Povežite se sa nama

FOKUS

VOĐE KOTORSKIH KLANOVA U STRANIM ZATVORIMA: Ukus našeg kraja

Objavljeno prije

na

Kotoranin Slobodan Kašćelan nije jedino zvučno ime koje se vezuje za crnogorsko podzemlje, a koji je uhapšen tek kada se našao van zemlje.   Dok  vođe kotorskih klanova  u zemljama Evrope  terete za trgovinu narkoticima, crnogorske vlasti ih većinom potražuju zbog drugih djela ili  izvršenja minimalnih kazni.  Nekada se protiv njih ovdje ne vodi nikakav postupak.  Ali nas u svijetu već prepoznaju po njima. Kriminal, naš brend

 

Još jedan vođa kotorskih  klanova završio je iza rešetaka  van zemlje.  Pedesetpetogodišnji Kotoranin, Slobodan Kašćelan, koji je u javnosti označen kao jedan od vođa tzv. kavačkog klana, uhapšen je prošle sedmice u Češkoj, u Pragu.  Snimci hapšenja dostupni na internetu, pokazuju da je Kašćelan priveden u prilčno brutalnoj akciji tamošnje specijalne policijske jedinice, što se, u brojnim domaćim i stranim medijima ocjenjuje kao mudro, jer  je pružao snažan otpor prilikom hapšenja, i pokušao bjekstvo.

Uhapšen je po  Interpolovoj potjernici,  koju je izdao sud u Podogorici, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo osnivanja zločinačke grupe, zelenašenje i pokušaj ubistva, saopštila je crnogorska policija. Prema navodima ovdašnje Uprave policije, hapšenje Kašćelana u Pragu uslijedilo je nakon što je crnogorska policija, zbog saznanja da se Kotoranin krije u Češkoj, kontaktirala tamošnje kolege.

Iako se iz saopštenja Uprave policije stiče dojam da se crnogorski istražni organi predano bore protiv  organizovanog kriminala, Kašćelan nije jedino zvučno ime domaće kriminalne scene koji je uhapšen tek kada se našao van zemlje.  Istovremeno, iako se ovi klanovi dovode u vezu sa trgovinom kokainom  međunarodnih razmjera, crnogorske vlasti ih potražuju zbog drugih dijela, a nerijetko i zbog izvršenja minimalnih kazni. Nekada se protiv njih u Crnoj Gori i ne vodi nikakav postupak, ili su nakon podizanja optužnce   pod nerazjašnjenim okolnostima uspjeli da napuste zemlju, kao što je slučaj sa Igorom Božovićem, još jednim Kotoraninom za koga se vjeruje da je jedan od šefova kavačkog klana.

Ne tako davno, ove jeseni, u Turskoj je uhapšen  i Jovan Vukotić, označen kao vođa  suprotstavljenog škaljarskog klana.  Vukotić  je uhapšen po potjernici Grčke zbog trgovine narkoticima, a trenutno se nalazi u Srbiji, gdje čeka suđenje za falsifikovanje isprava. Grčke vlasti su međunarodnu potjernicu za Vukotićem  raspisale još 2017. godine zbog krijumčarenja 136 kilograma kokaina. Crnogorska policija nije tragala za Vukotićem od kako je oslobođen optužbi za pucnjavu u Kotoru.  Takođe, u septembru,  u Bugarskoj je uhapšen još jedan od navodnih vođa kavačkog klana Predrag Knežević.  Interpolova potjernica protiv Kneževića raspisana je na osnovu naredbe suda u Kotoru, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od tek jedne godine izrečene zbog krivičnog djela pokušaj ubistva.

Rat ova dva klana godinama bijesni Crnom Gorom. Odnio je desetine života. Tokom posljednjih mjeseci sukobi škaljaraca i kavčana postajali su ne samo brutalniji, nego su se sve češće odigravali u sred bijela dana, na javnim mjestima i u prisustvu velikog broja građana, zbog čega su građani više crnogorskih gradova orgnaizovali proteste, a policija obećavala da će sve svoje kapacitete usmjeriti na taj problem. Zbog eskalacije nasilja kotorskih klanova, Crna Gora je sve češće postajala interesantna i za inostrane medije.  Londonski Gardijan tako konstatuje da „turistitčki raj ima ozbiljan problem za organozovanim kriminalom“.

Iako je rat, za koji se nagađa da je započeo zbog nestanka tovara kokaina u Valensiji, odnio brojne žrtve, mnoga od tih ubistava ostala su nerazriješena. Prema podacima tzv. Crne knjige, projekta koji su zajedno radili  beogradski KRIK i Radio Slobodna Evropa, a koji je svojevrsna  baza ubistava izvedenih od 2012. godine na teritoriji Srbije i Crne Gore koja imaju odlike mafijaških likvidacija, više od 70 posto tih ubistava ostalo je neriješeno

Prema podacima Crne knjige,  od 141 ubistva, pravosnažno je  riješeno tek 14, dok su počinioci ostali nepoznati u čak 91 slučaju.  ,,Statistika je zabrinjavajuća i neophodno je da policija i tužilaštvo ozbiljnije pristupe rješavanju i prevenciji ubistava kako bi građani, čija je bezbjednost ugrožena, bili spokojniji, ocjena je stručnajka  nakon uvida u podatke sadržane u bazi”, navode autori ovog projekta.

Prema njihovim podacima u Crnoj Gori se od 2012. godine desilo 46 mafijaških likvidacija, od čega je riješeno tek – šest. U toku je suđenje za pet ubistava,  osumnjičeni postoje u osam slučajeva, dok  su počinioci ostali nepoznati u čak 27 slučajeva, što je 58,70 odsto.

Da su mafijaški klanovi dobro uvezani sa ovdašnjom policijom, javno je ustvrdio i sam vođa škaljaraca Jovan Vukotić.  Vukotić je kazao da je crnogorska policija puna korumpiranih službenika i naveo da zna ko od pomoćnika direktora policije, policijskih načelnika i inspektora i uzima pare od mafije.

,,Znam koji od pomoćnika direktora Uprave policije uzima 20 hiljada eura mjesečno od kriminalaca i koji je načelnik uzeo 100 hiljada eura. Oni pomažu sav taj kriminal, spletkare, kriju ubice, zamagljuju nam sliku stanja crnogorskog društva”, napisao je Vukotić, a nakon pokušaja ubistva njegovog prijatelja i tjelohranitelja Marka Martinovića.

Iz tužilaštva su tada zaprijetili da će formirati predmet, i da će neko morati da odgovara –  korumpirani policajci ili Vukotić. Vukotić je u Srbiji, i bez optužbi od strane crnogorske policije, a za sada je tužilaštvo za saradnju sa kriminalnim klanovima optužilo jednog pomoćnika komandira kotorske policije Zlatka Samardžića.  Samardžić se optužnicom tužilaštva tereti da je prenosio poruke za kavačane, odnosno da je odavao detalje tajnih policijskih akcija. Ko su ostali sa spiska o kom  je govorio Vukotić, ne zna se. Nema ni odgovora na pitanje poslanika Nebojše Medojevića  o tome da li se istražuje ko je u SDT odgovoran za bjekstvo Igora Božovića, iz kavačkog klana.

Prema nekim interpretacijama upućenih u bezbjednosne prilike zemlje, rat  kavačkog i škaljarskogi klana u u stvari je pokrenuo ANB, pokušavajući tako da oslabi škaljarce, koji su se navodno otrgli kontroli državnih bezbjednosnih službi i nekih moćnih kriminalaca.

Nakon snimka koji je objavljen na Jutjubu o članovima kavačkog klana, što se smatra nastavkom rata kavčana i škajaraca, ali na internetu, jasno je i da pripadnici škaljarskog klana imaju svoje spiskove u bezbjednosnim strukturama. Na snimku su objavljeni brojevi pasoša i drugih dokumenata koje koriste pripadnici kavačkog klana.

Pojedini mediji spekulišu da crnogorsko tužilaštvo neće moći da iznese optužnicu protiv uhapšenih vođa kotorskih klanova za kriminalno udruživanje, jer nema dovojno dokaza za te optužbe. Vukotić je negirao da je vođa škaljarskog klana, pa se pretpostavlja da će istim stopama nastaviti  i Kaščelan.

No, čak i da ostanu duže u zatvoru, njihove grupe nastaviće da posluju. Prema procjeni Marka Nicovića, policijskog stručnjaka, hapšenje Kašćelana i Vukotića neče uticati na posao: ,,Oni imaju svoje takozvane oficire i podoficire, tako da će nastaviti da rade svoj posao. Oni su toliko organizovani kao grupa i kao takvi imaju tačan dogovor – ako neko padne i ode u zatvor ko će dalje voditi posao. Kao što vidite, Luka Bojović je već šest – sedam godina u zatvoru u Španiji pa i dalje rukovodi u Beogradu i prometom droga i svim tim atentatima na suparnike. Ništa se tu vrlo bitno neće promijeniti”.

Izgleda neće ni u policijskim i tužilačkim  redovima. Ukusi našeg kraja.

 

Bratstvo i jedinstvo i pasoši 

 

Prilikom hapšenja vođa kotorskih klanova u inostranstvu pronađeni su lažni legalni pasoši, i to nerijetko izdati na Kosovu.

Tako je češka policija prilikom hapšenja Slobodana Kašćelana, kod njega pronašla fasifikovani francuski pasoš, ali i legalni kosovski izdat na ime Sobodan Perić. Mediji pišu da će kosovski organi ,,raditi na utvrđivanju osoba koje su omogućile bjeguncu da dobije ovaj dokument”.

Mediji podsjećaju da su na  Kosovu  nedavno uhapšene četiri osobe bliske kavčanima. Prije manje od pet mjeseci u Prištini su uhapšeni Mario Milošević, Igor Mašanović  i Vukan Vujačić  sa Cetinja i Đorđije Pavićević  iz Nikšića. Milošević, Mašanović i Vujačić bili su u bjekstvu tri godine.

Jovan Vukotić je koristio lažni makedonski pasoš,  pod imenom Georgije Andonov.

Na snimku o članovima kavačkog klana koji je objavljen na Jutjubu, a koji se smatra nastavkom rata izme]u kavčana i škaljaraca, ali na internetu, objaljeni su brojevi lažnih pasoša koji koriste neki od članova kavačkog klana. Večinom se radilo o pasošima BiH.

Mnogo se pisalo i o lažnom hrvatskom pasošu  koji je navodno koristio osumnjičeni narkobos Darko Šarić.

Bratsvo i jedinstvo u podzemju očito  nije prekinuto  ratom na ovim prostorima. Osim Šarića hrvatske putovnice koristili su i mnogi iz srpskog podzemlja, od Luke Bojovića, do Milorada Ulemeka Legije…

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

FOKUS

MUZEJI I GALERIJE PRIREDILI KAPITALNI SKANDAL: Falsifikati na izložbi Dada Đurića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ćerka Dada Đurića Amarante Szidon tvrdi da su na podgoričkoj izložbi ovog slikarskog velikana prezentovani i falsifikati. Iz Muzeja i galerija to osporavaju, dok galeristi i slikari tvrde da su lažnjaci postali uobičajena stvar

 

Jezivi lažnjak, tako je neke od radova koji su prezentovani na izložbi jednog od najznačajnijih slikara 20. vijeka Miodraga Dada Đurića, prokomentarisala njegova ćerka Amarante Szidon.

Izložba Đurićevih radova otvorena je u JU Muzeji i galerije u Podgorici, sredinom protekle sedmice. Szidon u pismu koje je uputila Muzejima i galerijama, Ministarstvu kulture i na adrese više pojedinaca, a u koje je Monitor/CIN CG imao uvid, upozorava na brojne falsifikate slika na izložbi, koji su predstavljeni u katalogu koji prati izložbu. Ona od Muzeja i galerija traži da se više od deset radova ukloni sa izložbe i kataloga. Posebno insistira na radovima – na dva kolaža iz 1996. godine, koji su u katalogu prezentovani na stranicama 26 i 27.

Szidon, koja navodi da je testamentom ovlašćena da se brine o slikarevoj ostavštini, tvrdi da je katalog izložbe na kome je uočila problematične radove na uvid dobila samo dan prije otvaranja.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 24. MAJA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

TRINAEST GODINA OD REFERENDUMA: A nezavisnosti niđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ovu deceniju i kusur,  vlast  nas  je zadužila  do guše zarad megalomanskih projekata koji samo privilegovanima donose profit . Potrudila se i da što više građana i institucija učini zavisnim od sopstvene (samo)volje kako bi se održala. Zato je  borba za nezavisnost borba protiv DPS. Crna Gora ili oni

 

Trinaest je godina otkako su na referendumu 21. maja 2006. godine crnogorski građani kazali da žele nezavisnu,   državu svih.  Još je nijesu dobili.  Za ovu deceniju i kusur, vlast nas je zadužila do guše zarad megalomanskih projekata koji samo privilegovanima donose profit. Tako  nas  je učinila   zavisnim od raznoraznih međunarodnih finansijskih institucija.  Potrudila se i da što više građana i institucija učini zavisnim od sopstvene volje kako bi se održala. Zbog toga je korupcija stigla do samih kostiju sistema.  I svi postali zavisni od svih.  Vlast od raznoraznih međunarodnih adresa, svojih tajkuna i šefova podzemlja, i ovi od njih, institucije od volje vrha partije, a većina građana od plate od koje jedva živi, a koju zarađuje uglavnom ako ima sreće da poznaje nekog  njihovog.   Pošto se od prosječne zarade ne živi  (vidi box),  oni dodatno nerijetko zavise i od svojih roditelja penzionera, rođaka u inostranstvu, ko ima sreće, dodatnih poslova.  Riječju – robovi.

Kako li je tek onima  ispod crte. U siromaštvu i zavisnosti  za goli opstanak  živi 24 posto crnogorskih građana, dok je još 10 posto, prema podacima Monstata, u riziku od socijalne isključenosti. To su podaci s kraja prošle godine.

Ako se uzme u obzir da zvanična metodologija prebrojavanja  konstantno pokušava da uljepša stvarnost, slika je  još sumornija. Prema nekim procjenama, kao što je ona koju je prošle godine dala ovdašnja NVO Banka hrane – čak 60 odsto građana živi ispod granice apsolutnog siromaštva!

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. MAJA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI MAJ U ZEMLJI BEZ RADNIKA: Prazni praznik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svakome ko hoće pošteno da pogleda i bez statistike je jasno – većina radnika u Crnoj Gori jedva krpi kraj s krajem. Da bi se govorilo o pravima radnika ili zaposlenih, ne bi bilo loše za početak znati njihov broj. A tu, godinama vlada kofuzija. Namjerna

 

 

Borba za radnička prava, osmosatno radno vrijeme, radnička solidarnost – teško bi bilo poređati koji od tih skupova riječi danas zvoni sa više praznine. Nekad su bile važne, na njima se zasnivalo dostojanstvo, život od sopstvenog rada.

Borba za radnička prava odavno je u službenom jeziku  postala anahronizam.  I samu riječ tranzicija je pregazila: radnici su postali zaposleni. Od države u kojoj je radnička klasa, uz sistem socijalističkog samoupravljanja, bila na vlasti, krenuli smo, natrag u kapitalizam. Naravno da se nije bilo moguće priključiti tamo gdje su zemlje koje nijesu bile zahvaćene socijalizmom u međuvremenu stigle. Vraćeni smo u neku tačku ‘x’, najbližu onom što se nekada zvalo prvobitnom akumulacijom kapitala. Poneko to zove pljačkom. Iako je prelazak iz „totalitarnog“ socijalizma trebao da nam donese slobodu, sadašnji zaposleni mrav je u odnosu na nekadašnjeg radnika. Uplašen, i sam ponekad gramziv, nesrećan jer se nije „snašao“. Propisano mu je da ćuti i on, uglavnom, ćuti.

Da bi se govorilo o pravima radnika ili zaposlenih, ne bi bilo loše za početak znati njihov broj. A tu, godinama vlada kofuzija. Namjerna, jer nijesmo baš mnogoljudna država.

Prema podacima iz Monstatove Ankete o radnoj snazi, na osnovu četiri sprovedena kvartalna istraživanja tokom 2018. godine, u Crnoj Gori aktivnog stanovništva bilo je 279,9 hiljada. Od toga je 237,4 hiljade ili 84,8 odsto zaposlenih i 42,5 hiljada ili 15,2 odsto nezaposlenih.

Smisao statistike je da obezbijedi podatke koji se jedni sa drugima mogu upoređivati. U našem slučaju to je nemoguća misija. Prema Monstatovim podacima iz Godišnjaka za 2018. u državi ima 622.373 stanovnika. Ista publikacija kaže da mlađih od 15 godina ima 169.139. U stanovništvu preostaje 453.234 ljudi starijih od 15 godina.

Monstat definiše da ,,aktivno stanovništvo (radnu snagu) čine sva zaposlena i nezaposlena lica stara 15 i više godina” i kaže da tu grupaciju čini 279,9 hiljada ljudi. Ta brojka se od broja ljudi starijih od 15 godina iz Monstatovih podataka o stanovništvu razlikuje za 173.334. ne zna se kako.

Ako se u računicu uključi i broj penzionera kojih je, po podacima Fonda PIO u februaru bilo 124.800, opet fali preko 48 hiljada ljudi.

Nema veze, i sama direktorica Zavoda za statistiku Gordana Radojević je priznala da je ,,Crna Gora zemlja sa najvećom stopom neaktivnosti u EU i šire”. Prema njenim riječima, ,,brine podatak da je u prosjeku neaktivno 45 odsto populacije starosti od 15 do 64 godina, odnosno da taj dio stanovništva ništa ne radi i ne želi da traži posao.

Sjećate li se bivših radnika bivših fabrika posijanih diljem Crne Gore. Onih koji su često u godinama kad niko neće da ih zaposli. Tu se krije dio objašnjenja. Drugi dio su oni vrlo zaposleni u raznolikim sektorima kriminala – od pomoćnih radnika u dilerisanju droge do ozbiljnih kriminalaca. Uveliko se tokom prošle godine pisalo o ,,smanjivanju” broja nezaposlenih uz pomoć brisanja sa evidencije Zavoda za zapošljevanje iz najrazličitijih razloga. Sva ta pregnuća proizvode rupe u računicama, ali pomažu bajkama o sveopštem napretku.

Ovih dana se premijer Duško Marković pohvalio da je u mandatu njegove vlade, od aprila 2017. do aprila 2019. godine otvoreno 15.216 novih radnih mjesta. U zvaničnoj statistici nije moguće ući u trag tom podatku. Anketa o radnoj snazi iz 2017. bilježi 229,3 hiljade zaposlenih, dok ih je prema istom izvoru 2018. bilo 237,4 hiljade. Novih radnih mjesta, dakle, ima 8.100. Doduše, teorijski je moguće da se tokom četiri mjeseca ove godine desio neki bum u zapošljavanju, a da ga niko nije primijetio. Samo je malo vjerovatno.

Prosječna plata u državi je zvanično 510 eura. Najniže prosječne plate isplaćivane su u martu u Ulcinju i Petnjici – 408 eura, dok je najbolje zaposlenima u Tivtu sa prosječnom platom od 660 eura.

Plate su ispod državnog prosjeka u 14 opština.

O, da. Najavljeno je da će minimalna zarada porasti sa 193 eura, kolika je bila od 2013. godine, i da će sada iznositi 222 eura. I sa tim povećanjem minimalna zarada kod nas ostaće najniža u regionu. Sindikati su tražili da minimalna plata bude 250 eura. Bezuspješno.

Na minimalnu zaradu, prema podacima Poreske uprave, osigurano je oko osam hiljada ljudi. U Uniji slobodnih sindikata, međutim, tvrde da platu manju od državnog minimalca prima 36.639 osoba. Prema zvaničnim podacima, zaradu od 193 do 250 eura prima 77 hiljada radnika ili 40 odsto ukupnog broja zaposlenih.

Potrošačka korpa košta 644,7 eura. Za hranu i bezalkoholna pića treba izdvojiti 270,2 eura, dok su izdaci za neprehrambene proizvode i usluge 374,5 eura. Sjećate se: to je ona računica u  kojoj četvoročlanu porodicu treba prehraniti sa 2,25 eura dnevno po članu oko koje se bila podigla velika prašina. Tada je uglavnom zanemarivana činjenica da obična familija tih 270 eura za hranu, prosto, nema. Za 134,7 eura je potrošačka korpa skuplja od prosječne plate. Ako porodica ima dva zaposlena člana, ali pripadaju grupi od 40 odsto radnika koji imaju platu do 250 eura, obje plate ne mogu da pokriju potrošačku korpu. Svakome ko hoće pošteno da pogleda i bez statistike je jasno – većina radnika u Crnoj Gori jedva krpi kraj s krajem.

Bilo bi lijepo kad bi slabo plaćeni poslovi bili barem sigurni. To, međutim, najčešće važi samo za one koji su na državnim jaslama. Zakon o radu stalno se prerađuje u smislu ,,fleksigurnosti”. Fina je to riječ, smišljena da naglasi potrebu da radna snaga bude ,,fleksibilnija”, da lakše mijenja posao, u prevodu, ostaje na ulici. Drugi dio kovanice je kobajagi.

Osmosatno radno vrijeme u Crnoj Gori gotovo da ne postoji. Veliki broj zaposlenih u državnim i opštinskim institucijama, službama i firmama u njima rade, pored ostalog, baš zato što im je radno vrijeme vrlo fleksibilno. Gotovo niko ne ostaje osam sati na poslu. Za veliki dio zaposlenih u privatnim firmama važi obrnuto – radno vrijeme traje koliko gazda kaže. U prefinjenijim slučajevima, dok se posao ne završi. U takvom odnosu snaga smiješno izgledaju poslodavci koji se redovno čude kad ankete pokažu da mladi ljudi između bolje plaćenog posla u privatnoj i slabije plaćenog u državnoj firmi, redovno biraju onaj u državnoj.

Petodnevna radna sedmica za zaposlene u trgovini, koji čine najveći dio radnika u Crnoj Gori, i dalje je nedostižan san. Nedavno je najavljeno da trgovine neće raditi nedjeljom, ali niko ne očekuje da će to prodavačicama donijeti dva slobodna dana sedmično. Ne treba potcijeniti sposobnosti naših gazda da naprave novi raspored prema kojem će svako biti uredno izrabljivan. Onima koji ne stoje satima za kasom i ne vuku gajbe može biti zanimljivo da vide kome će vlast omogućiti da se ‘provuče’ i nedjelje ostavi radnima. Istovremeno sa najavom neradne nedjelje, naime, stglo je i pojašnjenje da će se ,,kroz podzakonske akte donijeti rješenja za izuzetke i ono što su osnovne životne potrebe gradjana”. Biće i izuzetaka zbog turističke sezone, tako da se lako može desiti da ima više onih koji se broje u izuzetke, nego onih što podliježu pravilu.

Prošlog ljeta Vlada je najavila da će Predlog Zakona o radu biti utvrđen do kraja septembra 2018. Nema ga ni danas. Javna rasprava o Nacrtu zakona o radu završena je prije više od godinu i po usred ljeta 2017, nevjerovatnom brzinom. Nakon toga se ne zna šta se dešava sa tim dokumentom. Nezvanične informacije su da vlada oklijeva da prihvati dio preporuke Evropske komisije koje se odnose na bolju zaštitu prava radnika u sudskom postupku.

Prije nego je nestao iz vidokruga, novi propis je donosio nekoliko rješenja povoljnih za radnike: onemogućavanje zloupotreba blanko otkaza, žene koje rade na određeno bile bi zaštićene od otkaza i za vrijeme trudnoće, a ne samo za vrijeme porodiljskog bolovanja. Radnici bi mogli da rade najviše 60 sati nedjeljno, prekovremeno bi mogli da rade osam umjesto deset sati nedjeljno, odmor iz prethodne godine mogli bi da koriste do kraja naredne, a ne do 30. juna kao do sada.

S druge strane, upokojeni nacrt sadržao je i dvije važne stvari nepovoljne za radnike – da novčana potraživanja zastrarjevaju i da se radnici po osnovu ugovora na određeno mogu angažovati duže od dvije godine. Po novome, novčana potraživanja bi zastarijevala za četiri godine, a preko ugovora na određeno radnici bi mogli da budu angažovani do tri godine.

Crna Gora je posljednji Zakon o radu donijela 2008. godine. Novi zakon mora biti usvojen zbog usklađivanja sa evropskim propisima i zato što je on mjerilo za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 19 – Socijalna politika i zapošljavanje. I to što ćemo, jednog dana zakon koji definiše položaj radnika izvaditi iz fioke zato da bi dobili štrik od EU, govori o tome koliko je crnogorsko društvo spremno da bude ozbiljno.

 

Odupri se

 

Iako je kao polaznu tačku imao korupcionašku aferu Koverta pokret “Odupri se 97.000” velikim dijelom okuplja ljude nezadovoljne time što ne mogu da žive od svog rada.

Sama po sebi činjenica da je Duško Knežević, tipičan novobogataš, dao vladajućoj partiji 97.000 eura u društvu koje je preživjelo plaćanje struje za Olega Deripasku, spašavanje Prve banke premijerovog brata i ostale slične podvige, ne bi potaklo ljude da izađu na ulice kad na drugoj strani ne bi bila direktna ugroženost ogromnog broja ljudi. Namet za obnovljive izvore energije i pored toga što svako zna da se njime direktono pune džepovi predsjednikovog sina i prijatelja ne bi bio tako bezobrazan da za ogroman broj ljudi u Crnoj Gori visina računa za struju nije egzistencijalno pitanje.

Tačna je narodna izreka da ne boli mali nego krivi dio, ali u osnovi pobune je trenutak kad mali dio postane premali. Kad se ne može više. Sve i da ovi protesti propadnu, energija nakupljena zbog toga što se u Crnoj Gori sve teže preživljava od rada, ne može se tek tako uništiti. Ogromne nepravde samo je dodatno ojačavaju

 

MIloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo