karata do Belgije.

U međuvremenu smjenjivale su se prijetnje i pritisci, posebno na rodbinu zaposlenu u državnoj administraciji. Pokušavali su da ga ućutkaju i oni koje je privolio da glasaju za DPS. Našao se u delikatnoj moralnoj dilemi – ili da ućuti ili da nastavi priču o DPS izborima. Izabrao je ovo drugo.

Podnio je četiri tužbe protiv policije. Onda na scenu stupa oprobana sudska gimnastika. U akciji rasterećenja od mnogobrojnih sudskih predmeta, Osnovni sud iz Podgorice jednu Muratbašićevu tužbu šalje na Cetinje, drugu u Kolašin. Muratbašić nije ni fizički ni finansijski mogao da stiže u tri suda. Tužbe u cetinjskom i kolašinskom sudu su zastarjele, one dvije u Podgorici i dalje miruju u nečijoj ladici.

Sud je istovremeno pokazao punu efikasnost kada je trebalo osuditi Muratbašića. Ekspresno ga je osudio po tužbi bivše supruge zato što nakon otkaza više nije mogao da plaća alimentaciju. Kazna 700 eura plus sudski troškovi. Sud nije zanimalo što Muratbašić prima mizernu socijalnu pomoć.

Iz Crne Gore morali su, kako rekosmo, da bježe i bivši granični policajci Enver Dacić i Mithat Nurković.

Oni su javno progovorili o švercu droge, nafte, cigareta, kafe… preko graničnog prelaza Kula. Policajci i njihove starješine koje su pokušale da se suprotstave tom nezakonitom unosnom poslu ostajali su, kako su ispričali, bez posla.

Nedavno su Dacić i Nurković sa jednim kolegom predsjedniku PZP-a Nebojši Medojeviću uručili dokaze koji, kako tvrde, potkrjepljuju njihove optužbe. Istog dana domaće televizije prikazale su snimak o navodnom primanju mita na Kuli, u čemu učestvuju i Dacić i Nurković. Mediji su objavili da je snimak do televizija stigao iz Uprave policije.

,,Tim snimkom službenici Uprave policije proteklih mjeseci pokušavali su da trguju sa nama”, objasnile su njihove kolege koje su takođe dobile otkaz. Oni su takođe potvrdili da je ,,brutalna laž” da su bez posla ostali zbog šverca. ,,Na našim rješenjima piše da su nam istekli ugovori i da je prestala potreba za našim daljim angažovanjem”.

Enver Dacić je otkrio da postoji ruta za šverc cigareta, kafe, šećera i ljekova između Crne Gore i Kosova i nekoliko puta ponovio da je otpušten jer nije želio da se bavi švercom.

,,Javno sam rekao da u Mojkovcu postoji fabrika koja se bavi ilegalnom proizvodnjom cigareta. Poslije te izjave dobio sam prijetnju od dvije nepoznate osobe. Do dan danas, policija kao ni tužilaštvo nijesu ozbiljno shvatili te prijetnje meni i mojoj porodici”.

Nadležni nisu ni pokušali da ga zaštite i morao je spas da potraži u zapadnoj Evropi.

Nakon Dacića, i Mithat Nurković je spakovao kofere i sa suprugom i djetetom potražio je bezbjednije mjesto od Crne Gore. Roditeljima se javio iz jedne zapadnoevropske države. Nurković je desetak godina bio granični policajac.

Zajedno sa Dacićem dospio je na optuženičku klupu, jer su, navodno, učestvovali u prekograničnom švercu. Oslobodio ih je Viši sud u Bijelom Polju.

,,Ovo što se dešava otpuštenim policajcima u Rožajama je najdirektniji napad na državu Crnu Goru od strane organizovanog kriminala i korumpiranih struktura u vrhu policije. Njihova bezbjednost i njihovih porodica je ugrožena,” ocijenio je nedavno Nebojša Medojević.

Nadležne nije zabrinulo to upozorenje. ,,Iznenađen sam viješću da je gospodin Dacić napustio Crnu Goru…”, kasnije se iščuđavao premijer Igor Lukšić.

Iz njegovog kabineta prije toga stigao je savjet: ,,Ukoliko (misli se na rožajske policajce) tvrde da im je bezbjednost ugrožena, to moraju rješavati kroz institucije sistema sa kojima treba da sarađuju”.

Riječi – ukoliko, moraju, treba bile su Muratbašiću, Daciću i Nurkoviću dovoljna opomena koliko je opasno u Crnoj Gori biti nezgodan svjedok. Otišli su u države u kojima su svjedoci kriminala zaštićeni. Oni koji su ih rastjerali iz Crne Gore vjerovatno sada lakše dišu. Do daljnjeg.

Zbog toga što nije ćutao, gorku sudbinu doživio je i policajac Goran Stanković. Sedam mjeseci prije odlaska u zasluženu penziju morao je, kako smo nedavno pisali, da zbog pritisaka napusti službu. On je prvi policajac koji se usudio da priča o prebijanju u čuvenoj betonjerci, koja se nalazi u zgradi podgoričke policije. Progovorio je o premlaćivanju bivšeg boksera Aleksandra Pejanovića, koji je prošle nedjelje ubijen u Podgorici.

Stanković sada porodicu izdržava prodajući sir.

Kad je napustio službu dobio je otpremninu za koju je sinu kupio igračku. Ljekove za krvni pritisak nije uzeo od Nove godine, jer nema od čega.

Ni u Vojsci Crne Gore ne vole one koji van kapija iznose neprijatne istine. To je iskusio Nenad Čobeljić, predsjednik Sindikalne organizacije VCG. Našao se u neprilikama zbog izjava da se „u Vojsci Crne Gore drastično, organizovano, sistemski i sveobuhvatno krše ljudska prava i slobode zaposlenih”.

Ministarstvo odbrane, kako je objavljeno prije nekoliko dana, pokrenulo je novi disciplinski postupak protiv potpukovnika Čobeljića, jer je bez odobrenja ministra Bora Vučinića davao izjave u medijima u vezi sa stanjem i odnosima u crnogorskoj vojsci. Protiv Čobeljića starješine od ranije vode jedan postupak zato što je javno govorio o neriješenim stambenim problemima, o maltretiranju zaposlenih i pritiscima koji su otpočeli nakon što je osnovan Sindikat. Za sada je teško predvidjeti epilog vojnog udara na Sindikat, ali vjerovatno se loše piše neposlušnom Čobeljiću.

Kako prolaze svjedoci koji odluče da javno govore o nezakonitostima dokazuje i slučaj Slavka Živanovića iz Bara. On je, prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, prvi, još u jesen 2001. godine, obavijestio nadležne u Upravi carina Crne Gore o nezakonitostima u carinarnici Bar. Poslije devet godina počelo je suđenje 21 osobi optuženoj za fiktivno carinjenje šećera u toj carinarnici, a među optuženima je i – Živanović.

Zbog svjedočenja o vlastitoj tragediji strada Ibrahim Čikić, koji se našao na optuženičkoj klupi zbog svoje knjige Gdje sunce ne grije. U njoj je opisao akciju Lim u kojoj je početkom devedesetih uhapšen zajedno sa dvadeset jednim funkcionerom tadašnje Stranke demokratske akcije. Grupa Bjelopoljaca pomenutih u knjizi tuže Čikića i traže astronomsku odštetu za klevetu i duševne bolove. Posljednji pretres održan je sedmog juna. Čikić kaže da je knjigu pisao kako bi njome dao doprinos suočavanju sa prošlošću. I – sada se on i te kako suočava sa prošlošću.

Vlasti jasno poručuju: neposlušnost se kažnjava, nezgodne svjedoke treba ućutkati. Ali, primjeri koje navodimo svjedoče, da svakoj profesiji i u svim uslovima postoje ljudi koji će po svaku cijenu braniti ono najvažnije: ljudsko dostojanstvo.

Martinović: ,,Pejović nije bio lovac na izbjeglice”

Slobodan Pejović, penzionisani policijski inspektor iz Herceg Novog, prvi je hrabro progovorio o ratnom zločinu deportacija bosanskih izbjeglica. To svjedočenje i danas debelo plaća, ali ništa ga nije moglo ućutkati. Pojedini mediji prije nekoliko mjeseci su objavili da je Pejovića, svjedoka tužilaštva, drugi svjedok tužilaštva Ranko Martinović, bivši policijski funkcioner iz Herceg Novog, optužio u Višem sudu u Podgorici da je bio lovac na izbjeglice Muslimane i pripadnik potražne službe. To je iskorišćeno za pravu hajku na Pejovića, koja se vodi i izvan Crne Gore. Međutim, na suđenju u hercegnovskom Osnovnom sudu po tužbi Ranka Martinovića protiv Pejovića za klevetu, to je Martinović lično demantovao. U presudi Osnovnog suda Herceg Novi, od 25. maja ove godine, navodi se da je Martinović na sudu ,,naglasio da nije tačno da je za okrivljenog (Pejovića, prim, a.) u Višem sudu naveo da je bio lovac na Muslimane”. Ovaj demanti nije zaustavio hajku na Pejovića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo