Povežite se sa nama

OKO NAS

ČETRNAEST GODINA NAKON UBISTVA SRĐANA VOJIČIĆA POČELO SUĐENJE JEDNOM OD NAPADAČA: Čekanje na istinu

Objavljeno prije

na

Puniša Puco Vojičić, stric ubijenog Srđana, tvrdi kako je prikrivanje zločinaca jedina radnja koju svih 14 godina preduzimaju crnogorski nadležni organi

 

Prošlo je više od 14 godina od kada je Srđana Vojičić ubijen dok je pokušavao da od napadača zaštiti književnika Jevrema Brkovića.

Do danas nije poznato ko je te noći komandovao napadačima i ispalio smrtonosne hice u Vojičića. Nakon više od decenije podignuta je optužnica protiv Podgoričanina Željka Vukovića, na osnovu nalaza DNK vještačenja. Njegovi otisci se podudaraju sa onima koji su izuzeti sa šipke kojom je, tvrdi se u optužnici, pretučen Brković.

Vuković, kojem se sudi za učešće u ubistvu Vojičića, hapšen je ranije zbog krađa, razbojništava, nasilja, prevara i narkotika. On je nakon hapšenja saopštio tužiocu da se njegov trag na šipci kojom je pretučen Brković mogao naći slučajno – dok je sakupljao željezo za prodaju, jer živi teško.

To piše u optužnici koju je protiv njega podigla viša državna tužiteljka Suzana Milić, stavljajući mu na teret da je sa još dvije osobe učestvovao u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaju ubistva književnika Brkovića.

U obrazloženju tužilačkog akta se navodi da je Vuković naveo da nema nikakve veze sa tim događajem, da u njemu nije učestvovao i da nema što o tome da govori. Vuković  je naveo i da su on i njegova porodica u opasnosti, da mu prijete i da hoće da ga ućutkaju „jer je ovo mnogo veliko, krupno”.

Iako je policija ubrzo nakon ubistva tvrdila da su tokom istrage o ubistvu Vojičića i napada na Brkovića saslušali oko 800 osoba, da postoje dva osumnjičena i DNK nalazi koji će dovesti do napadača, do podizanja optužnice je došlo tek nakon skoro 14 godina.

Iz izvještaja o DNK vještačenju Forenzičkog centra u Danilovgradu iz 2013. godine, utvrđeno je da se na metalnoj šipci nalazi biološki materijal od najvjerovatnije dvije osobe.

U optužnici se navodi nalaz vještačenju u Danilovgradu iz 25. novembra 2019. godine kojim je „utvrđeno da rezultat DNK analize daje esktremno jaku podršku hipotezi da je Vuković Željko donor biološkog materijala na… kraju šipke”.

Suđenju osumnjičenom Vukoviću , kao opunomoćenik porodice, prisustvuje stric ubijenog mladića Puniša Puco Vojičić, koji je 14 godina predan da se otkrija istina o ovom zločinu.

On za Monitor tvrdi da je ta istina  mogla biti davno razotkrivena, ali da za to ni danas nema volje nadležnih organa. „Prikrivanje zločinaca jedina je radnja koju, od trenutka kada je ubijen moj sinovac do danas, preduzimaju crnogorski nadležni organi“, kaže Vojičić za Monitor.

On smatra da se dokazi za njegove tvrdnje nalaze u spisima predmeta u koje mu je, kaže, zabranjen uvid (riječ je o podacima koji su prikupljeni tokom istrage). Odbijanje suda da mu se omogući kopiranje traženenih spisa, uz obrazloženje da oni „ne mogu poslužiti za utvrđivanje činjenica u postupku“, razlog je što Vojičić neumorno piše žalbe sudskim instancama i Tužilaštvu.

„Sve se nalazi u tim spisima pa i imena onih koji su ubili mog Srđana“, govori  za Monitor Puniša Puco Vojičić dok ispred zgrade Višeg suda čeka još jedno ročište na suđenju Vukoviću (odloženo za 30. novembar).

Iz podeblje fascikle vadi kopije zahtjeva kojima se nadležnima obraćao uz molbu da mu se omogući kopiranje spisa. Na većinu se nikada niko nije udostojio da mu odgovori.

„Ni u snu nijesam mogao pomisliti da će mi se toliko vremena uskraćivati pravo da izvršim uvid u postojeće spise u krivičnom predmetu, koji služe da se otkriju pravi nalogodavci, pomoćnici, pomagači kao i izvršioci, saučesnici, zataškivači i ostali učesnici teškog krivičnog djela učinjenog prema Srđanu Vojičiću i produženog krivičnog djela koje se i dalje čini prema cjelokupnoj porodici Vojičić, o čemu ću dostaviti saznanja do kojih sam došao u paralelnoj istrazi u ovih 14 godina“. To je dio zahtjeva kojim se Vojičić obratio ministru pravde Zoranu Pažinu, predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, predsjedniku Višeg suda u Podgorici Borisu Saviću i Vesni Kovačević, sudiji pred čijim vijećem se sudi jedinom optuženom.

„Odavno su meni poznata imena zločinaca. Poznata su i istražiteljima, ali ih štite iz njima poznatih razloga. Ne samo da ih štite već su svi oni koji su učestvovali u zataškavanju napredovali kako sa funkcijama tako i u ekonomskom smislu, bogateći se na nepoznate načine. To su opasne stvari, mnogi su umiješani“, tvrdi on.

Srđan Vojičić je ubijen u centru Podgorice 24. oktobra 2006. godine, oko 22 časa, ispred zgrade u kojoj živi književnik Jevrem Brković. On je bio Brkovićev pratilac. Policija vjeruje da je kobne noći pisac bio meta napadača. U okviru istrage o tom ubistvu policija je saslušala i uzela uzorke DNK-a od više desetina osoba.

Brković je tvrdio da je tokom napada vidio samo siluete, najvjerovatnije trojice napadača, koji su na njega nasrnuli metalnim šipkama. Vojičić je krenuo da zaštiti Brkovića i u tom momentu jedan od napadača je ispalio više hitaca u njegovom pravcu. Vojičić je podlegao povredama.

Jevrem Brković je više puta izjavio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama vladajuće političke i biznis elite sa organizovanim kriminalom.


„Dirnuo si u nešto što nisi smio”

Jevrem Brković je pred istražnim sudijom 2008. godine rekao da je u septembru 2006. iz štampe izašao njegov roman „Ljubavnik Duklje”, u kojem je, navodi se, kao književnik opisao niz ličnosti koje je, koristeći slobodu pisca, opisao onakvim kakvim je mislio da jesu…

Ispričao da je bio stalan gost u restoranu hotela Crna Gora, gdje se sretao s mnogo ljudi poznatih u javnom životu i da je osjetio izvjesno zahlađenje kod nekih, a pretpostavio je da je to zbog pojavljivanja romana…

Rekao je da se jedne prilike susreo sa Mikanom Zecom sa kojim je bio u „krajnje korektnim odnosima i da je namjeravao da mu pokloni primjerak svog romana, ali da mu je on tada rekao da je roman pročitao i da je dirnuo u nešto što nije smio i rekao mu da će biti čuda”.

Nakon hapšenja Željka Vukovića, Brković je medijima kazao da je „možda uhapšen jedan od učesnika Srđinog ubistva”, ali da „ubistvo nije rasvijetljeno”.

„I neće biti dok god ne budemo znali ime ubice i što je mnogo važnije, ime ili imena nalogodavaca, odnosno onih koji su ubicu platili i poslali…”.

 Svetlana ĐOKIĆ

Šta je sa prethodnim DNK nalazima

Policija nikada nije uhapsila osobu koja se takođe vezuje za DNK nalaz koji je poslat na vještačenje u Beograd, odmah nakon ubistva.

Monitor je ranije pisao da posjeduje dokument Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, gdje su dan nakon ubistva Vojičića poslati predmeti nađeni na mjestu zločina, radi vještačenja, navodi da je „DNK analizom uzorka 2006452_9_1 utvrđen referentni profil Ivanović Branislava.  Nije poznato da je Ivanović zbog ovog slučaja saslušavan u okviru ovih 800 o kojima je govorio vrh policije.

M.PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRIČA O LOKALNIM HODAČIMA: Pretresanje skrivenih džepova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi bračni par Ivan i Ivana Mandić se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda

 

Kada u zatišju pojedinci marljivo ucrtavaju Crnu Goru na turističku mapu svijeta, otvara se čudesna kutija. Tada zaboravljena i zanemarena mjesta dobijaju priliku da šarmiraju, i odjednom teza „nemamo bog zna šta da ponudimo turistima” – ne odslikava realnost. To je i misija Lokalnih hodača.

Mladi bračni par, Ivan i Ivana Mandić, se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je zaustavila gotovo čitav svijet, i učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda.

„Lokalni hodači su lokalni bračni par Ivana i Ivan, kao i svi njihovi slučajni ili namjerni saputnici, čiji je cilj da upoznaju svaki kutak Crne Gore. Već duže vrijeme nastojimo da obiđemo što je moguće više njih, pa su vlogovi logičan nastavak te priče”, kaže za Monitor Ivana Mandić.

Svaki je priča za sebe. Od Slivskog ponora, preko podgoričkog starog groblja, tragovima rimskog akvadukta (Mostine), do tvrđave Kosmač, Mandići, oboje strastveni ljubitelji prirode, doživljavaju Crnu Goru iz drugačije perspektive. Prvobitna ideja, tek da otkriju lijepe lokacije za izlet ili piknik, doživljava metamorfozu – prerasta u želju za upoznavanjem sopstvene zemlje i njenih kulturno-istorijskih područja. Tako je fokus tura na koje idu Mandići uglavnom odlazak do nekog utvrđenja – Crvene stijene, Đuteze, Lontodokla (Gradine Martinićke), Obluna, kao i do lokacija koje imaju značajno mjesto u istoriji Podgorice i Crne Gore uopšte, a nalaze se u jezgru grada, poput Jusovače, koja je, zbog nemara nadležnih, u stanju raspadanja ili Sahat kule, čiju su unutrašnjost, uz posebnu dozvolu JU Muzeja i galerija Podgorice, uspjeli da snime i približe i onima koji nisu imali prilike da je posjete.

Ivan, videograf i fotograf po struci, zadužen je za snimanje i montiranje video klipova, dok Ivana, inače politikološkinja, istražuje i pronalazi zanimljive činjenice o mjestima koja obilaze.

Na pitanje zbog čega se najčešće odlučujemo na upoznavanje sopstvene zemlje tek kad “istrošimo” druge opcije, Ivan odgovara da razlog leži u tome što su nam ljepote sopstvene zemlje nadohvat ruke, pa za njih „imamo kad”. „Možda je najveća ironija u tome što o njima ne znamo dovoljno. U potpunom ludilu koje je pandemija izazvala, dobro je to što smo, barem na kratko vrijeme „bacilli oko” na krajolike oko sebe. Samo još da naučimo da o njima vodimo računa”, napominje.

Najviše reakcija i komentara izazvali su vlogovi o Kaluđerovom oku, koje se nalazi na teritoriji glavnog grada, kao i Godinju, kod Bara. „Teško je reći koji obilazak nam je najdraži, s obzirom na to da sve više širimo svoj radijus na dalje lokalitete od Podgorice, koji su priča za sebe. Volimo kad snimamo neki koji je spojnica zanimljive istorijske priče i prirodne ljepote, kao što je to recimo Manastir Prečista Krajinska i šuma kestenja”, navode Mandići.

Kosmač, pećinu Magara, Velju Goru, Bobiju ili Vezačku pećinu – obaveza je svakog građanina Crne Gore da ih barem jednom posjeti. „Mjesta na kojima je dobar pogled na jezero, more, grad, uvijek ostave snažan utisak na nas. Najviše nam je godilo Godinje, gdje smo dan proveli u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, uz tople pozdrave i druženje sa lokalcima”, kaže Ivana Mandić.

Vlogovi, a naročito turistički, na Jutjubu su izuzetno praćeni, i u svijetu ljudi od kreiranja takvog video sadržaja mogu solidno i da zarade. Značaj koji ta vrsta promocije ima – prepoznat je i vrednovan. Mandići za sada još uvijek ne znaju da li će monetizovati, odnosno unovčiti, svoj Jutjub kanal. Teško je da išta prognoziraju. Uz pomoć drona, kamere Go pro action i FUJI digitalnog fotoaparata, osvojili su publiku, radom i ispred i iza kamere. Pratioci na društvenim mrežama prepoznali su njihov kontent (sadržaj) po kvalitetu. Proces snimanja i montaže zahtijeva planiranje, strpljenje i trud, ali ljubav prema hobiju ne poznaje poteškoće.

Kako Podgorica, sem Duklje i Meduna, o kojima bi trebalo bolje informisati prolaznike na licu mjesta, u najbližoj okolini ima šta da ponudi, Lokalni hodači smatraju da bi određene kulturno-istorijske lokacije van glavnog grada trebalo učiniti vidljivijim i atraktivnijim, kako za sugrađane, tako i za turiste. Važno je i da se on mapira kao turistički zanimljiv, jer je kroz istoriju uvijek bio plodno tlo razvoja starih civilizacija. Nadležne turističke organizacije bi trebalo da učine više u vezi sa tim, smatraju Mandići. „Za početak, potrebno je obnoviiti smjernice ka određenim lokalitetima i info table. Svakako, ažurnija komunikacija putem društvenih platformi u toku godine nije naodmet”.

Njihove emisije sa kratkih putovanja imaju za cilj, kako su objasnili, prvenstveno da pokažu ljudima „šta propuštaju”, ali i da postanu svjesni da se priroda mora poštovati i njegovati. Boravak u njoj za Lokalne hodače je bijeg od užurbanosti i usplahirenosti grada. „Kolektivno, svijest o očuvanju životne sredine se još uvijek nije razvila”, smatraju Mandići. Kuda god bi otišli, naišli bi na smeće, uglavnom na plastične boce i kese, a odskora i na hirurške maske. Sem toga, pojedina utvrđenja od kulturno-istorijskog značaja „ukrašavaju” i grafiti.

Želja za eskapizmom od stvarnosti eskalirala je tokom korona pandemije. Pa je prerasla u potrebu. Jer lokalnog hodača i čine radoznalost i težnja da upozna prostor u kom živi.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE: SLUČAJ AGROPOLIMLJE: Sjećanje na pljačku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivredni kombinat koji je nekada zapošljavao 800 radnika je rasturen,  mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom postala su lak plijen tajkuna, dok su radnici i mali akcionari ostali bez ičega

 

Nekadašnji radnici i akcionari rasparčanog i kroz proces tranzicije opljačkanog preduzeća Agropolimlje zatražili su od nadležnih pravosudnih organa da preispitaju dešavanja u toku privatizacionih procesa u nekadašnjem poljoprivrednom gigantu. Oni tvrde da su određena lica prilikom privatizacije preduzeća kontinuirano, u dužem vremnskom periodu, preduzimala brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi na štetu radnika, akcionara i države.

Predstavnik akcionara Refik Zujović ističe da već godinama od najvećih instanci u Crnoj Gori uzaludno traže da se utvrdi zbog čega nadležne institucije nijesu preduzele mjere kako bi se stalo na put potpune likvidacije Agropolimlja, i na vrijeme spriječile neodgovorno ponašanje stečajnih upravnika, stečajnih sudija, tužilaca, inspekcijskih službi i Područne jedinice Uprave za nekretnine Berane.

„Na naše zahtjeve niko se ozbiljno nije osvrtao. Zato smo zbog brojnih propusta, kao akcionari, grubo oštećeni prilikom diobnog bilansa preduzeća, pošto nam je  uskraćeno pravo na dio svojine koja je pripadala nekadašnjem preduzeću Agropolimlje. Mi i dalje tvrdimo da postoje osnovane sumnje da se radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni. Zato ponovo tražimo da se razmotri odgovornost za nepostupanje pravosudnih organa u očiglednom slučaju korupcije prilikom prodaje preduzeća”, kaže Zujović. „Pljačka je velika jer je preduzeće bilo veliko, a njegova imovina je na čudne načine prešla u ruke privatnika”.

Beranski agroindustrijski kompleks Agropolimlje nastao je kao dio nekadašnje kompanije Agrokombinat 13. jul. Tada, već daleke 1963. godine, upošljavao je preko 800 radnika. Agropolimlje je u svom sastavu imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja.

Odlukom Skupštine akcionara od 24. juna 1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata – akcionarskih društava. Sva imovina Agropolimlja, koja je podijeljena između akcionarskih društava, procijenjena je i na osnovu toga  je utvrđen akcionarski kapital zaposlenih i fondova. Bivši radnici, kao i manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju da se nakon toga pristupilo nezakonitim radnjama, odnosno da su privilegovani pojedinci vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika DD Agropolimlja, na svoju ruku prodavali raznim kupcima. Navode da su novac od prodatih nepokretnosti zadržavali isključivo za sebe i da je neophodno angažovati finansijske stručnjake spremne da javno saopšte o kakvim i kolikim transakcijama je riječ.

„Mi mislimo da je potrebno da vještaci utvrde koja je površina nepokretnosti bila upisana na AD Poljoprivreda i šumarstvo, koje je nastalo kao jedan od subjekata Agropolimlja, i na osnovu kojeg pravnog osnova, zatim koliko je od tih nepokretnosti otuđeno, kada, kojim licima i kako i na koji način su vršene preknjižbe na nove kupce”, ističu manjinski akcionari, među kojima je i Zujović.

Oni dodaju da je neophodno da se preko vještaka finansijske struke utvrdi za koje novčane iznose su sve te nepokretnosti prodate, da li su vršene zakonite prodaje tih nepokretnosti, da li su od strane vještaka poljoprivredne ili šumarske struke vršene procjene prodatih nepokretnosti, te da li je novac od svih tih transakcija ulazio i u završne bilasne AD Poljoprivreda i šumarstvo.

„Neophodno je ispitati puteve toga novca i za šta je utrošen, jer AD Poljoprivreda i šumarstvo svih ovih godina postoji samo na papiru”, kažu akcionari. Tvrde i da je Uprava za nekretnine bez valjanih dokaza upisivala imovinu bivšeg Agropolimlja na ime navih vlasnika – pravnih i fizičkih lica – a da su oni ostali kratkih rukava.

„Većinski akcionari raspolagali su imovinom bivšeg Agropolimlja kao da je ona njihova lična svojina i to tako što su je razmjenjivali i dijelili nezakonitim diobnim ugovorima u vrijeme kada su funkcionisali kao posebna akcionarska društva. Te transakcije su se obavljale bez znanja skupštine akcionara i odbora direktora, dok radnike niko ništa nije pitao. U svim tim radnjama učestvovala je i Uprava za nekretnine, koja je dozvolila da se na osnovu nevalidne i fiktivne dokumentacije otuđi imovina tih akcionarskih društava i unese u posjed pojedinaca i firmi čiji su vlasnici sami većinski akcionari”, svjedoče bivši radnici.

Oni se, kažu, nadaju da će neki novi specijalni tužilac, nakon što se izvrše najavljene promjene u tužilaštvu i sudstvu, ozbilj­no shva­ti­ti nji­ho­ve za­htje­ve i da će u ci­je­lom slu­ča­ju po­bi­je­di­ti pravo i prav­da. „Od 2006. do 2010. go­di­ne naš pred­met se na­la­zio kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma. Na­kon to­ga prav­du smo uza­lud­no tražili kod Vi­šeg su­da u Bi­je­lom Po­lju. Slič­no su se od­ni­je­li i Pri­vred­ni i Ape­la­ci­o­ni sud, ta­ko da smo mi na kra­ju iz­gu­bi­li po­vje­re­nje u prav­ni po­re­dak Cr­ne Go­re”, kažu manjinski akcionari, navodeći da je slučaj Agropolimlje „klasičan primjer“ pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.

„Građani koji su uložili vaučere i bivši radnici su osiromašeni, a neko je preko noći stekao bogatstvo“, kažu.

Bivši radnici i akcionari Agropolimlja, odnosno desetak novonastalih kompanija, objašnjavaju da su se, ulažući porodične vaučere stečene tokom postupka vaučerske privatizacije ,,rukovodili razmišljanjem da bi poljoprivreda mogla biti perspektivna grana na sjeveru. Dogodila se, međutim, neshvatljiva stvar – veliki poljoprivredni kombinat je rasturen, a mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom  postala su lak plijen tajkuna od Berana do Podgorice.

Na mjestu tih preduzeća danas se nalaze trgovinski centri, poslovni prostori pretvoreni u kafane, šume su posječene, voćnjaci su prošli kroz tri ruke, na mjestu klanice gola ledina čeka nekog investirora, a na njivama nikli pogoni za separaciju i asfaltne baze.

Imena manjinskih vlasnika, bivših radnika i akcionara, još uvijek se provlače kroz registar CDA, od čega oni nemaju nikakve koristi, osim podsjećanja na nekadašnje uspješne poljoprivredne firme i pljačku koja je uslijedila nakon toga.

                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo