Povežite se sa nama

INTERVJU

Dragan Velikić, književnik iz Beograda:  Čitava Srbija je Vučićev talac

Objavljeno prije

na

Prvi put u istoriji Srbije kriminal je savladan tako što mu je ukinuto ime, tačnije što je premješten u legalne tokove svakodnevnog života, što je legalizovan potpunim izostankom sankcionisanja glavnih igrača. Jedina institucija koja još uvijek postoji u Srbiji je Ulica. Ovu vlast samo Ulica može otjerati

 

MONITOR: Idućeg mjeseca iz štampe izlazi Vaš novi roman Adresa. Šta je tema tog romana?

VELIKIĆ: Grad kao prostor mojih romana prisutan je već od prvenca Via Pule pa do ovog poslednjeg Adresa. Pored Beograda i Pule, tu su još Beč i Budimpešta. Sve su to mesta u kojima sam živeo, i ništa logičnije nije nego da se imoji junaci kreću tim prostorima koje dobro poznajem.

Roman Adresa je do kraja beogradski roman. Ideja mi je bila da dam život grada, njegovo postojanje u vremenu, ali i život jednog običnog čoveka u tom gradu, i u paralelnom vremenu ‒ onom sopstvenog postojanja i onom postojanja grada ‒ to sam želeo da uhvatim. Toliko toga je prošlo Beogradom, toliko naroda, vojski, nebrojeno različitih života, što je moralo ostaviti neki trag. Dakle, jedna linija romana prati život grada od rimskih vremena do danas. Glavni junak je dokumentarista u Muzeju pošte. Samim tim sam odredio njegovu vizuru, koja je postala i moja vizura, pa sam se zato bavio velikim sistemima kao što su pošta i železnica. Kako roman odmiče, sve više postaje važna ona linija romana koja prati dešavanja u Anno Domini 2018. Tu je svakodnevica Beograda danas, u vreme vladavine razbojničke družine koju čini vrh stranke na vlasti.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. MARTA

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

INTERVJU

OMER ŠARKIĆ, POKRET 97000 ODUPRI SE!: Dosta je trpljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni svojom primitivnom i kontradiktornom propagandom, te nebuloznim izjavama stalno drže pažnju građana u našu korist. Normalno da ćemo ih stalno posjećati da treba da odu jer se u svojim nastupima sve više znoje

 

MONITOR: Šta očekujete od protesta 16. marta

ŠARKIĆ: Očekujemo da protest bude masovan, miran i dostojanstven kao i do sada. Da pobunjeni građani kojima je dosta 30-godišnjeg trpljenja još jednom pokažu da su najzad odlučili da se odupru sistemu u kojem je sve fingirano i lažno. Počev od lažnih institucija do lažnog legitimiteta dobijanog na uvijek neregularnim, pokradenim izborima, što su pokazale mnoge afere, od Snimka i Koverte, pa do ,,Ko ti je rekao da dođeš na Konik”. Da na jednoj strani imamo kastu milionera čija se djeca obavezno školuju u inostranstvu, kockaju u Las Vegasu, sa dvadesetak godina postaju ,,uspješni biznismeni”, dok na drugoj strani građanima kao mač nad glavom vise javni izvršitelji, djeca im traže euro za izlazak, jer nemaju posla i nade i sve masovnije bježe u inostranstvo.

 

MONITOR: Bilo je različitih tumačenja oko vašeg saopštenja da zbog mogućih provokacija odustajete od koncepta nerazilaženja građana. Precizirajte.

ŠARKIĆ: Odustajanje od koncepta nerazilaženja građana je, smatramo, racionalan i promišljen čin koji je rezultat saznanja da bi kriminalne strukture bliske vlastima mogle pokušati da u ranim jutarnjim satima ekscesima dezavuišu miran protest i pokušaju da ga predstave u drugom svjetlu od onog kakav je bio do sada i kakav će biti ubuduće, a to je ponavljam, miran, dostojanstven, masovan, sa puno nade, snage i energije. Zaključili smo da ne treba ulaziti u rizik, pogotovo uzimajući u obzir da se dosadašnji koncept pokazao superiornim, izaziva paniku kod struktura vlasti, a potpuno oslobođenje kod građana.

 

MONITOR: Očekujete li veću podršku građana?

ŠARKIĆ: Podrška građana će, nadamo se, stalno rasti. Čak i ukoliko nam se nekada učini da pada i da ljudi odustaju, tu su Katnić, zaboravljene petlje autoputa, sve sigurniji stečaj Atlas banke, Blažove minihidrocentrale, uvećani računi za stuju, afere za aferom koje su odlike ove vlasti, tako da će oni, u stvari, uvijek davati novi stimulans da protesti budu sve masovniji i veći.

 

MONITOR: Kako komentarišete sve veće uključivanje studenata u proteste?

ŠARKIĆ: Ništa nas ne raduje kao činjenica da su se najzad studenti samoorganizovali i uključili u protest, uprkos njihovim nazovi studentskim organizacijama i predstavnicima. Studenti ipak pokazuju da su studenti, a njima su svojstveni nemirenje i bunt. Njihova energija i mladost je dodatna snaga i nada svima na protestu, a njihov organizovani dolazak izaziva pravu euforiju.

 

MONITOR: Niko od prozvanih iz institucija nije podnio ostavku. Neki se nijesu  ni oglašavali, a neki odbili ikakvu mogućnost da daju ostavku.  Kako to tumačite?

ŠARKIĆ: Očekivano. Oni znaju da njihovim ostavkama gube nelegitimnu, a ogromnu kontrolu i moć. Da gubljenjem uticaja gube sumnjivo stečen kapital, a neki bogami i slobodu. Znaju i da će ih se partijski ,,drugovi” odreći u tom slučaju, svu krivicu svaliti na njih jer ovi drugi nisu ,,ni luk jeli, ni luk mirisali”, što bi rekao uvijek za šalu spreman glavni specijalni tužilac Katnić, nesvjestan da je to najozbiljnija funkcija u državi koja nije za šalu.

 

MONITOR: Hoće li, osim masovnih protesta, biti i drugih aktivnosti koje bi držale pažnju građana i podsjećali odgovorne na zahtjeve sa protesta?

ŠARKIĆ: Materijalno smo jako limitirani, organizaciono još treba da narastemo i ojačamo, prezauzeti smo stalnim aktivnostima na više polja,  ali će i toga biti. Za sada to umjesto nas radi tzv. Javni servis, privatni mediji koje kontroliše vlast, tužilac Katnić, sam Đukanović. Oni svojom primitivnom i kontradiktornom propagandom, te nebuloznim izjavama stalno drže pažnju građana u našu korist. Normalno da ćemo ih stalno podsjećati da treba da odu jer se u svojim nastupima sve više znoje. Zato bolje da to urade što prije, jer je to u interesu svih, pa i njih samih, pogotovu države u koju se kao kunu.

 

MONITOR: Da li ste zadovoljni kako je opozicija odgovorila na Vaše zahtjeve?

ŠARKIĆ: Sa opoziciom za sada veoma korektno sarađujemo. Kompletna  opozicija podržava naše proteste, ne miješa se u rad organizacionog tima, daje nam nephodnu materijalno-logističku podršku, jer mi jednostavno nemamo sredstava za organizovanje ovako velikih protesta. Možemo samo da im izrazimo zahvalnost na tome i na jedinstvu koje je najzad među njima uspostavljeno.

 

MONITOR: U javnosti se stiče utisak da Knežević pokušava da se nametne kao partner protesta. Kako to komentarišete?

ŠARKIĆ: Od pripreme prvog protesta, kada nas je u timu bilo samo šestoro, zauzet je stav da nema nikakvog kontakta sa Kneževićem. Kneževića vidimo jedino kao svjedoka saradnika u pravnoj državi za koju se, pored ostalog, borimo na ovim protestima. Dakle, nikakvog kontakta sa Kneževićem nije bilo niti će biti, a podržavamo ga u namjeri da javno i sa dokazima iznese sav prljav veš onih sa kojima se družio, poslovao i koje je nelegalno finansirao.

 

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Crnoj Gori prepoznato u regionu i od međunarodnih insitucija? Očekujete li podršku?

ŠARKIĆ: O ovim protestima bruje svi regionalni, evropski i svjetski mediji. Samo ih nema na našem tzv. javnom servisu, ili ako ih ima, to je onda u negativnom kontekstu. Očekujemo podršku i od međunarodne zajednice jer se mi zalažemo za istinske, a ne na praznim riječima proklamovane zapadne vrijednosti. Ciljevi protesta su, pored ostalih, borba protiv autokratije, nepravne države, nesmjenjivosti vlasti, korupcije, kriminala i nepotizma. Ako to međunarodna zajednica ne vidi i ne bude vidjela, onda i ona snosi odgovornost za stanje u kojem će se zemlja naći, što će rezultirati smanjenjem podrške Briselu i integrativnim procesima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VJERA BEGOVIĆ-RADOVIĆ, PROFESORICA PRAVNOG FAKULTETA: Mandati DPS-a nijesu ni legalni ni legitimni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako predstavnici građana nijesu došli na vlast slobodnom voljom već putem „koverte”,  oni i nijesu njihovi predstavnici. Dileme nema, mandati članova DPS nijesu ni legalni ni legitimni, pa oni ne mogu da odlučuju u parlamentu

 

MONITOR: Građanske proteste po prvi put masovnije su podržali profesori i studenti. Vi ste jedna od njih. Šta vam to govori?

RADOVIĆ-BEGOVIĆ: Nesporno, proteste je podržao veliki broj profesora i studenata. Pored njih, proteste su podržale i sve opozicione partije, ljudi iz NVO sektora, radnici, slikari, glumci, pripadnici svih naroda koji žive u Crnoj Gori, i što je najvažnije ogroman broj mladih ljudi kod kojih nijesu umrli ideali i koji traže svoje mjesto pod suncem. Razloga je mnogo. Ova vlast je punih trideset godina uspješno radila na podjelama crnogorskog društva po raznim osnovama.

Vlast je svih ovih godina vladala strahom i manipulisala građanima, a verbalno se zalagala za njihov bolji život.  Zalaganja su ostala  na nivou verbalnog, jer je veliki broj njih kroz pljačkašku privatizaciju ostao bez posla, a oni koji su zadržali posao dominantno primaju minimalne zarade. Veliki broj mladih ljudi nakon završenog školovanja nije u stanju da nađe posao i obezbijedi sebi egzistenciju, pa napušta svoju zemlju u potrazi za boljim životom. Penzije  ne mogu pokriti elementarne životne potrebe. Kuriozitet je da je minimalna penzija u Crnoj Gori svega 193 eura i najniža je u zemljama regiona. A sva insistiranja da se to pitanje riješi na valjan način trodecenijska partija na vlasti i njeni koalicioni partneri, koji su stvorili ovakvo stanje, permanentno odlažu. Na drugoj strani je mali broj izuzetno materijalno bogatih ljudi iz sfere politike i ekonomije, a oni su ti koji su stvorili ovakav sistem. Znači, oni su mislili samo o svom džepu, a ne o interesima i potrebama građana.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITOA OD 8. MARTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR PROF. MALIŠA RADOVIĆ, BIVŠI SPORTISTA IZ NIKŠIĆA: Sve samovolje ministra sporta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacija ministra Nikole Janovića da je u Crnoj Gori postojalo  dvije hiljade klubova i da je on ukinuo 1200  dosta govori  o njegovom doprinosu razvoju sporta u Crnoj Gori

 

Penzionisani univerzitetski profesor  iz Nikšića Mališa Radović  više od pola vijeka bio je nezaobilazno sportsko ime, posebno kad je riječ o rvanju. Bio je jedan od najuspješnijih  rvača u bivšoj Jugoslaviji, trener, međunarodni sudija…

 

MONITOR: Crnogorski sportisti  decenijama  postižu vrhunske rezultate, kao da je Crna Gora predodređena i za sport?

RADOVIĆ: Mislim da je sport najveći brend Crne Gore. Osnivanjem Ministarstva za sport sportisti i sportski radnici su se poradovali da dolazi vrijeme novog napretka i procvata crnogorskog sporta. Ali ono što se izdešavalo za skoro tri godine djelovanja Ministarstva  sporta ugasi nade mnogima. Trebalo je da prođe više od  dvije godine da se konačno usvoji Zakon o sportu. Kada je usvojen, ministar sporta Nikola Janović na sva usta hvali taj dokument. Pa da malo prošetamo kroz taj sjajni zakon. U članu  20 govori se o kategorizaciji sportova i sportista, što je trebalo biti davno završeno, jer od toga zavisi mnogo toga u sportu. Da je to urađeno na vrijeme ne bi se dešavalo da u Ministarstvu forsiraju neke od juče osnovanih sportova, koji se upražnjavaju u dvadesetak zemalja svijeta. Kako se navodi u Zakonu, kategorizaciju sportova i sportista je uradio Crnogorski olimpijski komitet, a postavljaju mu se i novi zadaci (da vodi džudo), pa ispade da je COK servis Ministarstva, a poslovi COK-a su određeni međunarodnim  pravilima, poveljama i društvenim obavezama.

 

MONITOR: Ovih dana dosta se polemiše o tome ko je po novom zakonu vrhunski sportista?

RADOVIĆ: Nije srećno razrađena organizacija sporta, pa je sve udrobljeno – masovni, rekreativni, vrhunski, profesionalni. Postoji opet posebna kategorija profesionalnog sporta, kao boks, kik boks, MMA,pankracion…. U članu 25 ističe se koji se rezultati vrednuju za doživotnu naknadu sportista. Olimpijski i neolimpijski sportovi su obuhvaćeni, ali ima sportskih aktivnosti koje nijesu obuhvaćene. Pitam se kako bi pokojni Perica Dedić, nenadmašni šampion padobranstva i svjetski prvak, ostvario nadoknadu po pravilima Ministarstva ili kako to da članovi ekipe alpinista, koji su se  prije nekoliko godina ispeli na Monteverest, što malo kome polazi za rukom,  nijesu vrhunski sportisti? Da ih možda ne treba poslati na Mjesec da  ostvare normu za to? Sljedeći paradoks je da se sa 35 godina ostvaruje materijalna nadoknada, kada veliki dio sportista  tada postiže značajne rezultate, a neki se čak takmiče i do 40. godine života. Ovo je jedinstven primjer samovolje ministra sporta, jer u okruženju toga nema. Ovo je atak i na budžet države,  jer ti sportisti već imaju određene prinadležnosti. Postavlja se pitanje da li  neko može da uskraćuje već donešena rješenja po zakonu koji je tada važio i da li se mogu donositi retroaktivne odluke. To nikada nije rađeno ni u jednoj djelatnosti, a to potvrđuju i odluke Upravnog suda.

 

MONITOR: Ima dosta priimjedbi i na to kako je novi zakon propisao osnivanje sportskih saveza…  

RADOVIĆ: Po članu 37 najmanje pet profesionalnih klubova sa područja tri opštine mogu formirati savez. Šta da rade sportisti koji nemaju profesionalne klubove? Ako ministar  primijeni  novi zakon onda neki sportovi ne mogu opstati, jer nemaju toliko klubova, a po starom su registrovani  i godinama djeluju. Toga u okruženju nigdje nema, pa se pitam je li to pomoć razvoju sporta na ovako malom prostoru kao što je naša država?

 

MONITOR: Kako je regulisano finansiranje?

RADOVIĆ: Članovima 119 i 120  utvrđen je način finansiranja sportskih subjekata. To je reglisano površno i nedorečeno, jer se mora regulisati prije svega na bazi kategorizacije i kvaliteta sporta i opredjeljenja društva o sportu. Na bazi ovih članova finansiraju se slovom i brojem tri kluba i tri saveza  tih klubova.Ostalima se udjeljuju mrvice, a često nekima i ništa. Članom 45 propisuje se kako jedna sportska organizacija može da djeluje i šta da posjeduje: kancelarije, sekretarice, telefone, dvorane, stručne kadrove… a Ministarstvo ih dotira sa tolikim novcem da ne mogu kupiti pošteno ni opremu.

 

MONITOR: U članu 110  navode se uloga i zadaci  Zavoda za sportsku medicinu kojega do današnjeg dana nema?

RADOVIĆ: Predviđeno je da on bude u Podgorici i da svi sportisti iz Crne Gore moraju doći u nju na preglede. Postavlja se pitanje šta je sa formiranjem sportskih dispanzera u većim gradovima. U  Nikšiću je postojao, ali su ga dali privatnicima za neke druge aktivnosti. Zdrastvena kontrola i pregledi su obaveza u svim segmentima sporta. Svjedoci smo danas da često umiru mladi sportisti, a mnogi se i dopinguju,  pa se ovome treba najozbiljnije posvetiti. Mislim da Ministarstvo zdravstva treba da tu pomogne i to je njegova obaveza.  U članovima 127 i 129 govori se o inspekciji u sportu. Umjesto da inspekcija utvrdi probleme u sportu, ukaže na propuste i pokuša da otkloni nepravilnosti – nje nigdje nema!

 

MONITOR: Šta su novi zakon i ministar Janović doprinijeli unapređenju crnogorskog sporta?   

RADOVIĆ:  Začuđujuće je ovakvo ponašanje ministra za sport, jer se radi o bivšem vrhunskom sportisti. A on uređuje crnogorski sport tako što je ukinuo devet sportskih saveza:  Biciklistički, Crnogorski auto-moto,Savate savez, Sambo savez, Kuglaški savez, Rvački savez, Kajakaški savez i Džudo savez, a ostavio je na vagi Tekvando savez. Poznavaoci sporta znaju da se radi o pet olimpijskih sportova, ali ministra za to nije briga. Ja sam utemeljio u Crnoj Gori rvanje, jedan od najstarijih olimpijskih sportova, koje je bilo u početku dobro organizovano. Rvanje je donijelo prvu Mediteransku medalju za Crnu Goru (osvojio je Radosavljević), ali sticajem okolnosti uz pomoć bivšeg čelnika crnogorskog sporta (gdje je ovdje Inspekcija za sport, ovo je kriminal) , tajkuni su uspjeli da formiraju „divlji“ savez u Budvi, da organizuju tri velika takmičenja i uzmu 200.000 eura i ugase ovaj sport.  Ostala su tri kluba koji nijesu htjeli da učestvju u tom savezu, već su ostali u zvaničnom Savezu u Nikšiću, koji je bio uskraćen  za bilo kakve dotacije, ali nikada nije  ukinut jer jedini je imao rješenje  o registraciji u sportsku porodicu.  Obraćali smo se u više navrata  ministru Janoviću da nas primi i pomogne da se ponovo organizuje Savez koji ustvari nikada nije ni ukinut. On nas je poslao kod trećeg savjetnika u Direktoratu za sport. Čovjek ni kriv ni dužan  nije znao šta da radi, pa nam je rekao da sve to napišemo i pošaljemo Ministarstvu sporta. Eto tako ministar prima sportske radnike i stručnjake koji su pedeset i više godina u sportu, a stalno se hvali da je on u svakom momentu na raspolaganju sportistima i sportskim radnicima.

 

MONITOR: Šta je sa nagradama u sportu, osim pomenutih za doživotnu naknadu?

RADOVIĆ: Nešto je rečeno u Zakonu o sportu, ali bi trebalo da postoji Pravilnik o nagradama i priznanjima društvenim, sportskim i materijalnim.Česti smo svjedoci da ministar prima sportiste poslije osvojenih rezultata i nagrađuje kako koga, obećava da će dobiti stipendije i slično.To treba da je pravilnikom regulisano. Da li stipendije treba da daje ministar ili je to  već određeno  pravilnicima? Zar  treba neko da bude  evropski  prvak pa da dobije stipendiju? Sve ovo i ostale manjkavosti su proizvod nemanja  adekvatnih kriterija koji  treba da su povezani i usklađeni,  pa ne bi bilo ovakvih nedoumica, premda ne sporim  dobru praksu da se sportistima odaje priznanje u društvu, a prije svega u Ministarstvu sporta.

 

Izbrisan Džudo savez

 

MONITOR: Odluka o brisanju Džudo saveza, jednog od najtrofejnijih crnogorskih sportova, iz registra sportskih organizacija predstavlja samovolju ministra Janovića i jasnu namjeru da zloupotrebljavajući zakonom propisana ovlašćenja vrši pravno nasilje, izjavio je nedavno predsjednik te asocijacija  Dragomir Bečanović.

RADOVIĆ: Nešto slično dešava se i u drugim savezima, a najnoviji primjer je Džudo savez. Vjerovatno u tom savezu ima nekih problema, ali gdje je Ministarstvo sa svojim službama i ministrom da  posreduje. A u Ministarstvu ima preko trideset direktora, inspektora, savjetnika… Ministrova informacija da je u Crnoj Gori postojalo  dvije hiljade klubova i da je on ukinuo 1200, tako da ih je ostalo 800, zaista je lijepa poruka o razvoju sporta u Crnoj Gori. I još nešto. Olimpijski, paraolimpijski i neolimpijski sportovi, ali da se utvrdi koji, jer  su neki skoro formirani, a u mnogim zemljama zabranjeni,  ne bi mogli da uživaju status vrhunskog sporta, ali kod  ministra su u prvom planu.

                                                Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo