Povežite se sa nama

FOKUS

PRVI MAJ U ZEMLJI BEZ RADNIKA: Prazni praznik

Objavljeno prije

na

Svakome ko hoće pošteno da pogleda i bez statistike je jasno – većina radnika u Crnoj Gori jedva krpi kraj s krajem. Da bi se govorilo o pravima radnika ili zaposlenih, ne bi bilo loše za početak znati njihov broj. A tu, godinama vlada kofuzija. Namjerna

 

 

Borba za radnička prava, osmosatno radno vrijeme, radnička solidarnost – teško bi bilo poređati koji od tih skupova riječi danas zvoni sa više praznine. Nekad su bile važne, na njima se zasnivalo dostojanstvo, život od sopstvenog rada.

Borba za radnička prava odavno je u službenom jeziku  postala anahronizam.  I samu riječ tranzicija je pregazila: radnici su postali zaposleni. Od države u kojoj je radnička klasa, uz sistem socijalističkog samoupravljanja, bila na vlasti, krenuli smo, natrag u kapitalizam. Naravno da se nije bilo moguće priključiti tamo gdje su zemlje koje nijesu bile zahvaćene socijalizmom u međuvremenu stigle. Vraćeni smo u neku tačku ‘x’, najbližu onom što se nekada zvalo prvobitnom akumulacijom kapitala. Poneko to zove pljačkom. Iako je prelazak iz „totalitarnog“ socijalizma trebao da nam donese slobodu, sadašnji zaposleni mrav je u odnosu na nekadašnjeg radnika. Uplašen, i sam ponekad gramziv, nesrećan jer se nije „snašao“. Propisano mu je da ćuti i on, uglavnom, ćuti.

Da bi se govorilo o pravima radnika ili zaposlenih, ne bi bilo loše za početak znati njihov broj. A tu, godinama vlada kofuzija. Namjerna, jer nijesmo baš mnogoljudna država.

Prema podacima iz Monstatove Ankete o radnoj snazi, na osnovu četiri sprovedena kvartalna istraživanja tokom 2018. godine, u Crnoj Gori aktivnog stanovništva bilo je 279,9 hiljada. Od toga je 237,4 hiljade ili 84,8 odsto zaposlenih i 42,5 hiljada ili 15,2 odsto nezaposlenih.

Smisao statistike je da obezbijedi podatke koji se jedni sa drugima mogu upoređivati. U našem slučaju to je nemoguća misija. Prema Monstatovim podacima iz Godišnjaka za 2018. u državi ima 622.373 stanovnika. Ista publikacija kaže da mlađih od 15 godina ima 169.139. U stanovništvu preostaje 453.234 ljudi starijih od 15 godina.

Monstat definiše da ,,aktivno stanovništvo (radnu snagu) čine sva zaposlena i nezaposlena lica stara 15 i više godina” i kaže da tu grupaciju čini 279,9 hiljada ljudi. Ta brojka se od broja ljudi starijih od 15 godina iz Monstatovih podataka o stanovništvu razlikuje za 173.334. ne zna se kako.

Ako se u računicu uključi i broj penzionera kojih je, po podacima Fonda PIO u februaru bilo 124.800, opet fali preko 48 hiljada ljudi.

Nema veze, i sama direktorica Zavoda za statistiku Gordana Radojević je priznala da je ,,Crna Gora zemlja sa najvećom stopom neaktivnosti u EU i šire”. Prema njenim riječima, ,,brine podatak da je u prosjeku neaktivno 45 odsto populacije starosti od 15 do 64 godina, odnosno da taj dio stanovništva ništa ne radi i ne želi da traži posao.

Sjećate li se bivših radnika bivših fabrika posijanih diljem Crne Gore. Onih koji su često u godinama kad niko neće da ih zaposli. Tu se krije dio objašnjenja. Drugi dio su oni vrlo zaposleni u raznolikim sektorima kriminala – od pomoćnih radnika u dilerisanju droge do ozbiljnih kriminalaca. Uveliko se tokom prošle godine pisalo o ,,smanjivanju” broja nezaposlenih uz pomoć brisanja sa evidencije Zavoda za zapošljevanje iz najrazličitijih razloga. Sva ta pregnuća proizvode rupe u računicama, ali pomažu bajkama o sveopštem napretku.

Ovih dana se premijer Duško Marković pohvalio da je u mandatu njegove vlade, od aprila 2017. do aprila 2019. godine otvoreno 15.216 novih radnih mjesta. U zvaničnoj statistici nije moguće ući u trag tom podatku. Anketa o radnoj snazi iz 2017. bilježi 229,3 hiljade zaposlenih, dok ih je prema istom izvoru 2018. bilo 237,4 hiljade. Novih radnih mjesta, dakle, ima 8.100. Doduše, teorijski je moguće da se tokom četiri mjeseca ove godine desio neki bum u zapošljavanju, a da ga niko nije primijetio. Samo je malo vjerovatno.

Prosječna plata u državi je zvanično 510 eura. Najniže prosječne plate isplaćivane su u martu u Ulcinju i Petnjici – 408 eura, dok je najbolje zaposlenima u Tivtu sa prosječnom platom od 660 eura.

Plate su ispod državnog prosjeka u 14 opština.

O, da. Najavljeno je da će minimalna zarada porasti sa 193 eura, kolika je bila od 2013. godine, i da će sada iznositi 222 eura. I sa tim povećanjem minimalna zarada kod nas ostaće najniža u regionu. Sindikati su tražili da minimalna plata bude 250 eura. Bezuspješno.

Na minimalnu zaradu, prema podacima Poreske uprave, osigurano je oko osam hiljada ljudi. U Uniji slobodnih sindikata, međutim, tvrde da platu manju od državnog minimalca prima 36.639 osoba. Prema zvaničnim podacima, zaradu od 193 do 250 eura prima 77 hiljada radnika ili 40 odsto ukupnog broja zaposlenih.

Potrošačka korpa košta 644,7 eura. Za hranu i bezalkoholna pića treba izdvojiti 270,2 eura, dok su izdaci za neprehrambene proizvode i usluge 374,5 eura. Sjećate se: to je ona računica u  kojoj četvoročlanu porodicu treba prehraniti sa 2,25 eura dnevno po članu oko koje se bila podigla velika prašina. Tada je uglavnom zanemarivana činjenica da obična familija tih 270 eura za hranu, prosto, nema. Za 134,7 eura je potrošačka korpa skuplja od prosječne plate. Ako porodica ima dva zaposlena člana, ali pripadaju grupi od 40 odsto radnika koji imaju platu do 250 eura, obje plate ne mogu da pokriju potrošačku korpu. Svakome ko hoće pošteno da pogleda i bez statistike je jasno – većina radnika u Crnoj Gori jedva krpi kraj s krajem.

Bilo bi lijepo kad bi slabo plaćeni poslovi bili barem sigurni. To, međutim, najčešće važi samo za one koji su na državnim jaslama. Zakon o radu stalno se prerađuje u smislu ,,fleksigurnosti”. Fina je to riječ, smišljena da naglasi potrebu da radna snaga bude ,,fleksibilnija”, da lakše mijenja posao, u prevodu, ostaje na ulici. Drugi dio kovanice je kobajagi.

Osmosatno radno vrijeme u Crnoj Gori gotovo da ne postoji. Veliki broj zaposlenih u državnim i opštinskim institucijama, službama i firmama u njima rade, pored ostalog, baš zato što im je radno vrijeme vrlo fleksibilno. Gotovo niko ne ostaje osam sati na poslu. Za veliki dio zaposlenih u privatnim firmama važi obrnuto – radno vrijeme traje koliko gazda kaže. U prefinjenijim slučajevima, dok se posao ne završi. U takvom odnosu snaga smiješno izgledaju poslodavci koji se redovno čude kad ankete pokažu da mladi ljudi između bolje plaćenog posla u privatnoj i slabije plaćenog u državnoj firmi, redovno biraju onaj u državnoj.

Petodnevna radna sedmica za zaposlene u trgovini, koji čine najveći dio radnika u Crnoj Gori, i dalje je nedostižan san. Nedavno je najavljeno da trgovine neće raditi nedjeljom, ali niko ne očekuje da će to prodavačicama donijeti dva slobodna dana sedmično. Ne treba potcijeniti sposobnosti naših gazda da naprave novi raspored prema kojem će svako biti uredno izrabljivan. Onima koji ne stoje satima za kasom i ne vuku gajbe može biti zanimljivo da vide kome će vlast omogućiti da se ‘provuče’ i nedjelje ostavi radnima. Istovremeno sa najavom neradne nedjelje, naime, stglo je i pojašnjenje da će se ,,kroz podzakonske akte donijeti rješenja za izuzetke i ono što su osnovne životne potrebe gradjana”. Biće i izuzetaka zbog turističke sezone, tako da se lako može desiti da ima više onih koji se broje u izuzetke, nego onih što podliježu pravilu.

Prošlog ljeta Vlada je najavila da će Predlog Zakona o radu biti utvrđen do kraja septembra 2018. Nema ga ni danas. Javna rasprava o Nacrtu zakona o radu završena je prije više od godinu i po usred ljeta 2017, nevjerovatnom brzinom. Nakon toga se ne zna šta se dešava sa tim dokumentom. Nezvanične informacije su da vlada oklijeva da prihvati dio preporuke Evropske komisije koje se odnose na bolju zaštitu prava radnika u sudskom postupku.

Prije nego je nestao iz vidokruga, novi propis je donosio nekoliko rješenja povoljnih za radnike: onemogućavanje zloupotreba blanko otkaza, žene koje rade na određeno bile bi zaštićene od otkaza i za vrijeme trudnoće, a ne samo za vrijeme porodiljskog bolovanja. Radnici bi mogli da rade najviše 60 sati nedjeljno, prekovremeno bi mogli da rade osam umjesto deset sati nedjeljno, odmor iz prethodne godine mogli bi da koriste do kraja naredne, a ne do 30. juna kao do sada.

S druge strane, upokojeni nacrt sadržao je i dvije važne stvari nepovoljne za radnike – da novčana potraživanja zastrarjevaju i da se radnici po osnovu ugovora na određeno mogu angažovati duže od dvije godine. Po novome, novčana potraživanja bi zastarijevala za četiri godine, a preko ugovora na određeno radnici bi mogli da budu angažovani do tri godine.

Crna Gora je posljednji Zakon o radu donijela 2008. godine. Novi zakon mora biti usvojen zbog usklađivanja sa evropskim propisima i zato što je on mjerilo za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 19 – Socijalna politika i zapošljavanje. I to što ćemo, jednog dana zakon koji definiše položaj radnika izvaditi iz fioke zato da bi dobili štrik od EU, govori o tome koliko je crnogorsko društvo spremno da bude ozbiljno.

 

Odupri se

 

Iako je kao polaznu tačku imao korupcionašku aferu Koverta pokret “Odupri se 97.000” velikim dijelom okuplja ljude nezadovoljne time što ne mogu da žive od svog rada.

Sama po sebi činjenica da je Duško Knežević, tipičan novobogataš, dao vladajućoj partiji 97.000 eura u društvu koje je preživjelo plaćanje struje za Olega Deripasku, spašavanje Prve banke premijerovog brata i ostale slične podvige, ne bi potaklo ljude da izađu na ulice kad na drugoj strani ne bi bila direktna ugroženost ogromnog broja ljudi. Namet za obnovljive izvore energije i pored toga što svako zna da se njime direktono pune džepovi predsjednikovog sina i prijatelja ne bi bio tako bezobrazan da za ogroman broj ljudi u Crnoj Gori visina računa za struju nije egzistencijalno pitanje.

Tačna je narodna izreka da ne boli mali nego krivi dio, ali u osnovi pobune je trenutak kad mali dio postane premali. Kad se ne može više. Sve i da ovi protesti propadnu, energija nakupljena zbog toga što se u Crnoj Gori sve teže preživljava od rada, ne može se tek tako uništiti. Ogromne nepravde samo je dodatno ojačavaju

 

MIloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

ŠTA JE VLAST OBEĆALA I MOGLA, A NIJE HTJELA DA URADI: Ogledalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović, Katnić, Žugić, Jovanić… na istom su mjestu gdje ih je ostavio DPS nakon gubitka vlasti. Zato su pravosuđe, tužilaštvo, Ustavni sud, izvršna i zakonodavna vlast u svojevrsnom v.d. stanju. Bolje rečeno – u nokdaunu. A obećali su da ,,ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”

 

U jutarnjim vijestima slušali smo optimistične najave da bi dionica auto-puta Smokovac – Mateševo mogla biti otvorena za saobraćaj do kraja godine. Poslije podne stigla je slika konvoja skupocjenih automobila sa službenim tablicama kako jezdi nezavršenim drumom. Iako je to, navodno, zabranjeno do završetka saobraćajnice.

Upućeni su objavili  da se u vozilima nalazio premijerov sin Miloš Krivokapić sa službenom pratnjom. Putovao je za Mojkovac gdje se, već nekoliko dana, nalaze njegove sestre  Jelena i Milena. Takođe korisnice državnih vozila i službene pratnje.  Tamo svi skupa, ako je vjerovati saopštenjima mojkovačkog odbora DPS-a, agituju za listu Ne damo Mojkovac, uoči lokalnih izbora zakazanih za prvu nedjelju decembra.

Premijer Zdravko Krivokapić nije se oglašavao ovim povodom. Jeste DF. Ljuti što je za v.d. direktora Monteputa Vlada imenovala Milana Ljiljanića, a ne njihovog kandidata, shodno dogovoru o podjeli vlasti po dubini, iz DF-a su saopšili da je ,,odlazeći premijer Zdravko Krivokapić već po ko zna koji put prekršio koalicioni sporazum parlamentarne većine imenujući za direktora Monteputa izvjesnog Milana Ljiljanića, koji bi trebalo da pojača redove stranke u formiranju koju ovih dana ubrzano konstituišu ministar (Milojko) Spajić i djeca Zdravka Krivokapića”.

Potom su čelnici najjače koalicije unutar vlasti malo i priprijetili. ,,Formiranje nove Vlade i nezavisnog tužilaštva biće prava prilika da saznamo ko je u Vladi učestvovao u švercu cigareta, ko je, i za koji iznos, upropastio akciju hapšenja rekordne isporuke kokaina, da li je neko, i za koji iznos, dodijelio politički azil Telmanu Ismailovu, da li je neko u aktuelnoj Vladi, ili nečija djeca, trgovao ekonomskim državljanstvima, da li su neki ministri i direktori državnih sistema učestvovali u namještanju tendera, da li su nečija djeca vozilima ANB-a putovala na ljetovanje u Grčku, za čijeg sina je klan iz Granda specijalno otvorio auto-put, kao i još hiljade pitanja koje ćemo tek da otvorimo”.

Eto slike i prilike današnjih izvršnih i zakonodavnih vlasti u Crnoj Gori. I još jednog povoda da se prisjetimo obećanja izrečenog u septembru prošle godine, neposredno nakon što su Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović potpisali (još važeći?) koalicioni Sporazum na osnovu koga je u decembru formirana Vlada: ,,Ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”.  Krivokapić je dodao ,,ako nas uhvatite u korupciji prijavite nas”.

Kome? Ako i DF, skoro petnaest mjeseci nakon konstituisanja nove parlamentarne većine, čeka formiranje nezavinskog tužilaštva. Baš kao i potpredsjednik Vlade.  Abazović je, u nekoliko navrata, ponovio da u njegovom kabinetu postoji više pripremljenih krivičnih prijava koje čekaju promjene u tužilaštvu.  Tih promjena nema isključivo zato što članice vladajuće koalicije neće da se dogovore o pet uglednih pravnika koje Skupština treba da imenuje kao članove Tužilačkog savjeta.

„Upravo sam proglasio novi Tužilački savjet. Tim činom, automatski je prestao mandat dosadašnjem Tužilačkom savjetu”, pohvalio se predsjednik parlamenta Aleksa Bečić početkom avgusta, ponavljajući da ,,nema odlučivanja Tužilačkog savjeta do izbora preostalih članova koje bira Skupština, čime se onemogućava sprovođenje eventualnih brzih, sumnjivih i nekvalitetnih procesa“. Tako smo, umjesto brzih i sumnjivih procesa dobili – ništa. Još gore – još jednu monetu za potkusurivanja u međustranačkim pregovorima članica vladajuće većine o podjeli vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZIDANJE NA PIJESKU: Jesenje tovljenje budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država se u 2022. neće zaduživati saopštio nam je ministar Spajić. Međutim, u članu 1 predloženog budžeta navode se „pozajmice i krediti“ od sto miliona eura. A u članu 14 piše: „Država će se u 2022. godini zadužiti za finansiranje projekata, kroz kreditne aranžmane, u iznosu do 339,9 miliona eura“

 

Prijedlog zakona o budžetu za 2022. godinu stigao je u parlament. Iz perspektive poštovanja zakona, u posljednji tren – 15. novembra uveče. I, da se  razumijemo, teško je reći da li je to dobra ili loša vijest za građane Crne Gore.

Ministar finansija Milojko Spajić nema dileme. Nakon što je proljetos predstavio „najbolji budžet u istoriji Crne Gore“ (budžet za ovu, 2021. godinu), on i predloženi budžet cijeni kao „bolji od najboljega“. Pa je,  gostujući na Javnom servisu prošlog petka, predočio da su prijedlog budžeta za ‘22. i set zakona koji ga prate paket koji se ne može razdvajati po principu to mi se sviđa, a to ne. Nego, „uzmi ili ostavi“.

Ili će poslanici u Skupštini usvojiti sve predloženo, pritvrdio je Spajić, ili će njegov/Vladin projekat Evropa sad pasti u vodu. A onda nema većih plata i novih radnih mjesta, poštenijeg oporezivanja, poželjnijeg ambijenta za strane investitore…

Tek što smo razumjeli izrečeno, Vlada je iz skupštinske procedure privremeno povukla četiri zakona, dostavljena parlamentu nepuna 24 sata ranije. Nakon što su oni kojih se ti propisi najviše tiču, iz medija saznali za odluku da se ukinu zakonska rješenja koja predviđaju njihovo finansiranje po osnovu zagarantovanih, procentualnih, budžetskih izdvajanja. Bez prethodnog obavještenja i konsultacija.

Povučeni prijedlozi su predviđali da se, izdaci za manjine, dijasporu, Prijestonicu Cetinje, RTCG (Javni servis), nevladine organizacije, medije, političke partije, Agenciju za sprječavanje korupcije i Centar za obuku u sudstvu i tužilaštvu (spisak nije konačan) finansiraju prema Vladinoj procjeni kvaliteta njihovih projekata. A ne na osnovu, zakonom definisanog, minimuma sredstava koja im pripadaju iz budžeta.

„Ministarstvo će obaviti dodatne konsultacije sa potrošačkim jedinicama koje su predmet izmjena zakona, zbog čega će se privremeno povući iz skupštinske procedure prvi set ovih predloga zakona, da bi se pružila dodatna objašnjenja u vezi sa primjenom, kao i da to ne ugrožava nezavisnost inistitucija, niti njihovu finansijsku samostalnost, već naprotiv”, saopšteno je iz Ministarstva finansija. Saopštenje nije odagnalo dilemu da li su te „dodatne konsultacije“, u slučaju kada prethodnih nije bilo, isto što i množenje nulom. Odnosno, na koji bi to način Vlada, aktuelna ili neka buduća, vrjednovala programe, recimo, opozicionih partija ili kritički nastrojenih medija i nevladinih organizacija?

Uglavnom, Vlada je već počela sa prepakivanjem svog uzmi ili ostavi paketa. Što  dovodi do pitanja da li će on dobiti neophodnu podršku u parlamentu i van njega.

U srijedu smo saznali da MMF ima ozbiljne rezerve prema Evropa sad programu.  Pojednostavljeno: proklamovani ciljevi su lijepi, ali je predloženi put do njihovog ostvarenja (previše) rizičan.

Ili, jezikom MMF: „Ovi ciljevi su izuzetno poželjni… Međutim, velike promjene usvojene odjednom mogu takođe i da nose značajne rizike od neželjenih efekata. Oni uključuju: (i) rizik od veće ukupne nezaposlenosti i/ili povećanja neformalnog zapošljavanja; (i) rizik od usložnjavanja inflatornih sila i/ili smanjenja globalne konkurentnosti; i (ili) moguće gubitke prihoda za državu i/ili lokalne samouprave, ukoliko namjeravane mjere za povećanje prihoda ne daju očekivane rezultate na održiv način ili se ne sprovedu u potpunosti“.

Skoro identične primjedbe Spajić, njegov kolega Jakov Milatović (ministar ekonomije) i njihovi malobrojni saradnici uključeni u pripremu projekta Evropa sad, čuli su prošle nedjelje u Centralnoj banci. Tamo su članovi Savjeta i Savjetodavnog odbora CBCG prvo „pozdravili zamisao“, da bi potom naglasili kako „implementaciji ovako krupnih reformi treba da prethodi detaljna i višeslojna analizu, koja bi razmatrala moguće izvore finansiranja i precizno kvantifikovala uticaj predloženih mjera”.

Spajić je na sve to odgovorio tvrdnjom kako nemamo vremena za gubljenje. I da su „benefiti programa mnogo veći od potencijalnih rizika“.  Prethodno je sa prijedlogom budžeta protrčao kroz Vladu i predao ga parlamentu. Odakle se DF prethodno oglasio tvrdnjom da za bužet neće glasati. Dok su Demokrate najavile podnošenje dva amandmana (dječji dodatak i naknada majkama) koji bi rashode budžeta uvećali za nekih 80-100 miliona eura. Godišnje.

I bez toga, priča o budžetu za narednu godinu je poprilično komplikovana. U ovom trenutku, recimo, na zvaničnim internet stranicama Vlade i Skupštine možete pronaći tri dokumenta bitno različitog sadržaja. A svi su predstavljeni kao budžet za 2022.

Tako Ministarstvo finansija na uvid nudi nešto što se zove Budžet za građane – 2022, gdje se na tridesetak stranica, više slikom nego riječima, objašnjavaju njegovi mnogobrojni benefiti. Uporniji će, u materijalima sa 46. sjednice Vlade pronaći nacrt budžeta o kome se prošlog petka izjasnio kabinet Zdravka Krivokapića. Taj dokument ima 399 stranica. Dok je stigao u Skupštinu, prijedlog budžeta je narastao sedam puta. Pa će se poslanici izjašnjavati o dokumentu koji teži tačno 2.783 strane. Ako se, u međuvremenu, ne promijeni zbog novog prilagođavanja zakonima koji su privremeno povučeni iz skupštinske procedure.

Iz tog dokumenta saznajemo da će iz državne kase, a na ime isplate naknade za zimnicu, država potrošiti nepuna tri eura (2,98). Ali ne možemo utvrditi u kom se gradu nalazi Ulica Jovana Jovanovića Zmaja ili Bulevar Veljka Vlahovića  čija je rekonstrukcija predviđena kapitalnim budžetom za narednu godinu.

Gledajući tabelu sa planiranim rashodima budžeta možete zaključiti da će izdvajanja za kulturu, sport, nevladine organizacije, političke partije… biti manja od ovogodišnjih.  Da će iznos za isplatu penzija biti neznatno uvećan – ništa, dakle, od ozbiljnije povišice koja bi ispratila rast cijena i zarada. Sa tim u vezi, u prijedlogu budžeta stoji podatak da je ovogodišnja inflacija (januar – septembar) 2,1 odsto. Dan pošto je taj prijedlog stigao u Skupštinu, Monstat je objavio da je inflacija u periodu januar – oktobar bila 3,8 odsto. Idemo dalje.

Listajući budžet(e) ne možete utvrditi, ili makar to nije nimalo jednostavno, kolika su ukupna izdvajanja za zdravstvo. Preciznije, koliko će novca zdravstvenim radnicima i njihovim pacijentima biti na raspolaganju za medicinske usluge, lijekove, novu medicinsku opremu i obećane bolnice.

Tako u „skupštinskom“ budžetu postoji podatak  o Projektu podrške zdravstvenom sistemu preko koga će Montefarm od Svjetske banke dobiti 30 miliona eura „podrške u nabavci lijekova i procjenu održivosti sistema“. Ali, čini se da taj novac nije ukalkulisan u rashode Fonda za zdravstvenu zaštitu koji će za snabdijevanje, plaćanje lijekova koji su uz recept preuzeti u privatnim apotekama i izmirenje dugova dobiti 122,5 miliona.

Dugovi. Država se u 2022. neće zaduživati saopštio je ministar Spajić. Međutim, u članu 1 predloženog budžeta navode se „pozajmice i krediti“ od sto miliona eura. A u članu 14 piše: „Država će se u 2022. godini zadužiti za finansiranje projekata, kroz kreditne aranžmane, u iznosu do 339,9 miliona eura“. Dvije stranice kasnije, član 15, predlagač navodi kako „nedostajuća sredstva za finansiranje budžeta u 2022. godini  iznose 500 miliona“, i da će ona  biti pokrivena korišćenjem depozita i „sredstava iz postojećih kreditnih aranžmana zaključenih u ranijem periodu“. Iako za nove puteve, bolnice, brodove ratne mornarice… tek treba pronaći finansijere (kreditore). I to, uglavnom, tek pošto se urade projekti i pribavi neophodna dokumentacija.

Pride, Vlada se naredne godine „može“ zadužiti (ako to parlament prihvati) do 900 miliona „za otkup i/ili refinansiranje postojećeg državnog duga“. I, izuzetno, još 500 miliona za finansiranja deficita u ‘22. i stvaranja fiskalne rezerve za finansiranje nedostajućih sredstava za 2023. godinu.

Predloženi budžet možemo sagledati i sa malo vedrije strane. U Obrazloženju normativnog dijela zakona o budžetu koji je iz Vlade upućen Skupštini govori se, u cijelom tekstu, o budžetu za 2021. godinu. Taj dio je, po svoj prilici, samo prekopiran iz martovskog izdanja. I svjedoči o ozbiljnosti sa kojom je predlagač pristupio izradi tog dokumenta.

Neupućen čitalac aktuelnog prijedloga budžeta, takođe, može doći u ozbiljnu dilemu da li sljedeća godina počinje 1. januara naredne ili 1. decembra ove godine. Pošto na strani prihoda budžeta za ‘22. Vlada računa na skoro 20 miliona doprinosa za zdravstveno osiguranje. Iako se taj doprinos, prema njenom naumu, ukida od 1. januara. Tako bi se decembarski doprinosi za zdravstvo, na papiru, mogli naći i u budžetu za ovu i u budžetu za narednu godinu!?

Kome nije jasno zašto je to urađeno, neka još jednom pogleda citat sa upozorenjima MMF-a. U borbi protiv budžetskog deficita, sva sredstva su dozvoljena.

Najbolji od oba budžeta aktuelne Vlade čeka stav Skupštine. Nakon što mu predlagač, pred izlazak na veliku scenu, malo popravi šminku.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ESKOBAR U NAŠEM SOKAKU: Ko će u Vladu, a ko na američku crnu listu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hoće li oštre poruke, specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan,  prijetnje crnim listama i sankcijama, uspjeti da promijene situaciju u regionu, vidjećemo. Sigurno je da Vučićeva Srbija ne može biti lider suštinskih promjena na Balkanu.  Kao i da Crna Gora, zarobljena, između Vučićevih ispostava ovdje, uticaja SPC-a, i Đukanovića, ne može iz devedesetih. Tada smo naučili: važne su poruke spolja, al’ je ključan put za koji se odlučimo mi, unutra

 

Gabrijel Eskobar, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju, specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan,  nakon posjete Bosni, stigao je  u Crnu Goru. Iako je ovdašnja javnost nakon susreta Eskobara sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem, sa kojim se prvo sastao, ostala uskraćena za  detalje razgovora, iz saopštenja koje je uslijedilo nakon tog susreta  iz kabineta predsjednika Crne Gore, jasno je da na najvišim crnogorskim adresama postoji nervoza zbog  posjete visokog američkog zvaničnika.

Ambasada SAD-a je objavila na Tviteru da je Eskobar u razgovoru sa Đukanovićem naglasak stavio na ,,zabrinutost zbog ukorijenjene korupcije u zemlji i podstakao Crnu Goru da nastavi da igra konstruktivnu ulogu u rješavanju regionalnih izazova”.

Ubrzo se saopštenjem oglasio i Đukanovićev kabinet. Po toj verziji, Đukanović je govorio da je ponosan na odnose Crne Gore sa SAD-om i njihovom daljem razvoju,  dok Eskobar nije ni zucnuo. Dodatno, oglasio se i  šef Đukanovićevog kabineta Miodrag Radović, da rediguje saopštenje Američke ambasade. On je kazao da ,,tvit Američke ambasade ne odražava suštinu veoma otvorenog i sadržajnog razgovora predsjednika Đukanovića i  Eskobara, koji je trajao duže od jednog sata”.

Porijeklo nervoze u kabinetu predsjednika Crne Gore jasno je, ako se imaju u vidu napisi medija da Stejt dipartment razmatra da funkcionere i sadašnje i bivše crnogorske vlasti stavi pod sankcije zbog ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu i povezanosti sa korupcijom.

,,Nekoliko političkih funkcionera sadašnje i bivše vlasti, ali i osobe iz biznisa povezane sa njima, mogle bi se naći na crnoj listi Stejt dipartmenta zbog ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu i povezanosti sa korupcijom, objavile su Vijesti, pozivajući se na  više izvora.

Američki predsjednik Džo Bajden je Naredbom iz juna ove godine proširio opseg sankcija za pojedince i organizacije iz država Zapadnog Balkana, koji ugrožavaju mir i stabilnost u regionu.  U Naredbi se  navodi i da su predviđene sankcije (blokiranje imovine u SAD-u, zabrana ulaska u SAD) pojedincima i subjektima odgovornim za korupciju u regionu, uključujući pronevjeru javne imovine, eksproprijaciju privatne imovine radi lične koristi ili u političke svrhe, ili podmićivanje.

Sankcije i crnu listu Stejt dipartmenta, Eskobar je pominjao i tokom posjete Bosni, tako da bi eventualne sankcije za pojedince  u Crnoj Gori bile dio ,,paketa” za region. Sve poruke koje je Eskobar poslao tokom posjete regionu, ali i prethodno tokom susreta sa balkanskim liderima,  odnose se na to da SAD neće tolerisati ne samo korupciju na ovim prostorima, već i lidere koje ga zadržavaju u devedesetim ratnim godinama.

Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, sa kojim se Eskobar sastao u četvrtak, 30. septembra, potvrdio je da je američki zvaničnik kazao da postoje pripremljene sankcije.  ,,Rekao sam mu da ako nastave prijetiti da mi nećemo razgovarati, on je rekao da ne prijeti već da je to činjenica“, saopštio je Dodik.

Eskobar je više puta  kazao  da postoji mogućnost sankcija u BiH, ali samo „za pojedince“. Nakon susreta Eskobara i Dodika, Američka ambasada u Sarajevu objavila je da je visoki američki zvaničnik u tom razgovoru poručio da ,,prijetnja otcjepljenjem i vraćanje reformi na institucije na državnom nivou su antidejtonske i građanima Republike Srpske (RS) ne nude ništa osim izolacije i ekonomskog očaja”.

Takođe, u video poruci koju je Eskobar uputio odmah po dolasku u BiH,  građanima, visoki američki zvaničnik naznačio je  da ,,su SAD spremne da rade kroz dijalog ali da će učiniti sve što je neophodno da ova zemlja uspije”.  Decidno je poručio: „U BiH neće biti rata“.

Eskobar  je i 26. oktobra na Beogradskom bezbjednosnom forumu rekao da regionu trebaju političari  otvoreni za dijalog. „Ključ za jači Zapadni Balkan je onaj koji stvara inkluziju, integraciju i etničko pomirenje, a ne nacionalističke politike”, kazao je. „ Jedan od najvećih i najviše razočaravajućih izazova je to što se mnogi političari nisu razvijali u svom razmišljanju i da se i dalje raspravlja o stvarima iz 1990-ih koje je trebalo političkom voljom odavno riješiti”. Napomenuo je  i da Aleksandar Vučić ima podršku SAD-a dok je na ,,evrointegracijskom putu”.

Sankcije su u svom pismu američkom predsjedniku Bajdenu pominjali i uticajni američki kongresmeni koji su mu pisali zabrinuti zbog situacije u Srbiji i njenog uticaja na  region.

Posjeta Eskobara Crnoj Gori, govori o zabrinutosti međunarodnih adresa za stabilnost i mir, te reforme u našoj zemlji.

Osim razgovora sa Đukanovićem, Eskobar se u Crnoj Gori sastaje i sa predsjednikom Vlade Zdravkom Krivokapićem, te predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem.  Da li je tema tih susreta i manjinska vlada kao mogući model prevazilaženja  ovdašnje političke krize,  o čemu se spekuliše, možda bude jasnije nakon odlaska  visokog američkog zvaničnika.

Nebojša Medojević, jedan od lidera DF-a saopštio je nakon susreta Đukanovića i Eskobara, da je ,,američki zvaničnik zatražio  od predsjednika Mila Đukanovića da se povuče i podnese ostavku, kao i da podrži manjinsku vladu Građanskog pokreta URA i manjina, na čijem čelu će biti Dritan Abazović”.  Đukanović će, prema njegovim riječima, u suprotnom biti suočen sa ,,optužbama za šverc kokaina i cigareta”.

Portparol i poslanik DPS-a Miloš Nikolić reagovao je na Medojevićevu izjavu, nazvavši je „halucinacijom“.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović ranije je, nakon posjete SAD-u, te susreta sa Eskobarom,  najavio da će biti ,,iznenađenja” tokom posjete specijalnog izaslanika Crnoj Gori, govoreći uglavnom u kontekstu rješavanja krize vlasti.

Eskobar je nakon oktobarske posjete Abazovića Vašingtonu imao i on lični sastanak sa Aleksom Bečićem. U Crnu Goru dolazi dok ona  ulazi u novi krug političke krize, a nakon odustajanja od strane dijela parlamentarne većine od rekonstrukcije Vlade. Demokratski front sada  traži potpuno novu Vladu. Za sada nemaju podršku koalicionih partnera – Demokrata i GP URA.

Analitičari su taj potez DF-a vidjeli  i kao dizanje tenzija pred dolazak Eskobara i pokušaj uticaja na potencijalne odluke američke administracije koje se mogu reflektovati i na taj politički savez. Bilo je najava  iz SAD-a da će se sa nekim vidom sankcija suočiti oni koji usporavaju ili osporavaju proces prozapadne profilacije zemalja Zapadnog Balkana.

Kada je ranije upitan da li vjeruje Vladi Crne Gore, kao i da li NATO treba da dijeli informacije s vlastima u Podgorici, Eskobar je kazao da oni imaju podršku SAD-a. „Nadam se da će nastaviti da odbacuju glasove koji ih udaljavaju od Evrope“, akcentovao je.

Nakon sastanka  Eskobara sa premijerom Krivokapićem, Ambasada SAD-a saopštila je da je američki zvaničnik poručio  da Crna Gora  treba da zadrži fokus na reformama neophodnim za ubrzanje pristupanja Evropskoj uniji.  ,,Sjedinjene Američke Države stoje uz sve koji podržavaju suverenu, inkluzivnu i građansku Crnu Goru”, poručio je Eskobar.

Tokom sastanka sa Bečićem, sudeći prema zvaničnim objavama u fokusu je bila reforma tužilaštva, te propisi poput popisa. Kako se navodi na Tviter nalogu Ambasade SAD-a, Eskobar je danas razgovarao sa predsjednikom Skupštine Aleksom Bečićem ,,kako bi podstakao reformu tužilaštva i izbornih zakona”.

Eskobar je nakon sastanka sa Krivokapićem ohrabrio je snažniju ekonomsku integraciju regiona. Američki zvaničnik je i tokom posjete BiH, saopštio da SAD podržavaju incijativu Open Balkan. Open Balkan  sada uključuje Albaniju, Sjevernu Makedoniju i Srbiju, a prethodno je bila  poznata kao mini-šengen.

Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove iz Beograda, uzjavio je za DW tada da problem s ovom inicijativom nastaje kada pokušate da analizirate gdje su njeni  konkretni plodovi.

„Ako je Srpska napredna stranka (SNS) već deset godina na vlasti, mi bismo već morali da vidimo neke značajno vidljive pomake i intenziviranu ekonomsku saradnju, ali toga nema”. Ukazujući da oklijevanje ostalih zemalja regiona da se priključe toj inicijativi, Beširi je ocijenio: ,,Način kako se Srbija ophodi prema Crnoj Gori, a djelimično i prema Bosni i Hercegovini, te zemlje sprečava da budu dio nečega gdje se Srbija vidi kao nekakav rukovodilac te inicijative. Problem je, dakle, odnos Srbije prema državnom suverenitetu Crne Gore, a što se tiče Bosne i Hercegovine, mislim da problem leži u nesuočavanju Srbije sa svojom ratnom prošlošću“.

O suočavanju Srbije, odnosno njenih političkiih predvodika, i nacionalističke inteligencije,  sa ratnom prošlošću  dana rječito  govori hapšenje aktivistkinje Aide Ćorović, koja je 9. novembra  na Dan međunarodne borbe protiv fašizma, jajima gađala mural ratnog zločinca Ratka Mladića, koji se  mjesecima nalazi na uglu Njegoševe i Ulice Alekse Nenadovića, na Vračaru. Kasnije je na mural kofu bijele boje prosuo član Socijaldemokratske partije Srbije Đorđo Žujović. Grupa desničara je ubrzo nakon što je Đorđo Žujović bacio farbu na mural, pokušala da ga očisti.

,,Aleksandar Vučić ponovo se uvukao u bunker Ratka Mladića“, prokomentarisala je za Slobodnu Bosnu, taj događaj Vesna Pešić.

Hoće li Eskobarove oštre poruke, prijetnje crnim listama i sankcijama, uspjeti da promijene situaciju u regionu, vidjećemo.  Sigurno je da Vučićeva Srbija teško može biti lider suštinskih promjena u regionu. Kao i da Crna Gora, zarobljena, između Vučićevih ispostava ovdje, te uticaja SPC-a, i Đukanovića, ne može dalje od devedesetih.

Još tada smo naučili: važne su poruke spolja, al’ je ključan put za koji se odlučimo mi, unutra.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo