Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Božana Mašanović

Objavljeno prije

na

Božana Mašanović rođena je u Baru 1998. godine. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, a dva semestra je završila u inostranstvu, u Sloveniji na Fakultetu za uporabne družbene študije i u Poljskoj na Jagiellonskom univerzitetu. Trenutno je na master studijama u Podgorici. Jedna je od koordinatorki Crnogorskog udruženja studenata političkih nauka (MAPSS)


Ljetos ste imali prilike da budete dio tima MAPSS-a koji je radio Istraživanje o mladima u izbornom procesu 2020. godine, uz podršku Vestminsterske fonadicije za demokratiju. U sklopu istraživanja ste snimili i podcast. Možete li nam reći nešto više o tome?

To je bila jedinstvena prilika da kroz praktičan rad, odmah nakon osnovnih studija, testiramo naučeno. Predmet našeg interesovanja su bili mladi, i kao političari i kao birači, te način na koji partije komuniciraju sa njima i prema njima u Crnoj Gori. U sklopu istraživanja smo vršili monitoring kampanje, radili fokus grupe sa mladima, analizirali izborne liste, statute i programe, i još mnogo toga. Jedan od zanimljivijih djelova istraživanja je MAPSS Podcast, koji čine četiri epizode, u sklopu kog smo razgovarali s mladim predstavnicima partija sa izbornih lista. Ideja je stigla čak iz Poljske, gdje sam tokom razmjene radila nešto slično, te smo željeli da to primijenimo i kod nas. Podcast je jedna forma audio-video sadržaja koja kod nas nije toliko popularna, ali mogu reći da se polako probija i na ovim prostorima. Posebno je prijemčiva mladima. MAPSS Podcast dostupan je na NVO MAPSS YouTube kanalu. Kompletne nalaze istraživanja ćemo prezentovati zvanično u novembru.

Kako je nastalo udruženje MAPSS i čime se sve bavite?

Ove godine naša organizacija slavi 15 godina postojanja. Davne 2006. izvorno je osnovana na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, sa ciljem da radi na poboljšanju statusa studenata političkih nauka. Danas smo jedina organizacija koja okuplja sve studente političkih nauka iz Crne Gore. Radimo na unapređenju uslova za njihovo formalno i neformalno obrazovanje, kao i na naučnoj, obrazovnoj i kulturnoj saradnji organizacija sličnog tipa u regionu i šire. Dio smo Međunarodnog udruženja studenata političkih nauka (IAPSS). Kroz preko 500 aktivnosti, počevši od projekata, predavanja, panel diskusija, simulacija i slično, trudimo se da studentima omogućimo da steknu praktična znanja iz svojih oblasti i da unaprijede znanja sa fakulteta.

Kakve projekte imate u planu?

Otežanim uslovima usljed pandemije trudimo se da se prilagodimo kombinacijom online aktivnosti i događaja uživo, uz ograničen broj učesnika. Trenutno sprovodimo projekat Javni časovi, gdje se bavimo temama relevantnim za studente naše struke, kroz organizovanje predavanja i panel diskusija sa predavačima koje studenti inače ne bi imali prilike da čuju na fakultetima. Jedan od interesantnijih javnih časova će biti panel diskusija na temu Uloge medija u izbornom procesu – analiza parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2020. godine. Na proljeće tradicionalno održavamo Ambasadorske dane, u toku kojih posjećujemo diplomatska i konzularna predstavništva u Crnoj Gori.

Kako ocjenjujete položaj mladih u Crnoj Gori?

Rezultati našeg istraživanja u novembru pokazaće realno stanje mladih u Crnoj Gori. Jako su zanimljive teme poput uticaja mladih na izborni proces, da li treba uvesti kvote za mlade, koliko su oni važni partijama… Smatram da ima prilika da se društveno angažuju. Ima mnogo i organizacija i udruženja, klubova i slično, ali je glavni problem naš obrazovni sistem koji nas ne uči da budemo aktivni članovi ovoga društva. Trebalo bi djecu još od osnovne škole učiti da razvijaju kritičko mišljenje, da budu aktivni, da artikulišu svoje zahtjeve i slično. Pored toga, prilike nisu iste za sve mlade u Crnoj Gori. Najviše ih ima u Podgorici. To treba mijenjati.

Šta biste poručili onima koji žele da krenu Vašim stopama i društveno se angažuju?

Mišljenja sam da niste studirali ako se niste bavili nekom aktivnošću mimo fakulteta ili otišli na razmjenu negdje vani. Aktivnosti mimo fakulteta će vam pomoći da se kroz praktičan rad uključite u svijet, upoznate nove ljude, steknete iskustvo… Odlazak negdje vani je kao šlag na torti, jer tamo saznajete kako drugačiji sistemi obrazovanja funkcionišu, koliko još imate da naučite, a pokupićete i nove ideje koje možete da ostvarite kada se vratite. Najvažnije je da imate samopouzdanja čak i kada ne znate sve. Nije sramota nešto ne znati, sramota je ne uzeti i ne naučiti. Uvijek će biti onih koji više znaju i trudite se da učite od njih. Budite otvoreni, kreativni i istražujte. I nemojte stajati po strani. Uđite u igru čak i kada ne znate sva pravila.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Srđan Buha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Srđan Buha iz Podgorice, 22 godine, student je završne godine osnovnih studija na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. U slobodno vrijeme bavi se preduzetništvom na raznim radionicama i webinarima, i volontira. Smatra da u Crnoj Gori još uvijek vlada mentalitet da je bolje raditi samo za platu i slijepo slušati vođu, i da nam fale kritička misao, promjene i lideri

Odakle interesovanje za preduzetništvo?

Moja želja da saznam više o preduzetništvu je proistekla od ljudi na društvenim mrežama koji uspješno vode svoje biznise koristeći te platforme, kao i od brojnih start-up akademija i početnika koji ih pohađaju. Ono što me posebno privlači u preduzetništvu su sloboda poslovanja, kreativnost i fleksibilnost.

Kako koristite slobodno vrijeme?

Prevashodno da se obrazujem. Pratim kreativne ljude i njihovo poslovanje na mrežama, a pored toga učestvujem u brojnim seminarima, webinarima i obukama iz oblasti preduzetništva.

Koje osobine mora da ima preduzetnik?

Preduzetnik mora da bude inovativan, prilagodljiv, liderski nastrojen, empatičan, sposoban i svjestan sopstvene odgovornosti.

Ispričajte nam nešto o biznis idejama i projektima na kojima ste učestovali.

Imao sam priliku da budem dio mnogobrojnih projekata, radionica i seminara iz oblasti preduzetništva, ali bih posebno izdvojio jedan, u okviru NVO Propeler, kada sam kreirao sopstveni proizvod koristeći se 3D štampom. Riječ je o košarkaškom tanjiru koji ima više pregrada i koji je pogodan za hranu i grickalice. Odlučio sam se za neki proizvod koji će služiti ne samo domaćinstvu, nego i svim ljubiteljima sporta, generalno, košarke. Tanjir se može koristiti za više namjena, a manje vremena se troši za nabavljanje novih tanjira i pranje suđa. Taj kurs razvoja NVO Propeler trajao je nedjelju dana. Takođe, koristim i društvenu mrežu Instagram da pratim webinare i seminare o prodaji i marketingu, kao i o online biznisu. Planiram da, preko Univerziteta Crne Gore, realizujem i obuku za početnike u biznisu i da, u nekoj skorijoj budućnosti, stupim u biznis, odnosno start-up akademiju.

Kakvo je stanje u preduzetništvu u Crnoj Gori?

Preduzetništvo u Crnoj Gori može da se razvija, prvenstveno zahvaljujući tome što slijedimo pravac razvoja zemalja Evropske unije (EU). Imamo prostora i da razvijamo online biznise i digitalni marketing, čak i više nego turizam. Pandemija virusa COVID-19 je to pokazala. Kako je riječ o globalnom tržištu, samim tim imamo i mogućnost primjene globalnih strategija i kreiranja sopstvenih ideja. Moguć je napredak na tom polju, moglo bi se poraditi na stvaranju biznis centara, obuka, akademija iz nacionalnog budžeta za razvoj privatnih biznisa. To će državi kasnije mnogo više vratiti, a paralelno se razvija kreativnost. Nažalost, kod nas još uvijek vlada mentalitet da je bolje raditi samo za platu, razvijati samo jednu vještinu i slijepo slušati vođu. Fale nam kritička misao, promjene i lideri.

Šta biste posavjetovali mlade osobe koje žele da se bave preduzetništvom?

Posavjetovao bih ih da prate događaje koje organizuje Univerzitet Crne Gore, kao i kurseve iz različitih oblasti, digitalne fabrike i podcaste ljudi koji se time bave. Ukratko – da rade na sebi.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Milena Radević

Objavljeno prije

na

Objavio:

Milena Radević rođena je u Podgorici 1998. godine i studira francuski jezik i književnost u Nikšiću. Članica je književne grupe Forum mladih pisaca, u čijih se šest zbornika našla i njena  poezija. Pjesme su joj prevedene na njemački jezik i objavljivane u domaćim i regionalnim književnim časopisima, u zborniku Rukopisi 43, u crnogorskim književnim časopisima Script i Ars, kao i u književnom online časopisu Fragment. Uvrštene su i u antologiju konkursa Vrijeme (bez) utopije. Dobitnica je treće nagrade na konkursu za mlade pjesnike 50. Ratkovićevih večeri poezije 2020. godine. Uskoro planira da objavi i sopstvenu zbirku pjesama

Zbog čega ste napisali prvu pjesmu?

Pisana riječ je oduvijek titrala u meni i bilo je pitanje vremena kad će ona dobiti svoju realnu formu. Prvu pjesmu sam napisala još kao dijete početkom osnovne škole, a prvu ozbiljnu pjesmu početkom srednje škole. Tako sam prežvakane metafore školskih sastava zamijenila stihovima u drugom razredu gimnazije i moja poezija je, zahvaljujući članstvu i radu u Forumu mladih pisaca KIC-a Budo Tomović, vremenom postala ono što jeste.

Šta za Vas znači biti pjesnikinja?

To je nešto čemu težim u ovom zrelijem periodu svoje mladosti – da stihovima govorim o svemu što me tangira, na način na koji će dotaći i druge. Postoji posebna čar u onome kada ti neko kaže da se pronašao u tvom lirskom subjektu, pa onda nastavite razgovor o toj situaciji, iskustvu, osjećaju. Tada znam da sam pogodila metu i da moje misli nikada nisu same. To što sam pjesnikinja znači potrebu da nešto kroz stihove glasno (is)kažem, ali i potreba da se to čuje, prihvati i pokrene čitaoca da o istome razmisli, nakon što ga doživi.

Šta želite čitaocima da poručite kroz Vaše pjesme?

Ponekad samo želim da oživim ono što mi se vrzma u glavi, a nekad – da kažem drugima šta mislim, šta primjećujem u društvu, čemu aplaudiram, šta zamjeram. Upravo to „društveno“ treba svakoga da zanima. Umjetnici imaju moć da opažaju i prepoznaju svoje okruženje do detalja i da ti detalji postanu motivi njihovog stvaralaštva. Želim čitaocima da poručim da nisu sami, da i ja vidim i osjećam što i oni i da makar na tren u mojim pjesmama pronađu sebe. Idealno bi bilo da pronađu prijatelja u bilo čijoj poeziji, ali i da zbog nje pokrenu revoluciju.

Kako je i zbog čega nastala pjesma Eto toliko?

Nastala je u jednoj uobičajenoj vožnji autobusom. Samo sam u glavi izgovorila jedan stih i odmah se uhvatila telefona da ga unesem u bilješke. Mislim da je taj izvorni stih izostao iz finalne verzije, ali mi je otvorio put za stihove koji danas govore o čestoj, a tužnoj i teškoj situaciji. Nažalost, mnogo je primjera psihičkog, fizičkog, seksualnog, emotivnog i finansijskog zlostavljanja i manipulisanja u partnerskim odnosima. Pri čemu se žrtve uglavnom krive, a nasilnici opravdavaju, a vrste zlostavljanja rangiraju po ozbiljnosti. Možda jedna pjesma nema moć da riješi taj problem, ali može da ga prepozna i govori o njemu. Što više govorimo o tome, lakše možemo prepoznati takve slučajeve i pomoći žrtvama. Sitni postupci dovode do velikih promjena.

Šta biste preporučili za čitanje u karantinu? 

U karantinu i van njega, samo čitajte, čitajte. Šta god vama leži, ali ne bježite i od eksperimentisanja literaturom i oslobađanja iz komfor zone. Predlažem nove zbirke poezije u izdanju OKF-a, Gdje smo ovo, pričaj mi Barbare Delać i Niko nas nije upozorio Nikole Ćorca. Sve što nađete od Vitomirke Trebovac, a što se proze tiče Gi de Mopasan. Nećete se pokajati.

Kada biste mladim piscima mogli da date samo jedan savjet, koji bi to bio?

Nije svaka pjesma savršena u svojoj prvoj verziji. Ako su najveći prozaisti svoja najopširnija djela prepravljali i svojeručno prepisivali po nekoliko puta, može i mladi pjesnik „baciti“ još jedan kritički pogled na svoju pjesmu. Takođe, nema dobrog književnog stvaralaštva bez mnogo čitanja. Dakle, mladim piscima bih savjetovala da čitaju, pišu, koriguju i opet  ukrug.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Edina Osmanović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Edina Osmanović, 23-godišnjakinja iz Bara, svoje slobodno vrijeme koristi za rad na biznis idejama. Uskoro će magistrirati u oblasti Preduzetničke ekonomije, na smjeru za Poslovnu psihologiju i menadžment, a dio master studija će završiti i na prestižnom Univerzitetu Valladolid u Španiji. Aktivno govori pet stranih jezika


Odakle interesovanje za preduzetništvo i šta ono za Vas predstavlja?

Još od malih nogu osjećam potrebu da pomažem i da budem dio promjena, da budem primjer drugima i pokažem da je sve izvodljivo, bez obzira na razne prepreke, nepravdu i boli koje ona donosi. Smatram da ne smijemo od sebe praviti žrtve bez obzira na težinu bremena koje nosimo. Preduzetništvo je plod kreativnosti, uočavanja problema i plasiranja rješenja. Ono je u svojoj suštini humano, iako je drugačije predstavljeno. Dozvoljava slobodu izbora. Sa ekonomske tačke gledišta, preduzetništvo i inovacije su nužni za oporavak i ponovno pokretanje crnogorske ekonomije, a neophodni za opstanak u dugom roku.

Kako izgleda proces razvijanja biznisa (od ideje do realizacije)?

Kroz The idea technique dolazim do samih ideja. Čuvena Eureka se nikada ne desi iznenada, kao što mislimo. Ona je zapravo plod rada, mašte, iskustva, proizvod određenih mentalnih procesa koji se dešavaju unutar nas samih. Ideja ima mnogo, a najveći izazov je sprovesti ih u djelo. Put do realizacije nije uopšte lak. Najteže je pronaći prave ljude, tim. Vrlo je teško da bilo koja ideja, ma koliko dobra bila, bude izvodljiva bez kvalitetnih ljudskih resursa i komunikacije. U biznisu je važna intuicija, a na nama je da to čulo razvijemo ne bi li ideje ugledale svjetlost dana.

Trenutno radite na razvoju biznis ideje PhotoME sa kojom ćete se predstavljati na World Business Angels Investment Forumu u Istanbulu, a sa kojom ste ušli u finale na Berzi preduzetničkih ideja. O kakvom tačno biznisu je riječ?

PhotoME je ideja u koju puno vjerujem i za koju se nadam da će se realizovati i dostići globalne razmjere. Radi se o aplikaciji preko koje ćete moći da poručite ili rezervišete fotografa po želji, kada god ste na nekom putovanju ili događaju. Živimo u svijetu koji se sve više pomjera ka virtuelnom i fotografije su te koje će pričati umjesto i za nas. Putem ove aplikacije ćete moći jako brzo i jednostavno da navedete lokaciju gdje se želite fotografisati, vrijeme u koje ćete biti tamo i da odaberete fotografa koji je u tom periodu slobodan i u vašoj blizini. Vrlo je moguće da će sama aplikacija kasnije evoluirati i nuditi još mnoge druge pogodnosti, jer je adaptacija na tržištu jako bitna ne bi li se uopšte ostalo u igri, a to je svakako jedan od ciljeva.

Kako je biti preduzetnica u Crnoj Gori?

U ovom momentu je možda za nijansu jednostavnije biti dio preduzetničke igre, ali to ne znači da je i lako. Postoje povoljnosti i prilike za žene u biznisu. Međutim, to nije dovoljno. Kao djevojka koja će uskoro magistrirati u oblasti preduzetničke ekonomije, mogu sa sigurnošću reći da Crna Gora još uvijek i te kako kaska za svijetom na tom polju. Nije dovoljno samo ponuditi par grantova na državnom ili opštinskom nivou od nekoliko hiljada eura i reći ,,eto pomoć je tu, mi podstičemo žene u preduzetništvu, država je nešto uradila, ali izgleda nemamo dovoljno ambiciozne žene”. To je pogrešan pristup. U ovom momentu kada prolazimo kroz pandemiju i ekonomsku krizu, moramo da pružimo dobru osnovu za otvaranje biznisa, dobru finansijsku i mentorsku podršku, kao i da edukujemo stanovništvo.

Šta Vam je školovanje u inostranstvu donijelo?

Studije u Americi i razni projekti i treninzi širom Evrope su učinili da postanem neko sposoban da vidi dalje, šire i dublje. Studiranje u inostranstvu je put koji mijenja iz korijena i koji mi je pokazao da je ljepota življenja u raznolikostima. Mislim da svaka mlada osoba treba da okusi čari studentskih razmjena, jer to pomaže da gledamo drugačije na svijet i da budemo otvoreniji, tolerantniji i bolji ljudi.

Šta biste posavjetovali mlade osobe koje žele da se bave preduzetništvom?

Voljela bih da mladi, a posebno žene budu svoji/e. Da se otarase bremena zvano „šta će ljudi reći“. Da sanjaju najluđe snove i potrude se da ustanu na vrijeme kako bi ih ostvarili. Upamtite stihove Roberta Frosta: Krenuh onim putem kojim se rjeđe išlo, i nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo