Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Našim džadama

Objavljeno prije

na

Jednu običnu vožnju taksijem po glavnom gradu Crne Gore na kratko prekida glas dispečera: „Neko slobodan za ulicu Milana Mladenovića?”. Pomislio bi čovjek da se vozi kroz metropolu, kada čuje da jedna od ulica, zasluženo, nosi naziv rokenrol zvijezde iz Beograda. Beograđanina, taman onoliko koliko Sarajlije, Zagrepčanina ili Podgoričanina. Ipak, od svih gradova koje je obilježio svojim radom, Podgorica je prva njegovim imenom ukrasila ulicu u martu 2011. godine. Na Zabjelu. Beograd je to uradio tri mjeseca kasnije, a Zagreb uz ogromnu buku u parlamentu i medijima protekle godine. Na kraju zagrebačke priče ostaje Jergovićev zaključak da je čovjek dobio ulicu ne zbog vrijednosti svojih djela već zbog svoje nacionalnosti. Političke igre su pokvarile događaj.

Ni kod nas frontmen EKV-a nije dobio ulicu zbog toga što su gradski oci odrasli na njegovoj muzici i porukama mira koje je slao ratnih devedesetih ili prepoznali njihov značaj. Srećom imali su dovoljno sluha da uvaže zaslužne građane Republike Zabjelo i daju im ulogu krštenog kuma. Šteta što češće ne upražnjavaju ovu praksu. Evo im ovih dana prave prilike.

NVO Crnogorska Alternativna Kultura je ukazala da Podgorica osim bronzane ploče koja obilježava mjesto rođenja Borislava Pekića nema ulicu sa imenom jednog od svojih najvećih sinova. Pekić je ispunio i zakonski okvir od dvadeset godina od smrti, a to svakako zaslužuje svojim statusom ikone grada. O vrijednosti njegovog književnog opusa je suvišno govoriti. Ulice nigdje. Radi poređenja – u Beogradu jedna škola na Bežaniji, ulica na Vračaru i ogranak Biblioteke grada nose njegovo ime. Srbija mu se odužila i štampanjem poštanske marke sa njegovim likom. U Podgorici je, do daljnjeg, Pekićevo ime nosila jedna ulica makar na jedan dan.

Glavnom gradu ipak ne manjka zaslužnih građana. Naš nedjeljnik je već pisao o zaslugama Šeika Zaida Bin, Sultan Al Nahijanu koji je po odluci donijetoj na Skupštini glavnog grada 23. januara ove godine dobio ulicu koja prolazi pored Atlas Capital centra. Istom odlukom ulicu je dobio i Baku – glavni grad Azerbejdžanam a most Vinston Čerčil.

Srećom tu se stalo sa egzotikom. Među 25 novoimenovanih ulica i bulevara mjesto su našli i trebinjski heroj Srđan Aleksić i jedna od pravih domaćih legendi – Dragan Radulović. Za njegovu ulicu su se već neko vrijeme zalagali Fejsbuk aktivisti. Na kraju Predloga jasno stoji da je u septembru protekle godine Vlada dala saglasnost da se podigne spomen obilježje „humanisti Srđanu Aleksiću i piscu Draganu Raduloviću, prije isteka zakonskog roka”. Samo četiri dana nakon donošenja odluke o imenovanju ulice, pada dvadeseta godišnjica od herojske tragične pogibije Srđana Aleksića. Sa njom i ispunjenje roka. Šest dana prije usvajanja predloga o imenovanju ulica Vlada je dala saglasnost da se prije isteka zakonskog roka podigne spomen obilježje Šeiku Zaidu Bin, Sultan Al Nahijanu, preminulom 2004. godine.

Rođeni Mojkovčanin Milovan Đilas će sačekati 2015. godinu kako bi ispunio uslove za ulazak u proceduru. Iako je njegovo ime nekoliko puta predlagano, u oktobru 2011. je odlučeno da se sačeka do isteka zakonskog roka. Uzrok ovome je njegova kontroverzna biografija. Beograđani nijesu čekali Đilasovu rehabilitaciju. Mjesec dana prije podgoričke odluke, on je dobio spomen ploču na adresi na kojoj je živio – Palmotićevoj 8 u Beogradu. U Đilasovom rodnom mjestu, jedina ploča sa njegovim imenom je ona na groblju u Podbišću ispod koje je sahranjen.

Glavnom gradu i njegovim ulicama upućuju se brojne zamjerke. Među njima i one vezane za izuzetno mali broj ženskih ulica.

Od preko 400 podgoričkih ulica svega njih desetak nose imena slavnih žena. Među književnicama, učesnicama NOB-a našlo se mjesta i za Kseniju Cicvarić, Jelenu Savojsku, a po najnovijoj odluci od 23. januara i za Princezu Jakvintu – ženu Bodina. Najčuvenija kćer kralja Nikole je svoju ulicu dobila tek sredinom prošle godine. Njeno ime u Italiji se i danas izgovara sa poštovanjem. Sicilijanska Mesina joj se za njen humanitarni rad sa početka vijeka odužila spomenikom, najavljeno je snimanje dokumentarca o njenom životu, a bilo je i zahtjeva za Jeleninu beatifikaciju. U Crnoj Gori njeno ime krasi neuglednu ulicu i neomalterisanu fasadu kuće u Donjoj Gorici.

Za razliku od glavnog grada u gradskim opštinama Tuzi i Golubovci, ali i Bloku 9 stanje je zbunjujuće. Stanovnici Bloka orijentišu se po bojama zgrada i jedinoj poznatoj ulici Vlada Ćetkovića. Ulice kroz Tuzi nijesu imenovane, baš kao ni kroz Zetu, a stanovnici apeluju da se njihovim ulicama makar dodijele brojevi, ako ih već nije moguće nazvati po nekom od značajnih izdanaka ovih mjesta. Kroz medije su se provlačila imena vođe malisorskog ustanka Ded Đon Ljuljija, Prepodobnog Simeona Dajbabskog, oficira crnogorske vojske Jova Šanovića, kao i poznatog glumca Slobodana Aligrudića. Zanimljivo je, isticali su iz Opštine Tuzi u par navrata, da nijedna ulica u Podgorici ne nosi ime nekog albanskog velikana.

Problemi drugačije prirode drmaju ulcinjsku opštinu. SO Ulcinj je preimenovala određeni broj ulica koje su nosile imena istaknutih pojedinaca i jedinica iz vremena Narodnooslobodilačke borbe. Između ostalih promjene je pretrpjela i Ulica 26. novembra, dana oslobođenja toga grada, i ponijela ima Hafiz Ali Ulćinaka. Većina natpisa su ispisana samo na albanskom jeziku, što je dodatno zabiberilo ulcinjsku priču. Fokus na ovu skoro deceniju staru temu vratio je prije par dana Andrija Ćetković, predsjednik Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije Ulcinja. On je u izjavi za CdM optužio DPS i Forcu da pokretanjem ovakvih inicijativa iznova pokušavaju da dijele građane po nacionalnim osnovama i da tako homogenizuju svoja biračka tijela.

Ni prijestonica nije prošla mnogo bolje od ostalih gradova, pa se NVO Cetinje, moj grad potrudila da javnosti detaljno prezentuje trenutno stanje, ali i ponudi moguća rješenja kroz studiju Cetinje nazivi ulica, spomenici i spomen obilježja. Razlog za ovakvu akciju je činjenica da sličan dokument na Cetinju nije donešen u posljednje dvije decenije. Dok glavno gradsko jezgro broji tek pedesetak ulica „komunikacije u perifernim zonama, iako do određenog urbanističkog nivoa definisane, još nijesu obilježene, odnosno nemaju svoja imena, već se jednostavno nazivaju put ili staza. Posebno je prisutan problem neažuriranog a u pojedinim djelovima grada čak i nikakvog definisanja brojeva kuća” – stoji u analizi ove NVO.

Sjevernije, problem druge prirode. Crnogorski režiser Živko Nikolić, po predlogu, spletom okolnosti još aktuelnog gradonačelnika Nikšića neće čekati da se ispune zakonski rokovi kako bi dobio svoju ulicu. Sjetili su se Nikšićani Živka, ali se još nijesu odlučili koja će ulica biti njegova. Dok je Komisija za imenovanje ulica jednoglasno odlučila da čuvenom režiseru čije ime nose dvije crnogorske filmske nagrade daju ulicu koja prolazi ispred zgrade Filozofskog fakulteta, gradonačelnik Nebojša Radojičić je izašao sa drugim predlogom. Od kafića Evergrin i frizerskog salona popularnog kao „socijalno” do mjesta gdje je nekada bilo Staro pazarište. Istom prilikom je obećao proširenje ulice i pospješivanje njenih estetskih kapaciteta. Sa trećim, možda i najlogičnijim predlogom izašao je režiserov sin Petar. On smatra da bi Živkovim imenom trebalo krstiti ulicu koja ide kroz Ozriniće, iz kojih je režiser potekao i kojima se uvijek vraćao.

I ostale crnogorske Opštine muče svoje muke sa ulicama. Negdje, kao na Žabljaku nedostaje tabli, pa se ljudi slabo orijentišu, negdje se lome koplja oko politike i nacije. Previše problema oko nečeg ovako jednostavnog.

Nije ovo ništa novo na našim prostorima. Tradicija krštavanja i prekrštavanja ulica, pa i gradova je odavno usađena u Crnoj Gori. Tokom nacionalnog osvješćivanja i razračunavanja krajem prošlog vijeka najgore je prošao baš najveći sin naših naroda i narodnosti Josip Broz Tito. Nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu i oslobađanja zemalja bivše Jugoslavije ime Maršala Tita ponijela su četiri grada. Podgorica je otišla najdalje sa dodvoravanjem. Dok su ostali svojim dotadašnjim nazivima dodavali pridjev Titov, pa je Jugoslavija dobila Titov Veles, Titovo Užice i Titovu Korenicu, mi smo to odradili na panj. Ljudi su zaspali u Podgorici, a probudili se u Titogradu. Po smrti voljenog Tita republike i pokrajine su požurile i njegovim imenom ukrasile Vrbas, Mitrovicu, Drvar i Velenje. Većina ex-jugoslovenskih gradova je poslije 1990. političkom voljom izbacila Titov naziv iz popisa ulica i trgova. Dok Zagreb i Sarajevo nijesu mijenjali naziv Maršalove ulice, on se izgubio iz ostalih republika, pa i iz Crne Gore.

Tito se sredinom prošle decenije vratio u neke od najvećih gradova bivše Jugoslavije. Tako i u Podgoricu.Upravo ovog februara je deveta godišnjica od kada je plava tabla sa njegovim imenom vraćena u glavni grad Crne Gore. Ovoga puta se nalazi na Starom aerodromu. Osim u Podgorici njegovo ime se još može naći na ulicama u Rožajama i Baru. Početkom novog milenijum postojao je i bulevar u Ulcinju sa njegovim imenom. Već pominjanim spornim odlukama preimenovan je u Đerđ Kastrioti Skenderbeg.

Dragan LUČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo