Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Direktorov program iza ekrana

Objavljeno prije

na

Gledaoci Televizije Crne Gore to ne mogu vidjeti na ekranima. Šteta. Kad bi se prikazalo ono što se dešava unutar te informativne kuće, koja se kiti etiketom javni servis, bio bi to najzanimljiviji dio njenog programa.

Glavni režiser zbivanja iza ekrana je, kažu u Novom sindikatu, generalni direktor RTCG Rade Vojvodić, uz logistiku Savjeta RTCG. O tome Novi sindikat, koji godinama uz pomoć sudova i inspekcija pokušava da stane u kraj tamošnjim nezakonitostima, ima brdo dokumentacije. Dominiraju sudske tužbe i presude.

Protiv RTCG već sedam godina njegovi radnici vodi brojne sudske sporove. Mnoge je ta kuća izgubila i morala da isplati povelike sume. Samo advokatima iz tri advokatske kancelarije isplaćeno je, kako stoji u izvještaju RTCG, preko 250.000 eura. Sve to, na kraju, ide iz džepa građana.

Jedan od većih sudskih sporova vođen je oko isplate akcija Telekoma dijelu radnika RTCG po osnovu privatizacije Emisione tehnike. Započeo ga je i dobio Novi sindikat. Zastupao je 483 zaposlena. Punomoćje za zastupanje potpisao mu je i sadašnji generalni direktor Rade Vojvodić u vrijeme dok je radio u Trećem programu TV Crne Gore. Pošto je u međuvremenu, nakon povratka iz TV In, postao generalni direktor RTCG došlo je do nesvakidašnje situacije. Vojvodić se istovremeno našao u ulozi i tužioca i tuženog.

Sudski spor protiv poslovodstva RTCG vodila su i tri člana Izvršnog odbora Novog sindikata – Mirjana Popović, Radomir Pajović i Dragan Janjić. Oni su, zajedno sa četvrtim članom Miodragom Boškovićem, dobili otkaz zato što su stali u odbranu prava zaposlenih u toj kući.

,,Sud je presudio da su nam otkazi dati nezakonito. Od tada smo se našli u nemilosti prvo bivšeg generalnog direktora Branka Vojičića, a onda sadašnjeg Rada Vojvodića i to samo zbog sindikalnih aktivnosti”, kaže Mirjana Popović, dugogodišnja pravnica i savjetnik u TV Crne Gore, a odnedavno sekretar Informativne službe u Radiju Crne Gore.

Njoj je zajedno sa Radomirom Pajovićem, predsjednikom Novog sindikata, u utorak nastavljeno suđenje po tužbi predsjednika Savjeta RTCG Dušana Simonovića. Simonović ih je tužio za neovlašćeno prisluškivanje i snimanje razgovora koji su sa njim vodili u prostorijama Crnogorskog olimpijskog komiteta i zatim ga objavili na sajtu Yuotube. Popović i Pajović kažu da sa tim nemaju nikakve veze.

Kroz nekoliko dana, tačnije 21. februara, biće održano i suđenje po tužbi Radomira Pajovića koju je podnio protiv Rada Vojvodića zbog toga što mu je dao otkaz zato što je na oglasnoj tabli i ulaznim vratima zgrade RTCG zalijepio tekst iz Vijesti u kojem je pisalo da tužilaštvo protiv Vojvodića vodi istragu. Bio je to direktorov originalan doprinos cenzurisanju medija.

Na sudu se našlo i sedam odluka za dodjelu stanova zaposlenim u RTCG, koje je potpisao predsjednik Savjeta Dušan Simonović. U Novom sindikatu tvrde da su sve nezakonite. To je i sud potvrdio u dva slučaja. Donio je izvršne presude, od kojih je jedna u korist Mirjane Popović, ali rukovodstvo RTCG ih ignoriše.

Na spisku nepravdi u RTCG ima još stavki.

,,Novi sindikat je inicirao preispitivanje kolektivnog ugovora, koji je takođe potpisao predsjednik Savjeta i Ustavni sud ga je proglasio nezakonitim”, kaže Pajović.

Sporna je odredba da generalni direktor može da zapošljava ljude sa srednjom školom na mjesta za koja je predviđen fakultet, s tim da u roku od četiri godine završe studije, a ako za to vrijeme ne steknu diplomu može da ih rasporedi na niže radno mjesto.

,,No, i sada nekoliko zaposlenih sa srednjom školom pokrivaju radna mjesta za koja je predviđena visoka sprema, iako su protekle četiri godine od donošenja sporne odluke. Naravno, radi se o podobnim i privilegovanim radnicima. I generalni direktor i Savjet to tolerišu. I da sve bude u tom stilu, RTCG ni danas nema kolektivnog ugovora iako je to zakonska obaveza” kaže Pajović.

Zapošljavanje u RTCG je višestruko zanimljiva priča. Rade Vojvodić je sa sobom iz TV In povratkom u RTCG doveo preko 25 ljudi i zaposlio ih u RTCG. Imenovao je Vanju Šipovac za direktoricu marketinga, Đorđija Kustudića za urednika sportskog programa, Lanu Sekulić za urednicu Drugog kanala… Među njima su mnogi od onih koje je svojevremeno iz RTCG poveo u TV In. Zaposlio ih je bez raspisivanja oglasa i podijelio im rješenja za stalni radni odnos. Većinom rade poslove koji nemaju veze sa sistematizacijom radnih mjesta. Mnogi od njih su dobili otpremnine prilikom odlaska iz RTCG, za što je država izdvojila milion i po eura. Postupak o ovim mahinacijama vodi se pred Upravnim sudom.

RTCG je gnijezdo nepotizma. Nedavno je na Radiju kao pripravnik zaposlen čovjek star četiri decenije. Direktorov rođak. RTCG ima šest pravnika, a Vojvodić je zaposlio i sedmog – svog zeta. Kao šefa Pravne službe.

Kada je nedavno na TV Crne Gore gostovao premijer Milo Đukanović mnogi zaposleni čekali su ga po hodnicima ne bi li mu direktno kazali šta se dešava u toj kući. Nisu imali sreće. Tokom emisije Đukanović nijednom nije upitao da li je istina da u RTCG ima toliko bezakonja koliko o tome bruje mediji.

I zašto bi? Takozvani javni servis izgara da bude DPS-ov servis. Dobro mu ide.

Pod lupom stranaca

Međunarodna organizacije rada, čiji je član Novi sindikat, dva puta se obraćala Vladi Crne Gore i rukovodstvu RTCG da je informišu da li se krše prava zaposlenih u toj firmi. Ali, kako stoji u izvještaju MOR-a, predstavnike Novog sindikata niko iz Vlade nije zvao povodom toga iako je Vlada obećala da će posredovati između Novog sindikata i poslovodstva RTCG i o tome izvijestiti MOR. Vlada je, kažu u Novom sindikatu, poslala izvještaj o sindikalinim aktivnostima u RTCG, koji je daleko od istine.

Prošlogodišnjeg oktoba predstavnici Novog sindikata razgovarali su sa zamjenikom šefa Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Albertom Kamaratom, na njegov zahtjev. Teme – satelitska afera, reprezentativnost sindikata i skladište oružja u atomskom skloništu zgrade RTCG.

Novi sindikat je ukazao na sumnjivo angažovanje satelitskog provajdera u vrijeme dok je direktor Televizije bio Goran Rakočević. Rakočević je 1998. potpisao Ugovor o zakupu satelitskih kapaciteta sa kompanijom Fiesta Investments LTD Duška Kneževića. Fiesta je ispostavljala fakture mimo bilo kakvog ugovora koje je Vlada Crne Gore zaključno sa 2008. godinom uredno plaćala.

Novi sindikat je nedavno objavio da se u zgradi RTCG nalazi skladište oružja još od devedesetih godina. Nedavno je ministrica odbrane Milica Pejanović obavijestila Novi sindikat da Vojska Crne Gore nema ništa sa tim oružjem. Od Božidara Vuksanovića, direktora Uprave policije, dobili su informaciju da se povodom toga obraćao dva puta sada već bivšem ministru policije Ivanu Brajoviću, ali nije dobio nikakav odgovor.

Alberto Kamarata se interesovao i koji je od dva sindikata RTCG reprezentativan. Pored Novog sindikata, od ranije postoji Sindikalna organizacija čiji je predsjednik Branko Vujisić. Blagajnik Vujisićeve Sindikalne organizacije izjavio je na sudu da ona nema pristupnicu nijednog člana. Zaposlenim u RTCG se od plata redovno odbija jedan odsto na ime sindikalne članarine. Bolje i to nego da nam direktor ukine bonuse i varijabilu, kažu zaposleni u RTCG.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo