Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Našim džadama

Objavljeno prije

na

Jednu običnu vožnju taksijem po glavnom gradu Crne Gore na kratko prekida glas dispečera: „Neko slobodan za ulicu Milana Mladenovića?”. Pomislio bi čovjek da se vozi kroz metropolu, kada čuje da jedna od ulica, zasluženo, nosi naziv rokenrol zvijezde iz Beograda. Beograđanina, taman onoliko koliko Sarajlije, Zagrepčanina ili Podgoričanina. Ipak, od svih gradova koje je obilježio svojim radom, Podgorica je prva njegovim imenom ukrasila ulicu u martu 2011. godine. Na Zabjelu. Beograd je to uradio tri mjeseca kasnije, a Zagreb uz ogromnu buku u parlamentu i medijima protekle godine. Na kraju zagrebačke priče ostaje Jergovićev zaključak da je čovjek dobio ulicu ne zbog vrijednosti svojih djela već zbog svoje nacionalnosti. Političke igre su pokvarile događaj.

Ni kod nas frontmen EKV-a nije dobio ulicu zbog toga što su gradski oci odrasli na njegovoj muzici i porukama mira koje je slao ratnih devedesetih ili prepoznali njihov značaj. Srećom imali su dovoljno sluha da uvaže zaslužne građane Republike Zabjelo i daju im ulogu krštenog kuma. Šteta što češće ne upražnjavaju ovu praksu. Evo im ovih dana prave prilike.

NVO Crnogorska Alternativna Kultura je ukazala da Podgorica osim bronzane ploče koja obilježava mjesto rođenja Borislava Pekića nema ulicu sa imenom jednog od svojih najvećih sinova. Pekić je ispunio i zakonski okvir od dvadeset godina od smrti, a to svakako zaslužuje svojim statusom ikone grada. O vrijednosti njegovog književnog opusa je suvišno govoriti. Ulice nigdje. Radi poređenja – u Beogradu jedna škola na Bežaniji, ulica na Vračaru i ogranak Biblioteke grada nose njegovo ime. Srbija mu se odužila i štampanjem poštanske marke sa njegovim likom. U Podgorici je, do daljnjeg, Pekićevo ime nosila jedna ulica makar na jedan dan.

Glavnom gradu ipak ne manjka zaslužnih građana. Naš nedjeljnik je već pisao o zaslugama Šeika Zaida Bin, Sultan Al Nahijanu koji je po odluci donijetoj na Skupštini glavnog grada 23. januara ove godine dobio ulicu koja prolazi pored Atlas Capital centra. Istom odlukom ulicu je dobio i Baku – glavni grad Azerbejdžanam a most Vinston Čerčil.

Srećom tu se stalo sa egzotikom. Među 25 novoimenovanih ulica i bulevara mjesto su našli i trebinjski heroj Srđan Aleksić i jedna od pravih domaćih legendi – Dragan Radulović. Za njegovu ulicu su se već neko vrijeme zalagali Fejsbuk aktivisti. Na kraju Predloga jasno stoji da je u septembru protekle godine Vlada dala saglasnost da se podigne spomen obilježje „humanisti Srđanu Aleksiću i piscu Draganu Raduloviću, prije isteka zakonskog roka”. Samo četiri dana nakon donošenja odluke o imenovanju ulice, pada dvadeseta godišnjica od herojske tragične pogibije Srđana Aleksića. Sa njom i ispunjenje roka. Šest dana prije usvajanja predloga o imenovanju ulica Vlada je dala saglasnost da se prije isteka zakonskog roka podigne spomen obilježje Šeiku Zaidu Bin, Sultan Al Nahijanu, preminulom 2004. godine.

Rođeni Mojkovčanin Milovan Đilas će sačekati 2015. godinu kako bi ispunio uslove za ulazak u proceduru. Iako je njegovo ime nekoliko puta predlagano, u oktobru 2011. je odlučeno da se sačeka do isteka zakonskog roka. Uzrok ovome je njegova kontroverzna biografija. Beograđani nijesu čekali Đilasovu rehabilitaciju. Mjesec dana prije podgoričke odluke, on je dobio spomen ploču na adresi na kojoj je živio – Palmotićevoj 8 u Beogradu. U Đilasovom rodnom mjestu, jedina ploča sa njegovim imenom je ona na groblju u Podbišću ispod koje je sahranjen.

Glavnom gradu i njegovim ulicama upućuju se brojne zamjerke. Među njima i one vezane za izuzetno mali broj ženskih ulica.

Od preko 400 podgoričkih ulica svega njih desetak nose imena slavnih žena. Među književnicama, učesnicama NOB-a našlo se mjesta i za Kseniju Cicvarić, Jelenu Savojsku, a po najnovijoj odluci od 23. januara i za Princezu Jakvintu – ženu Bodina. Najčuvenija kćer kralja Nikole je svoju ulicu dobila tek sredinom prošle godine. Njeno ime u Italiji se i danas izgovara sa poštovanjem. Sicilijanska Mesina joj se za njen humanitarni rad sa početka vijeka odužila spomenikom, najavljeno je snimanje dokumentarca o njenom životu, a bilo je i zahtjeva za Jeleninu beatifikaciju. U Crnoj Gori njeno ime krasi neuglednu ulicu i neomalterisanu fasadu kuće u Donjoj Gorici.

Za razliku od glavnog grada u gradskim opštinama Tuzi i Golubovci, ali i Bloku 9 stanje je zbunjujuće. Stanovnici Bloka orijentišu se po bojama zgrada i jedinoj poznatoj ulici Vlada Ćetkovića. Ulice kroz Tuzi nijesu imenovane, baš kao ni kroz Zetu, a stanovnici apeluju da se njihovim ulicama makar dodijele brojevi, ako ih već nije moguće nazvati po nekom od značajnih izdanaka ovih mjesta. Kroz medije su se provlačila imena vođe malisorskog ustanka Ded Đon Ljuljija, Prepodobnog Simeona Dajbabskog, oficira crnogorske vojske Jova Šanovića, kao i poznatog glumca Slobodana Aligrudića. Zanimljivo je, isticali su iz Opštine Tuzi u par navrata, da nijedna ulica u Podgorici ne nosi ime nekog albanskog velikana.

Problemi drugačije prirode drmaju ulcinjsku opštinu. SO Ulcinj je preimenovala određeni broj ulica koje su nosile imena istaknutih pojedinaca i jedinica iz vremena Narodnooslobodilačke borbe. Između ostalih promjene je pretrpjela i Ulica 26. novembra, dana oslobođenja toga grada, i ponijela ima Hafiz Ali Ulćinaka. Većina natpisa su ispisana samo na albanskom jeziku, što je dodatno zabiberilo ulcinjsku priču. Fokus na ovu skoro deceniju staru temu vratio je prije par dana Andrija Ćetković, predsjednik Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije Ulcinja. On je u izjavi za CdM optužio DPS i Forcu da pokretanjem ovakvih inicijativa iznova pokušavaju da dijele građane po nacionalnim osnovama i da tako homogenizuju svoja biračka tijela.

Ni prijestonica nije prošla mnogo bolje od ostalih gradova, pa se NVO Cetinje, moj grad potrudila da javnosti detaljno prezentuje trenutno stanje, ali i ponudi moguća rješenja kroz studiju Cetinje nazivi ulica, spomenici i spomen obilježja. Razlog za ovakvu akciju je činjenica da sličan dokument na Cetinju nije donešen u posljednje dvije decenije. Dok glavno gradsko jezgro broji tek pedesetak ulica „komunikacije u perifernim zonama, iako do određenog urbanističkog nivoa definisane, još nijesu obilježene, odnosno nemaju svoja imena, već se jednostavno nazivaju put ili staza. Posebno je prisutan problem neažuriranog a u pojedinim djelovima grada čak i nikakvog definisanja brojeva kuća” – stoji u analizi ove NVO.

Sjevernije, problem druge prirode. Crnogorski režiser Živko Nikolić, po predlogu, spletom okolnosti još aktuelnog gradonačelnika Nikšića neće čekati da se ispune zakonski rokovi kako bi dobio svoju ulicu. Sjetili su se Nikšićani Živka, ali se još nijesu odlučili koja će ulica biti njegova. Dok je Komisija za imenovanje ulica jednoglasno odlučila da čuvenom režiseru čije ime nose dvije crnogorske filmske nagrade daju ulicu koja prolazi ispred zgrade Filozofskog fakulteta, gradonačelnik Nebojša Radojičić je izašao sa drugim predlogom. Od kafića Evergrin i frizerskog salona popularnog kao „socijalno” do mjesta gdje je nekada bilo Staro pazarište. Istom prilikom je obećao proširenje ulice i pospješivanje njenih estetskih kapaciteta. Sa trećim, možda i najlogičnijim predlogom izašao je režiserov sin Petar. On smatra da bi Živkovim imenom trebalo krstiti ulicu koja ide kroz Ozriniće, iz kojih je režiser potekao i kojima se uvijek vraćao.

I ostale crnogorske Opštine muče svoje muke sa ulicama. Negdje, kao na Žabljaku nedostaje tabli, pa se ljudi slabo orijentišu, negdje se lome koplja oko politike i nacije. Previše problema oko nečeg ovako jednostavnog.

Nije ovo ništa novo na našim prostorima. Tradicija krštavanja i prekrštavanja ulica, pa i gradova je odavno usađena u Crnoj Gori. Tokom nacionalnog osvješćivanja i razračunavanja krajem prošlog vijeka najgore je prošao baš najveći sin naših naroda i narodnosti Josip Broz Tito. Nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu i oslobađanja zemalja bivše Jugoslavije ime Maršala Tita ponijela su četiri grada. Podgorica je otišla najdalje sa dodvoravanjem. Dok su ostali svojim dotadašnjim nazivima dodavali pridjev Titov, pa je Jugoslavija dobila Titov Veles, Titovo Užice i Titovu Korenicu, mi smo to odradili na panj. Ljudi su zaspali u Podgorici, a probudili se u Titogradu. Po smrti voljenog Tita republike i pokrajine su požurile i njegovim imenom ukrasile Vrbas, Mitrovicu, Drvar i Velenje. Većina ex-jugoslovenskih gradova je poslije 1990. političkom voljom izbacila Titov naziv iz popisa ulica i trgova. Dok Zagreb i Sarajevo nijesu mijenjali naziv Maršalove ulice, on se izgubio iz ostalih republika, pa i iz Crne Gore.

Tito se sredinom prošle decenije vratio u neke od najvećih gradova bivše Jugoslavije. Tako i u Podgoricu.Upravo ovog februara je deveta godišnjica od kada je plava tabla sa njegovim imenom vraćena u glavni grad Crne Gore. Ovoga puta se nalazi na Starom aerodromu. Osim u Podgorici njegovo ime se još može naći na ulicama u Rožajama i Baru. Početkom novog milenijum postojao je i bulevar u Ulcinju sa njegovim imenom. Već pominjanim spornim odlukama preimenovan je u Đerđ Kastrioti Skenderbeg.

Dragan LUČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.

Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić,  ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.

„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.

Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara.  Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.

„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.

Lejla Kašić smatra da će i  negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.

Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.

„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.

Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.

Talas  prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.

„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.

Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić  o incidentu obavijestila ovu organizaciju,  Pusićev  angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije  Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina

 

Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.

Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.

Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.

„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.

Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.

Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.

„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.

Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.

„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.

Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.

Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.

Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.

Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.

 

Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana

Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.

Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe.  Većina optuženih je završila u zatvoru.

„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.

Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.

„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo