Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CGO: Podobnost je i dalje važnija od znanja i sposobnosti

Objavljeno prije

na

Imenovanja u vlasti incidentno idu po principu znanja i sposobnosti a dominantno po kriterijumu podobnosti. Partijsku knjižicu DPS-a i njihovih koalicionih partnera zamijenile su knjižice partija nove parlamentarne većine i odnos prema SPC

 

„Završen je medeni mjesec za Vladu. Sada će biti izložena većoj pozornosti, a posljedično i kritici, pošto joj je dat pristojan rok da pokaže kompetentnost, kapacitet i vještinu upravljanja“, kažu u razgovoru za Monitor Daliborka Uljarević. Uz upozorenje: „Slijedi novi talas partijskih pritisaka za zapošljavanja po dubini kojim se razvlašćuju ministri“.

MONITOR: Šest mjeseci od izbora i 100 dana od formiranja nove vlade – šta danas znamo što tada nismo znali?

ULJAREVIĆ: Ocjenu rada Vlade je teško dati jer nismo imali ni precizna obećanja. Njen učinak mora biti zasnovan na promjeni loše prakse i donošenju odluka koje unapređuju postojeće stanje, a ne na broju otkrivenih zloupotreba prethodnika. Podrazumijeva se da svako treba da prijavi krivično djelo kad je u saznanju da se desilo ili ima osnove sumnje, a da su službena i odgovorna lica i dužna da ih prijave. To spada u redovan posao a ne jedini ili vanredni zadatak –  kako se sticao utisak u radu određenih zvaničnika Vlade. Ubrzo niko neće pitati što su sve otkrili ministri u zaostavštini prethodne vlasti, nego što su uradili da preveniraju slično ili saniraju posljedice loše urađenog.

Vlada je imala niz objektivnih i subjektivnih prepreka, ali je utisak da je mnogo više najavljivala nego što se produkovala, pa to može biti i važna lekcija. Vlada je sama sebi napravila problem unutrašnjom reorganizacijom kojoj se sistem teško prilagođava, a ni mnogi ministri nijesu uspjeli, unutar ministarstava, izgraditi integritet. Time se gubi na učinkovitosti koja je Vladi mogla donijeti veću političku podršku za neophodne reformske zahvate.

MONITOR: Kako ocjenjujete postupanje DPS, nakon izbornog poraza? 

ULJAREVIĆ: DPS  se teško snalazi u opoziciji. Nema tu strateškog pristupa zasnovanog na realnoj procjeni situacije, niti čvrstog opredjeljenja lidera da zahtjevnim rezovima revitalizuje partiju i okrenu je u pravcu moderne, socijalističke i građanske orijentacije.

Đukanović je nesporno čovjek ozbiljnog političkog talenta i inteligencije koji je znao i imao hrabrosti za važne zaokrete u političkoj karijeri. Međutim, to ima  rok trajanja ako se ne nadograđuje. DPS je odavno postao dekadentan, njegovi funkcioneri otuđeni i često korumpirani, a Đukanović se opredijelio za autoritarno vođenje partije kroz koje je marginalizovao, politički uništio ili procesuirao one koji bi tu partiju sada mogli mijenjati.

MONITOR: Nacionalizam je opet u modi?

ULJAREVIĆ: Logičan je bijeg u epsku i nacionalističku retoriku rukovodstva DPS-a. Dio njih ne smije i ne može pričati o vladavini prava, borbi protiv korupcije, zloupotrebi državnih resursa ili mnogim drugim vezanim a važnim temama pošto bi time udarali po sebi. Drugi dio nema političke snage, pameti ili iskustva za više od onoga što izbaci kroz dnevne i neubjedljive reakcije na postojeću vlast.

Moguća su dva scenarija: da DPS tavori u opoziciji dok ne prođe par izbornih ciklusa, ili da dođe do raskola na prvom značajnom pitanju unutar partije.

MONITOR: Koliko na vlast utiče to što o Vladi i parlamentarnoj većini ne možemo govoriti kao o jednom tijelu?

ULJAREVIĆ: Mi smo ranije imali Skupštinu koja je sebe ponizila pristajući da bude Vladin protočni bojler. Sada je taj bojler pun kamenca i niko ne može sa izvjesnošću tvrditi što će biti ishod izjašnjavanja u Skupštini. Možda je to isuviše skretanje na drugi radikalan pol ali nije loše za jačanje parlamentarizma u Crnoj Gori. Da poslanici razumiju da su izabrani predstavnici građana i građanki i da to nosi ogromnu moć i odgovornost.

I odluka premijera da isključi 90 odsto parlamentarne većine iz svog kabineta proizvodi posljedice po kredibilitet i održivost Vlade. Takav eksperiment nije trebao Crnoj Gori, a u lagodnu je poziciju stavio najradikalniji i najsnažniji dio te većine – Demokratski front, koji nema nikakvu faktičku odgovornost a ima sav prostor za kontrolu vlasti i mogućnost njene destabilizacije. Premijer Krivokapić je opredjeljenjem za koncept manjinske Vlade, koja je dobila iznuđenu a ne iskrenu podršku parlamentarne većine, preuzeo odgovornost za postignuća koja bi i u boljim vremenima bila izazov, a sad su još i pod opterećenjem zdravstvene i ekonomske krize neviđenih razmjera.

MONITOR: Koliko to može trajati?

ULJAREVIĆ: Ne može trajati pun mandat, iako neki u Vladi vjeruju u to. Već je aktuelizovana rekonstrukcija Vlade i počela su se kristalisati i imena članova Vlade koji su, po mišljenju medija bliskih dijelu parlamentarne većine, podbacili i koje treba smijeniti. Za očekivati je da to dobije na dinamici nakon lokalnih izbora u Nikšiću, kao i drugih lokalnih izbora tokom godine.

MONITOR: Kohabitacija i meritornost su nove strane riječi u našem rječniku. Jesmo li pravilno shvatili njihovo značenje?

ULJAREVIĆ: Te riječ ne razumiju ili ne žele da razumiju oni koji su ključni za njihovu primjenu.

Kohabitacija je i zanimljivija kao novost jer donosi test kako za Predsjednika države tako i za Vladu i Skupštinu. Ona, razumljivo, najviše šteti Đukanoviću jer njegovu do juče neograničenu moć stavlja u sužene okvire nadležnosti predsjednika države.

Na žalost, meritornost nije postala preovlađujuća praksa. Imenovanja u vlasti incidentno idu po principu znanja i sposobnosti a dominantno po kriterijumu podobnosti. Jedina je razlika to što su partijsku knjižicu DPS-a i njihovih koalicionih partnera zamijenile knjižice partija nove parlamentarne većine, kao i odnos prema crkvi, odnosno prema SPC.

MONITOR: Mnogo se govori o uticaju crkve?

ULJAREVIĆ: Osim što je SPC aminovala sastav Vlade, i nakon izmjena  odredbi Zakona o slobodi vjeroispovjesti koje su bile povod za litije, vidljivo je i po nekim imenovanjima po dubini da je crkvena kadrovska komisija aktivna. Ostaje da se vidi nakon izbora novog mitropolita kome će od političkih aktera to dalje ići u prilog, a može to biti klizav teren i za one koji su se sada dominantno oslonili na tu kartu.

Nezavisno od toga, mi živimo u državi koja je Ustavom definisana kao građanska i takvo djelovanje crkve ne samo da nije primjereno nego nosi niz opasnosti za društva krhkih institucija a multietničke i multikonfensionalne strukture.

MONITOR: Ministar finansija je kritičarima spočitao da im smeta njegova (njihova) religioznost. Kako to komntarišete?

ULJAREVIĆ: Religija jeste nekim ljudima važan dio identiteta, ali ne može biti alibi za svjesno kršenje propisa. Funkcioneri DPS-a su svoje greške branili time što su kritičarima spočitavali da im smeta njihova ljubav prema Crnoj Gori. To se nije dobro završilo za DPS jer je taj argument bio uvredljiv za zdrav razum.

Novi ministar finansija, kao ni bilo ko iz nove Vlade, ne bi smio da koristi potpuno isti argument gdje je samo država zamijenjena religioznošću. Nikome nije smetalo što DPS voli Crnu Goru, niti ikome smeta što su članovi nove Vlada religiozni, ali mnogima i s pravom smeta kad se time brani neodbranjivo. Mogli bi se i zapitati da li su te „ljubavi“ iskrene kad se tako glasno, vidno i često (zlo)rabe u javnosti.

Mnogo je onih koji su tokom pandemije ostali bez bližnjih od kojih se nisu oprostili kako su htjeli jer su poštovali propisane mjere. Nema opravdanja kad te mjere krše oni koji ih propisuju. Tako se ohrabruje masovno kršenje mjera kojem svjedočimo i koje ima devastirajuće posljedice.

MONITOR: Tragično naslijeđe DPS-a najvidljivije je u ekonomiji. Očekivano?

ULJAREVIĆ: I prije dolaska nove Vlade znali smo svi da su navodni uspjesi crnogorske ekonomije Potemkinova sela, a najbolja ilustracija toga su  reprezenti „uspješnih biznismena“ te vlasti poput Dragana Brkovića. Sjetimo se kako je on na konsultativnom saslušanju u Skupštini kao ključni adut u raspravi o primjeni ugovora o koncesiji rekao: „Ne priznajem nikome ovdje da više voli državu Crnu Goru od mene“.

Taj profesionalni patriota je tada, po podacima Poreske uprave, dugovao 440 plaćenih studentskih godina na Harvardu ili 650 na Kembrižu, gdje su školarine između 30 i 40 hiljada eura. Te stotine naših studenata koji su mogli mijenjati ovu zemlju nabolje su, pored onih vidljivih, nevidljive žrtve onih koji su Crnu Goru tretirali kao ekonomski plijen i nemilice je iskorišćavali.

MONITOR: Od Nikšića do Cetinja dijalog se sve češće vodi kamenicama. Ko je za to zaslužan?

ULJAREVIĆ: Izbori u Nikšiću prevazilaze lokalni nivo, a to povlači i veću mobilizaciju snaga svih aktera. Kamenice nijesu došle same po sebi. Prvo je DPS, posebno posljednju deceniju, kamenice bacao na kritičare i zatrovao medijski prostor uz pomoć Vučićevih ružičastih medija. Na posljednjim izborima Vučić je praćku dao DF-u pa se sad ta dva politička dinosaurusa međusobno gađaju, ne štedeći nikog između i ograničavajući prostor za progresivni, građanski politički izraz. Retorika, ponašanje i sve što prati izbore u Nikšću mora da zabrine svakog razumnog čovjeka iako je jasno da se dio tenzija naglašava finansijski i medijski.

Među akterima nema dovoljno svijesti o tome kako je takav pristup opasna igra s vatrom koja može opeći i one koji tu vatru raspiruju.

 

Đukanović je više teg nego sidro DPS-a

MONITOR: Zašto Đukanović ne pravi adekvatne rezove u DPS-u?

ULJAREVIĆ: Poznata je priča da je rimski imperator Marko Aurelije vodio roba koji je imao zadatak da ga redovno podsjeća da je običan čovjek. Taj koncept je razvijen u modernim društvima u kojima lideri velikog formata imaju u svojim timovima one koji dovode u pitanje njihove odluke kako bi prošle internu provjeru prije efektuiranja. Mi nismo na toj razini političke svijesti i kulture i naši se funkcioneri okružuju onima koji im donose lijepe vijesti ili ih hrane u njihovoj samodovoljnosti.

Đukanović plaća cijenu tog okruženja koje je oblikovao, ali i umora i nedostatka kondicije da uđe u akcije za koje cijeni da bi mu bile riskantne. Uostalom, takav rez bi podrazumijevao i njegov odlazak sa mjesta predsjednika partije, na funkciju nekog počasnog predsjednika ili potpuno sklanjanje, a on i dalje vjeruje da je veće sidro nego teg toj partiji i očito nema nikog oko njega da mu kaže da to nije tako.

 

Vlada bez manjina – velika greška

MONITOR: Moraju li manjine opet da žive u strahu kao prije 30 godina?

ULJAREVIĆ: Nije uporedivo sadašnje stanje sa onim prije 30 godina, ali potpuno razumijem da neko može osjećati nelagodu zbog relativizacije istorije.  Ta nelagoda ne ide u prilog ni konstituentima nove vlasti jer ne treba zaboraviti da skoro četvrtinu stanovništva Crne Gore čine Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i drugi manjinski narodi.

Nije dobro potcijeniti taj osjećaj ili ga prebaciti samo na teren iskonstruisanih incidenata, iako ne treba isključiti da i toga ima. Obaveza je svake vlasti da učini da se svaki njen građanin osjeća sigurno i da može izraziti svoj identitet bez straha.

Velika greška je napravljena i što predstavnici nacionalnih manjinskih stranaka nijesu uključeni u Vladu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo