Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Božana Mašanović

Objavljeno prije

na

Božana Mašanović rođena je u Baru 1998. godine. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, a dva semestra je završila u inostranstvu, u Sloveniji na Fakultetu za uporabne družbene študije i u Poljskoj na Jagiellonskom univerzitetu. Trenutno je na master studijama u Podgorici. Jedna je od koordinatorki Crnogorskog udruženja studenata političkih nauka (MAPSS)


Ljetos ste imali prilike da budete dio tima MAPSS-a koji je radio Istraživanje o mladima u izbornom procesu 2020. godine, uz podršku Vestminsterske fonadicije za demokratiju. U sklopu istraživanja ste snimili i podcast. Možete li nam reći nešto više o tome?

To je bila jedinstvena prilika da kroz praktičan rad, odmah nakon osnovnih studija, testiramo naučeno. Predmet našeg interesovanja su bili mladi, i kao političari i kao birači, te način na koji partije komuniciraju sa njima i prema njima u Crnoj Gori. U sklopu istraživanja smo vršili monitoring kampanje, radili fokus grupe sa mladima, analizirali izborne liste, statute i programe, i još mnogo toga. Jedan od zanimljivijih djelova istraživanja je MAPSS Podcast, koji čine četiri epizode, u sklopu kog smo razgovarali s mladim predstavnicima partija sa izbornih lista. Ideja je stigla čak iz Poljske, gdje sam tokom razmjene radila nešto slično, te smo željeli da to primijenimo i kod nas. Podcast je jedna forma audio-video sadržaja koja kod nas nije toliko popularna, ali mogu reći da se polako probija i na ovim prostorima. Posebno je prijemčiva mladima. MAPSS Podcast dostupan je na NVO MAPSS YouTube kanalu. Kompletne nalaze istraživanja ćemo prezentovati zvanično u novembru.

Kako je nastalo udruženje MAPSS i čime se sve bavite?

Ove godine naša organizacija slavi 15 godina postojanja. Davne 2006. izvorno je osnovana na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, sa ciljem da radi na poboljšanju statusa studenata političkih nauka. Danas smo jedina organizacija koja okuplja sve studente političkih nauka iz Crne Gore. Radimo na unapređenju uslova za njihovo formalno i neformalno obrazovanje, kao i na naučnoj, obrazovnoj i kulturnoj saradnji organizacija sličnog tipa u regionu i šire. Dio smo Međunarodnog udruženja studenata političkih nauka (IAPSS). Kroz preko 500 aktivnosti, počevši od projekata, predavanja, panel diskusija, simulacija i slično, trudimo se da studentima omogućimo da steknu praktična znanja iz svojih oblasti i da unaprijede znanja sa fakulteta.

Kakve projekte imate u planu?

Otežanim uslovima usljed pandemije trudimo se da se prilagodimo kombinacijom online aktivnosti i događaja uživo, uz ograničen broj učesnika. Trenutno sprovodimo projekat Javni časovi, gdje se bavimo temama relevantnim za studente naše struke, kroz organizovanje predavanja i panel diskusija sa predavačima koje studenti inače ne bi imali prilike da čuju na fakultetima. Jedan od interesantnijih javnih časova će biti panel diskusija na temu Uloge medija u izbornom procesu – analiza parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2020. godine. Na proljeće tradicionalno održavamo Ambasadorske dane, u toku kojih posjećujemo diplomatska i konzularna predstavništva u Crnoj Gori.

Kako ocjenjujete položaj mladih u Crnoj Gori?

Rezultati našeg istraživanja u novembru pokazaće realno stanje mladih u Crnoj Gori. Jako su zanimljive teme poput uticaja mladih na izborni proces, da li treba uvesti kvote za mlade, koliko su oni važni partijama… Smatram da ima prilika da se društveno angažuju. Ima mnogo i organizacija i udruženja, klubova i slično, ali je glavni problem naš obrazovni sistem koji nas ne uči da budemo aktivni članovi ovoga društva. Trebalo bi djecu još od osnovne škole učiti da razvijaju kritičko mišljenje, da budu aktivni, da artikulišu svoje zahtjeve i slično. Pored toga, prilike nisu iste za sve mlade u Crnoj Gori. Najviše ih ima u Podgorici. To treba mijenjati.

Šta biste poručili onima koji žele da krenu Vašim stopama i društveno se angažuju?

Mišljenja sam da niste studirali ako se niste bavili nekom aktivnošću mimo fakulteta ili otišli na razmjenu negdje vani. Aktivnosti mimo fakulteta će vam pomoći da se kroz praktičan rad uključite u svijet, upoznate nove ljude, steknete iskustvo… Odlazak negdje vani je kao šlag na torti, jer tamo saznajete kako drugačiji sistemi obrazovanja funkcionišu, koliko još imate da naučite, a pokupićete i nove ideje koje možete da ostvarite kada se vratite. Najvažnije je da imate samopouzdanja čak i kada ne znate sve. Nije sramota nešto ne znati, sramota je ne uzeti i ne naučiti. Uvijek će biti onih koji više znaju i trudite se da učite od njih. Budite otvoreni, kreativni i istražujte. I nemojte stajati po strani. Uđite u igru čak i kada ne znate sva pravila.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Katarina Sarić

Objavljeno prije

na

Objavio:

Katarina Sarić, spisateljica je koja riječima potiče na akciju zbunjujući i preispitujući svakog svog slušaoca. Umjetnica živi na relaciji Budva – Beograd, ali i ostatak regiona čini se kao njen dom. Ona je poetska provokatorka i performans umjetnica. Autorka je 13 samostalnih izdanja, zastupljena u brojnim koautorstvima, antologijama, zbornicima, na svim važnijim regionalnim portalima, prevođena na veliki broj stranih jezika

 

Umjetnost je riječ kojom se može opisati Vaš duh i način na koji živite. Šta je isprovociralo potrebu za pisanjem?

Umjetnost kao najstarija ljudska potreba za sublimacijom egzistencijalne težine svakodnevnice, shvaćena u konceptu stvaralačke igre iz koje je nastao svijet po mnogim teoretičarima kreacije, u osnovi je načina i  stila mog života oduvijek. Teatralnost, karnevalizacija, dramatičnost (čak su me još krajem srednje škole zvali drama qeen) ujedno je i moj odušak od stvarnosti, ali i teško breme koje mi ne dozvoljava da ga spustim i pustim korijen. Pisanje je, naprosto, bio najsnažniji impuls, ventil, kroz koji sam, uz scenski pokret, najzad uspjela da jedan ogroman dio pomenutog tereta, izbacim na površinu.

Vi ste književnica, poetska provokatorka i performans umjetnica. Koju glavnu poruku pokušavate prenijeti kroz ove različite načine izražaja?

Sva tri žanra, ako tako mogu da ih klasifikujem, zapravo su usko povezana, na svojim nastupima performiram vlastitu književnost, služeći se upravo spomenutom tehnikom skandalona, provokacije, ali nikako one trivijalne, iz žute štampe, štaviše, metod je filosofske prirode i služi da se njime isprovocira okoštalost zatvorenih formi, normi, predrasuda, uvreženog mišljenja i malograđanske kolotečine. Krajnja poruka za sve nas, i mene kao umjetnicu i publiku kojoj se obraćam, jeste zahtjev za neprestanim preispitivanjem, prevrednovanjem sistemskih vrijednosti (pa i vlastitih uvjerenja, u krajnjoj liniji).

Vaša je umjetnost avangardna, ekscentrična i ne dozvoljava nikome da ostane ravnodušan. Kao kreatorku sadržaja da li Vam je prioritet samo razumjevanje Vašeg rada ili tjeranje čitaoca na određenu akciju?

Razumijevanje moje umjetnosti, nije mi suštinski bitno, mnogo mi je, u tom kontekstu, važnije da publika koja ode sa mog scenskog performansa, učini to zapitana u kojem smjeru dalje ide. Ili, što mi je nekad još i najvažnije, ne zna da pogodi izlaz. Aktivno učešće, interakcija sa publikom, najvažniji je elemenat, da kažem karika u lancu mog „izvođenja bijesnih glisti” kako često volim da se, na svoj račun, našalim.

Pjesme su Vam  prevođene na engleski, grčki, italijanski, nepalski, bengalski, njemački, francuski, španski, portugalski jezik. Mnogi umjetnici smatraju da prevođenje donekle sakati djelo. Koje je Vaše mišljenje o ovom stavu?

Nikako se ne bih složila sa njima, sakaćenje može da nastane ako se poezija bukvalno prevede (što je čest slučaj). Ja sam imala sreću da su me prevodili, tačnije prepjevavali, upravo prevodioci koji su i sami pjesnici, tako da je svaka moja prevedena pjesma prilagođena duhu jezika na koji se prevodila. Štaviše, čitave dvije knjige su nedavno prevedene, jedna na engleski Women Course koja se uskoro objavljuje u Americi, a druga Smrt Madam Dupin, na francuski, već objavljena u bečkoj multimedijalnoj izdavačkoj kući Enfant Sauvage. Komentare koje sam dobijala od kolega širom svijeta, izvornih govornika pomenutih jezika, bili su izvanredni.

Najnovija nagrada ticala se nagrade za najbolju knjigu 2021. na konkursu perspektivne kraljevačke kuće „Poetikum“ izdavaštva. Neminovno je da su nagrade uvijek lijepa potvrda umjetničkog rada koji je priznat i cijenjen. Šta je ono što Vama predstavlja glavnu potvrdu Vašeg stvaralaštva?

Svakako to nisu nagrade, kad sam ja u pitanju, glavna i jedina potvrda mog uspjeha nije vezana ni za izdavače, stručne žirije, festivale, prevode, već isključivo za činjenicu da sam, kao slobodna umjetnica, uspjela da se probijem u vremenima u kojima uspjehe nižu samo oni koji se laktaju, jedni druge guraju, zbog politike, nacije, religije, raznoraznih zatvorenih krugova konkursa, udruženja, društava, matica, itd. To je moj najveći i jedini uspjeh – sloboda u kojoj ne dugujem nikome ništa.

Jovana PETRIČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Luka Drašković

Objavljeno prije

na

Objavio:

Luka Drašković, treći je Baranin koji je uspio da osvoji mjesto prvaka Crne Gore u šahu, nakon čega je trijumfovao na doigravanju i biće prvi crnogorski predstavnik na Svjetskom kupu u Sočiju. Luka je osnovnu školu i gimnaziju završio u rodnom gradu Baru, a na Ekonomskom fakultetu u Beogradu mu je preostalo da odbrani diplomski rad. Član je nikšićkog šah kluba Elektroprivreda

 

Kada i kako je počelo Vaše bavljenje šahom?

Sa sedam godina, zajedno sa bratom počeo sam ozbiljnije da shvatam šah. Pravila smo naučili i ranije ali tek kad smo odigrali veliki broj partija javila se želja da se proba nešto više (teže nam je išla realizacija prednosti, matiranje tuđeg kralja). Brzo nakon što smo krenuli u školu šaha, došle su i prve medalje. Kako to obično sa djecom biva, ti komadi metala koji sijaju, često su prekretnica za dalja dešavanja. Nisam bio izuzetak. Veliku zahvalnost na tome dugujem svom prvom treneru, nastavniku i pedagogu, pokojnom Jovici Vojvodiću. Njegova je zasluga što i dan danas gori šahovska iskra u svim članovima te uspješne barske generacije.

Ove godine postali ste prvak Crne Gore u šahu i treći Baranin koji je uspio da osvoji ovu titulu. Kakve utiske nosite sa turnira i kakav je osjećaj biti na poziciji na kojoj ste?

Nakon teškog perioda kako za svijet tako i za šah, takođe i duge pauze, prvi turniri u Crnoj Gori donijeli su i veliko uzbuđenje. Prvenstvo Crne Gore došlo je u pravom trenutku. Nakon serije turnira (nekih uspješnih, a neke bi možda bolje bilo da sam prespavao), forma je napokon došla na svoje. Prvenstvo je krenulo dobro, 3 pobjede iz prva 3 meča, samopouzdanje je raslo, održavao sam dobar nivo igre. Do kraja sam uspio da ostanem neporažen (5 pobjeda i 4 remija), što je bilo ključno da se domognem titule. Biti najbolji u državi je nešto neprocjenljivo. Teško je reći bilo šta. Dugogodišnji san je ostvaren, trudiću se da još koju titulu donesem kući. Šah se igra dok ste živi, tako da, biće prilike.

Nakon osvojene titule, u doigravanju ste takođe trijumfovali i bićete naš prvi predstavnik na Svjetskom kupu. Kako je prošlo doigravanje u Budvi i koliko ste upoznati sa suparnicima koji Vas čekaju na Svjetskom prvenstvu?

Nakon državnog prvenstva, prva četvorica su nakon kraće pauze krenuli ka Budvi gdje je bio predviđen završni turnir ovog proljeća i jedne lijepe turneje. Uspio sam da trijumfujem u oba meča (polufinale i finale) istim rezultatom 1.5:0.5, odnosno pobjeda i remi. Osim teških protivnika, turnir je bio psihološki veoma zahtjevan zbog sistema na ispadanje (knock-out), na šta mi šahisti nismo navikli. Svjetski kup je priča za sebe, samim tim što se takođe igra navedenim formatom. Igrači koji će tamo biti imaju najveće ambicije, najbolje trenere i sjajne karijere. Prva dvojica ići će na turnir kandidata (sa kog pobjednik ide na meč za prvaka svijeta), tako da ulog je zaista ogroman. Igrao sam sa nekolicinom koji će nastupiti, a bogami o nekima, više čitao i slušao.

Kada počinju pripreme za Svjetski kup u Sočiju i šta očekujete od tog događaja?

Već sam krenuo da radim na određenim greškama i manama koje sam ispoljio u prethodnom periodu, moraću unaprijediti igru u svim segmentima. Velika želja je prisutna, motiva sigurno ne fali. Daću sve od sebe da igra bude na nivou a nadam se dobrom rezultatu. Biti prvi crnogorski predstavnik na ovakvom takmičenju daje dodatni podsticaj da se dostojno borim, zbog svih nas.

Koja je glavna poruka koju Vas je šah naučio?

Šah je nevjerovatan baš što se tiče tog životnog aspekta. Ponekad za tablom misli odlutaju ka drugim temama u životu, a mnogo češće i obratno. Naučio sam da poštujem suparnika, priznam poraz, čak i kad nastupi posle 5 ili više sati. Cijenim ono što imam na raspolaganju u svakom momentu i od toga pokušavam izvući koliko se može, otprilike kao i sa figurama. Donositi ispravne odluke u kontinuetu, a još i brzo, to je ono na čemu svi radimo i čemu težimo. Iskoristiti momentum, brzo realizovati rješenja. Boriti se i kad možda nije baš sve kako bi željeli. Analizirati greške, izvući pouku, cijeniti vrijeme. Mogao bih dosta dugo a nisam pretjerano spretan s riječima. Uglavnom, lako je to sve reći a teže uraditi, ali se trudim i zaista mislim da šah tome doprinosi.

Jovana PETRIČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Aleksandar Radulović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aleksandar Radulović, rođeni Sutomoranin, već pet godina živi i studira u Beogradu na Medicinskom fakultetu. U toku svog studentskog života, iako tek na početku ove profesije, napisao je četiri studentsko naučno-istraživačka rada. Osim medicine, u slobodno vrijeme se bavi slikarstvom.

 

Zbog težine i vrste studija nije česta prilika biti redovan student medicine, no Vi to jeste. Na petoj ste godini. Da li je potrebno više volje ili truda za takav rezultat?

Definitivno oboje, premda smatram da je ključna stvar imati volju i dobre vještine organizacije. Uloženi trud za svako postignuće na kraju se svakako isplati, što se vidi u podizanju samopouzdanja, faktora koji smatram da je neophodan svim kolegama koji su na putu da postanu ljekari. Ponekad se dešavaju i neočekivani falševi koji mogu uzdrmati samopouzdanje, ali se učenjem iz grešaka ovi problemi riješavaju. Smatram da je za svaki uspjeh važno biti istrajan i uporan, a ponekad i izaći iz zone komfora.

Studije uključuju i praksu na raznim klinikama te ste imali priliku osjetiti stres koji ovo zanimanje nosi. Kako se Vi nosite sa njim?

Svako ima svoj ventil za redukciju stresa, a moj predstavlja bavljenje fizičkom aktivnošću što mi dosta pomaže u smanjivanju unutrašnje tenzije.

Iako ste još na studijama, u svom opusu imate napisana četiri studentska naučno-istraživačka rada. Koje su teme i oblasti Vaših istraživanja?

Tri rada su iz oblasti mikrobiologije, gdje smo istraživali molekularnu evoluciju hantavirusa, uzročnike oboljenja u narodu poznatog kao ,,mišja groznica”. Dodatno smo istraživali i ,,urođenu” rezistenciju virusa humane imunodeficijencije (HIV) podtipa C na antiretroviralne lijekove. Četvrti rad je koautorski rad i obuhvata nova saznanja o učestalosti i težini oštećenja zglobova kod osoba oboljelih od hemofilije koje se liječe u Univerzitetskom Kliničkom centru Srbije.

Kojoj oblasti planirate da se posvetite u budućnosti?

Nešto što me privlači već godinama, a to je jedna od najdinamičnijih grana medicine – infektivne bolesti. Za razliku od mnogih internističkih i hirurških grana, u fokusu infektologije su svi organi čovjeka. Neki čak zovu infektologiju ,,medicina u malom”. Ono što je interesantno je što morate biti i ljekar i detektiv istovremeno, naoružani i znanjem iz drugih oblasti. Kada bih morao da opišem infektivne bolesti jednom riječju rekao bih – uzbudljivo! Nekada su stari profesori medicine mislili da će usljed otkrića antimikrobnih lijekova infektivne bolesti postati prošlost; šta li bi rekli da vide svjetsku situaciju danas?

Koja su Vaša glavna interesovanja iz buduće profesije?

Moju pažnju su pridobile tropske bolesti i nejasna febrilna stanja. Ove oblasti zahtijevaju pravi detektivski rad – često je potrebno detaljno ispitati pacijenta i rekonstruisati potencijalno mjesto i vrijeme zaražavanja radi postavljanja tačne dijagnoze. Na primjer, nije dovoljno samo znati da je pacijent posjetio Peru – u nekim predjelima ima malarije dok u nekim nema; samo u pojedinim mjestima postoji rizik za obolijevanje od žute groznice; u mjestima na velikoj nadmorskoj visini skoro da nema bolesti koje se prenose krpeljima ili drugim vektorima, dok na obali Perua uopšte nema rizika za obolijevanje od strongiloidoze. Takođe se dešava da pacijenti od tegoba imaju samo povišenu temperaturu i nijedan drugi simptom, dok se u međuvremenu njihovo zdravstveno stanje pogoršava; tada je na vama da skupite svo znanje koje imate kako biste pomogli pacijentu. Uzbudljivo, zar nе?

Jovana PETRIČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo