Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Našim džadama

Objavljeno prije

na

Jednu običnu vožnju taksijem po glavnom gradu Crne Gore na kratko prekida glas dispečera: „Neko slobodan za ulicu Milana Mladenovića?”. Pomislio bi čovjek da se vozi kroz metropolu, kada čuje da jedna od ulica, zasluženo, nosi naziv rokenrol zvijezde iz Beograda. Beograđanina, taman onoliko koliko Sarajlije, Zagrepčanina ili Podgoričanina. Ipak, od svih gradova koje je obilježio svojim radom, Podgorica je prva njegovim imenom ukrasila ulicu u martu 2011. godine. Na Zabjelu. Beograd je to uradio tri mjeseca kasnije, a Zagreb uz ogromnu buku u parlamentu i medijima protekle godine. Na kraju zagrebačke priče ostaje Jergovićev zaključak da je čovjek dobio ulicu ne zbog vrijednosti svojih djela već zbog svoje nacionalnosti. Političke igre su pokvarile događaj.

Ni kod nas frontmen EKV-a nije dobio ulicu zbog toga što su gradski oci odrasli na njegovoj muzici i porukama mira koje je slao ratnih devedesetih ili prepoznali njihov značaj. Srećom imali su dovoljno sluha da uvaže zaslužne građane Republike Zabjelo i daju im ulogu krštenog kuma. Šteta što češće ne upražnjavaju ovu praksu. Evo im ovih dana prave prilike.

NVO Crnogorska Alternativna Kultura je ukazala da Podgorica osim bronzane ploče koja obilježava mjesto rođenja Borislava Pekića nema ulicu sa imenom jednog od svojih najvećih sinova. Pekić je ispunio i zakonski okvir od dvadeset godina od smrti, a to svakako zaslužuje svojim statusom ikone grada. O vrijednosti njegovog književnog opusa je suvišno govoriti. Ulice nigdje. Radi poređenja – u Beogradu jedna škola na Bežaniji, ulica na Vračaru i ogranak Biblioteke grada nose njegovo ime. Srbija mu se odužila i štampanjem poštanske marke sa njegovim likom. U Podgorici je, do daljnjeg, Pekićevo ime nosila jedna ulica makar na jedan dan.

Glavnom gradu ipak ne manjka zaslužnih građana. Naš nedjeljnik je već pisao o zaslugama Šeika Zaida Bin, Sultan Al Nahijanu koji je po odluci donijetoj na Skupštini glavnog grada 23. januara ove godine dobio ulicu koja prolazi pored Atlas Capital centra. Istom odlukom ulicu je dobio i Baku – glavni grad Azerbejdžanam a most Vinston Čerčil.

Srećom tu se stalo sa egzotikom. Među 25 novoimenovanih ulica i bulevara mjesto su našli i trebinjski heroj Srđan Aleksić i jedna od pravih domaćih legendi – Dragan Radulović. Za njegovu ulicu su se već neko vrijeme zalagali Fejsbuk aktivisti. Na kraju Predloga jasno stoji da je u septembru protekle godine Vlada dala saglasnost da se podigne spomen obilježje „humanisti Srđanu Aleksiću i piscu Draganu Raduloviću, prije isteka zakonskog roka”. Samo četiri dana nakon donošenja odluke o imenovanju ulice, pada dvadeseta godišnjica od herojske tragične pogibije Srđana Aleksića. Sa njom i ispunjenje roka. Šest dana prije usvajanja predloga o imenovanju ulica Vlada je dala saglasnost da se prije isteka zakonskog roka podigne spomen obilježje Šeiku Zaidu Bin, Sultan Al Nahijanu, preminulom 2004. godine.

Rođeni Mojkovčanin Milovan Đilas će sačekati 2015. godinu kako bi ispunio uslove za ulazak u proceduru. Iako je njegovo ime nekoliko puta predlagano, u oktobru 2011. je odlučeno da se sačeka do isteka zakonskog roka. Uzrok ovome je njegova kontroverzna biografija. Beograđani nijesu čekali Đilasovu rehabilitaciju. Mjesec dana prije podgoričke odluke, on je dobio spomen ploču na adresi na kojoj je živio – Palmotićevoj 8 u Beogradu. U Đilasovom rodnom mjestu, jedina ploča sa njegovim imenom je ona na groblju u Podbišću ispod koje je sahranjen.

Glavnom gradu i njegovim ulicama upućuju se brojne zamjerke. Među njima i one vezane za izuzetno mali broj ženskih ulica.

Od preko 400 podgoričkih ulica svega njih desetak nose imena slavnih žena. Među književnicama, učesnicama NOB-a našlo se mjesta i za Kseniju Cicvarić, Jelenu Savojsku, a po najnovijoj odluci od 23. januara i za Princezu Jakvintu – ženu Bodina. Najčuvenija kćer kralja Nikole je svoju ulicu dobila tek sredinom prošle godine. Njeno ime u Italiji se i danas izgovara sa poštovanjem. Sicilijanska Mesina joj se za njen humanitarni rad sa početka vijeka odužila spomenikom, najavljeno je snimanje dokumentarca o njenom životu, a bilo je i zahtjeva za Jeleninu beatifikaciju. U Crnoj Gori njeno ime krasi neuglednu ulicu i neomalterisanu fasadu kuće u Donjoj Gorici.

Za razliku od glavnog grada u gradskim opštinama Tuzi i Golubovci, ali i Bloku 9 stanje je zbunjujuće. Stanovnici Bloka orijentišu se po bojama zgrada i jedinoj poznatoj ulici Vlada Ćetkovića. Ulice kroz Tuzi nijesu imenovane, baš kao ni kroz Zetu, a stanovnici apeluju da se njihovim ulicama makar dodijele brojevi, ako ih već nije moguće nazvati po nekom od značajnih izdanaka ovih mjesta. Kroz medije su se provlačila imena vođe malisorskog ustanka Ded Đon Ljuljija, Prepodobnog Simeona Dajbabskog, oficira crnogorske vojske Jova Šanovića, kao i poznatog glumca Slobodana Aligrudića. Zanimljivo je, isticali su iz Opštine Tuzi u par navrata, da nijedna ulica u Podgorici ne nosi ime nekog albanskog velikana.

Problemi drugačije prirode drmaju ulcinjsku opštinu. SO Ulcinj je preimenovala određeni broj ulica koje su nosile imena istaknutih pojedinaca i jedinica iz vremena Narodnooslobodilačke borbe. Između ostalih promjene je pretrpjela i Ulica 26. novembra, dana oslobođenja toga grada, i ponijela ima Hafiz Ali Ulćinaka. Većina natpisa su ispisana samo na albanskom jeziku, što je dodatno zabiberilo ulcinjsku priču. Fokus na ovu skoro deceniju staru temu vratio je prije par dana Andrija Ćetković, predsjednik Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije Ulcinja. On je u izjavi za CdM optužio DPS i Forcu da pokretanjem ovakvih inicijativa iznova pokušavaju da dijele građane po nacionalnim osnovama i da tako homogenizuju svoja biračka tijela.

Ni prijestonica nije prošla mnogo bolje od ostalih gradova, pa se NVO Cetinje, moj grad potrudila da javnosti detaljno prezentuje trenutno stanje, ali i ponudi moguća rješenja kroz studiju Cetinje nazivi ulica, spomenici i spomen obilježja. Razlog za ovakvu akciju je činjenica da sličan dokument na Cetinju nije donešen u posljednje dvije decenije. Dok glavno gradsko jezgro broji tek pedesetak ulica „komunikacije u perifernim zonama, iako do određenog urbanističkog nivoa definisane, još nijesu obilježene, odnosno nemaju svoja imena, već se jednostavno nazivaju put ili staza. Posebno je prisutan problem neažuriranog a u pojedinim djelovima grada čak i nikakvog definisanja brojeva kuća” – stoji u analizi ove NVO.

Sjevernije, problem druge prirode. Crnogorski režiser Živko Nikolić, po predlogu, spletom okolnosti još aktuelnog gradonačelnika Nikšića neće čekati da se ispune zakonski rokovi kako bi dobio svoju ulicu. Sjetili su se Nikšićani Živka, ali se još nijesu odlučili koja će ulica biti njegova. Dok je Komisija za imenovanje ulica jednoglasno odlučila da čuvenom režiseru čije ime nose dvije crnogorske filmske nagrade daju ulicu koja prolazi ispred zgrade Filozofskog fakulteta, gradonačelnik Nebojša Radojičić je izašao sa drugim predlogom. Od kafića Evergrin i frizerskog salona popularnog kao „socijalno” do mjesta gdje je nekada bilo Staro pazarište. Istom prilikom je obećao proširenje ulice i pospješivanje njenih estetskih kapaciteta. Sa trećim, možda i najlogičnijim predlogom izašao je režiserov sin Petar. On smatra da bi Živkovim imenom trebalo krstiti ulicu koja ide kroz Ozriniće, iz kojih je režiser potekao i kojima se uvijek vraćao.

I ostale crnogorske Opštine muče svoje muke sa ulicama. Negdje, kao na Žabljaku nedostaje tabli, pa se ljudi slabo orijentišu, negdje se lome koplja oko politike i nacije. Previše problema oko nečeg ovako jednostavnog.

Nije ovo ništa novo na našim prostorima. Tradicija krštavanja i prekrštavanja ulica, pa i gradova je odavno usađena u Crnoj Gori. Tokom nacionalnog osvješćivanja i razračunavanja krajem prošlog vijeka najgore je prošao baš najveći sin naših naroda i narodnosti Josip Broz Tito. Nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu i oslobađanja zemalja bivše Jugoslavije ime Maršala Tita ponijela su četiri grada. Podgorica je otišla najdalje sa dodvoravanjem. Dok su ostali svojim dotadašnjim nazivima dodavali pridjev Titov, pa je Jugoslavija dobila Titov Veles, Titovo Užice i Titovu Korenicu, mi smo to odradili na panj. Ljudi su zaspali u Podgorici, a probudili se u Titogradu. Po smrti voljenog Tita republike i pokrajine su požurile i njegovim imenom ukrasile Vrbas, Mitrovicu, Drvar i Velenje. Većina ex-jugoslovenskih gradova je poslije 1990. političkom voljom izbacila Titov naziv iz popisa ulica i trgova. Dok Zagreb i Sarajevo nijesu mijenjali naziv Maršalove ulice, on se izgubio iz ostalih republika, pa i iz Crne Gore.

Tito se sredinom prošle decenije vratio u neke od najvećih gradova bivše Jugoslavije. Tako i u Podgoricu.Upravo ovog februara je deveta godišnjica od kada je plava tabla sa njegovim imenom vraćena u glavni grad Crne Gore. Ovoga puta se nalazi na Starom aerodromu. Osim u Podgorici njegovo ime se još može naći na ulicama u Rožajama i Baru. Početkom novog milenijum postojao je i bulevar u Ulcinju sa njegovim imenom. Već pominjanim spornim odlukama preimenovan je u Đerđ Kastrioti Skenderbeg.

Dragan LUČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo