Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Državljanstvo za miran san

Objavljeno prije

na

Prvo je u utorak javljeno da je podgorička policija, postupajući po međunarodnoj potjernici Nacionalnog centralnog biroa Interpola Beograd, uhapsila državljanina Srbije, R.K. (54) iz Niša. Biće izručen Srbiji, saopštila je Uprava policije. Nekoliko sati kasnije iz Beograda je stigla vijest da su u tom gradu službenici Direkcije policije Srbije, postupajući po međunarodnoj potjernici NCB Interpol Podgorica, uhapsili crnogorskog državljanina, Z.R. (33). Z.R. će biti izručen našoj državi, takođe je javila crnogorska Uprava policije. Možda se radi o čistoj slučajnosti, ali ove dvije vijesti o crnogorsko-srpskoj razmjeni široj javnosti nepoznatih bjegunaca, objavljene su uoči sastanka ministara pravde Crne Gore i Srbije na kojem bi trebalo da se raščisti koja je od tih dviju država kriva što nije uhapšen Darko Šarić, osumnjičen za šverc preko dvije tone kokaina iz Kolumbije. Proteklih dana o tome su Beograd i Podgorica razmjenjivali brojne optužbe dok je Šarić zdravo i veselo umakao.

BEOGRADSKA PETORKA: Šarić je samo jedan od onih koji, zahvaljujući pravnim i političkim gimnastikama dvije susjedne države, uspješno izmiču njihovim sudovima.

Prošle nedjelje Vijeće podgoričkog Višeg suda odbilo je zahtjev Srbije za izručenje Gorana Sokovića i Nenada Šekularca, koji su uhapšeni pod sumnjom da su bili saradnici Darka Šarića u švercu kokaina.

Soković i Šekularac ne mogu biti izručeni vlastima Srbije, jer Ustavom Crne Gore nije predviđena ekstradicija njenih državljana osim u slučajevima kada se radi o zločinu protiv čovječnosti, objasnio je ministar Miraš Radović. Srpska ministarka pravde Snežana Malović potom je optužila Crnu Goru da Srbiji neće da isporuči osumnjičene za kriminal koje ona potražuje, a kriju se u Crnoj Gori. Pored Darka Šarića, pomenula je Zvezdana Terzića i Stanka Subotića Caneta. Za Terzićem je zbog navodnih malverzacija prilikom transfera OFK Beograda raspisana međunarodna potjernica Interpola. Crnogorska policija ga je uhapsila u Budvi, ali kasnije je saopštila da je privela drugu osobu.

Javna je tajna da su Crnom Gorom posljednjih godina špartale mnoge poznate osobe čija su imena ispisana na potjernicama. Pojedini su čak dobili i crnogorsko državljanstvo, kao nadaleko čuveni Taksin Šinavatra, koji se takođe izgubio u nepoznatom pravcu.

Neki su iz Crne Gore preselili u Srbiju i tamo bezbrižno žive, iako su za njima crnogorski pravosudni organi izdali potjernicu. Najpoznatiji su nekadašnji visoki policijski funkcioneri Boško Bojović, Duško Bakrač, Milorad Ivanović, Milisav Marković i Radoje Radunović. Oni su osumnjičeni za ratni zločin deportacija bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore u Republiku Srpsku. Crnogorski sudovi ne mogu da ih dovedu na optuženičku klupu, jer su sva petorica dobili državljanstvo Srbije. Po njenom ustavu izručenje srpskih državljana moguće je samo Međunarodnom sudu za ratne zločine.

Državljanstvo Srbije stekao je i Veselin Vukotić, široj javnosti poznat povodom ubistva jedne i pokušaja ubistva druge osobe u Kotoru. Osuđen je na 20 godina zatvora i prema napisima u medijima kao slobodan čovjek živi u Beogradu, iako su za njim izdata tri međunarodna naloga za izručenje.

CRNOGORSKE POTJERNICE: Crnogorska policija je krajem prošle godine, posredstvom Nacionalnog centralnog biroa Interpola u Podgorici, na zvaničnom sajtu te međunarodne policijske organizacije objavila 14 ,,crvenih” potjernica. Šef crnogorskog Interpola Dejan Đurović kazao je Vijestima da je tada bilo 214 aktivnih potjernica, koje je raspisao NCB Interpol Podgorica. One se u najvećem broju odnose na državljane Crne Gore, ali potražuju se i državljani Srbije, BiH, Rumunije, Rusije…

Prvi na spisku je srpski državljanin Nenad Bjelajac, za kojim je potjernicu raspisao podgorički Viši sud zbog optužbe da je član organizovane kriminalne grupe koja se od 2006. godine tereti za falsifikovanje i pokušaj rasturanja 700.000 eura i 100.000 dolara. Crnogorski pravosudni organi tragaju i za državljaninom Srbije Komnenom Čpajkom, koji se tereti za dvostruko ubistvo u Budvi u julu 2006. godine.

U Interpolovom sistemu je i potjernica za Cetinjaninom Zoranom Kostićem, koji je prošle godine godine uhapšen u Francuskoj, zbog sumnje da je član čuvene međunarodne kriminalne bande Pink Panter, koja se tereti za 120 pljački skupocjenog nakita iz juvelirnica u dvadeset zemalja.

Crnogorska policija godinama traga i za Veselinom Vlahovićem, zvanim Batko, koji je 2001. godine pobjegao iz spuškog zatvora. Vlahović je BiH optužen za ubistvo nekoliko desetina građana Sarajeva. BiH je za njim raspisala potjernicu zbog ratnog zločina. U vrijeme kada je sarajevski sud prvi put tražio njegovo izručenje, Vlahović je služio troipogodišnju kaznu za razbojništvo i nasilno ponašanje u Spužu. Onda je na volšeban način pobjegao.

Crna Gora je raspisala potjernicu i za Predragom Strugarom prvooptuženim za ratni zločin – ubistvo 23 civila albanske nacionalnosti, u selu Kaluđerski laz kod Rožaja. Mediji tvrde da živi u Beogradu i ima srpsko državljanstvo.

BOSANSKO-HRVATSKA UTOČIŠTA: I druge zemlje u okruženju imaju slične probleme sa osumnjičenim za kriminal koji su utočište našli u susjedstvu.

MUP Republike Srpske intenzivno traga za 131 osobom, čija se imena nalaze na međunarodnim potjernicama. Mnogi od njih su se sklonili u Srbiju.

Gojko Vasić, načelnik Uprave kriminalističke policije Republike Srpske, nedavno je objasnio: ,,Dosadašnja praksa je bila ovakva – policija RS uhapsi državljanina Srbije na svojoj teritoriji, jer je za njim u Srbiji raspisana potjernica, onda on ide u Sud BiH i u ekstradicioni pritvor, pa se vijeća gdje će i šta biti s njim”.

,,Od ukupno 282 osobe kojima su sudovi u BiH izrekli pravosnažne zatvorske kazne, u Hrvatsku je pobjeglo 100, dok je utočište u Srbiji našlo njih 117, a u Crnoj Gori 24”, izjavio je početkom januara Jusuf Halilagić, sekretar Ministarstva pravde BiH.

Hrvatski poslanik Branimir Glavaš, osuđen je u Hrvatskoj na 10 godina zatvora zbog zločina nad Srbima, ali prebjegao je u BiH. Ima i njeno državljanstvo. Bivši član Predsjedništva BiH Ante Jelavić, koga je Sud BiH osudio takođe na 10 godina zatvora zbog kriminala, utočište je našao u Hrvatskoj.

U Hrvatsku je prebjegao i Oliver Knezović, glavni osumnjičeni za prošlogodišnje ubistvo navijača Fudbalskog kluba Sarajevo u Širokom Brijegu. Za njim je BiH raspisala međunarodnu potjernicu, ali Knezović osim državljanstva BiH ima i hrvatsko.

Kriminalci raznih boja lako će se složiti: Dobro je imati rezervnu domovinu.

BLAGOTA MITRIĆ, PROFESOR PRAVNOG FAKULTETA U PODGORICI
Suđenje uz dokaze

– Svaka država, pa i Crna Gora, ustavom propisuje institut izručenja. Ustav Crne Gore uredio je to pitanje tako da crnogorski državljanin ne može biti prognan niti izručen drugoj državi osim u skladu sa međunarodnim obavezama Crne Gore. To znači da Crna Gora ne može izručiti svog državljanina drugoj državi osim u slučaju ako je o tome potpisala jednostranu ili višestranu konvenciju.

S tim u vezi je i pitanje dvojnog državljanstva. U principu, ako se strani državljanin nalazi na teritoriji države čije državljanstvo ima pa ga traži druga država čije državljanstvo takođe ima – postoje dva rješenja. Klasično, kao što sam rekao na početku, i fleksibilnija forma – da se primjenjuje pravo one države i suda na čijoj je teritoriji učinjeno djelo. To je pretežno regulisano međunarodnim konvencijama ili ugovorima država, koji se moraju poštovati.

Ustavna zabrana isporučivanja državljana ne znači oslobađanje tih državljana od krivične odgovornosti. Domaća država – ukoliko joj strana država dostavi dokaze – dužna je da im sudi kao da su djelo počinili na njenoj teritoriji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo