Povežite se sa nama

FOKUS

PRIVREMENO FINANSIRANJE: BRIGA ZBOG DPS ZAOSTAVŠTINE ILI STRAH OD SKUPŠTINSKE VEĆINE: Život bez budžeta

Objavljeno prije

na

Za razliku od emisije obveznica, odluka o odlaganju izrade budžeta i privremenom finansiranju države u nekoliko narednih mjeseci je, prevashodno, politička. Problem je što ekspertska vlada takvu odluku donosi ne uz podršku, nego bez znanja vladajuće većine u parlamentu

 

Kako sada stoje stvari, budžet za 2021. godinu dobićemo krajem zime ili na proljeće. Do tada će država funkcionisati u modu „privremenog finansiranja“. Vlada, uprkos najavama, neće predložiti Skupštini ni rebalans budžeta očekivan (ima onih koji tvrde – i obavezan) nakon emisije obveznica i novog zaduženja od 750 miliona eura. Izostaće, konačno, i tehnički rebalans budžeta kako bi ga Vlada, uz podršku parlamenta, pripodobila novoj organizacionoj šemi izvršne vlasti.

„Brojne nepravilnosti, netačni podaci i malverzacije uticali su na to da nećemo praviti nacrt budžeta da bismo imali budžet radi budžeta, odnosno tačan zbir netačnih podataka“, saopštio je premijer Zdravko Krivokapić krajem prošle nedjelje, uz potvrdu da je samo dan ranije na snazi bila odluka da se budžet za narednu godinu pripremi do 20. decembra da bi se o njemu u Skupštini razgovaralo već ove nedjelje. „Opredijelili smo se da do marta odradimo realističan budžet koji se zasniva na jasnom programu i politikama Vlade“.

To nije bio prvi put da premijer zatečeno stanje opisuje kao tačan zbir netačnih podataka. Njegovi saradnici su se potrudili da olakšaju razumijevanje tog iskaza. I, suštinski, opravdaju potrebu da se dostupni podaci o radu korisnika budžetskih sredstava provjere prije nego se prepišu u budžet za narednu godinu.

Tako je ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić ukazao na velike troškove za zakup prostora koji koriste budžetski potrošači (ministarstva, uprave, agencije…). Objašnjavajući kako je na čelu novog ministarstva „naslijedio“ kabinet bivšeg Ministarstva saobraćaja – zapravo preuređeni apartman hotela Best Western – Bojanić je obznanio: „Samo za to krilo mi plaćamo za 2.000 kvadrata 20.000 eura mjesečno najma, pored toliko poslovnih prostora koji su prazni”.

Ispostavilo se da Ministarstvo saobraćaja nije jedini korisnik zakupljenog prostora, ali i da Vlada u susjednom hotelu Best Western Premijer uzima u zakup dodatni prostor, i za njega, preko Uprave za imovinu, plaća 35.000 mjesečno. Znači, samo aranžman sa dva povezana preduzeća, koja državi na ime neplaćenog poreza duguju preko tri miliona eura, poreske obveznike košta 55.000 mjesečno. Ili 660.000 godišnje. Odnosno, dva miliona i šesto četrdeset hiljada eura (2.640.000) za četiri godine, koliko traje mandat jedne vlade.

Prije nego što pomislite da je u pitanju nekakav presedan – u važećem budžetu za 2020. godinu za troškove zakupa objekata planirano je više od 11 miliona eura. Manje od polovine tog iznosa (pet miliona) troši se preko Ministarstva vanjskih poslova (uglavnom za potrebe ambasada i konzulata) dok preostalih šest „odu“ po istoj ili sličnoj šemi po kojoj je vlada postala najbolji klijent Best Western hotela u Podgorici.

Preko Uprave za imovinu išao je i posao uzimanja u zakup poslovne zgrade Prohaus (vlasnik Dušan Ban, kum Mila Đukanovića i, navodno, stvarni vlasnik miliona kojim je, preko računa odbjeglog tajkuna Duška Kneževića, aktuelni predsjednik Crne Gore garantovao svoj prvi milionski kredit) u koju je smještena Uprave za veterinu i fitosanitarne poslove. Vrijednost ugovora – 175.000 godišnje. Ili 750.000 za četiri godine, koliko traje „okvirni sporazum“ potpisan sredinom oktobra. U momentu kada su njegovi potpisnici sa strane države/vlade uveliko bili u tehničkom mandatu.

O postojanju tog ugovora obavijestio nas je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović. Njemu su, saznali smo, već prvih dana mandata zasmetale potencijalne zloupotrebe u raspodjeli sredstava za lična primanja. Pošto isti ljudi, stalno, dobijaju dodatak na osnovnu platu u vidu stimulansa ili naknade za stanovanje. „I to je protivzakonito. Dajete nekome platu recimo 600 eura, pa dodatak 30 odsto, to je još 200 eura, ukupno 800, pa još po 100 eura nadoknada za stan. A tu na spisku imate ljudi koji zajedno žive i oboje primaju nadoknadu za stanovanje. Dakle, opet se pokazalo da nijesmo svi isti“, pobrojao je Stijović navodeći kako je stopirao isplatu naknada koje su isplaćivane „isključivo na potpis ministra“ iako nijesu propisane zakonom. „I tako smo za budžet samo za nedjelju dana sačuvali 300.000“.

Ponovo smo zavirili u Zakon o budžetu za 2020. godinu. I našli da je za zarade, mimo bruto plata, doprinosa na teret poslodavca, naknada za zimnicu, prevoz, stanovanje i odvojen život, otpremnina i jubilarnih nagrada, predviđeno još 10,1 miliona eura. Pod stavkom ostale naknade. Ministar poljoprivrede polako počinje da hvata puteve tog novca.

Isto pokušava i ministar finansija. Milojko Spajić ovih dana pokušava da prebroji vladine komisije. Samo četiri su stalne: Komisija za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, Komisija za ekonomsku politiku i finansijski sistem, Komisija za kadrovska i administrativna pitanja i Komisija za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve. A uz njih ide još milion onih koje, nerijetko, služe samo za to da kroz njih neko ostvari dodatak na platu. Slavno „članstvo u komisiji“. A tu su još direktori, savjetnici, konsultanti, nadzornici, pa upravni odbori, savjeti… Puno novca. A, opet, ništa, u poređenju sa 17 miliona koliko nas je, samo tokom 2020, koštala izrada i održavanje softvera u državnim institucijama (veća polovina tog novca troši se preko MUP-a i Uprave policije).

Ni bivši ministri ne znaju kome su sve i zašto isplaćivali državni novac. To su, kažu, u njihovo ime radile sekretarice koristeći se faksimilima potpisa. Kad se pečat izliže, ministar poruči novi. O državnom trošku podrazumijeva se.

Očigledno, ministar Spajić ima gdje da traži uštede. Šta će naći – vidjećemo do kraja marta. U međuvremenu, on je dodatno pojasnio zašto se, u zadnji čas, odustalo od ideje da se usvoji zakon o budžetu za 2021. koji je pripremala bivša vlada Duška Markovića. Nakon što se usaglasi sa novom organizacijom potrošačkih jedinica. A da se prvi „pravi“ budžet nove vlade pripremi tokom januara.

„Mi nismo Vlada kontinuiteta i takav ne smije biti ni budžet“, rekao je Spajić. „Mi bismo tim formalnim davanjem u skupštinsku proceduru opravdavali bahato trošenje i razna nepočinstva za koja nema opravdanja. Uključićemo forenzičare i eksperte u izradu novog budžeta. Bitno je da novi budžet odražava stvarne potrebe građana, privrede i društva”.

Tu, polako, zalazimo u problematični dio odluke o prelasku države na privremeno finansiranje. Prva dilema se tiče forme, kontinuiteta i stvarnih potreba o kojima je govorio ministar Spajić. Zato smo mu početkom nedjelje poslali nekoliko pitanja uz molbu da na njih odgovori u bilo kojoj formi. Jedno od njih ticalo se činjenice da je Vlada odbila da priprema budžet na osnovu neprovjerenih podataka njenih prethodnika. Ali je ista ta vlada, deset dana ranije, zadužila Crnu Goru za 750 miliona kroz emisiju obveznica, koja je pripremljena uz pomoć i na osnovu podataka i predviđanja članova Markovićeve vlade.  „Možete li povući paralelu između ta dva posla i pojasniti zašto je jedan završen po hitnom postupku a drugi odložen da krajnjeg roka?“, pitali smo ministra finansija. I ostali bez odgovora. A nije nevažno saznati, recimo, na osnovu čega je vlada odlučila da nas zaduži baš 750 miliona? A ne 500 ili cijelu milijardu?  Premijer Krivokapić je, u jednom momentu, najavio da će doći u Skupštinu i pojasniti sve nedoumice oko tajnog zaduženja (citat Z.K.). Onda je, u zadnji čas, odustao od tog nauma. Tako smo umjesto detaljnih pojašnjenja dobili nezvanična tumačenja i izgovore tipa – isto to radio je i DPS. To jeste tačno. Ali od DPS-a nijesmo očekivali zakonit rad. Niti su nam oni to obećavali. I oni su u parlamentu imali bespogovorno poslušnu većinu. Kod Vlade Zdravka Krivokapića ni jedno ni drugo nije slučaj. Za sada.    Obznanjeno je, uglavnom, kako poslanici premijera  ove godine neće vidjeti u parlamentu. Pa će njihov sljedeći susret, možda, biti upriličen tek krajem marta, kada na usvajanje bude ponuđen budžet za 2021. Zakonski, premijer ima pravo na takvu odluku.  Ustav propisuje da vladi prestaje mandat i u slučaju da „ne predloži budžet do 31. marta budžetske godine“. Mada nije propisano do kada takav budžet mora biti usvojen. Tek, do njegovog usvajanja traje privremeno finansiranje koje predviđa da se korisnicima budžetskog novca svakog mjeseca odobri jedna dvanaestina sredstava koja su im namijenjena prošlogodišnjim budžetom.  Problem nastaje kod pitanja kojim sredstvima će raspolagati, recimo, pomenuto Ministarstvo kapitalnih investicija. Ili mnogo prozivano Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta. Njih nema u ovogodišnjem budžetu. A nijesu ni prosti zbir ministarstava koja su funkcionisala do početka decembra.  Ko će i kako odlučivati o njihovom budžetu? Pitali smo Vladu, ali odgovora nema.

Pravnici i ekonomisti, opet, različito tumače nastalu dilemu. Uz, čini se, primjetan uticaj političkih afiniteta. Nekadašnji predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović smatra da je za normalno funkcionisanje vlade dovoljno da se u završnom računu budžeta za ovu godinu konstatuje nastala reorganizacija. Bez obzira što će taj završni račun u Skupštinu stići tek krajem naredne godine (završni račun budžeta za 2019. godinu još nije usvojen). Damjanović svoj stav zasniva na poslaničkom iskustvu i praksi prethodnih DPS vlada. Ni jedna od njih, u organizacionom smislu, nije bila kopija prethodne. I ni jednom nije rađen tehnički rebalans kako bi tadašnji budžet prepoznao promjene.

Predsjednik Udruženja pravnika Branislav Radulović, međutim, tvrdi da se zakonske odredbe o privremenom finansiranju mogu primijeniti samo na one potrošačke jedinice koje su utvrđene Zakonom o budžetu za 2020. godinu. „Za sedam novih ministarstava nije jasno kako će se privremeno finansirati, bez prethodno izvršenog tehničkog rebalansa, kada u godini koja se uzima kao osnova za odobravanje nijesu postojali“, rekao je Radulović Mini. „Privremeno finansiranje moguće je samo kod zakonom utvrđenih potrošačkih jedinica”, stav je i Državne revizorske institucije (DRI).

Dok stručnjaci razmjenjuju argumente, političari ostaju u busijama. Jedni Vladi aplaudiraju, drugi prebacuju nesposobnost, treći prijete krivičnim prijavama. I svi osluškuju izvještaje o rejtingu. Javnost briži druge brige.  Emisija obveznica i novo zaduženje, najveće u istoriji Crne Gore, bilo je prvenstveno ekonomska odluka i potez iznuđen zatečenim stanjem i projekcijama koje ne najavljuju brzo poboljšanje ekonomskog stanja.  Podrazumijeva se da Vlada ima obavezu da pokaže kako je taj posao realizovala na zakonit način, bez repova i ugradnje koju joj spočitavaju čak i oni koji su za nju glasali prije tri nedjelje.  Zato je odluka o privremenom finansiranju prije svega politička. To, uostalom, eksplicitno saopštava potpredsjednik vlade Dritan Abazović objašnjavajući kako oni ne mogu da predlože DPS budžet i „rade po notama režima koji su pobijedili“. Da ne bi bilo kakve dileme, Abazović precizira: „To je glavna stvar zbog koje se ide sa mjerom privremenog finansiranja…“.  Politički analitičari su, i prije formiranja vlade, ukazivali na njen manjak kapaciteta prilikom donošenja političkih odluka. Posebno onih koje prethodno nijesu dobile potvrdu parlamentarne većine. Krivokapić i njegovi saradnici ne da nijesu dobili saglasnost za povučeni potez, već parlamentarnu većinu nijesu ni obavijestili o svojoj odluci. Do pomenute konferencije za medije. Donekle ih pravda to što ni sami, samo dan ranije, nijesu očekivali takav rasplet.  Zato se i danas može postaviti pitanje da li Vlada, u kojoj sjede i funkcioneri prethodnih DPS vlasti, na ovaj način pravi otklon „od pobijeđenog režima“, sa sve Sporazumom u kome stoji da će nova većina slijediti generalne smjernice unutrašnje i vanjske politike svojih prethodnika (dok DF i PzP ne kriju da se ne slažu sa tom odlukom, a premijer saopštava u NIN-u da je to politička realnost a ne posljedica njegovih želja). Ili je smisao odluka o prolongiranju budžeta za 2021. u tome da se odloži izlazak pred parlament dok se, eventualno, ne ojačaju vladine pozicije. U javnosti i među poslanicima većine. I to tako što će jedne pridobiti najavljenim reformama a druge imenovanjima po dubini.

     Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo