Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Božana Mašanović

Objavljeno prije

na

Božana Mašanović rođena je u Baru 1998. godine. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, a dva semestra je završila u inostranstvu, u Sloveniji na Fakultetu za uporabne družbene študije i u Poljskoj na Jagiellonskom univerzitetu. Trenutno je na master studijama u Podgorici. Jedna je od koordinatorki Crnogorskog udruženja studenata političkih nauka (MAPSS)


Ljetos ste imali prilike da budete dio tima MAPSS-a koji je radio Istraživanje o mladima u izbornom procesu 2020. godine, uz podršku Vestminsterske fonadicije za demokratiju. U sklopu istraživanja ste snimili i podcast. Možete li nam reći nešto više o tome?

To je bila jedinstvena prilika da kroz praktičan rad, odmah nakon osnovnih studija, testiramo naučeno. Predmet našeg interesovanja su bili mladi, i kao političari i kao birači, te način na koji partije komuniciraju sa njima i prema njima u Crnoj Gori. U sklopu istraživanja smo vršili monitoring kampanje, radili fokus grupe sa mladima, analizirali izborne liste, statute i programe, i još mnogo toga. Jedan od zanimljivijih djelova istraživanja je MAPSS Podcast, koji čine četiri epizode, u sklopu kog smo razgovarali s mladim predstavnicima partija sa izbornih lista. Ideja je stigla čak iz Poljske, gdje sam tokom razmjene radila nešto slično, te smo željeli da to primijenimo i kod nas. Podcast je jedna forma audio-video sadržaja koja kod nas nije toliko popularna, ali mogu reći da se polako probija i na ovim prostorima. Posebno je prijemčiva mladima. MAPSS Podcast dostupan je na NVO MAPSS YouTube kanalu. Kompletne nalaze istraživanja ćemo prezentovati zvanično u novembru.

Kako je nastalo udruženje MAPSS i čime se sve bavite?

Ove godine naša organizacija slavi 15 godina postojanja. Davne 2006. izvorno je osnovana na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, sa ciljem da radi na poboljšanju statusa studenata političkih nauka. Danas smo jedina organizacija koja okuplja sve studente političkih nauka iz Crne Gore. Radimo na unapređenju uslova za njihovo formalno i neformalno obrazovanje, kao i na naučnoj, obrazovnoj i kulturnoj saradnji organizacija sličnog tipa u regionu i šire. Dio smo Međunarodnog udruženja studenata političkih nauka (IAPSS). Kroz preko 500 aktivnosti, počevši od projekata, predavanja, panel diskusija, simulacija i slično, trudimo se da studentima omogućimo da steknu praktična znanja iz svojih oblasti i da unaprijede znanja sa fakulteta.

Kakve projekte imate u planu?

Otežanim uslovima usljed pandemije trudimo se da se prilagodimo kombinacijom online aktivnosti i događaja uživo, uz ograničen broj učesnika. Trenutno sprovodimo projekat Javni časovi, gdje se bavimo temama relevantnim za studente naše struke, kroz organizovanje predavanja i panel diskusija sa predavačima koje studenti inače ne bi imali prilike da čuju na fakultetima. Jedan od interesantnijih javnih časova će biti panel diskusija na temu Uloge medija u izbornom procesu – analiza parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2020. godine. Na proljeće tradicionalno održavamo Ambasadorske dane, u toku kojih posjećujemo diplomatska i konzularna predstavništva u Crnoj Gori.

Kako ocjenjujete položaj mladih u Crnoj Gori?

Rezultati našeg istraživanja u novembru pokazaće realno stanje mladih u Crnoj Gori. Jako su zanimljive teme poput uticaja mladih na izborni proces, da li treba uvesti kvote za mlade, koliko su oni važni partijama… Smatram da ima prilika da se društveno angažuju. Ima mnogo i organizacija i udruženja, klubova i slično, ali je glavni problem naš obrazovni sistem koji nas ne uči da budemo aktivni članovi ovoga društva. Trebalo bi djecu još od osnovne škole učiti da razvijaju kritičko mišljenje, da budu aktivni, da artikulišu svoje zahtjeve i slično. Pored toga, prilike nisu iste za sve mlade u Crnoj Gori. Najviše ih ima u Podgorici. To treba mijenjati.

Šta biste poručili onima koji žele da krenu Vašim stopama i društveno se angažuju?

Mišljenja sam da niste studirali ako se niste bavili nekom aktivnošću mimo fakulteta ili otišli na razmjenu negdje vani. Aktivnosti mimo fakulteta će vam pomoći da se kroz praktičan rad uključite u svijet, upoznate nove ljude, steknete iskustvo… Odlazak negdje vani je kao šlag na torti, jer tamo saznajete kako drugačiji sistemi obrazovanja funkcionišu, koliko još imate da naučite, a pokupićete i nove ideje koje možete da ostvarite kada se vratite. Najvažnije je da imate samopouzdanja čak i kada ne znate sve. Nije sramota nešto ne znati, sramota je ne uzeti i ne naučiti. Uvijek će biti onih koji više znaju i trudite se da učite od njih. Budite otvoreni, kreativni i istražujte. I nemojte stajati po strani. Uđite u igru čak i kada ne znate sva pravila.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Milan Mikan Medenica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Milan Mikan Medenica je jedan od osnivača NVO Natura, a njen je  izvršni direktor od samog osnivanja 2002. Pored toga učestvovao je u mnogim drugim aktivnostima – jedan je od osnivača Društva prijatelja Kolašina i manifestacije Udahni Kolašin, jedan je od organizatora Sinjavinskog zimskog maratona, kao i Ljetnjeg biciklističkog maratona, logistika svim značajnijim manifestacijama u Kolašinu – od Tango kampa, preko pozorišnog festivala Korifej, Košarkaškog kampa…

 

Grupa od dvadesetak građana koja je podnijela inicijativu da Vi dobijete  ovogodišnju Plaketu Opštine Kolašin, navela je da  – svojim djelovanjem i svojim ličnim primjerom pokazujete kako se vole svoj grad i svoja država. Kako se voli grad i država?

U svom životu se nijesam mirio sa činjenicom da ne mogu ništa da promijenim, pokušao sam da se ne krijem iza političkih partija, velikih firmi, državnoga posla. Pokušavam da kao pojedinac, svojim djelovanjem dam doprinos razvoju svog grada i svoje države. Moj manir nikada nije bio da samo kritikujem. Pokušavam da to pravo – pravo da se kritikuje i dijele savjeti – i zaslužim. Nijesam sklon da svaljujemo krivicu na nekog drugog i očekujemo da probleme riješi neko drugi. Potrebno je preuzeti dio odgovornosti da bi se stvari mijenjale nabolje. Nema revolucionarnih rješenja i ne može se preko noći doći do promjena koje su potrebne, ali malim koracima, koliko god se činili malim, može se mnogo učiniti. Ako više ljudi napravi više malih koraka promjena će biti vidljiva.

Veoma često me ljudi pitaju – a gdje je tu tvoj interes, posebno kada se realizuju volonterske akcije. Onda im kažem – moj interes je ogroman, ako mom gradu, mojoj zajednici, mojoj državi bude makar malo bolje, time će biti bolje i meni i svim ostalima.

Ja sam u djelovanju kroz nevladin sektor, koji nije ni dio neke zvanične politike, niti neki privredni subjekt, našao sebe u tom pokretanju procesa od samog početka, pa do kraja. Radim ono što volim i na taj način ispunjavam i neke lične potrebe i ambicije. Mnogi ljudi traže hobije  kako bi svoj život učinili bogatijim. Ovaj moj rad, koji sam kreiram i volim, čini i moj život smislenijim – to onda više nije posao, već je to način života koji smatram privilegijom.

Sa druge strane tu postoji ogromna neizvjesnost i nema sigurnosti. U pitanju je stalna borba ali za mene su to novi i novi izazovi.

Prije dvadeset godina osnovali ste NVO Natura. Što ste sve uspjeli da uradite tokom ove dvije decenije?  

NVO Natura je formirana 2002. godine od strane grupe entuzijasta i ljubitelja prirode. Projekte NVO Natura između ostalih su podržali: UNDP, USAID, Američka ambasada, Evropska delegacija u Crnoj Gori, WWF, Rokfeler brothers fondacija, SNV, Caritas, lokalne uprave, razna ministarstva u Vladi Crne Gore. Svi rezultati Nature su posljedica rada velikog broja entuzijasta – od osnivača do volontera.

U prethodnih 20 godina u saradnji sa Upravom za šume i ekološkim sekcijama osnovne i srednje škole, kao i volonterima, zasađeno je preko 30.000 sadnica na obroncima Bjelasice, Sinjavine i Komova.

Izuzetna saradnja je ostvarena sa Zavodom za zapošljavanjem Crne Gore – Biroom rada Kolašin. Od samog početka postojanja NVO Natura realizuje republičke i lokalne javne radove, kojima podršku pruža i lokalna uprava, a bavi se i aktivnostima koje se tiču podsticanja zapošljavanja teže zapošljivih grupa sa evidencije Biroa rada Kolašin. Na taj način na određeno vrijeme je zaposleno više stotina lica, a realizuju se ekološke aktivnosti.

Upravo je završen projekat Ljekovito bilje – povezivanje nauke, prirode i biznisa koji su finansirali Evropska unija i Vlada Crne Gore. Projekat je realizovan u saradnji sa Biotehničkim fakultetom Univerziteta Crne Gore. U okviru projekta su izvršena brojna istraživanja, nabavljena je oprema, objavljena knjiga o ljekovitom bilju, organizovane studijske posjete, mini sajam, kamp za studente.

Ponosni smo na ogledne parcele lincure i drugog ljekovitog bilja u Rasadniku Uprave za šume u Trebaljevu kraj Kolašina. Rad na oglednim parcelama traje već nekoliko godina. Određeni broj sadnica lincure vraćamo u prirodu. Takođe poklanjamo sadnice lincure kako bi se ljudi zainteresovali da je uzgajaju i time ostvaruju određeni prihod. Sa druge strane time se smanjuje pritisak na samoniklu populaciju ove zaštićene biljke.

Otvaranje auto-puta mijenja život u Vašem gradu. Kako vidite budućnost Kolašina?
Od samog početka veoma sam pozitivno određen prema ideji auto-puta. Moj utisak je čak i bolji sada kada je otvoren. Za Kolašin i za Crnu Goru je značajno da se auto-put nastavi i nadam se da će se za to pronaći snage i sredstava. Benefiti su već vidljivi. Naravno, uvijek postoje izazovi – prilikom nastavka izgradnje i ovog i ostalih velikih infrastrukturnih projekata mora se više voditi računa o zaštiti životne sredine kako bi se minimizirali negativni uticaji.

Otvaranjem auto-puta interesovanje za razvoj Kolašina je povećano, ali tu moramo biti oprezni da ne doživi sudbinu nekih primorskih gradova, da ne bismo došli u situaciju da se prekomjernom izgradnjom izgubi onaj duh grada zbog koga je uvijek bio interesantan za posjetioce.

A kako budućnost na papiru ekološke nam države?

Crna Gora, da bi stvarno bila ekološka država mora da pokaže mnogo više odlučnosti – i to od strane i države i svakog pojedinca. Nijesmo mnogo toga uradili svih ovih godina, ali smatram da šansa nije nepovratno izgubljena i da još imamo vremena.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Marija Pešić

Objavljeno prije

na

Objavio:

Marija Pešić mlada je crnogorska novinarka i feministkinja. Kako kaže, borba protiv govora mržnje i diskriminacije je teška i kompleksna, ali akcenat treba staviti na obrazovanje i vaspitanje, posebno u oblasti ljudskih prava

 

Koja je najveća zabluda o feminizmu u Crnoj Gori i kako je prevazići?

Najveća zabluda je da je feminizam pokret kojim žene traže nešto što im ne pripada i da one mrze muški rod. Poražavajuće je da taj narativ još uvijek postoji u Crnoj Gori, a možemo ga prevazići samo obrazovanjem i vaspitanjem. Važno je djecu od malena učiti da je feminizam borba za ravnopravnost žena i muškaraca koja teži da rodna diskriminacija izumre. Važno je učiti i znati da feminizam nije ideal koji ide u korist samo ženama, već i muškarcima koji su u našoj sredini okovani lancem patrijarhata i često se grče u nametnutim rodnim ulogama. Moramo međusobno o tome razgovarati, sa roditeljima, prijateljima, poznanicima i komšijama i pobijediti stigmu koja obavija feminizam u Crnoj Gori.

Šta nam slučaj nesankcionisanog govora mržnje advokata Velibora Markovića govori o našem društvu?

On još jednom dokazuje povlašćenu poziciju muškaraca od uticaja i javnih funkcionera. Dokazuje da su žene u Crnoj Gori marginalizovane. Vrijeđanje žena na rodnoj osnovi je postalo normalno, prihvaćeno i svakodnevno što je poražavajuće za jednu zemlju koja se deklarativno zalaže za građanske vrijednosti i ravnopravnost. Takođe, ovaj slučaj je dobar pokazatelj prepreka i problema sa kojim se žene susreću u javnom prostoru baveći se bilo kojom vrstom javnih poslova. Na kraju, Marković je pokazao da pojedinci uprkos obrazovanju, moći i pažnji javnosti još uvijek boluju od toksičnog maskuliniteta i obesmišljvaju ljudska prava što ne samo da je tužno, već i opasno.

Gdje su ranjive kategorije društva među prioritetima političkih elita u Crnoj Gori?

Na samom dnu. Ranjive grupe su političkim elitama sredstvo za prikupljanje političkih poena i alatka pomoću koje sjedaju u fotelje. Situacija je nešto bolja kada je u pitanju finansijski status djece i žena, uvođenjem naknada i dodataka. Uprkos tome, nacionalne, rasne, vjerske i seksualne manjine su još uvijek ostavljene da svoju borbu vode same. Uprkos tome što neki od njih imaju „svoje” predstavnike u pomenutim političkim elitama koji se najčešće preko njihovih leđa bore za lične interese.

Nedavno se dogodio još jedan femicid, ovoga puta u Herceg Novom. Kako Vam se čini izvještavanje medija o ovim temama, a kakva je reakcija nadležnih?

Moje mišljenje je da je izvještavanje medija, makar onih koji su kod građana najpopularniji, većinom u skladu sa etičkim načelima. Problem prave društvene mreže na kojima se danas nalazi javno mnjenje pa tim putem građani, uz medijski tekst, dijele privatne i nepotrebne informacije o žrtvi i počiniocu zločina pa tako slučaj postaje javan. Na taj način su novinari, oni u pravom smislu te riječi, u problemu budući da se od njih očekuje da pišu o temama koje nijesu u skladu sa profesionalnim standardima ali su, nažalost, javne zahvaljujući društvenim mrežama. Na tom mjestu je presudno iskustvo i znanje novinara i urednika koji će odlučiti šta je javni interes, a šta ne. Naravno, izuzetak su tabloidi i senzacionalističke platforme koje ne volim ni da svrstavam u pojam medij, jer u potpunosti obesmišljavaju novinarsku profesiju.

Pitanje abortusa u Americi, na primjer, pokrenulo je zapaljivu retoriku i govor mržnje i kod nas, posebno na društvenim mrežama. Kako se sa time izboriti?

Od pojave društvenih mreža slušamo kako su one mač sa dvije oštrice i to važi još uvijek. S jedne strane su dobro oruđe za dijeljenje važnih i korisnih poruka i širenje pravilnog narativa. S druge strane, isti efekat imaju i sa negativnim konotacijama i govorom mržnje. Borba protiv toga je jako teška i kompleksna, ali ću opet staviti akcenat na obrazovanje i vaspitanje, posebno u oblasti ljudsksih prava. Crna Gora, a i cio Balkan, je podložna vesternizaciji, pa je zbog toga važno razvijati kritičko mišljenje. Mediji igraju veliku ulogu u svemu tome, posebno kada su u pitanju informacije i dešavanja iz svijeta, te je važno da se informišemo iz pravih izvora i suzbijemo političku propagandu koja dolazi sa zapada. Svjedoci smo da i naše propagande imamo previše, ne treba nam još i tuđa.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Milan Sekulović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Milan Sekulović predsjednik je Građanske incijative Sačuvajmo Sinjajevinu. Za Monitor kaže da je građane tome kako da budu jaki i da brane planinu – naučila ona sama

 

Danas ste predali globalnu peticiju kojom se traži poništavanje odluke o gradnji vojnog poligona na Sinjajevini, kao i proglašavanje planine zaštićenim područjem. Šta je sve u njoj sadržano, i kakav odgovor nadležnih očekujete?

Zahtjevi iz naše globalne peticije, koju smo realizovali sa našim internacionalnim partnerima (World BEYOND War, RootsAction.org, International Land Coalition, Land Rights Now, ICCA Consortium i Common Lands Network) su poznati od 2019. godine – tražimo ukidanje odluke o vojnom poligonu na Sinjajevini i proglašavanje planine zaštićenim područjem u čijem će upravljanju i raspolaganju aktivno učestovati lokalne stočarske zajednice. Od Delegacije EU smo dobili ohrabrujuće poruke i podršku za vođenje dijaloga sa institucijama Crne Gore koje su nadležne da ovaj problem riješe. U EU vidimo odličnog i odlučnog sagovornika i partnera, koji razumije potrebe građana i naše zahtjeve, a koji podržava i zahtjeve građana. Od Vlade Crne Gore, koja je u našoj istrajnosti i borbi najpozvanija da odgovori, očekujemo da u što kraćem vremenu poništi odluku o vojnom poligonu, a da se u proces uključi Ministarstvo ekologije i uspostavi zaštićeno područje na Sinjajevini, a Ministarstvo poljoprivrede da pomogne razvoju poljoprivrede u tom kraju. Sinjajevina je značajan poljoprivredni resurs, koja ima kapaciteta da hrani Crnu Goru. Takođe, nije zanemarljiv ni turistički potencijal planine, a o potrebi očuvanja prirode i ekološkog potencijala, ne treba govoriti. U valorizaciji takvih potencijala planine, mi ćemo biti podrška Vladi. Upotrebljavati planinu i zloupotrbljavati njenu prirodnu ljepotu u svrhe vojnog poligona ili bilo čega što narušava njenu ekološku čestitost, ne dolazi u obzir!

Kako komentarišete oprečne izjave donosilaca odluka o Sinjajevini? Ministar odbrane Raško Konjević često ističe da je poništavanje te odluke nelogično, dok drugi članovi Vlade pozivaju na zaštitu ovog područja…

Politička prepucavanja preko leđa stočara nećemo dozvoliti. Kako ministar odbrane može govoriti da je za evropske vrijednosti, a u isto vrijeme govoriti da je logično Sinajevinu bombardovati, kada znamo da je jedna od osnovnih evropskih vrijednosti ekologija, zaštita životne sredine i održivi razvoj? Možda ministar odbrane ne zna, ali EU je platila stotine hiljade eura da se uradi studija o zaštiti Sinjajevine. Kako to da ministar odbrane govori o poštovanju građana, a da ne čuje građane sa Sinjajevine, koji već godinama jasno i glasno kažu da neće poligon. Zar je demokratija ignorisanje naroda, zar je poštovanje evropskih vrijednosti kada bombardujete ono što i Evropa želi da se sačuva? Od premijera Dritana Abazovića očekujemo da će ispuniti obećanje dato na Sinjajevini i više puta ponovljeno u javnosti, a raduje nas i informacija koja nam je saopštena u Vladi da je većina ministara u Vladi protiv poligona na Sinjajevini.

Prethodna Vlada najavljivala je da će poništiti odluku o gradnji poligona. Zbog čega, po Vašem mišljenju, do toga još nije došlo?

Ne znam zašto prethodna Vlada nije poništila odluku o vojnom poligonu, ali za novu nije kasno da to uradi. Vlada na čijem je čelu bio Zdravko Krivokapić je usled svoje letargičnosti ostavila jedan veliki problem, zbog kojeg mi danas strahujemo da vojska može svakog trenutka krenuti na planinu, ili, kao što je to rađeno 2020. ići od kolibe do kolibe i govoriti ljudima da napuste svoje ognjište.

Šta nam slučaj Sinjajevine govori o svijesti o ekološkim pitanjima našeg društva?

Kao što je život na Instagramu mnogim ljudima samo reklama o tome kako im je život savršen, tako je, nažalost, u Crnoj Gori Ustav dokument koji kaže da smo mi ekološka država samo na papiru, ali daleko od realnosti. Slučaj Sinjajevine nam govori da je bivša vlast bila spremna da nas rasproda do kraja, da ne ostane kamen na kamenu u ekološkoj državi. Sinjajevina je ostala netaknuta zahvaljujući njenom narodu, koji je kadar stati pred svaku silu da zaštiti svoju planinu. Kako da budemo jaki i kako da branimo Sinjajevinu, naučila nas je ona sama. Život na planini je težak i surov, ali opet prelijep. Život nijesu samo sunčani dani, ponekad su oni prekriveni tamnim oblacima. Naši tamni oblaci su zvanično tu od 2019. godine, od kada imamo odluku o poligonu, ali se nadamo da nakon svake oluje, sunce ponovo zasija!

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo