Povežite se sa nama

FOKUS

VOĐE KOTORSKIH KLANOVA U STRANIM ZATVORIMA: Ukus našeg kraja

Objavljeno prije

na

Kotoranin Slobodan Kašćelan nije jedino zvučno ime koje se vezuje za crnogorsko podzemlje, a koji je uhapšen tek kada se našao van zemlje.   Dok  vođe kotorskih klanova  u zemljama Evrope  terete za trgovinu narkoticima, crnogorske vlasti ih većinom potražuju zbog drugih djela ili  izvršenja minimalnih kazni.  Nekada se protiv njih ovdje ne vodi nikakav postupak.  Ali nas u svijetu već prepoznaju po njima. Kriminal, naš brend

 

Još jedan vođa kotorskih  klanova završio je iza rešetaka  van zemlje.  Pedesetpetogodišnji Kotoranin, Slobodan Kašćelan, koji je u javnosti označen kao jedan od vođa tzv. kavačkog klana, uhapšen je prošle sedmice u Češkoj, u Pragu.  Snimci hapšenja dostupni na internetu, pokazuju da je Kašćelan priveden u prilčno brutalnoj akciji tamošnje specijalne policijske jedinice, što se, u brojnim domaćim i stranim medijima ocjenjuje kao mudro, jer  je pružao snažan otpor prilikom hapšenja, i pokušao bjekstvo.

Uhapšen je po  Interpolovoj potjernici,  koju je izdao sud u Podogorici, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo osnivanja zločinačke grupe, zelenašenje i pokušaj ubistva, saopštila je crnogorska policija. Prema navodima ovdašnje Uprave policije, hapšenje Kašćelana u Pragu uslijedilo je nakon što je crnogorska policija, zbog saznanja da se Kotoranin krije u Češkoj, kontaktirala tamošnje kolege.

Iako se iz saopštenja Uprave policije stiče dojam da se crnogorski istražni organi predano bore protiv  organizovanog kriminala, Kašćelan nije jedino zvučno ime domaće kriminalne scene koji je uhapšen tek kada se našao van zemlje.  Istovremeno, iako se ovi klanovi dovode u vezu sa trgovinom kokainom  međunarodnih razmjera, crnogorske vlasti ih potražuju zbog drugih dijela, a nerijetko i zbog izvršenja minimalnih kazni. Nekada se protiv njih u Crnoj Gori i ne vodi nikakav postupak, ili su nakon podizanja optužnce   pod nerazjašnjenim okolnostima uspjeli da napuste zemlju, kao što je slučaj sa Igorom Božovićem, još jednim Kotoraninom za koga se vjeruje da je jedan od šefova kavačkog klana.

Ne tako davno, ove jeseni, u Turskoj je uhapšen  i Jovan Vukotić, označen kao vođa  suprotstavljenog škaljarskog klana.  Vukotić  je uhapšen po potjernici Grčke zbog trgovine narkoticima, a trenutno se nalazi u Srbiji, gdje čeka suđenje za falsifikovanje isprava. Grčke vlasti su međunarodnu potjernicu za Vukotićem  raspisale još 2017. godine zbog krijumčarenja 136 kilograma kokaina. Crnogorska policija nije tragala za Vukotićem od kako je oslobođen optužbi za pucnjavu u Kotoru.  Takođe, u septembru,  u Bugarskoj je uhapšen još jedan od navodnih vođa kavačkog klana Predrag Knežević.  Interpolova potjernica protiv Kneževića raspisana je na osnovu naredbe suda u Kotoru, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od tek jedne godine izrečene zbog krivičnog djela pokušaj ubistva.

Rat ova dva klana godinama bijesni Crnom Gorom. Odnio je desetine života. Tokom posljednjih mjeseci sukobi škaljaraca i kavčana postajali su ne samo brutalniji, nego su se sve češće odigravali u sred bijela dana, na javnim mjestima i u prisustvu velikog broja građana, zbog čega su građani više crnogorskih gradova orgnaizovali proteste, a policija obećavala da će sve svoje kapacitete usmjeriti na taj problem. Zbog eskalacije nasilja kotorskih klanova, Crna Gora je sve češće postajala interesantna i za inostrane medije.  Londonski Gardijan tako konstatuje da „turistitčki raj ima ozbiljan problem za organozovanim kriminalom“.

Iako je rat, za koji se nagađa da je započeo zbog nestanka tovara kokaina u Valensiji, odnio brojne žrtve, mnoga od tih ubistava ostala su nerazriješena. Prema podacima tzv. Crne knjige, projekta koji su zajedno radili  beogradski KRIK i Radio Slobodna Evropa, a koji je svojevrsna  baza ubistava izvedenih od 2012. godine na teritoriji Srbije i Crne Gore koja imaju odlike mafijaških likvidacija, više od 70 posto tih ubistava ostalo je neriješeno

Prema podacima Crne knjige,  od 141 ubistva, pravosnažno je  riješeno tek 14, dok su počinioci ostali nepoznati u čak 91 slučaju.  ,,Statistika je zabrinjavajuća i neophodno je da policija i tužilaštvo ozbiljnije pristupe rješavanju i prevenciji ubistava kako bi građani, čija je bezbjednost ugrožena, bili spokojniji, ocjena je stručnajka  nakon uvida u podatke sadržane u bazi”, navode autori ovog projekta.

Prema njihovim podacima u Crnoj Gori se od 2012. godine desilo 46 mafijaških likvidacija, od čega je riješeno tek – šest. U toku je suđenje za pet ubistava,  osumnjičeni postoje u osam slučajeva, dok  su počinioci ostali nepoznati u čak 27 slučajeva, što je 58,70 odsto.

Da su mafijaški klanovi dobro uvezani sa ovdašnjom policijom, javno je ustvrdio i sam vođa škaljaraca Jovan Vukotić.  Vukotić je kazao da je crnogorska policija puna korumpiranih službenika i naveo da zna ko od pomoćnika direktora policije, policijskih načelnika i inspektora i uzima pare od mafije.

,,Znam koji od pomoćnika direktora Uprave policije uzima 20 hiljada eura mjesečno od kriminalaca i koji je načelnik uzeo 100 hiljada eura. Oni pomažu sav taj kriminal, spletkare, kriju ubice, zamagljuju nam sliku stanja crnogorskog društva”, napisao je Vukotić, a nakon pokušaja ubistva njegovog prijatelja i tjelohranitelja Marka Martinovića.

Iz tužilaštva su tada zaprijetili da će formirati predmet, i da će neko morati da odgovara –  korumpirani policajci ili Vukotić. Vukotić je u Srbiji, i bez optužbi od strane crnogorske policije, a za sada je tužilaštvo za saradnju sa kriminalnim klanovima optužilo jednog pomoćnika komandira kotorske policije Zlatka Samardžića.  Samardžić se optužnicom tužilaštva tereti da je prenosio poruke za kavačane, odnosno da je odavao detalje tajnih policijskih akcija. Ko su ostali sa spiska o kom  je govorio Vukotić, ne zna se. Nema ni odgovora na pitanje poslanika Nebojše Medojevića  o tome da li se istražuje ko je u SDT odgovoran za bjekstvo Igora Božovića, iz kavačkog klana.

Prema nekim interpretacijama upućenih u bezbjednosne prilike zemlje, rat  kavačkog i škaljarskogi klana u u stvari je pokrenuo ANB, pokušavajući tako da oslabi škaljarce, koji su se navodno otrgli kontroli državnih bezbjednosnih službi i nekih moćnih kriminalaca.

Nakon snimka koji je objavljen na Jutjubu o članovima kavačkog klana, što se smatra nastavkom rata kavčana i škajaraca, ali na internetu, jasno je i da pripadnici škaljarskog klana imaju svoje spiskove u bezbjednosnim strukturama. Na snimku su objavljeni brojevi pasoša i drugih dokumenata koje koriste pripadnici kavačkog klana.

Pojedini mediji spekulišu da crnogorsko tužilaštvo neće moći da iznese optužnicu protiv uhapšenih vođa kotorskih klanova za kriminalno udruživanje, jer nema dovojno dokaza za te optužbe. Vukotić je negirao da je vođa škaljarskog klana, pa se pretpostavlja da će istim stopama nastaviti  i Kaščelan.

No, čak i da ostanu duže u zatvoru, njihove grupe nastaviće da posluju. Prema procjeni Marka Nicovića, policijskog stručnjaka, hapšenje Kašćelana i Vukotića neče uticati na posao: ,,Oni imaju svoje takozvane oficire i podoficire, tako da će nastaviti da rade svoj posao. Oni su toliko organizovani kao grupa i kao takvi imaju tačan dogovor – ako neko padne i ode u zatvor ko će dalje voditi posao. Kao što vidite, Luka Bojović je već šest – sedam godina u zatvoru u Španiji pa i dalje rukovodi u Beogradu i prometom droga i svim tim atentatima na suparnike. Ništa se tu vrlo bitno neće promijeniti”.

Izgleda neće ni u policijskim i tužilačkim  redovima. Ukusi našeg kraja.

 

Bratstvo i jedinstvo i pasoši 

 

Prilikom hapšenja vođa kotorskih klanova u inostranstvu pronađeni su lažni legalni pasoši, i to nerijetko izdati na Kosovu.

Tako je češka policija prilikom hapšenja Slobodana Kašćelana, kod njega pronašla fasifikovani francuski pasoš, ali i legalni kosovski izdat na ime Sobodan Perić. Mediji pišu da će kosovski organi ,,raditi na utvrđivanju osoba koje su omogućile bjeguncu da dobije ovaj dokument”.

Mediji podsjećaju da su na  Kosovu  nedavno uhapšene četiri osobe bliske kavčanima. Prije manje od pet mjeseci u Prištini su uhapšeni Mario Milošević, Igor Mašanović  i Vukan Vujačić  sa Cetinja i Đorđije Pavićević  iz Nikšića. Milošević, Mašanović i Vujačić bili su u bjekstvu tri godine.

Jovan Vukotić je koristio lažni makedonski pasoš,  pod imenom Georgije Andonov.

Na snimku o članovima kavačkog klana koji je objavljen na Jutjubu, a koji se smatra nastavkom rata izme]u kavčana i škaljaraca, ali na internetu, objaljeni su brojevi lažnih pasoša koji koriste neki od članova kavačkog klana. Večinom se radilo o pasošima BiH.

Mnogo se pisalo i o lažnom hrvatskom pasošu  koji je navodno koristio osumnjičeni narkobos Darko Šarić.

Bratsvo i jedinstvo u podzemju očito  nije prekinuto  ratom na ovim prostorima. Osim Šarića hrvatske putovnice koristili su i mnogi iz srpskog podzemlja, od Luke Bojovića, do Milorada Ulemeka Legije…

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

FOKUS

DRŽAVNI UDAR – ZAVRŠNA FARSA: Selekcija laži

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pošto je Aleksandar Saša Sinđelić kompromitovao vlastiti iskaz, ali i kompletan sudski postupak  za tzv. državni udar, sud i tužilaštvo pokušavaju da ignorišu stvarnost i davno zacrtani plan istjeraju do kraja. Bez želje da utvrde istinu o izbornom danu 2016. i naručiocima (ne)realizovanog prevrata

 

Nije ali jeste. Ove riječi Aleksandra Saše Sinđelića vrlo dobro opisuju trenutnu konfuziju u sudskom procesu kome dvije godine tepamo državni udar ili terorizam u pokušaju, svako po svom nahođenju. Umjesto završnih riječi Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i advokata optuženih, u sudnici Višeg suda kojom komanduje sutkinja Svetlana Mugoša, ove nedjelje gledali smo – farsu.

Mugošino vijeće ne želi da se odredi o iskazima svjedoka saradnika koji ponovo i neupitno dokazuju da ta osoba sa dva imena (kao što tvrde) ili sa dvije različite ličnosti u sebi (kao što to izgleda) laže isuviše često da bi mogao ostati ravnodušan bilo ko koga interesuje istina o onome što se dešavalo na izborni dan 16. oktobra 2016. godine. Zašto?

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. MARTA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NADLEŽNI GLUVI ZA KNEŽEVIĆEVA SVJEDOČENJA: Strah od vođe jači od dokaza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema ni udaljene sumnje  da bi se svaki tužilac na planeti Zemlji koji drži do sebe i svog posla, pozabavio ispitivanjem Kneževićevih navoda o starim dobrim vremenima sa čelnicima ovdašnjih izvršnih i zakonodavnih vlasti.  Jasno je zašto to ne rade dvojica čelnih ljudi crnogorskog tužilaštva

 

Za sve je kriv Duško Knežević. To  kao molitvu nedjeljama  ponavljaju poslanici-pripravnici iz DPS podmlatka, čelnici Agencije za sprječavanje korupcije predvođeni direktorom Sretenom Radonjićem, prvi ljudi Tužilaštva – VDT Ivica Stanković i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Potonji se potrudio da laicima predoči pojam udaljena sumnja. Koja,  po svim pitanjima vezanim za predsjednika države i DPS Mila Đukanovića – ne postoji.

SDT je ubijeđen kako nema ni udaljene sumnje da Đukanović ima bilo kakve veze sa Limenkom, Kovertom, Telekomom, Elektroprivredom, ne prijavljenim prihodima i rashodima, tajnim kreditima i preduzećima, prećutanim sponzorisanim putovanjima… Zbog toga ga neće ni saslušati, makar se predsjednik samooptuživao, kao u pričama o biznismenima koji, po osnovu „interesne dobrovoljnosti jedne i druge strane“ finansiraju DPS. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”.

Ne tačni, dakle, nego onakvi kakve su oni tražili!?

Pošto je Knežević video snimkom sa Slavoljubom Stijepovićem potvrdio dio vlastitih, a nezakonitih, donacija DPS-u uz tvrdnju da je vladajućoj partiji dao mnogo više novca, pojasnio je: „Prije svakih izbora Milo okupi biznismene i odredi im tarife koliko ko treba da participira u izbornoj kampanji i šta je njihov doprinos“.

Đukanović je te tvrdnje negirao, zapravo ih potvrđujući: „Ovdje je  riječ o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane“.

Ta interesna dobrovoljnost nije zabilježena u DPS-ovim finansijskim izvještajima. To nije zasmetalo  specijalnom tužiocu Milivoju Katniću. Iako su u njegovoj nadležnosti brojna krivična djela kojima bi se opisani aranžmani mogli svesti na svega nekoliko riječi (zloupotreba službenog položaja, navođenje na protivzakonit uticaj, kupovina uticaja, davanje i primanje mita, prevara u službi).

SDT Katnić nije saslušao predsjednika DPS-a, nije mu pretresao kuću ni kancelariju, kao što nije ni iz sjedništa vladajuće partije izuzeo dokumentaciju i računare kako bi pokušao utvrditi  stvarne prihode, rashode i novčane tokove. Valjda se ne sjeća da je sve to uradio nakon prošlih izbora, kada se sa optužbama za pranje novca okomio na Pokret za promjene i njihovog predsjednika Nebojšu Medojevića.

NE ČUJU DOBRO: Ivan Brajović i Branimir Gvozdenović ne odgovaraju na konkretne prozivke

Apetite Specijalnog tužilaštva zadovoljila je dokumentacija iz lokalne podružnice DPS-u Golubovcima. I svjedočenje tadašnjeg gradonačelnika Podgorice i grupe njegovih aktivista sa terena.

Slično je, izgleda, i sa  Đukanovićevim  manje ili više bliskim saradnicima  koji su se, takođe, našli u poslovnim aranžmanima sa Kneževićem i njegovom Atlas grupom.

Dokazujući poslovne/sponzorske veze sa funkcionerima  DPS-a, Duško Knežević je medijima dostavio bankarski izvod koji, kaže, dokazuje da je sa svog računa platio 79.000 funti specijalizaciju  bivšem funkcioneru DPS i ministru zdravlja Budimiru Šegrtu. Plaćanje je, prema pisanju Dana, obavljeno sa Kneževićevog na račun Šegrta u Londonu, u junu 1999. godine, radi isplate troškova specijalizacije u Njufild ortopedik centru u Oksfordu.

,,Sve što je plaćeno, urađeno je po nalogu Mila Đukanovića, i pozivam i Šegrta i njega da kažu sve što se dešavalo i koliko sam novca dao”, čikao je Knežević .  Pošto je Đukanoviću bio žirant za kredit od 1,5 miliona a Šegrt je, koju godinu nakon specijalizacije, bio direktor bolnice u Meljinama. Nakon što je ista postala članica Atlas grupe.

Đukanović i Šegrt su prećutali izazov. Nema naznaka da je  Tužilaštvo reagovalo na navode o mogućoj „kupovini uticaja“. Tamo, doduše, od ranije istražuju da li je Šegrt, kao direktor bolnice, Meljine oštetio državni budžet. Prije nego što je postao ministar zdravlja. Istraga traje kao zla godina.

Zato su u Tužilaštvu uspjeli da, poslije decenijske istrage, podignu optužnicu protiv Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića, nekadašnjih direktora Crnogorskog telekoma i Monet-a  koji su, navodno, oštetili firmu sklapajući fiktivne ugovore – sa Kneževićem, podrazumijeva se – o konsultantskim ugovorima koji nikada nijesu izvršeni. Telekom ne tereti nekadašnje menadžere, dok  u tužilaštvu ne smiju ni da pomenu rukavac priče koji vodi do „prve sestre“ Ane Đukanović. Upravo izostavljeni dio daje pun smisao priči o postprivatizacionoj korupciji. Na osnovu koga su u SAD od Dojče i Mađar telekoma (kupac CG Telekoma) naplatili 100 miliona dolara kazne. Prvi brat  nikada nije saslušan u kontekstu ove priče. Mada je neko moćan natjerao, ili naveo, privatizacione fondove da ispod cijene prodaju  akcije Telekoma. I tako omoguće novom vlasniku dvotrećinsku kontrolu.

Sličnu priču Knežević je ispričao povodom  djelimične privatizacije EPCG.

„Svu operaciju oko prodaje EPCG italijanskoj kompaniji A2A i manjinskih paketa akcija fondova koordinirali su direktno Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović, saopštio je  Knežević Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore  (CIN CG). „Poslove oko posredničke firme River iz Londona, koja je uzela gotovo sedam miliona evra kao posrednik za prodaju akcija EPCG od privatizacionih fondova, vodila je Dušanka Jeknić i direktno se dogovorila sa mnom oko provizije koju je trebao da im isplati Atlas fond. Lice koje je bilo zaduženo za kontakte ispred ove posredničke firme bio je Damir Dado Asović, Dušankin rođak koji živi u Milanu“.

Knežević je podsjetio i na (donekle poznate) detalje: ugovorom se River obavezao da će fondovima naći kupca po ceni od najmanje 7,1 evra po akciji, a za to dobiti proviziju od 0, 35 evra po akciji (pet odsto). Akcije je kupila A2A, da bi nedugo zatim državi ponudila 8,4 eura za akciju EPCG.  To je, na prijedlog Tenderske komisije Vujice Lazovića ocijenjeno kao više od 11,1 euro po akciji koliko je nudio jedan grčki konzorcijum. Najveći dobitnik  aranžmana bila je Prva banka.

Može li preciznije?

U Tužilaštvu, ipak, ćute. Dok se ne naredi drugačije. Baš kao što se i svi akteri priče iz 2009. danas prave neznaveni.  „Nijesam pravi sagovornik“, rekla je Jeknićeva CIN-u. Da vidimo da li će se završiti na tome.

Knežević se, potom, pozabavio likom i djelom predsjednika Skupštine Ivana Brajovića. Neshvatljivo je da tužilaštvo i Agencija za sprječavanje korupcije nijesu prepoznali ništa zanimljivo u pričama o velikim depozitima državnih preduzeća (Aerodromi CG) koji su u Atlas banci držani pod navodno sumnjivim okolnostima, nagomilanim dugovima Brajovića na rivolving kartici Kneževićeve banke, kuporodaji zemljišta kojim je taj dug zatvoren. „Ja sam mom vozaču dao pare da ta zemlja završi na njegovo ime“, tvrdi Knežević ne objašnjavajući zašto je uradio tako nešto. Da pogađamo?

Knežević sada trvdi da Brajovića vlast ucjenjuje tim podacima. Predlaže mu: ,,Brajović ima šansu da kaže javnosti šta se dešavalo iza kulisa svih važnih događaja u Crnoj Gori i tako se donekle opravda za ono što je on radio”. I stavlja do znanja kako ima još aduta u rukavu.

NADLEŽAN SAMO ZA SALATU: Sreten Radonjić, direktor ASK

„Da li želi (misli na Brajovića – prim.a.) da upozna javost sa sadržinom našeg razgovora 21. avgusta 2018. u restoranu Elit u Atlas centru u Podgorici? Sastali smo se u 13.07 sati i započeli naš dogovor. Da ga unaprijed obavijestim da ja imam precizan dokaz o sadržini tog razgovora“. To je jedno od Kneževićevih pitanja na koje Brajović javnosti nije ponudio odgovor. A nadležni ga i ne pitaju. Pa nijesu čuli ni Kneževićev poziv Brajoviću „da upozna građane sa donacijama koje sam dao njegovoj partiji“. Da mu ne staju na muku.

Knežević se nedavno, u svojim feljtoniziranim političko-poslovnim sjećanjima, dohvatio i zajedničkih uspomena sa kumom Branimirom Gvozdenovićem. Uz pričine priče o sastancima i poslovnim dogovorima sa Hajdarovim, Berluskonijem,  Dahlanom, Šinavatrom Knežević pominje i neke lako provjerljive stvari. Poput kredita koje su Gvozdenović i njegov kum Radenko Radojičić uzeli u Atlas banci pa zaboravili da vrate. Jedan od 300 hiljada a drugi od 2,5 miliona eura.

Iako Radojićić i Gvozdenović nerado govore na tu temu, tužilaštvo bi moralo provjeriti te priče. Makar da bi nam svima bilo jasnije koliko su istiniti Kneževićevi navodi kako je „uoči formiranja svake Vlade“ morao da moli SDP-a da prihvate Gvozdenovića za ministra.

Otkriva li nam taj detalj i dio te tajne o posebnom statusu Ivana Brajovića i Kneževićevoj poslovnoj imperiji? Ili je važnije da se pozabavimo njegovom tvrdnjom da je Gvozdenović „i dan danas odgovorni menadžer za KAP“. A da njih dvojica znaju „u ime koga”.

Nema ni udaljene sumnje  da bi se svaki tužilac na planeti Zemlji koji drži do sebe i svog posla pozabavio ispitivanjem Kneževićevih navoda o starim dobrim vremenima sa čelnicima ovdašnjih izvršnih i zakonodavnih vlasti. Pa zašto onda to ne rade dvojica čelnih ljudi crnogorskog tužilaštva?

 

Moćnima se može

Agencija za sprječavanje korupcije ne nalazi ništa sporno u činjenici da je predsjednik države ujedno i predsjednik vladajuće partije. Ne smetaju joj evidentne neistine oko njegovog  prvog kredita i prvog zavnično zarađenog miliona. Nemaju zamjerku na Đukanovićev račun ni nakon saznanja da je kao poslanik u Skupštini Crne Gore 2006. godine utajio osnivanje of-šor firme na Kipru.

Agencija nije mogla preći preko saznanja da je Goran Đurović, nekadašnji član Savjeta RTCG, osnivač preduzeća koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, sa naglaskom na uzgoj zelene salate. Parlamentu je predložila njegovo razrješenje, koje je trke prihvaćeno. Sud je, naknadno, tu odluku osporio kao nezakonitu.

Pažnju Agencije za sprječavanje korupcije ne zavrjeđuju dokumenta i iskazi koji ukazuju da predsjednik i potpredsjednik parlamenta Ivan Brajović i Branimir Gvozdenović nijesu na zakonit način evidentirali prihode i rashode.

Nijesu nadležni, kažu. Da vlastima ide u prilog – bili bi.

U slučaju nezakonitih partijskih donacija, Agencija je odlučila da glumi nepristrasnost. DPS je po hitnom postupku kažnjen oduzimanjem nelegalne Kneževićeve donacije i maksimalnom kaznom za počinjeni prekršaj. Naglasimo: prekršaj, a ne neko od krivičnih djela sa popisa nadležnosti SDT-a. DPS je momentalno vratio 47,5 hiljada dobijenih od Kneževića (na snimku se čuje da odbjegli biznismen  govori  o 97,5 hiljada) i platio mandatnu kaznu, uz popust (30 odsto) predviđen za savjesne prekršioce koji kaznu prihvate bez sudskog postupka i plate je u roku od osam dana.

Ostali donatori nijesu  pominjani. Niko od njih još nije spreman da priča o svom iznosu „interesne dobrovoljnosti“.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BRANO GVOZDENOVIĆ – 20 GODINA POLITIKE I BIZNISA: Kumovanje na veliko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Optužbe za korupciju i reketiranje od čijih iznosa običan svijet zaboli glava, za dugovanja i sladak život po elitnim svjetskim destinacijama na račun drugih, zatekle su Gvozdenovića u fotelji potpredsjednika parlamenta, člana predsjedništva i glavnog odbora vladajuće partije, nosioca počasne titule ambasadora Mediterana i Zlatne plakete najministra za region Srednje i Jugoistočne Evrope

 

Duže od dvije decenije Branimir Gvozdenović, elektroinženjer iz Bara, zauzima istaknute funkcije u državnoj administraciji Crne Gore. Startovao je kao ekspert za ekonomska pitanja na poziciji potpredsjednika Vlade premijera Filipa Vujanovića, zatim i Vlade premijera Mila Đukanovića, da bi karijeru visokog državnog funkcionera nastavio kao  ministar niza resora, od ekonomije do uređenja prostora, turizma i zaštite životne sredine, u kojima je ostavio svoj  teško izlječiv trag.

U Vladi  Duška Markovića za Gvozdenovića nije bilo mjesta, čime je okončana njegova neslavna petnaestogodišnja ministarska karijera. Ipak nije ostao bez  utješne fotelje, u kojoj sjedi kao potpredsjednik Skupštine Crne Gore. Rijedak primjer polivalentnog stručnjaka pogodnog za sve oblasti državne uprave, kao i za tajne poslove iz takozvane sive zone, o kojima javnost danas izvještava njegov  kum, biznismen Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe, koji se nalazi u Londonu, osumnjičen kod kuće za krivično djelo pranja novca i štetu nanijetu državnom budžetu, koja se mjeri stotinama miliona eura.

Vijesti o korupcionaškim poslovima bivšeg ministra, reketiranju stranih investitora, o nelegalno stečenim nekretninama, milionskim dugovanjima i njegovom učešću u privatizaciji najvećih državnih preduzeća,  koje Knežević medijima odašilje iz Londona, nisu zapravo ništa novo.  U javnosti se već duže vrijeme o tome govori,  samo je,  primjera radi, NVO MANS podnio niz krivičnih prijava Vrhovnom državnom tužilaštvu koje su mahom odbacivane – ali nije bilo nikog iznutra da to i potvrdi.

Za to i postoje kumovi. Prava insajderska potvrda stigla je odakle se najmanje očekivalo, od razočaranog i odbjeglog kuma. Kumovske veze preobraćene u mržnju obilježile su i druge velike korupcionaške afere poput onih u Budvi, u kojima su o poslovima članova budvanske organizovane kriminalne grupe, bivših gradonačelnika i bivšeg potpredsjednika DPS-a, kod Specijalnog tužioca, najbolje „pjevali“ upravo njihovi kumovi i prijatelji.

Optužbe za korupciju i reketiranje od čijih iznosa običan svijet zaboli glava, za dugovanja i sladak život po elitnim svjetskim destinacijama na račun drugih, zatekle su Gvozdenovića u fotelji potpredsjednika parlamenta, člana predsjedništva i glavnog odbora vladajuće partije, nosioca počasne titule ambasadora Mediterana, koju mu je 2017. godine dodijelila organizacija UNEP, Program za životnu sredinu Ujedinjenih nacija. Priznanje je dobio na predlog tadašnjeg predsjednika države, Filipa Vujanovića, u konkurenciji predstavnika 21. džave mediteranske regije. Ovjenčan je i Zlatnom plaketom najministra za region Srednje i Jugoistočne Evrope, koju je dobio u Sarajevu, a njegovo ministarstvo proglašeno je – najministarstvom.

Zlatne plakete i lente nisu bile smetnja da ministar Gvozdenović, pored rada za državu poradi i na svojoj dobrobiti, te je po kumovskom kazivanju tokom obavljanja vlasti postao jedan od bogatijih  zemljoposjednika u Crnoj Gori stekavši vrijedne nekretnine na primorju, koje se, navodno, vode na druga imena.

Knežević navodi  da je Gvozdenović suvlasnik ekskluzivne parcele na Jadranskom sajmu u Budvi, na kojoj firma Safiro beach resort planira gradnju dvije kule sa po 15 spratova, odnosno hotel i stanove za tržište. Kao investitor novih solitera nadomak Slovenske plaže, pominje se podgorička kompanija MIA Investments, u vlasništvu turskih državljana.

„Brano je dobio, zajedno sa Milom Đukanovićem samo trećinu udjela u lokaciji koju u Budvi drži Safiro beach, pa su sada uveli Turke da bi izgledalo kao strana investicija“, pojašnjava Knežević. Ista firma Safiro stajala je iza gradnje diskoteke Torch na pijesku Slovenske plaže, nasuprot budućem hotelskom kompleksu.

Knežević tvrdi da je Gvozdenović, preko svog kuma, podgoričkog biznismena Radenka Radojičića, vlasnik lokacije Mala plaža, u zaleđu Kraljičine plaže kod Čanja, poznate po propaloj prodaji  investitorima iz Abu Dabija. „Znao je za dogovor sa Arapima i da će tu biti ekskluzivan turistički rizort, znao je da će u okolini porasti vrijednost zemljišta pa je kupio tu lokaciju pored Kraljičine plaže“, kazao je Knežević.

Pored Male plaže, „vlasnik je zemljišta u Rosama, na Luštici, koja se vodi na ime kompanije Northstar, a naziv projekta je Montrose“, ređa Knežević.  Navedeni projekat turističkog rizorta na hercegnovskoj strani Luštice, jedan je od centralnih izložbenih postavki na festivalu nekretnina FREI, koji se pod pokroviteljstvom Gvozdenovićevih ministarstava svake godine održava u hotelu Maestral. Ili na Sajmu nekretnina u Monte Karlu. O trošku države, naravno.

Kum Duško iznio je niz otužbi protiv kuma   Brana za reketiranje stranih investitora, za protežiranje kumova  zloupotrebom nagomilanih funkcija. Od irskog investitora Luis Megvajera,  suvlasnika hotela Fjord u Kotoru, koji je u međuvremenu srušen, Gvozdenović je, tvrdi Knežević, tražio 2 miliona eura „ da riješi sve njegove probleme u Crnoj Gori“. Pominje i pokušaj reketiranja Rusa, vlasnika kompanije Metropol, u čijem je vlasništvu ostrvo Sv.Marko u tivatskom zalivu, od kojih je kum Brano tražio cijelih 10 miliona eura kako bi ih pripustio da ulažu u izgradnju turističkog smještaja na Ostrvu cvijeća. I to je, kao, jedini razlog što Ostrvo cvijeća nije turistički valorizovano. Svom drugom kumu, pomenutom Radojičiću, sa pozicije predsjednika Borda direktora EPCG,Gvozdenović je namjestio posao izgradnje stanova u Podgorici. Na njegovo ime je, navodno, podigao kredit  u iznosu od 2,5 miliona eura u Atlas banci koji nikada nije vraćen. Čini se kao da se u Atlas banku po pare ulazilo kao u samouslugu, pa Knežević podsjeća Gvozdenovića kako je „lično uzeo 300.000 eura u Atlas banci na ime kredita koji takođe nije vraćen“

Gvozdenović je odbacio sve Kneževićeve navode nazivajući sada već bivšeg kuma nepomenikom koji više nema ni ime ni prezime, ocjenjujući optužbe kao ,,klasične izmišljotine umišljenog bezimenog čovjeka“. Što je bio dovoljno da se Knežević ponovo oglasi, ovoga puta opisujući kuma kao čovjeka koji predstavlja pravu riznicu tajni državnog vrha Crne Gore, upućenog u mnoge strateške odluke, sporne privatizacije, tajne pregovore sa kontroverznim stranim biznismenima…

„Pričao si mi o tajnim pregovorima sa Berluskonijem…, te zašto su propali pregovori sa Arapima oko prodaje Kraljičine plaže, iznosio detalje tajnog dogovora sa Šinavatrom, isto kao i u vezi ulaganja Orascoma i ko je tajni partner u tom projektu…“ , nabraja Knežević.

Prvi put se pod upitnik stavlja investicija egipatske firme Orascom na Luštici, kojoj je država dala pod zakup 7 miliona kvadrata obale u opštini Tivat na rok od 99 godina. Riječ je o investiciji vrijednoj 1,1 milijardu eura, zajedničkom poslu firme Luštica Development AD i Vlade Crne Gore, zaključenom 2008. godine. Pravi politički potres izazvala bi validna informacija da je neko od državnih zvaničnika tajni partner u superprofitnom poslu izgradnje naselja Luštica Baysa 1.000 apartmana, 500 vila i gradskih kuća, 7 hotela, dvije marine i mnogo toga još, na ustupljenoj državnoj zemlji. Tajnu izgleda čuvaju dva kuma, Gvozdenović i Knežević. Koji je u jednom od svojih nastupa naveo da je prilikom davanja u zakup Svetog Stefana korišćen isti princip tajnog učešća domaćih zvaničnika.

Tajna nije više to ako za nju znaju makar troje, a treći u ovoj priči je bivši ministar turizma Predrag Nenezić za čijeg mandata je elitno ljetovalište Sveti Stefan sa Miločerom izdato pod višegodišnji zakup. On je „zaslužan“ i za potpisivanje ugovora sa o davanju 690 hektara zemljišta na Luštici, da bi danas, 11 godina kasnije, bio uhljebljen na poziciji člana Upravnog odbora Luštica Development AD.

I Gvozdenović je dao doprinos uvećanju broja nekretnina egipatskoj, odnosno švajcarskoj firmi Orascom Development Holding. Potpisao je ugovor o zakupu atraktivnog ostrva Lastavica sa tvrđavom Mamula,na ulazu u Bokokotorski zaliv, na rok od 49 godina, sa pripadajućim dijelom morskog akvatorijuma.

Izlazio je u susret i drugim stranim investitorima. Potpisao je građevinsku dozvolu za divlju, nelegalnu gradnju Zavale i Avale u Budvi. Samo on zna po čijem nalogu i zašto.

Zalegao je bio ministar Gvozdenović svim snagama da u Skupštini provuče skandalozni projekat gradnje stanova za tržište u Miločeru. Možda se uskoro i sazna da stanove u stoljetnoj šumi miločerskog parka grade investitori sa domaćeg terena, čiji identitet čuvaju razne of šor kompanije. Ali je Gvozdenović će ostati upamćen kao ministar koji se borio za devastaciju bisera crnogorske obale. Trajna degradacija prostora učinak je Gvozdenovićevog trostrukog mandata u resoru planiranja i uređenja prostora. Našao se pripadnicima moćnog građevinskog lobija kojima je namjenskim planskim dokumentima omogućio varvarsko betoniranje obale, naročito Budve, Bečića, Pržna, Svetog Stefana, Petrovca….Postao je sinonim za kovanice betonizacija i budvanizacija prostora, jednako kao i za ekspanziju bespravne gradnje koja je cvjetala za vrijeme njegovog ministrovanja. Da bi broj nelegalnih objekata dostigao cifru od 100.000.

Za jednog čovjeka premnogo. Kumovska afera Gvozdenović-Knežević pokazuje da su građani decenijama  obmanjivani, da ništa nije onako kako im je predstavljeno. Iza svake privatizacije ili velike, strateške investicije izroniće neko nepočinstvo, lažne firme i vlasnici. Kao što Knežević tvrdi, kako je Gvozdenović, koji je učestvovao u spornoj privatizaciji KAP-a „i dan danas odgovorni menadžer za KAP te da on zna u ime koga“.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo