Kako smo plaćali omiljenu zanimaciju bivše vlade
Predstavnicima bivše vlade službena putovanja su bila omiljena zanimacija. Godišnje je građane koštala oko 5 miliona eura. Mimo očekivanja, nije najviše trošilo Ministarstvo vanjskih poslova, već Ministarstvo javne uprave. Oko 200.000 eura godišnje. Omiljeno boravište – Kina.
I drugi su se trudili. Službenici Ministarstva finansija su letjeli poput Petra Pana. Ljubljana – Beč – Budimpešta – Tirana, bez svraćanja kući. Do Beča, kao da skoknu do zavičaja, dva puta mjesečno, deset dana najmanje. Sve plaćeno, i dnevnica 79 eura.
Ameriku su naročito često obilazili iz MUP-a. (A i iz sudstva i tužilaštva.) Uobičajene su bile petnaestodnevne šetnje naših odličnika Bostonom, Los Anđelesom, Njujorkom. Nijesu od Amerike zazirali ni iz spominjanog Ministarstva javne uprave. Svi koji su prelijetali okean dobijali su 112,50 eura po danu uz sve plaćene troškove.
U uredbi o naknadi troškova putovanja u javnom sektoru piše: ... Ako je na službenom putovanju u inostranstvo obezbijeđena ishrana (ručak i večera), dnevnica se umanjuje za 60 posto. Ako je na službenom putovanju u inostranstvo obezbijeđen jedan obrok (ručak ili večera), dnevnica se umanjuje za 40 posto. Ako je obezbijeđen prevoz, smještaj, ishrana i određena novčana naknada od organizatora koji je uputio pozivno pismo, zaposlenom ne pripada naknada troškova službenog putovanja u inostranstvo.
Uredbu su svi uredno ignorisali. Ugledni putnici su mimo plaćenih skupih hotela, birane hrane i pića, taksija i ostalih zgoda, dobijali pune dnevnice. Tu ne treba zaboraviti ni skupocjene poklone organizatorima, domaćinima. Zlatni vezovi na maramama sa crnogorskim motivima, na primjer. Dešavalo se da se nekome ministru ide u Pariz. Ne poziva ga niko i on, šta će, organizuje Marco Polo i Congress travel, povede suprugu za Dan zaljubljenih o trošku države u grad svjetlosti. Dirljivo.
Računovodstva su sve to morala nekako peglati. Za finansijske akrobacije pomogala su im interna pravila u javnom sektoru, koja su išla naruku putnicima o državnom trošku.
Sve to je važilo za Petra Ivanovića i Milutuina Simovića koji su trenutno u žiži javnosti, a jednako i za ostale ministre i njihove saradnike.
Nedavno su saradnici svečano i uz suze ispratili sa funkcije Svetlanu Vuković, direktoricu Uprave za kadrove. Ona je godinama obilazila Kinu po nekoliko puta godišnje, tamo ostajala 20 do 30 dana. Dnevnica za Kinu, uz sve plaćene troškove, bila je 86 eura. Ona i cijeli ekspertski timovi imali su od organizatora plaćene i honorare za predstavljanje sebe i naše zemlje.
Na kružnom putovanju Kina – Indonezija – Bali – Makao – Kina pridružio im se, jednom prigodom, Ivan Brajović, tadašnji predsjednik Skupštine sa suprugom. Porodica je temelj.
Niko sa svh tih putovanja nije dostavljao izvještaj, a DRI je uredno ćutao.
Neka ministarstva su toliko trošila da su pare preusmjeravane sa drugih pozicija, kako bi se pokrile rupe, jer je njihov rukovodeći kadar „morao” sedmično na put. Dešavalo se da odjednom nestanu svi – ministarar, direktor direktorata, državni sekretar…
Sjećate se kako je u Bogotu 2019. odletio devetočlani tim Ministarstva kulture da prisustvuje konferenciji Komiteta UNESCO za nematerijalnu baštinu. Desetodnevni boravak u glavnom gradu Kolumbije sa tranzitima kroz Evropu koštao je oko 80.000 eura.
Godina pandemije virusa korona, 2020, donijela je smanjenje putovanja. I uštede. Od planiranih 5,4 miliona eura potrošeno je 1,7 miliona.
I ova godina je počela slično. Za službena putovanja predviđeno je malo. Od 5.000 do 30.000 eura godišnje po ministarstvu.
Nova vlada, dosad, štedi na putovanjima. Pratićemo.
****
Nedavno je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović prozvao bivšeg ministra Petra Ivanovića da je za dnevnice uzeo 5.500 eura. I to za jedan dan za putovanje u pet država. Da bi ta i slične tvrdnje bile kredibilne svako ministarstvo i institucija Vlade trebalo bi da javno otvore svoj dnevnik blagajne. To je kompujterski program u kojem su zabilježena sva putovanja službenika po datumima i podignuti avansi iz trezora za ta putovanja.
Ministar Stijović treba da pokaže putne naloge na kojima je ispisano gdje je, kada i kako putovao Ivanović. Za svako putovanje nužan je zahtjev Državnom trezoru za stalni avans koji je te 2013. znosio 1.500 eura. Više od toga nije moguće podići. Onda ide nalog za isplatu tog novca. Ivanović, nije mogao skupiti 5.500 eura dnevnica, jer najveća iznosi 150 eura, i to opravdati za samo dan. Ako je neko to ipak uradio morao je imati potpis ovlašćene osobe iz državnog trezora. Ako se to desilo, to se mora znati. A ne treba se zalijetati.
Stela O. KOVAČ