Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CGO: Podobnost je i dalje važnija od znanja i sposobnosti

Objavljeno prije

na

Imenovanja u vlasti incidentno idu po principu znanja i sposobnosti a dominantno po kriterijumu podobnosti. Partijsku knjižicu DPS-a i njihovih koalicionih partnera zamijenile su knjižice partija nove parlamentarne većine i odnos prema SPC

 

„Završen je medeni mjesec za Vladu. Sada će biti izložena većoj pozornosti, a posljedično i kritici, pošto joj je dat pristojan rok da pokaže kompetentnost, kapacitet i vještinu upravljanja“, kažu u razgovoru za Monitor Daliborka Uljarević. Uz upozorenje: „Slijedi novi talas partijskih pritisaka za zapošljavanja po dubini kojim se razvlašćuju ministri“.

MONITOR: Šest mjeseci od izbora i 100 dana od formiranja nove vlade – šta danas znamo što tada nismo znali?

ULJAREVIĆ: Ocjenu rada Vlade je teško dati jer nismo imali ni precizna obećanja. Njen učinak mora biti zasnovan na promjeni loše prakse i donošenju odluka koje unapređuju postojeće stanje, a ne na broju otkrivenih zloupotreba prethodnika. Podrazumijeva se da svako treba da prijavi krivično djelo kad je u saznanju da se desilo ili ima osnove sumnje, a da su službena i odgovorna lica i dužna da ih prijave. To spada u redovan posao a ne jedini ili vanredni zadatak –  kako se sticao utisak u radu određenih zvaničnika Vlade. Ubrzo niko neće pitati što su sve otkrili ministri u zaostavštini prethodne vlasti, nego što su uradili da preveniraju slično ili saniraju posljedice loše urađenog.

Vlada je imala niz objektivnih i subjektivnih prepreka, ali je utisak da je mnogo više najavljivala nego što se produkovala, pa to može biti i važna lekcija. Vlada je sama sebi napravila problem unutrašnjom reorganizacijom kojoj se sistem teško prilagođava, a ni mnogi ministri nijesu uspjeli, unutar ministarstava, izgraditi integritet. Time se gubi na učinkovitosti koja je Vladi mogla donijeti veću političku podršku za neophodne reformske zahvate.

MONITOR: Kako ocjenjujete postupanje DPS, nakon izbornog poraza? 

ULJAREVIĆ: DPS  se teško snalazi u opoziciji. Nema tu strateškog pristupa zasnovanog na realnoj procjeni situacije, niti čvrstog opredjeljenja lidera da zahtjevnim rezovima revitalizuje partiju i okrenu je u pravcu moderne, socijalističke i građanske orijentacije.

Đukanović je nesporno čovjek ozbiljnog političkog talenta i inteligencije koji je znao i imao hrabrosti za važne zaokrete u političkoj karijeri. Međutim, to ima  rok trajanja ako se ne nadograđuje. DPS je odavno postao dekadentan, njegovi funkcioneri otuđeni i često korumpirani, a Đukanović se opredijelio za autoritarno vođenje partije kroz koje je marginalizovao, politički uništio ili procesuirao one koji bi tu partiju sada mogli mijenjati.

MONITOR: Nacionalizam je opet u modi?

ULJAREVIĆ: Logičan je bijeg u epsku i nacionalističku retoriku rukovodstva DPS-a. Dio njih ne smije i ne može pričati o vladavini prava, borbi protiv korupcije, zloupotrebi državnih resursa ili mnogim drugim vezanim a važnim temama pošto bi time udarali po sebi. Drugi dio nema političke snage, pameti ili iskustva za više od onoga što izbaci kroz dnevne i neubjedljive reakcije na postojeću vlast.

Moguća su dva scenarija: da DPS tavori u opoziciji dok ne prođe par izbornih ciklusa, ili da dođe do raskola na prvom značajnom pitanju unutar partije.

MONITOR: Koliko na vlast utiče to što o Vladi i parlamentarnoj većini ne možemo govoriti kao o jednom tijelu?

ULJAREVIĆ: Mi smo ranije imali Skupštinu koja je sebe ponizila pristajući da bude Vladin protočni bojler. Sada je taj bojler pun kamenca i niko ne može sa izvjesnošću tvrditi što će biti ishod izjašnjavanja u Skupštini. Možda je to isuviše skretanje na drugi radikalan pol ali nije loše za jačanje parlamentarizma u Crnoj Gori. Da poslanici razumiju da su izabrani predstavnici građana i građanki i da to nosi ogromnu moć i odgovornost.

I odluka premijera da isključi 90 odsto parlamentarne većine iz svog kabineta proizvodi posljedice po kredibilitet i održivost Vlade. Takav eksperiment nije trebao Crnoj Gori, a u lagodnu je poziciju stavio najradikalniji i najsnažniji dio te većine – Demokratski front, koji nema nikakvu faktičku odgovornost a ima sav prostor za kontrolu vlasti i mogućnost njene destabilizacije. Premijer Krivokapić je opredjeljenjem za koncept manjinske Vlade, koja je dobila iznuđenu a ne iskrenu podršku parlamentarne većine, preuzeo odgovornost za postignuća koja bi i u boljim vremenima bila izazov, a sad su još i pod opterećenjem zdravstvene i ekonomske krize neviđenih razmjera.

MONITOR: Koliko to može trajati?

ULJAREVIĆ: Ne može trajati pun mandat, iako neki u Vladi vjeruju u to. Već je aktuelizovana rekonstrukcija Vlade i počela su se kristalisati i imena članova Vlade koji su, po mišljenju medija bliskih dijelu parlamentarne većine, podbacili i koje treba smijeniti. Za očekivati je da to dobije na dinamici nakon lokalnih izbora u Nikšiću, kao i drugih lokalnih izbora tokom godine.

MONITOR: Kohabitacija i meritornost su nove strane riječi u našem rječniku. Jesmo li pravilno shvatili njihovo značenje?

ULJAREVIĆ: Te riječ ne razumiju ili ne žele da razumiju oni koji su ključni za njihovu primjenu.

Kohabitacija je i zanimljivija kao novost jer donosi test kako za Predsjednika države tako i za Vladu i Skupštinu. Ona, razumljivo, najviše šteti Đukanoviću jer njegovu do juče neograničenu moć stavlja u sužene okvire nadležnosti predsjednika države.

Na žalost, meritornost nije postala preovlađujuća praksa. Imenovanja u vlasti incidentno idu po principu znanja i sposobnosti a dominantno po kriterijumu podobnosti. Jedina je razlika to što su partijsku knjižicu DPS-a i njihovih koalicionih partnera zamijenile knjižice partija nove parlamentarne većine, kao i odnos prema crkvi, odnosno prema SPC.

MONITOR: Mnogo se govori o uticaju crkve?

ULJAREVIĆ: Osim što je SPC aminovala sastav Vlade, i nakon izmjena  odredbi Zakona o slobodi vjeroispovjesti koje su bile povod za litije, vidljivo je i po nekim imenovanjima po dubini da je crkvena kadrovska komisija aktivna. Ostaje da se vidi nakon izbora novog mitropolita kome će od političkih aktera to dalje ići u prilog, a može to biti klizav teren i za one koji su se sada dominantno oslonili na tu kartu.

Nezavisno od toga, mi živimo u državi koja je Ustavom definisana kao građanska i takvo djelovanje crkve ne samo da nije primjereno nego nosi niz opasnosti za društva krhkih institucija a multietničke i multikonfensionalne strukture.

MONITOR: Ministar finansija je kritičarima spočitao da im smeta njegova (njihova) religioznost. Kako to komntarišete?

ULJAREVIĆ: Religija jeste nekim ljudima važan dio identiteta, ali ne može biti alibi za svjesno kršenje propisa. Funkcioneri DPS-a su svoje greške branili time što su kritičarima spočitavali da im smeta njihova ljubav prema Crnoj Gori. To se nije dobro završilo za DPS jer je taj argument bio uvredljiv za zdrav razum.

Novi ministar finansija, kao ni bilo ko iz nove Vlade, ne bi smio da koristi potpuno isti argument gdje je samo država zamijenjena religioznošću. Nikome nije smetalo što DPS voli Crnu Goru, niti ikome smeta što su članovi nove Vlada religiozni, ali mnogima i s pravom smeta kad se time brani neodbranjivo. Mogli bi se i zapitati da li su te „ljubavi“ iskrene kad se tako glasno, vidno i često (zlo)rabe u javnosti.

Mnogo je onih koji su tokom pandemije ostali bez bližnjih od kojih se nisu oprostili kako su htjeli jer su poštovali propisane mjere. Nema opravdanja kad te mjere krše oni koji ih propisuju. Tako se ohrabruje masovno kršenje mjera kojem svjedočimo i koje ima devastirajuće posljedice.

MONITOR: Tragično naslijeđe DPS-a najvidljivije je u ekonomiji. Očekivano?

ULJAREVIĆ: I prije dolaska nove Vlade znali smo svi da su navodni uspjesi crnogorske ekonomije Potemkinova sela, a najbolja ilustracija toga su  reprezenti „uspješnih biznismena“ te vlasti poput Dragana Brkovića. Sjetimo se kako je on na konsultativnom saslušanju u Skupštini kao ključni adut u raspravi o primjeni ugovora o koncesiji rekao: „Ne priznajem nikome ovdje da više voli državu Crnu Goru od mene“.

Taj profesionalni patriota je tada, po podacima Poreske uprave, dugovao 440 plaćenih studentskih godina na Harvardu ili 650 na Kembrižu, gdje su školarine između 30 i 40 hiljada eura. Te stotine naših studenata koji su mogli mijenjati ovu zemlju nabolje su, pored onih vidljivih, nevidljive žrtve onih koji su Crnu Goru tretirali kao ekonomski plijen i nemilice je iskorišćavali.

MONITOR: Od Nikšića do Cetinja dijalog se sve češće vodi kamenicama. Ko je za to zaslužan?

ULJAREVIĆ: Izbori u Nikšiću prevazilaze lokalni nivo, a to povlači i veću mobilizaciju snaga svih aktera. Kamenice nijesu došle same po sebi. Prvo je DPS, posebno posljednju deceniju, kamenice bacao na kritičare i zatrovao medijski prostor uz pomoć Vučićevih ružičastih medija. Na posljednjim izborima Vučić je praćku dao DF-u pa se sad ta dva politička dinosaurusa međusobno gađaju, ne štedeći nikog između i ograničavajući prostor za progresivni, građanski politički izraz. Retorika, ponašanje i sve što prati izbore u Nikšću mora da zabrine svakog razumnog čovjeka iako je jasno da se dio tenzija naglašava finansijski i medijski.

Među akterima nema dovoljno svijesti o tome kako je takav pristup opasna igra s vatrom koja može opeći i one koji tu vatru raspiruju.

 

Đukanović je više teg nego sidro DPS-a

MONITOR: Zašto Đukanović ne pravi adekvatne rezove u DPS-u?

ULJAREVIĆ: Poznata je priča da je rimski imperator Marko Aurelije vodio roba koji je imao zadatak da ga redovno podsjeća da je običan čovjek. Taj koncept je razvijen u modernim društvima u kojima lideri velikog formata imaju u svojim timovima one koji dovode u pitanje njihove odluke kako bi prošle internu provjeru prije efektuiranja. Mi nismo na toj razini političke svijesti i kulture i naši se funkcioneri okružuju onima koji im donose lijepe vijesti ili ih hrane u njihovoj samodovoljnosti.

Đukanović plaća cijenu tog okruženja koje je oblikovao, ali i umora i nedostatka kondicije da uđe u akcije za koje cijeni da bi mu bile riskantne. Uostalom, takav rez bi podrazumijevao i njegov odlazak sa mjesta predsjednika partije, na funkciju nekog počasnog predsjednika ili potpuno sklanjanje, a on i dalje vjeruje da je veće sidro nego teg toj partiji i očito nema nikog oko njega da mu kaže da to nije tako.

 

Vlada bez manjina – velika greška

MONITOR: Moraju li manjine opet da žive u strahu kao prije 30 godina?

ULJAREVIĆ: Nije uporedivo sadašnje stanje sa onim prije 30 godina, ali potpuno razumijem da neko može osjećati nelagodu zbog relativizacije istorije.  Ta nelagoda ne ide u prilog ni konstituentima nove vlasti jer ne treba zaboraviti da skoro četvrtinu stanovništva Crne Gore čine Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i drugi manjinski narodi.

Nije dobro potcijeniti taj osjećaj ili ga prebaciti samo na teren iskonstruisanih incidenata, iako ne treba isključiti da i toga ima. Obaveza je svake vlasti da učini da se svaki njen građanin osjeća sigurno i da može izraziti svoj identitet bez straha.

Velika greška je napravljena i što predstavnici nacionalnih manjinskih stranaka nijesu uključeni u Vladu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo