Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Posao stoljeća na stendbaju

Objavljeno prije

na

Jedno je, bar za sada, izvjesno: početak gradnje autoputa ponovo će biti prolongiran. Hrvatski konzorcijum, koji predvodi splitski Konstruktor, nije uspio ni u dodatnom roku da osigura nužne bankarske garancije u visini od 814 miliona eura. Prije dvije sedmice crnogorskim su vlastima tek dostavili pismo preporuke hrvatske Vlade koja podržava taj projekat. Hrvatski građevinari donijeli su, kako saznajemo, i pisma podrške nekih banaka (vjerovatno italijanske Unicredito), ali i ta pisma nijesu klasične bankarske garancije, kakve su predviđene uslovima tendera. To takođe nije slučaj ni s dostavljenim korporativnim garancijama.

KOSOR I PROCEDURA: Svjesna činjenice da kompanije okupljene u konzorcijumu (Konstruktor, IGH i Tehnika) gube ovaj za Hrvatsku „posao od nacionalnog interesa”, hrvatska premijerka Jadranka Kosor u ponedjeljak je iznenada stigla u Podgoricu.
Razgovor s crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem protekao je u atmosferi „do kraja otvorenih karata”.
Kosor je rekla da bi gradnja autoputa u Crnoj Gori snažno pomogla opstanku hrvatskog građevinarstva, koje prolazi kroz težak period. „Čak pet hiljada ljudi iz Hrvatske radilo bi na izgradnji te autoceste, uposlila bi se građevinska operativa koja sada praktično stoji, što bi imalo snažan efekat na cijelu privredu naše zemlje”, kazala je predsjednica hrvatske Vlade.
Kako je razgovor odmicao, a Đukanović insistirao na poštovanju tenderske procedure, Jadranka Kosor je postajala sve nervoznija. U jednom trenutku je, kako tvrde hrvatski mediji, navodno spomenula i nečasnu ulogu Crne Gore u razaranju Dubrovnika.
Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić pokušao je ubijediti hrvatsku pemijerku da, po ugledu na crnogorsku Vladu, i njen kabinet pruži jamstva hrvatskom konzorcijumu. „Zašto vi ne možete dati garancije za projekat koji može postati vaš glavni ‘izvozni artikal”, upitao je lider SDP-a. Ona je odgovorila da je to zakonski uređeno i da Vlada ne može garantovati za privatne kompanije.
No, možda se zaista međunarodnim finansijskim institucijama uputi inicijativa dvije vlade, što bi moglo značiti da će Hrvati faktički dobiti još malo vremena ne bi li uspjeli da pribave tražene garancije.

PUT U BESPUĆE: Crnogorski čelnici priželjkivali su da Hrvati grade autoput. Drugorangirana ponuda, koju su zajednički dali Grci i Izralci, veća je za čak 1,1 milijardu eura od hrvatske. „To je više od trećine onog što stvorimo za godinu dana u svemu”, kaže Krivokapić.
Kakva god bila odluka Vlade, ona će prije svega pasti na teret građana Crne Gore, jer će se iz državnog budžeta čitavih 30 godina izdvajati novac za put koji, kako tvrde i Evropska banka za obnovu i razvoj i Evropska investiciona banka nije ekonomski isplativ. Zato su oni zvanično odbili da daju novac za tu cestu, koja nije uvrštena ni u mrežu evropskih koridora. Ni u Briselu ne gledaju blagonaklono na najavljeni početak gradnje autoputa Bar-Boljare, a isti je stav i MMF-a.
Ne zna se, takođe, da li će i kada Srbija krenuti da gradi autoput od Beograda do Požege i dalje prema granici sa Crnom Gorom, što znači da će, ukoliko jednom i bude izgrađen, crnogorski autoput voditi od jadranske obale do granice sa Srbijom, a onda – vidjećemo.
Koliko Srbija zaista poklanja pažnje, osim pojačane retorike ministra Milutina Mrkonjića, povezivanju sa Crnom Gorom, najbolje pokazuje stanje puteva i uređenost njenih graničnih i carinskih punktova prema Crnoj Gori.

TAJKUNSKA RABOTA: Potpredsjednik opozicionog Pokreta za promjene Branko Radulović kaže za Monitor da u ovoj situaciji, na ovaj način i po ovim cijenama počinjati graditi autoput nije moguće. „Radi se, najvjerojatnije, o tajkunskom poslu đe se vladajući i građevinski lobiji ‘ugrađuju’, tako da od realne cijene koja je neđe oko 1,3 milijarde eura, ona skače na tri milijarde, a evo sada izgleda i na čitave četiri! Sve pokazuje da taj projekat nije održiv”, ističe on.
Prema njegovim riječima, taj put se može graditi samo zajedno sa Srbijom i uz punu podršku i saglasnost Italije, Mađarske i Evropske komisije.
Đukanović i njegova Vlada sada su u teškoj poziciji. Oni su čitavu odgovornost za vođenje i realizaciju ovog projekta preuzeli na sebe isključujući parlament, stručnu i najširu javnost iz posla koji će dugoročno odrediti budućnost Crne Gore.

Hrvatski građevinari u krizi

Bez posla je u Hrvatskoj već ostalo oko dvije hiljade radnika zbog blokiranih ugovora za gradnju puteva. Riječ je o ugovorima za gradnju mosta na Dravi, Koridora 5C i autocesta Dubrovnik-Doli i Zagreb-Sisak.
„To su, u vrijeme krize, bili nerealni ugovori, katastrofalno odrađeni, potpisani bez osiguranog finansiranja i bez programa gradnje”, kaže direktor Udruženja poslodavaca graditeljstva Hrvatske Zdenko Karakaš.
I predsjednik Sindikata građevinarstva u toj zemlji Mirko Štorga nedavno je upozorio na mogućnost dramatičnog pogoršanja situacije. „Pad je sveprisutan, prvo u blokiranim ugovorima u cestogradnji, padu gradnje stanova i s time vezanom proizvodnjom materijala. Građevinarstvo je dosad donekle odolijevalo zaslugom ranije potpisanih ugovora, ali sada predstoje teški dani. Bojim se da nas čeka pravi užas”, rekao je on.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo