Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Monopol na plaže

Objavljeno prije

na

Plaže na Crnogorskom primorju ustupaju se na korišćenje fizičkim i pravnim licima najčešće po principu čija je zemlja u neposrednom zaleđu morske obale, toga je i plaža. Pripadnici crnogorske ekonomske elite već su zauzeli najatraktivnije dijelove obale, pokupovali najbolje pozicionirane hotele, vile i odmarališta, sada preuzimaju najljepše plaže. Uprkos zvaničnim stavovima da je područje morske obale opšte narodno dobro, na usluzi svima pod jednakim uslovima, u praksi stvari izgledaju drugačije. Neki su, ipak, jednakiji od drugih.

Gotovo sve primorske države morsko dobro kao neprocjenjivo nacionalno bogatstvo tretiraju kao opšte dobro. „U Rimskom pravu Justinijanove Institutionis navode da zrak (aer), tekuća voda (aqua profluens), more (mare), morska obala (litus maris) su stvari koje nisu mogle biti predmetima individualnog vlasništva, već su one bile na upotrebi sviju, „res communes omnium”, navodi se u hrvatskom zakonodavstvu koje tretira pojam pomorskog dobra.

Odgovornost za zaštitu, upravljanje i gospodarsko korišćenje obale kod naših susjeda leži na državi, jedinicama regionalne i lokalne uprave, odnosno županijama i opštinama, kojima na ravne časti podijeljen, pripada i ostvareni prihod.

U Crnoj Gori taj posao obavlja vladina, partijska firma JP Morsko dobro.

Najznačajnijim ekonomskim potencijalom Crne Gore, sa 18,5 odsto njene teritorije samostalno upravlja Socijaldemokratska partija, članica vladajuće koalicije DPSDP.

Zakonom o morskom dobru nije izričito naglašeno da je morsko dobro dobro u opštoj upotrebi i da je bez razlike dostupno svima. Umjesto jasne zakonske odredbe, tu je opredjeljenje uprave Morskog dobra da će se prilikom ustupanja na korišćenje dijelova morske obale voditi principima po kojima je „prostor morskog dobra jedinstven, veoma ograničen i kao takav mora biti dostupan svima pod istim uslovima”.

Uprkos ovakvom stavu, crnogorske plaže postaju sve manje dostupne građanima i turistima. One najljepše i najatraktivnije zauzele su hotelske kuće, tajkuni, djeca državnih funkcionera, sami funkcioneri, ministri i ostali, koji na njima sprovode svoja pravila koja su najčešće u suprotnosti sa onima koja pred svaku turističku sezonu promovišu iz Morskog dobra.

GRCIMA NAJBOLJE: Četiri najljepše plaže Crnogorskog primorja suvereno drži zakupac hotela Sveti Stefan i Miločer, grčka finansijska grupa Restis. To su Kraljičina plaža dužine 130 metara, velika Miločerska plaža od 280 metara, hotelska svetostefanska sa 250m i dio istočne od 155m. Što znači da gosti elitnog ljetovališta na raspolaganju imaju preko 800 metara morskog žala ili oko 18.000 kvadrata.

Mještanima naselja Sveti Stefan i njihovim gostima u privatnom smještaju, malim hotelima i pansionima preostaje da se naguraju na oko 300 metara pijeska i kamenjara istočne plaže.

Slična je situacija u nekadašnjem ribarskom naselju Pržno. Tamo jedinu plažu, u dužini od 100 metara, drži slovenački HIT Montenegro, odnosno hotel Maestral.

Oko 100 metara kamenjara u produžetku proglašeno je gradskom plažom i galantno ostavljeno ostalima, stanovnicima naselja i okolnih sela i brojnim turistima na besplatno krišćenje.

Sve pomenute plaže imaju tretman hotelskih, što prema novom programu organizacije plaža znači, da zakupac nema obavezu da polovinu plaže oslobodi od ležaljki i suncobrana i dozvoli pristup bez obaveze iznajmljivanja. Problemi oko neravnopravne podjele ograničenog prostora za kupanje i sunčanje u elitnoj turističkoj regiji Sveti Stefan-Miločer-Pržno između dva hotelijera i stanovnika, na ivici su sukoba pred početak turističke sezone.

POLA BUDVE BEPLERU: Vlasnik hotela Avala, firma Bepler i Džejkobson kontroliše zavidan dio obale na teritoriji opštine Budva. Kompanija koja je, nezvanično, u vlasništvu članova porodice premijera Mila Đukanovića, uzela je pod zakup čak pet pješčanih plaža ukupne dužine oko 700 metara. U zaleđu svake od tih plaža ova firma posjeduje nekretnine, zemlju ili hotele.

Morsko dobro je Bepleru i povezanim firmama ćerkama ustupila kompleks plaža Mogren 1, Mogren 2 i Ričardova glava, koje predstavljaju ekskluzivni dio turističke ponude metropole crnogorskog turizma. U pitanju su glavne gradske plaže u Budvi. Sve tri su kategorizovane kao hotelske plaže, pa će za mnoge vjerne posjetioce Mogren ovoga ljeta biti nedostupan.

Poređenja radi, na dugoj Slovenskoj plaži u Budvi, u čijem je zaleđu istoimeno turističko naselje i niz manjih hotela, nema ni jednog hotelskog kupališta.

Na nedavno održanom tenderu za zakup plaže Mogren 1, po početnoj cijeni od 33.300 eura, pristigla je samo jedna ponuda, ona koju je dostavila firma Nikky Beach MNE iz Budve.

Prethodni dugogodišnji zakupac, Radenko Marović, odustao je, ali je zadržao poslovni angažman u novoj firmi.

Za zakup dijela plaže Ričardova glava u dužini od 80m po cijeni od 28.600, stigla je samo ponuda firme Club 88 Doo. Obje pomenute firme dio su poslovne mreže koju na primorju plete misteriozni Bepler i Džejkobson.

Bepler je zauzeo i dvije plaže u Paštrovićima, prirodnu plažu izuzetne ljepote, Drobni pijesak i plažu Trinčića zalaz, nadomak Svetog Stefana.

Plaža neobičnog imena dužine oko 60m, oteta je praktično od mještana. Trinčića zalaz je kupalište koje je na nepristupačnom stjenovitom dijelu obale izgradio mještanin Milan Gregović. Atraktivno mjesto na obali na kome su mnoge budvanske turističke agencije organizovale izlete za strane turiste, takozvani fiš-piknik.

Udruženje turističkih agencija uputilo je dopis Morskom dobru sa zahtjevom da ta plaža zadrži svoju namjenu. U agencijama naglašavaju da će turistička ponuda Budve biti osiromašena za jedan autentičan izlet. U pitanju je novostvoreno javno dobro, a Morsko dobro se nije postaralo da zaštiti i eventualno obešteti onoga ko je plažu napravio.

HAVAJI U PROMETU: Budvani su ozbiljno ugroženi. Monopol na korišćenje najvrednijeg ekonomskog prostora grada uspostavili su biznismeni bliski vladajućoj partiji. Sve pjeskovite plaže koje okružuju Stari grad, od Mogrena preko Ričardove glave, male Pizane pa do ostrva Sv. Nikola, kontrolišu tajkuni i političari sa strane. Rasporede svoje barove, restorane i preskupe mobilijare po plažama, kao dopunu svojim hotelima. Grad je ostao bez slobodne gradske plaže za desetine hiljada turista u hotelskom i privatnom smještaju kojim Budva raspolaže.

Pomenutu plažu Pizana uz posebno visoke cijene usluga, koristi vlasnik restorana Maša, koga povezuju sa ministrom Branimirom Gvozdenovićem.

Poslije duže izolacije plaže ostrva Sv.Nikola biće otvorene za javnost.

Firma San Investment iz Podgorice, koja prema izvještaju tenderske komisije posjeduje zemlju na ostrvu, dobila je u zakup dvije plaže u dužini od 500 metara po cijeni od 1.500 eura.

Dio ostrvske plaže od 100 metara zakupio je Budvanin Lazar Vuksanović, uz nadoknadu od 5.600 eura. Plaže su javne, pa je za očekivati da će malo morskog žala ostati i za obične ljude.

Da li su u Morskom dobru dobili zeleno svjetlo vlasnika dijela budvanskih Havaja Stanka Subotića Caneta da se plaže na ostrvu otvore za posjetioce nije poznato. Kao ni to šta je do sada sprečavalo ovo izuzetno profitabilno i moćno državno preduzeće da iste u skladu sa zakonom stavi u promet.

Zakonom je utvrđena državna svojina nad morskim dobrom Crne Gore, privatna svojina je isključena i ono je bar deklarativno u javnoj upotrebi. Sve dotle dok Đorđević, Cane ili Šinavatra ne odluče drugačije!

 

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

NEKRETNINSKI ŠOPING VLASTI U BUDVI: Milioni iz budžeta za zgradu JRB

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine, Nikola Jovanović riješio je da novcem iz gradskog budžeta kupi veći broj placeva na raznim lokacijama u Budvi, Bećićima i Petrovcu, kako bi riješio stanovite probleme budvanske gradske infrastrukture i one koji se tiču nedostajućeg prostora za nove škole i vrtiće.

 

Nakon turističke sezone u lokalnoj upravi u Budvi otvorena je sezona kupovine nekretnina na teritoriji Opštine, od privatnih lica i privrednih preduzeća. Predsjednik Opštine, Nikola Jovanović riješio je da novcem iz gradskog budžeta kupi veći broj placeva na raznim lokacijama u Budvi, Bećićima i Petrovcu, kako bi riješio stanovite probleme budvanske gradske infrastrukture i one koji se tiču nedostajućeg prostora za nove škole i vrtiće.

Nakon što je pod decnijskom vladavinom DPS-a i koalicionih partnera SDP i SD, Opština rasprodala najatraktivnije lokacije na svojoj rivijeri u raznovrsnim kupoprodajnim mahinacijama, sada je prinuđena da kupuje zemljište za osnovne potrebe grada. Mnoge atraktivne lokacije otišle su na podmirenje lažiranih troškova privatnim firmama sa kojima su opštinski funkcioneri bili u „talu“, što je potvrđeno u procesu istraga djelovanja budvanske OKG grupe.

Ambiciozan plan pokretanja veoma upitnog investicionog ciklusa uključuje otkup nekoliko parcela koje su u svojini HG Budvanska rivijera, jedne u centru grada pored hotela Avala, za potrebu izgradnje podzemne garaže i dvije u turističkom naselju Slovenska plaža. Govori se i o kupovini zemljišta u Bečićima za osnovnu školu i vrtić, u Petrovcu isto.

Na poslednjoj burnoj sjednici lokalne skupštine, sazvanoj  po hitnom postupku, odbornička većina koju čine partije na vlasti u Budvi, pokret Budva naš grad, Evropski savez, URA i Demokratska partija socijalista, usvoila je  po mišljenju pojedinih odbornika kontroverznu odluku po kojoj se Jovanoviću daje saglasnost da od privatnih lica pazari plac podno manastira Podmaine u zaleđu Budve, za izgradnju dječjeg vrtića. Opština će iz budžeta izdvojiti pola miliona eura da kupi  neurbanizovano zemljište, na kojem planskom dokumentacijom nije predviđena gradnja objekata.

Predsjednik Jovanović predložio je da se na dnevni red sjednice uvrsti i odluka kojom se on, kao prvi čovjek grada, ovlašćuje da u ime Opštine Budva učestvuje na javnom oglasu za prodaju stare zgrade Jugoslovenskog rječnog brodarstva (JRB), koju je oglasio stečajni upravnik propale podgoričke kompanije Vektra Montenegro, vlasnika Dragana Brkovića. Jovanovićev predlog je usvojen pa će iz opštinske kase na otići najmanje 6,9 miliona eura kolika je početna cijena za ovu nekretninu.

Riječ je o oronuloj dvospratnici, staroj oko šest decenija, površine od 815 kvadrata, nekadašnjem odmaralištu JRB, koja se nalazi na najatraktivnijoj lokaciju u Budvi, u blizini Starog grada i u zoni morskog dobra. Zgrada je izgrađena na parceli površine 5.500 kvadrata, koju je davne 1959. godine Opština Budva ustupila na trajno korišćenje JRB za izgradnju radničkog odmarališta.

Opština je prije tri dana podnijela ponudu za kupovinu zgrade JRB, na iznos iznos nije poznat.

Iako je najavljeno da će se ponude otvarati 2. septembra, to nije učinjeno. Kako se saznaje iz šturih informacija iz medija, na javnom oglasu za prodaju zgrade, pored Opštine Budva prijavilo se desetak kompanija, među kojima i jedna iz Nikšića, bliska biznismenu Miodragu Daki Davidoviću.

U Jovanovićevom predlogu odluke o kupovini nije precizirano šta će lokalna uprava uraditi sa ovom atraktivnom nekretninom. Bilo je i prethodnih godina inicijativa da se zgrada kupi i vrati u vlasništvo grada. Sa predlozima da se zgrada zanimljive arhitekture može rekonstruisati i prilagoditi prostor za organizovanje kulturnih događaja, za izgradnju nove pozorišne sale, gradske biblioteke ili za organizovanje različitih manifestacija i društvenih događanja za koje u preizgrađenoj Budvi prostora nigdje nema.

Bio bi to dobar pokušaj izgradnje novog Doma kulture koji su građanima Budve oteli pobjednici tranzicije. Bila je to čuvena zgrada Zeta filma, u kojoj je postojala vrhunska klasična pozorišna i filmska sala, u kojoj je bila smještena i gradska biblioteka i druge ustanove kulture i medija, za koju je autor, arhitekta Milan Popović dobio visoka stručna priznanja.

Predivnu modernu dvospratnicu u centru grada Demokratska partija socijalista prodala je 2004. kontroverznom biznismenu Branu Mićunoviću.  Mićunović  je pozorište srušio, biblioteku sa sve knjigama izbacio na ulicu. I bukvalno. Pozorišna sala u kojoj su uživale generacije Budvana, preko noći je postala diskoteka, a na mjestu sto godina stare biblioteke, Budvani su dobili kockarnicu. Da bi 21 godinu kasnije, najveću crnogorsku filmsku kuću Zeta film, zamijenila destospratnica sa najvećom kockarnicom u okruženju, u vlasništvu turske hotelske kompanije Merit.

Najnovija aukcija zgrade JRB jedna je u dugom nizu koje su organizovane u prethodnom periodu. Pojedini  odbornici SO Budva navode da je bilo oko dvadesetak pokušaja prodaje ove vrijedne nekretnine, sa različitim startnim iznosima od 9 pa do 7,8 miliona eura, od kojih ni jedna nije uspjela. Problem je u tome što se zemljište oko zgrade u Katastru nepokretnosti vodi kao vlasništvo države Crne Gore, dok je Brkovićeva Vektra upisana kao korisnik.

Poslednji pokušaj prodaje zgrade zajedno sa vrijednom parcelom spriječila je zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, Bojana Ćirović. Ona je tada upozorila predsjednike Privrednog suda Mladena Grdinića i Notarske komore Darka Ćurića da mogu snositi odgovornost ukoliko sprovedu postupak prodaje imovine kompanije Vektra Montenegro koji je ponovo pokrenula stečajna uprava, svjesna da nije riješeno imovinsko pitanje. Odnosno da je titular zemljišta država, što stečajna uprava u oglasu nije navela.

Biznismen Dragan Brković kupio je 2007. zgradu JRB od srbijanskog tajkuna Nenada Đorđevića za tri miliona eura. Hronologija upisa u katastar na koju podsjeća Ćirović, pokazuje da prodavac nekretnine JRB, prenosi pravo korišćenja na firmu u Rimu u vlasništvu Đorđevića koji je nizom mahinacija pokušavao da se uknjiži kao vlasnik.

„Ne prodaje već prenosi, dok Đorđevićeva firma iz Rima prodaje sporno zemljište novoosnovanoj svojoj firmi u Budvi“, pojasnila je Ćirović.

„Stečajni upravnik Vektre Montenegro, shodno Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima, bio je dužan da pokrene postupak transformacije prava korišćenja u pravo svojine na kompleks nekadašnjeg JRB-a. Dok se to pitanje ne riješi, neće moći ni imovina da bude prodata“, zaključak je zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

U međuvremenu Brković je imovinu založio i podigao milionske kredite kod domaćih i inostranih banaka. Ukupan iznos upisanih tereta na parceli iznosi 60 miliona eura. Milione je pokupio a zgradu i livadu uz more prepustio je zubu vremena, bez incijativa za rekonstrukcijom ili izgradnjom novih sadržaja. Zgrada JRB danas predstavlja ruglo i smetlište u centru turističke metropole, spomenik propale privatizacije i tajkunske trgovine.

Pored toga i Uprava lokalnih javnih prihoda Opštine pokrenula je postupak prinudne naplate poreskog potraživanja od Vektre, u iznosu od 212.000 eura. Ovo potraživanje upisano je u vidu hipoteke na zgradu i imanje JRB.

Opština za sada nastoji da kupi zgradu, dok je zemljište sporno i status će biti riješen kroz parnični postupak sa državom.

“Kupujemo zgradu JRB-a, čija je površina 815 kvadratnih metara, uključujući stambene i poslovne prostore. Zemljište je predmet parnice, i ako se dokaže da pripada državi, dobićemo ga besplatno. Ako ne, Opština će ga moći kupiti po tržišnim uslovima. Ovo je prilika da sačuvamo kulturno i istorijsko nasljeđe Budve“, kazao je Jovanović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BEZBJEDNOSNI VRH I JAVNOST: Primaju samo pohvale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcioneri Demokrata, partije koja kontroliše bezbjednosni vrh, nastavljaju da  ignorišu podatke koji govore o potencijalnim zloupotrebama i propustima u tom sektoru, optužujući sve one koji ih iznose da su povezani sa kriminalom ili bivšim režimom

 

“Zamislite da se, ne daj Bože, ovo ubistvo desilo. Dvadeset dežurnih kritičara bi već organizovalo javne napade na Upravu policije i bezbjednosni sektor. Na naslovnicama bi vrištali tekstovi o nesposobnosti, a prednjačili bi upravo oni suspendovani policajci koji su godinama izvršavali prljave zadatke za kriminalne klanove“kazao je ove sedmice  Boris Bogdanović, član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore. Pohvalio je  rad crnogorske policije i čestitao što su,  hapšenjem Nemanje Stojanovića (33),državljanina Srbije, navodno spriječili teško ubistvo.

Samo nekoliko sati kasnije mafija je ponovo ispalila hitac u sektor bezbjednosti. I dalje nepoznata osoba u kotorskom naselju Zlatne njive ubila je 44.godišnjeg Radovana Krivokapića koji je prema operativnim podacima važio za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana.

Smrtonosni hitac ispaljen je u njega dok se nalazio ispred svoje porodične kuće. Od zadobijenih povreda preminuo je u Opštoj bolnici u Kotoru. Bogdanović, baš kao ni Demokrate koje rukovode bezbjednosnim Sektorom nijesu se oglašavali nakon zločina. Povodom ubistva se nije oglasio ni njegov partijski kolega – ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, a “ćutao” je i njihov partijski šef Aleksa Bečić, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednost.

Bezbjednosni vrh se nije oglašavao ni kada je sredinom jula, u Podgorici u Staroj varoši, ispred kuće ubijen Igor Nedović, za koga se tvrdilo da je blizak “kavačkom klanu”. Policija je kao ubicu označila Arijana Rečkovića, za kojim su dva mjeseca prije toga tragali zbog sumnje da je Nedovića ranio u punom lokalu u Siti kvartu, a onda uvjeravali javnost da preduzimaju sve mjere i radnje kako bi pronašli i uhapsili pucača. Koliko su  mjere bile efikasne pokazalo se nakon dva mjeseca, kada je Rečković ubio Nedovića, a potom opet nestao bez traga.

Kao uspjeh u ovom slučaju, bezbjednosni vrh navodi to što su uspjeli da utvrde ko je ubica. Ubica se nije trudio da sakrije materijalne tragove, a  čitav zločin snimila je  nadzorna kamera.

Nekoliko dana kasnije,  u punom lokalu u Podgorici, ubijen je Ivan Milačić, kojeg su bezbjednosne službe označavale kao pripadnika “škaljarskog klana”. Za ovaj zločin za sada je jedino osumnjičen Nikola Petrović.  I tada su izostale reakcije  bezbjednosnog vrha, kao i kada je ranjen pripadnik budvanskog ogranka škaljarskog klana Marko Ljubiša Kan (56),  7. Avgusta,  na bazenu hotela Maestral u Budvi. Za pokušaj ubistva Ljubiše osumnjičen je državljanin Sjeverne Makedonije, osamnaestogodišnji Andrej Tanaskovski koji se sa lažnom ličnom kartom Republike Srbije i pod imenom J.G. prijavio kao gost hotela kako bi sproveo kriminalni plan. Imao je logistiku i pomagače u pripremanju likvidacije. On je u Ljubišu tog dana ispalio dva projektila, ali je kontroverzni Budvanin preživio i ovaj vatreni napad.

Policija je saopštila  da se dogodio pokušaj ubistva, ali su prećutali  podatak da je u vrijeme kada se dogodio vatreni napad (7. avgusta oko 19 sati)  sa plaže tog luksuznog rizorta naknadno evakuisana štićena ličnost. Kao i da je tog dana  u društvu ranjenog Ljubiše bio bivši član opštinskog odbora Demokrata u Budvi  Goran Slovinić, više puta osuđivani kriminalac i operativno visokorangirani član škaljarskog kriminalnog klana.

Prije nekoliko dana objelodanjene su skaj komunikacije pripadnika škaljarskog kriminalnog klana braće Vukadinović, Janka i Predraga. Skaj komunikacija se, sudeći prema dostupnoj dokumentaciji, odvija 13. avgusta 2020. godine, 27 dana pred parlamentarne izbore. Janko Vukadinović je u tom trenutku u zatvoru i očekuje da će brzo izaći ukoliko dođe do promjene vlasti 30. avgusta. Zato  daje instrukcije bratu Predragu, da prenese svim članovima mafijaške ekipe i njihovim prorodicama da moraju glasati za Demokrate Alekse Bečića. U odgovoru Predrag Vukadinović ističe da neki ljudi, ne precizirajući ko je u pitanju, daju i po ,,250 eura za ličnu”.

Ove sedmice  objelodanjen je i podatak da je kompaniji „Gold Security DOO“, čiji je izvršni direktor Pavle Vojinović, suprug poslanice Demokrata Anđele Vojinović, od decembra 2023. do kraja 2024. iz budžeta isplaćeno 147.300,49 eura samo za ugovore sa MUP-om na čijem je čelu takođe Demokrata Danilo Šaranović.

Poslanica Anđela Vojinović demantovala je te navode. “Moj suprug nije vlasnik nijedne firme, pa tako ni one o kojoj pišu. Kao što ne posjedujemo ništa od onih nekretnina koje navode portali DPS-a”, tvrdi ona. Prema podacima privrednih registara , suprug poslanice Vojinović, Pavle Vojinović  je direktor kompanije “Gold Security DOO”. Da je njen vlasnik niko nije ni tvrdio.

Ta firma postoji od 2019. godine, ali su budžetska plaćanja zabilježena  tek od kraja 2023. godine. Prvi ugovor ove kompanije sa Ministarstvom unutrašnjih poslova potpisan je 24. novembra 2023. godine, nepunih mjesec dana nakon što je na mjesto ministra unutrašnjih poslova došao Šaranović.

„Gold security DOO“ je sklopila 14 ugovora (jedan kao dio konzorcijuma) tokom 2023. i 2024. godine sa različitim državnim i lokalnim institucijama, među kojima su osim MUP-a i EPCG, Aerodromi Crne Gore, opštine Herceg Novi i Tivat, RTV Nikšić, Monteput…Većina tih ugovora potpisana je nakon što je na mjesto izvršnog direktora „Gold Security DOO“ došao suprug poslanice Anđele Vojinović. Ukupna vrijednost svih individualnih ugovora koje je „Gold Security DOO“ potpisala sa državnim i lokalnim institucijama i kompanijama tokom 2023. i 2024. godine iznosi 615.069 eura, pokazuje portal „Moj novac“.

Funkcioneri Demokrata, partije koja kontroliše bezbjednosni vrh, nastavljaju da  ignorišu podatke koji govore o potencijalnim zloupotrebama i propustima u tom sektoru, optužujući sve one koji ih iznose da su povezani sa kriminalom ili bivšim režimom.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

USVOJEN PUP PODGORICA: Crvena vrpca za Velje brdo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada je, dok su požari gorjeli širom države, prekinula odmor da bi u rekordnom roku od sat vremena, „proanalizirala“ i usvojila preko hiljadu stranica PUP-ova Podgorica i Pljevlja. Telefonski. Stručna javnost kaže da nam prostor planira privatni a ne javni interes

 

Usvajanjem PUP-a Podgorice otvoren je put za projekat Velje brdo, napisao je na mreži Iks ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović. Kazao je da je njegovo Ministarstvo dugo i naporno, pa i tokom odmora, radilo da bi građanima Podgorice i Pljevalja isporučilo očekivane rezultate za nastavak razvojnih aktivnosti – Korak po korak, plan po plan gradimo budućnost.

Vlada je u petak, 15. avgusta, dok su požari gorjeli širom države, prekinula odmor da bi u rekordnom roku od sat vremena, „proanalizirala“ i usvojila preko hiljadu stranica PUP-ova Podgorica i Pljevlja. Telefonski.

Na novi ,,uspjeh” Vlade uslijedilo je ogorčenje opozicije koja tvrdi da se radi o planu za bogaćenje povlašćenih investitora i devastaciju grada.

Iz organizacije Ko ako ne arhitekta (KANA) upozoravaju da je, iako su  svi članovi Savjeta za reviziju planskih dokumenata potpisali mišljenje o Nacrtu, ono samo u načelu bilo pozitivno. Primjedbe su bile brojne, a jedini član Savjeta koji je izuzeo mišljenje je prostorni planer, mr Dragoljub Marković. Iz KANE su ocjenili da je Markovićev glas jedini istinski stručni glas u ovom procesu i još jedan signal da je sistem revizije planskih dokumenata suštinski disfunkcionalan.

,,Dva puta sam napisao da je moja ocjena plana negativna, i svo vrijeme upozoravao da izmjene i dopune plana treba svesti na ispravku tehničkih grešaka a sva bitna pitanja ostaviti za novi plan koji treba raditi kad obezbijedimo novu viziju razvoja i preduslove za njenu realizaciju; a ako drugi misle da to treba da se usvoji ja izdvajam mišljenje”, kaže za Monitor Marković.

Podsjeća da je krajem 2018. donijeta odluka o izmjenama i dopunama PUP Podgorica, a prije šest godina, 2019., formirana komisija za recenziju tog plana.

,,Ono što izvire iz ovog plana je davno počelo – tačkastim izmjenama i dopunama. To je donošenje ad hok rješenja. Idete gradom,vidite praznu lokaciju i kažete – E meni se sviđa jer je to sada strašno atrakativno. Kada tačkasto hoćete da mijenjate, kompromitujete planiranje. To više nije planiranje, to ne treba zvati planovima, te izmjene su ad hok intervencije. Nastavak prakse tačkastih izmjena koja je formalizovana kroz zakon”, navodi Marković.

Plan je, od početka izrade, mijenjan sedam puta. Javnu raspravu je ministar Radunović ukinuo, iako preko 500 primjedbi na plan svjedoče o zainteresovanosti javnosti i stručnjaka za ovaj najvažniji planski dokument budućeg razvoja glavnog grada.

Prije dva mjeseca ministar Radunović je saopštio je da će prva faza gradnje Veljeg brda biti veličine dva Bloka 5, a cijene stanova – spektakularne. U PUP-u se najavljenih 20.000 stanova istopilo na 5.925, koji treba da bude izgrađeni do 2030. godine. U njima treba da živi 17.775 stanovnika.

,,Očigledno je kod Veljeg brda da pravimo dodatnu koncentraciju u Podgorici koja je i ovako preopterećena. Smisao planiranja, i ono postoji zbog toga, je da se ukupan prostor adekvatno koristi. To stoji u svim planovima, sveti zadatak, decentralizacija. Od betona koji smo potrošili da bi napravili višak stanova mogli smo napraviti ugodne puteve da aktiviramo čitavo područje”, kaže planer Marković.

Navodi da je projekat Velje brdo suprotan strateškim dokumentima države: ,,U trenutku kada su počele izmjene, 2019., nije se znalo koliko Podgorica ima stanova, i stanovnika. Kasnije se pokazalo da u Podgorici ima oko 24.000 više stanova nego domaćinstava. Potpuno je neplanerska odluka graditi još stanova. Naopako planiramo, koristimo i uređujemo prostor i da to daje negativne rezultate. Besomučno pretvaramo poljoprivredno zemljište u građevinsko. U ovom Planu – Sadine je jedno od najvrednijih poljoprivrednih kompleksa, mi gradimo kuće tamo. Što će nam onda planiranje. Time se još hvale”.

Poljoprivrednog zemljišta u budućem novom gradu na Veljem brdu, prema PUP-u, nema. Planirano je da površina naselja bude 450,09 hektara, površina tehničke infrastrukture 51,55 hektara, vodene površine 3,64 ha, šumske površine 392,61 ha.

U planu se navodi da je prostor Veljeg brda podijeljen u pet zona realizacije razvoja. Prvu fazu čini izgradnja primarne saobraćajne mreže, uz razvijanje stambeno poslovnog naselja sa sadržajima uslužnih, komunalnih i javnih sadržaja.

Visokim nivoom kvaliteta, inovativnim tehnološkim rješenjima planira se da ovaj prostor postane epicentar urbanosti Podgorice. Stanovanje je planirano na jugozapadnoj strani brda, locirano uz primarnu saobraćajnu infrastrukturu. Navodi se da će ulaz ka ,,samom Novom gradu biti iz pravca Podgorica –Spuž, a u budućnosti će se sa ,,petlje Velje brdo moći uključiti direktno na auto-put, što predstavlja pozitivnu stranu i veliko rasterećenje uže gradske mreže”.

Plan predviđa za prvu fazu stanovanje srednje gustine sa sadržajima koji su kompatibilne namjene.

,,Školstvo i socijalna zaštita kao i zdravstvo su planirani u centralnoj zoni, a razrađivaće se detaljno u drugoj fazi realizacije”, navodi se. Iskustvo nam govori da ta druga faza u nekim podgoričkim naseljima kao što je City kvart nikada nije došla.

U Planu se precizira da će se  planirano naselje snabdijevati vodom za piće iz javnog sistema vodosnabdijevanja.

Otpadne vode  će se odvoditi  do kolektora u ulici Boška Buhe, a dio  će biti povezan na kolektor fekalne kanalizacije koji je planiran u ulici Partizanski put.  ,,Dok ne dođe do realizacije predmetnih kolektora predviđena je izgradnja vodonepropusnih septičkih jama ili uređaja za prečišćavanje sanitarnih otpadnih voda lokalanog karaktera”. Moderni grad sa najavljenim tehnološkim i ekološkim novinama, na septičkim jajama. Bar u prvoj fazi.

U Planu je obećano da će se svaki planirani blok Veljeg brda razraditi na osnovu konkursnog idejnog urbanističko arhitektonskog rješenja.

,,Policentrična urbanizacija, inkluzivno stanovanje za različite društvene grupe, i optimalno korišćenje zemljišta na periferiji grada… Velje Brdo nije samo infrastrukturni poduhvat, već i strateški alat teritorijalne kohezije i socijalne inkluzije”, prigodni je rječnik PUP-a.

Na javi betonizaciju odavno gledamo i živimo.

 

DRAGOLJUB MARKOVIĆ, PROSTORNI PLANER:
Plan bez plana

„Mana plana je što nije produkt cjelovitog planskog postupka. Ovo je više formalizovanje ranije donijetih odluka koje nijesu plod planskog razmišljanja, ocjenjivanja, potrebe i mogućnosti, nego nečije odluke.

Kad planiramo morali bi voditi računa da ne ugrozimo osnovne potencijale prostora. Čak i formalno smo na to obavezni jer su u zvaničnim strateškim dokumentima utvrđena opredjeljenja i ciljevi razvoja: ravnomjeran regionalni razvoj, decentralizacija funkcija, racionalno korišćenje potencijala – održivi razvoj. I to svi znamo,no  činimo suprotno.

Naš sistem upravljanja prostorom je formalno (po zakonu – propisima) planski a u suštini prepušten stihiji. Planovi, umjesto da budu dokumenti kojima se usmjerava budući razvoj – uređenje i korišćenje prostora, pretvoreni su u akta kojima se formalizuju stihijski procesi.

Imamo pogrešnu praksu. Sistem je bio uređen Zakonom o planiranju i uređenju prostora, koji može biti obrazac međurodnih razmjera, koji je donijet poslije zemljotresa 1979. Svaka buduća izmjena i dopuna koja nam se činjela da će biti unaprijeđenje dala je negativan efekat.

Ako neko hoće da se ozbiljno bavi planiranjem treba da stvori preduslove. Kada smo ih mi srušili? Kada smo 1993. rekli da gradsko-građevinsko zemljište nije javno dobro. Iako u zakonu stidljivo stoji da privatni interes ne smije ugroziti javni to se teško prepoznaje. Ako javni interes nema prioritet nad privatnim onda je urbanizam nemoguć. Odavno smo izgubili taj osjećaj o javnom i prešli na sistem ad hok rješenja u kom je planiranje samo puka formalnost.

U Planu ima još jedna opasna stvar – 20-ak lokacija za vjerske objekte, sa površinom od preko 40 hiljada kvadrata. Nema strategije koja kaže da nam treba još vjerskih objekata. Došao je neko iz vjerskih zajednica i rekao: ,,Mi bi na ovu poljanu da gradimo”. Planer je bez ikakvih strategija i studija pristao. E to je taj sistem.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Tekst je nastao kroz istraživački projekat koji Organizacija KOD realizuje uz podršku Heinrich BöllStiftung fondacije iz Njemačke. Sadržaj ovog članka isklučivo je odgovornost autora/ke i izdavača i nužno ne odražava stavove Heinrich Böll Stiftung fondacije.

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo