Povežite se sa nama

OKO NAS

ČETRNAEST GODINA NAKON UBISTVA SRĐANA VOJIČIĆA POČELO SUĐENJE JEDNOM OD NAPADAČA: Čekanje na istinu

Objavljeno prije

na

Puniša Puco Vojičić, stric ubijenog Srđana, tvrdi kako je prikrivanje zločinaca jedina radnja koju svih 14 godina preduzimaju crnogorski nadležni organi

 

Prošlo je više od 14 godina od kada je Srđana Vojičić ubijen dok je pokušavao da od napadača zaštiti književnika Jevrema Brkovića.

Do danas nije poznato ko je te noći komandovao napadačima i ispalio smrtonosne hice u Vojičića. Nakon više od decenije podignuta je optužnica protiv Podgoričanina Željka Vukovića, na osnovu nalaza DNK vještačenja. Njegovi otisci se podudaraju sa onima koji su izuzeti sa šipke kojom je, tvrdi se u optužnici, pretučen Brković.

Vuković, kojem se sudi za učešće u ubistvu Vojičića, hapšen je ranije zbog krađa, razbojništava, nasilja, prevara i narkotika. On je nakon hapšenja saopštio tužiocu da se njegov trag na šipci kojom je pretučen Brković mogao naći slučajno – dok je sakupljao željezo za prodaju, jer živi teško.

To piše u optužnici koju je protiv njega podigla viša državna tužiteljka Suzana Milić, stavljajući mu na teret da je sa još dvije osobe učestvovao u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaju ubistva književnika Brkovića.

U obrazloženju tužilačkog akta se navodi da je Vuković naveo da nema nikakve veze sa tim događajem, da u njemu nije učestvovao i da nema što o tome da govori. Vuković  je naveo i da su on i njegova porodica u opasnosti, da mu prijete i da hoće da ga ućutkaju „jer je ovo mnogo veliko, krupno”.

Iako je policija ubrzo nakon ubistva tvrdila da su tokom istrage o ubistvu Vojičića i napada na Brkovića saslušali oko 800 osoba, da postoje dva osumnjičena i DNK nalazi koji će dovesti do napadača, do podizanja optužnice je došlo tek nakon skoro 14 godina.

Iz izvještaja o DNK vještačenju Forenzičkog centra u Danilovgradu iz 2013. godine, utvrđeno je da se na metalnoj šipci nalazi biološki materijal od najvjerovatnije dvije osobe.

U optužnici se navodi nalaz vještačenju u Danilovgradu iz 25. novembra 2019. godine kojim je „utvrđeno da rezultat DNK analize daje esktremno jaku podršku hipotezi da je Vuković Željko donor biološkog materijala na… kraju šipke”.

Suđenju osumnjičenom Vukoviću , kao opunomoćenik porodice, prisustvuje stric ubijenog mladića Puniša Puco Vojičić, koji je 14 godina predan da se otkrija istina o ovom zločinu.

On za Monitor tvrdi da je ta istina  mogla biti davno razotkrivena, ali da za to ni danas nema volje nadležnih organa. „Prikrivanje zločinaca jedina je radnja koju, od trenutka kada je ubijen moj sinovac do danas, preduzimaju crnogorski nadležni organi“, kaže Vojičić za Monitor.

On smatra da se dokazi za njegove tvrdnje nalaze u spisima predmeta u koje mu je, kaže, zabranjen uvid (riječ je o podacima koji su prikupljeni tokom istrage). Odbijanje suda da mu se omogući kopiranje traženenih spisa, uz obrazloženje da oni „ne mogu poslužiti za utvrđivanje činjenica u postupku“, razlog je što Vojičić neumorno piše žalbe sudskim instancama i Tužilaštvu.

„Sve se nalazi u tim spisima pa i imena onih koji su ubili mog Srđana“, govori  za Monitor Puniša Puco Vojičić dok ispred zgrade Višeg suda čeka još jedno ročište na suđenju Vukoviću (odloženo za 30. novembar).

Iz podeblje fascikle vadi kopije zahtjeva kojima se nadležnima obraćao uz molbu da mu se omogući kopiranje spisa. Na većinu se nikada niko nije udostojio da mu odgovori.

„Ni u snu nijesam mogao pomisliti da će mi se toliko vremena uskraćivati pravo da izvršim uvid u postojeće spise u krivičnom predmetu, koji služe da se otkriju pravi nalogodavci, pomoćnici, pomagači kao i izvršioci, saučesnici, zataškivači i ostali učesnici teškog krivičnog djela učinjenog prema Srđanu Vojičiću i produženog krivičnog djela koje se i dalje čini prema cjelokupnoj porodici Vojičić, o čemu ću dostaviti saznanja do kojih sam došao u paralelnoj istrazi u ovih 14 godina“. To je dio zahtjeva kojim se Vojičić obratio ministru pravde Zoranu Pažinu, predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, predsjedniku Višeg suda u Podgorici Borisu Saviću i Vesni Kovačević, sudiji pred čijim vijećem se sudi jedinom optuženom.

„Odavno su meni poznata imena zločinaca. Poznata su i istražiteljima, ali ih štite iz njima poznatih razloga. Ne samo da ih štite već su svi oni koji su učestvovali u zataškavanju napredovali kako sa funkcijama tako i u ekonomskom smislu, bogateći se na nepoznate načine. To su opasne stvari, mnogi su umiješani“, tvrdi on.

Srđan Vojičić je ubijen u centru Podgorice 24. oktobra 2006. godine, oko 22 časa, ispred zgrade u kojoj živi književnik Jevrem Brković. On je bio Brkovićev pratilac. Policija vjeruje da je kobne noći pisac bio meta napadača. U okviru istrage o tom ubistvu policija je saslušala i uzela uzorke DNK-a od više desetina osoba.

Brković je tvrdio da je tokom napada vidio samo siluete, najvjerovatnije trojice napadača, koji su na njega nasrnuli metalnim šipkama. Vojičić je krenuo da zaštiti Brkovića i u tom momentu jedan od napadača je ispalio više hitaca u njegovom pravcu. Vojičić je podlegao povredama.

Jevrem Brković je više puta izjavio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama vladajuće političke i biznis elite sa organizovanim kriminalom.


„Dirnuo si u nešto što nisi smio”

Jevrem Brković je pred istražnim sudijom 2008. godine rekao da je u septembru 2006. iz štampe izašao njegov roman „Ljubavnik Duklje”, u kojem je, navodi se, kao književnik opisao niz ličnosti koje je, koristeći slobodu pisca, opisao onakvim kakvim je mislio da jesu…

Ispričao da je bio stalan gost u restoranu hotela Crna Gora, gdje se sretao s mnogo ljudi poznatih u javnom životu i da je osjetio izvjesno zahlađenje kod nekih, a pretpostavio je da je to zbog pojavljivanja romana…

Rekao je da se jedne prilike susreo sa Mikanom Zecom sa kojim je bio u „krajnje korektnim odnosima i da je namjeravao da mu pokloni primjerak svog romana, ali da mu je on tada rekao da je roman pročitao i da je dirnuo u nešto što nije smio i rekao mu da će biti čuda”.

Nakon hapšenja Željka Vukovića, Brković je medijima kazao da je „možda uhapšen jedan od učesnika Srđinog ubistva”, ali da „ubistvo nije rasvijetljeno”.

„I neće biti dok god ne budemo znali ime ubice i što je mnogo važnije, ime ili imena nalogodavaca, odnosno onih koji su ubicu platili i poslali…”.

 Svetlana ĐOKIĆ

Šta je sa prethodnim DNK nalazima

Policija nikada nije uhapsila osobu koja se takođe vezuje za DNK nalaz koji je poslat na vještačenje u Beograd, odmah nakon ubistva.

Monitor je ranije pisao da posjeduje dokument Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, gdje su dan nakon ubistva Vojičića poslati predmeti nađeni na mjestu zločina, radi vještačenja, navodi da je „DNK analizom uzorka 2006452_9_1 utvrđen referentni profil Ivanović Branislava.  Nije poznato da je Ivanović zbog ovog slučaja saslušavan u okviru ovih 800 o kojima je govorio vrh policije.

M.PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo