Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sve za ljubav

Objavljeno prije

na

Džaba sve, ne može se sakupiti hiljadu podstanara zainteresovanih da učestvuju u vladinom projektu 1000 plus.

U MINUSU: Dvadeset dana pošto je konkurs raspisan javilo se tek 890 građana, zainteresovanih za vladine stambene kredite, a Vlada traži hiljadu takvih. Desi se da prođu i dva dana da se niko živ tim povodom ne pojavi na šalterima banaka.

Pokazali su se neopravdanim strahovi onih podstanara koji su ispred crnogorskih banaka proveli noć uoči raspisivanja konkursa, uplašeni da neće uspjeti da se uguraju u prvih hiljadu koji će dobiti stambene kredite po subvencioniranoj stopi od 4,95 odsto. Ministarstvo uređenja prostora fulalo je poprilično u procjeni da će biti bar dvije hiljade građana koji ispunjavaju uslove i koji bi se mogli prijaviti na konkurs.

Da projektu 1000 plus prijeti neuspjeh, postalo je jasno kada se početkom sedmice oglasila i Unija poslodavaca apelujući na poslodavce da zaposlenima pomognu oko učešća, koje se kreće od pet do trideset odsto, a što je jedan od razloga zbog kog mnogi i odustaju od kredita.

,,Poslodavci će tako uticati na povećani stepen zadovoljstva u radu i lojalnosti prema kompaniji koja pokazuje da vodi računa o zaposlenom kadru”, saopštili su iz Unije. Bilo bi dirljivo da se ne zna da je Unija, pored Vlade i Sindikata, osnivač Crnogorskog fonda za solidarno stambenu izgradnju koji nudi najveći dio stanova na sjeveru u okviru projekta Hiljadu plus. Kako to da Fond koji bi stanove trebalo da gradi za zaposlene koji u njega ulažu, a ne za tržište, učestvuje u projektu pokušali su ranije iz Vlade da pojasne za Monitor: ,,Fond je ponudio jedan dio stanova za koje članovi nisu bili zainteresovani ili nisu bili finansijski sposobni”. Fond stanove nudi za 600 eura po kvadratu, a njihova se izgradnja očekuje tek krajem sljedeće godine.

Na sjeveru, međutim, nema dovoljno zainteresovanih ni za tako nisku cijenu kvadrata koja se u Podgorici kreće i do dvije hiljade eura po kvadratu. Direktor mojkovačke agencije za investicije i razvoj Ivan Ašanin i predsjednik opštinskog saveza sindikata Bosiljka Pejović ocijenili su da je to previsoka cijena za Mojkovac. U Mojkovcu se za taj projekat prijavilo petnaest, a nudi se 25 stanova.

Da se podstanari sa sjevera predomisle nije pomogla ni turneja Ministarstva uređenja prostora, čiji službenici u salama domova kulture širom sjevernih crnogorskih opština ubjeđuju građane da im se učešće u projektu isplati. Zalud.

Ne treba veliko poznavanje računa da se shvati da je malo crnogorskih podstanara koji imaju plate manje od prosječnih, što je jedan od uslova da bi se dobio kredit, a da pri tom nijesu kreditno zaduženi i uz to imaju od dvije do deset hiljada eura ušteđevine. Istovremeno, oni koje bi banke ocijenile kao kreditno sposobne imaju previsoke plate za uslove koje je propisala Vlada.

PRAVILA ZA JEDNO POPODNE: I ne samo da građani za stan koji im Vlada izabere da kupe moraju da ispune nevjerovatne uslove, nego su se ti uslovi počeli mijenjati iz časa u čas i sve pošto je konkurs raspisan. Moguće da je bilo lakše pratiti inflaciju dinara početkom devedesetih, nego promjenu uslova potrebnih da se dobije subvencionirani stambeni kredit.

Tako su, recimo, uslov da učešće mora biti minimum pet posto odobrenog kredita neke od banaka, poput Crnogorske komercijalne banke, preinačile na najmanje deset posto. CKB je tražila i da supružnik nosioca kredita mora biti stalno zapošljen što nije bio početni uslov. A da je sve do pogleda na svijet pokazao je i komentar Ministarstva uređenja prostora na promjenu pravila u toku igre.

Iz Ministarstva za Monitor kažu: ,,Smatramo da nije došlo do mijenjanja prethodno uspostavljenih pravila, već da je riječ o situacijama u kojima banke postavljaju dodatne uslove kako bi domaćinstvima koja u drugom slučaju ne bi bila kreditno sposobna unaprijedile kreditnu poziciju i omogućile učestvovanje u ovom Projektu”. To što je svoje klijente CKB natjerala da prelaze u druge banke kako bi dali manje para za učešće ili da bi uopšte mogli da podignu kredit, u Ministarstvu zovu ,,unapređivanjem kreditne pozicije”.

Konačno, pošto su se neki od zainteresovanih građana prebacili u druge banke, ispostavilo se da to i nijesu morali da rade jer je CKB opet promijenila pravila, odnosno vratila ih na početnih pet posto učešća i ono da supružnik ne mora biti stalno zapošljen, odnosno kreditno sposoban.

Ista banka je sa spiska građevinara izdvojila one kod kojih nije potrebna dodatna hipoteka izuzev one na stan koji se kupuje, i druge u koje iz nekog razloga i nije baš sigurna. Ispalo je da garancije koje su te građevinske firme ponudile Vladi da bi uopšte učestvovale u konkursu i nijesu baš od neke vajde za tu banku.

Nego, i tu je došlo do promjena. Zetagradnja koja je u Podgorici ponudila najveći broj stanova je tako najprije bila na listi nesigurnih (što i ne treba zamjeriti CKB-u s obzirom na to da većina ponuđenih stanova tek treba da se gradi), da bi se potom našla na listi onih firmi za koje ne treba dodatna hipoteka ako se kod njih kupi stan.

Šta je tu banku navelo da se predomisli, ne zna se. Ali je sigurno da su građani postali sumnjičaviji prema ponudi crnogorskih građevinara i dobrim namjerama Vlade. Jer, ono, u bankama sigurno dobro računaju.

POVLAŠĆENI: Da Vladi nijesu baš na prvom mjestu mladi bračni parovi, osobe sa invaliditetom, za koje se klela da su među prioritetnim grupama projekta, postalo je jasno pošto je objavljeno da je 75 stanova u Podgorici koje je firma Kroling ponudila za nevjerovatnih 650 eura po kvadratu rezervisano isključivo za državne službenike.

,,U javnom pozivu za građane bilo je jasno definisano da je od ukupnog broja realizovanih kreditnih aranžmana 50 posto namijenjeno porodičnim domaćinstvima čiji su članovi zapošljeni u državnoj upravi, dok je ostalih 50 odsto namijenjen ostalim porodičnim domaćinstvima, među kojima osobe sa invaliditetom i mladi bračni parovi imaju prioritet”, objašnjavaju takvu odluku iz Ministarstva za Monitor. Po toj logici trebalo je polovinu stanova koje je Kroling ponudio ostaviti za osobe sa invaliditetom i mlade bračne parove. Iz Ministarstva se nijesu ni potrudili da išta pojasne učesnicima projekta koji ne rade u državnoj službi.

Samo su razočarano objavili da državni službenici ipak neće dobiti te stanove jer je Kroling izbačen iz projekta zbog „nedostavljanja činidbene garancije za dovršenje objekta što je bio jedan od uslova za učešće građevinskih objekata u Projektu”.

Slutnje da je projekat namijenjen prevashodno građevinarima kojima, kako su se i sami žalili, u posljednje vrijeme nije išlo najbolje, postale su očigledne. Građevinari su ponudili svoje neprodate stanove, završene i nezavršene, po cijenama koje inače „drže”. Oni, za razliku od banaka, ne bi mijenjali pravila igre. Jer im očigledno osiguravaju dobit.

A Vlada je toliko bila zaokupljena da im pomogne, da je smetnula s uma da ne može skupiti hiljadu podstanara koji mogu da ispune sve nevjerovatne uslove koje je pred njih postavila. Sada radi ono što najbolje umije: ubjeđuje građane da bolje od njih zna šta mogu i šta im se isplati. To Vladi dobro ide.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo