Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ALEKSANDAR SAŠA ČILIKOV, ISTORIČAR UMJETNOSTI. Nedovoljno razvijena kritika

Objavljeno prije

na

MONITOR: Dobitnik ste ovogodišnje nagrade 13. novembar – Dan prijestonice Cetinje. Koliko su nagrade važne za stvaralaštvo, kakvim se vi bavite?
ČILIKOV: Dobijao sam i ranije stručne nagrade – godi to svakome, na ovaj ili onaj način – međutim nagrada prijestonice je doista nešto posebno, svakako priznanje koje mi više znači od bilo kog drugog. Ujedno smatram je, bez trunke ironije i krajnje iskreno, istovremeno i nagradom svim sugrađanima moje generacije koji su imali hrabrosti da odluče provesti čitav život u Cetinju, gradu koji je bezmalo pola vijeka bio tako okrutno zapostavljan i minimiziran.

MONITOR: Objasnite nam Vaš odnos oprema likovnoj kritici u Crnoj Gori. O kojem nivou izražavanja i kritičke promisli je riječ?
ČILIKOV: Sporadično sam se bavio likovnom kritikom, bolje reći likovnim komentarima. Ona je svakako neophodna – da nije tako, ukinule bi je mnogo umjetnički razvijenije sredine od crnogorske. Slažem se sa mišljenjima da u Crnoj Gori praktično ne postoji negativna likovna kritika. Rijetki primjeri opravdanog ukazivanja na nekvalitet pojedinih izložbi ili umjetnika kod nas se završavaju linčem kritičara što je rezultiralo selektivnim tekstovima – izbjegava se pisanje o prosječnim i lošim umjetnicima – ili neutralnim stavom. Inače, ubijeđen sam, Crna Gora ima određen broj jako kvalitetnih likovnih kritičara i teoretičara čije su reference često više cijenjene van domicilne sredine.

MONITOR: Da li kritika u umjetnosti ima ulogu kreiranja kulturne svijesti?
ČILIKOV: Naravno da posjeduje takvu ulogu. Kritičar može od sasvim prosječne poetike stvoriti u kulturnoj javnosti mišljenje o vanrednom kvalitetu. Imamo mi takvih primjera no, kao istoričar umjetnosti, znam da vremenska distanca sve dovede u red. U to sam se uvjerio na osnovu činjenice da se određeni, u svom vremenu slavljeni, domicilni umjetnici, danas gotovo i ne pominju. Isto to će se desiti i sa pojedinim, danas aktivnim, umjetnicima o kojima likovna kritika iznosi pozitivne kvalifikative koji su, mišljenja sam, na ivici krajnje degutantnosti.

MONITOR: Kako objašnjavate stav naših mislećih intelektualnih glava – ,,libiti se kritike”, i da li to opravdava sveprisutno – kritizerstvo?
ČILIKOV: Argumentovana kritika je ne samo stvar ljudskih sloboda nego je i srž kvaliteta svakog društva koje pledira da bude demokratsko i visokocivilizovano. U Crnoj Gori s jedne strane imamo nedovoljno razvijenu kritiku mnogih društvenih anomalija, međutim nijesmo imuni ni na potpuno stroge i neargumentovane kritičke osvrte. Svakako, primarno izraženo u Crnoj Gori je stanje izbjegavanja argumentovane kritike društva – za takav stav dobijate niz privilegija (stručne nagrade i priznanja, finansijski dobro plaćene angažmane, realizaciju personalnih projekata, kvalitetno profesionalno uhlebljenje.. i sl.) i, ubijeđen sam, da ih je suviše mnogo stručnjaka prihvatilo.

MONITOR: Sa stažom dugogodišnjeg pedagoga na fakultetima (FLU, FDU, Muzička CT, Fakultet političkih nauka, Fakultet za turizam i ugostiteljstvo i na Trebinjskoj akademiji) kako osluškujete nove genaracije? Da li su velike razlike ili premala sličnost, sa onima od prije deceniju ili dvije?
ČILIKOV: S obzirom na okolnosti, ambijent i egzistencijalne uslove u kojima studiraju najmlađe generacije, prosto sam fasciniran njihovim kvalitetom. Crna Gora je prepuna talenata u brojnim umjetničkim disciplinama i to sam posebno uočio kada njihov rad uporedim sa radovima stranih studenata – Italijana, Francuza, Amerikanaca, Rusa, Španaca, i dr. Na žalost, ambicije i kontinuirani rad se u većini slučajeva gube nakon diplomiranja i samo rijetki istrajavaju dok pojedini odlaze u veće i umjetnički razvijenije sredine. Ono što im ja na neki način zamjeram je apatična apolitičnost i indolentnost kada su u pitanju njihova studentska prava. Kao da nijesu dovoljno svjesni da moraju biti u borbi za svoja ljudska i profesionalna prava – ako ne što drugo, bar da na izborima svojim glasom podrže neku ideju u korist mladosti. Ne pozivam ja nikoga na političke proteste i bune, ali ugrožavanje statusa državnog univerziteta i skupe školarine, ne bi trebalo među studentima da budu bez odgovarajućeg odjeka. U svakom slučaju njihov talenat i moral daju mi vjeru u neka buduća bolja i moralnija vremena od proživljenih i sadašnjih.

MONITOR: Preseljenje Ministarstva kulture u prijestonicu, da li uopšte nešto treba da znači?
ČILIKOV: Iako Cetinjani neće dobiti neki korpus novih radnih mjesta, preseljenje Ministarstva kulture smatram veoma značajnim i to ne samo u simboličkom smislu. Budućnost prijestonice leži u kulturnim i turističkim djelatnostima što je izgleda shvaćeno kod jednog dijela političkih struktura – skoro urađeni menadžment plan razvoja Cetinja, gdje sam imao čast da budem jedan od recenzenata, najbolji je planski i strateški dokument o prijestonici koji sam ikada vidio, a nagledao sam ih se na desetine. Vjerujte, postojao je veliki otpor seljenju Ministarstva kulture, no istrajnost pojedinih stručnjaka i personalno, ministra Mićunovića, donio je Cetinju instituciju koju nesumnjivo zaslužuje, instituciju krajnje važnu za budućnost grada. Ubijeđen sam u izneseni stav, a vrijeme će pokazati da li sam u pravu.

MONITOR: Da li je na istom fonu i priča o kreiranju Umjetničkog univerziteta na Cetinju, koji bi objedinio sve umjetničke akademije i da li je to u stvari najavljeno sa projektom gradnje univerzitetskog kompleksa na prostoru gornjeg Oboda?
ČILIKOV: Prema informacijama sa kojima raspolažem, gradnja novih zgrada na lokaciji kompleksa starog Oboda je izvjesna, i to me krajnje veseli. Naravno, realizacija izgradnje kompleksa, podrazumijeva i ostvarenje stare ideje o Univerzitetu umjetnosti. Optimista sam u pogledu rješavanja navedenih projekata nakon čega će se osloboditi prostori starih ambasada za neke druge kulturne sadržaje.

MONITOR: Kakav tretman ima kulturno-istorijsko naslijeđe, kao nacionalno blago u Crnoj Gori?
ČILIKOV: E baš ste mi našli slabu tačku. Kao konzervator savjetnik, a naročito nakon putovanja širom Crne Gore posljednjih godina, uvjerio sam se u krajnje teško i alarmantno stanje kada su u pitanju status i devastacija kulturno-istorijskih spomenika. Imam utisak kao da je kulturno – istorijsko naslijeđe tokom posljednjih decenija zla, ratova, tranzicija i održivog razvoja, finansijskih kriza i privatizacionih procesa, postalo kolateralna šteta u očima političkih kreatora naših sudbina. Primjera radi, gotovo da i nijesam čuo posljednjih dvadeset godina, da se na Skupštini Crne Gore, vode neke ozbiljnije rasprave o spomenicima kulture. Nova planska dokumenta i institucionalna reorganizacija nagovještavaju možda bolje dane. No, ona ništa ne znače ako ne zažive pravne sankcije prema devastatorima – ma ko on bio – i ne izdvoje se enormno veća finansijska sredstva od sadašnjih, krajnje bijednih i ponižavajućih. Ova problematika je veoma kompleksna i traži mnogo više analiza od rečenog.

MONITOR: Koji je Vaš komentar za status quo – ikone Bogorodice Filermose?
ČILIKOV: Mislim da je suviše medijske pažnje poklonjeno problematici prezentacije ikone Bogorodice Filermske, bez obzira na njenu neospornu umjetničku i sakralnu univerzalnu vrijednost – pomalo me to iritira ako znam da niko ne obraća pažnju na prezentaciju nekih kapitalnih crnogorskih spomenika kulture, prepuštenih zaboravu i zubu vremena. Kao istoričar umjetnosti pobornik sam prvo njene naučne obrade – utvrđivanje starosti i umjetničke vrijednosti – pa tek onda adekvatne prezentacije. Već ranije sam u štampi saopštio ličan stav da bi je trebalo izložiti u posebno sagrađenoj crkvi u kojoj bi se mogli vršiti obredi sve tri hrišćanske konfesije – pravoslavci, katolici, protestanti. Lokacija buduće građevine ako se realizuje na prostoru iznad Cetinjskog manastira, bojim se, poništiti će sve one vrijednosti svetilišta kao simbola domicilne državnosti, kulture i nacionalnosti. Idealna lokacija, po mom mišljenju, bila bi na vrhu Đinovog brda gdje bi se sagradila bogomolja posvećena Sv. Krstu.

MONITOR: Zašto, po Vašem mišljenju, vlast ima takav odnos prema kulturi države koju predstavlja?
ČILIKOV: Pa, iskreno, nijesam se nešto uvjerio ni da opozicija pretjerano posvećuje pažnju očuvanju, prezentaciji i valorizaciji kulturne baštine. Potajno se nadam da griješim, no čini se da briga o spomenicima kulture ne donosi političkim akterima glasove birača – sa druge strane crnogorski populus, usuđujem se reći, nije svjestan kvantiteta i kvaliteta svog kulturnog naslijeđa što mu se, u neku ruku, ne može ni zamjeriti s obzirom na njegovu grozničavu borbu za očuvanje osnovnih egzistencijalnih stvari.

MONITOR: Šta nam pripremate od monografija i koje su Vaše profesionalne ambicije za futur?
ČILIKOV: Pa ima dosta posla, samo neka bog da zdravlja. Već je u štampi kapitalna monografija Pravoslavni manastiri u Crnoj Gori koju sam radio zajedno sa Tatjanom Pejović, kao koautorom. Trenutno privodim kraju tekst monografije Crkve i manastiri Skadarskog basena ćiji će izdavač biti CANU. Kako imam običaj da radim više tekstova istovremeno, trenutno sam zaokupljen i radom na monografijama : Manastir Podlastva i Ikone u Crnoj Gori. Pored navedenog povremeno radim i na već godinama razrađivanom projektu pod naslovom Crnogorska istorija umjetnosti za početnike – neka mi se oprosti ovo ,, za početnike” ali riječ ima opravdanje jer sam se preko pedagoškog rada i brojnih druženja uvjerio koliko se o umjetničkoj kulturi Crne Gore tako malo zna i ko je sve neopravdano prisvaja. Ponavljam, ako bog da zdravlja, nakon svega nabrojanog, kao Cetinjanin i Crnogorac, imam želju a i obavezu da napišem tekst monografije pod naslovom Cetinjski manastir – arhitektura, slikarstvo, primijenjena umjetnost i to bi bilo više nego dovoljno za jednu ljudsku i profesionalnu karijeru.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo