Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Tamara Senić

Objavljeno prije

na

Tamara Senić rođena je 1996. godine u Beranama. Studentkinja je prve godine magistarskih studija na smjeru za Opštu muzičku pedagogiju na Muzičkoj akademiji na Cetinju. Od djetinjstva piše poeziju i autorka je tri zbirke pjesama

Kada i kako počinju Vaši stvaralački koraci?

Prvi put kada su me, poslije promocije moje prve zbirke poezije Tango bijelih cipelica, pitali otkud ljubav prema pisanoj riječi i od kada pišem – nisam znala da odgovorim. Stajala sam zbunjeno jer nisam razmišljala o počecima… Sada shvatam da je to pitanje za mene nešto kao ono: „Šta je starije: kokoška ili jaje“? Znam da su moja najljepša i najranija sjećanja oni večernji sati kada bi mi majka čitala bajke i pjesme. Zahvaljujući tome veoma sam rano i sasvim spontano naučila da čitam i pišem, pa imam tu sreću da sam mogla da sačuvam od zaborava svoja djetinja maštanja. Prvu pjesmu, koju imam zapisanu, napisala sam sa šest ili sedam godina. Neke ljubavi su naši neodvojivi djelovi.

Odakle crpite inspiraciju?

Inspiraciju mi predstavlja sve ono što se dešava u meni i oko mene. Vremenom inspiracija postane potreba da se na jedan drugačiji način suočimo sa raznim životnim situacijama i osjećanjima koja eksplodiraju pri susretu sa određenim ljudima i njihovim djelima. Potreba da kažemo i prenesemo… Da vrištimo, i volimo.

Koliko je teško afirmisati se kao žena pjesnikinja u Crnoj Gori?

Vesna Parun, hrvatska pjesnikinja, u jednoj svojoj pjesmi napisala je:
„U surova vremena

da budeš pjesnik, zlo je.

A jesi li i žena,

ispaštat ćeš za dvoje.”
Ove stihove sam na svojoj koži osjetila i previše puta za ove moje 23 godine životnog iskustva, u jednoj evropskoj zemlji u 21.vijeku. O tome sam u zbirci i pisala. Nadam se da će nekada doći vrijeme kada će ljudi shvatiti da rečenica: „Dobro ti pišeš za jedno žensko!” – nikada nije kompliment. I kada se to desi, biće to zahvaljujući svim onim sjajnim ženama čija su djela, kao i sam njihov život, bila čin pobune i nepristajanja. Teško je afirmisati se kao pjesnikinja u Crnoj Gori, ali i potrebno.

Možete li izdvojiti najdražu pjesmu?

Pjesnikova najdraža pjesma je veoma rijetko i njegova najbolja, a to je slučaj i sa mnom. Priča koja se krije iza pjesme Sreća je možda čini jednom od mojih najdražih. Nastala je tokom mog boravka u Americi i opisuje neke užasne stambene uslove u kojima sam živjela, uragan koji je prijetio da svakog dana razori grad, ali je fokus na stvarima koje su me tada, u takvim uslovima, činile najsrećnijom i najbogatijom osobom. Govori o tome koliko nam je malo potrebno da budemo istinski srećni.

Učestvovali ste na brojnim takmičenjima i konkursima. Koje biste izdvojili i zašto?

Izdvojila bih nagradu za pobjedničku priču pod imenom Ubij svoje najdraže na konkursu Neka se i tvoj glas čuje, koji je organizovala NVO Ženski glasovi za mlade crngorske pisce i spisateljice do 30 godina. Ova nagrada za mene ima posebnu težinu zbog ljudi koji su se nalazili u ulozi žirija, a koje neizmjerno poštujem: Olja Raičević Knežević, Balša Brković i Miroslav Minić. Olja Raičević je tada spisateljski glas u priči okarakterisala kao „glas generacije koja je na prekretnici odnosa između pojedinca i vlasti, između žene i muškarca, između tradicije i odsijecanja sebe od teretnog nasljeđa te tradicije”. Kritike koje sam dobila od njih su mi dosta pomogle u izgrađivanju svog stila pisanja. Ta priča, koja se inače može poslušati i na Youtube-u, mi je posebno draga i zbog činjenice da sam, u vrijeme kada sam osvojila tu nagradu, i diplomirala na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, na smjeru za Muzičku pedagogiju.

Mozaik je Vaša treća zbirka poezije. Kakvi su komentari?

Za sebe uvijek kažem da sam rođena pod srećnom zvijezdom, zato što, nekako, stalno uspijevam da budem okružena divnim ljudima bez čije ljubavi i podrške sigurno ne bi nastajale pjesme kakva je Sreća. U skladu sa tim, takva moja okolina je reagovala veoma pozitivno na samu vijest da je zbirka Mozaik ugledala svjetlost dana, a oni koji su bili u mogućnosti da je pročitaju do sada, izrazili su oduševljenje, osjećaj prihvaćenosti i shvaćenosti i još bezbroj drugih emocija –  bez kojih ništa od ovoga ne bi imalo smisla.

Šta svojim pjesmama poručujete čitaocima?

Poruke mojih pjesama su sasvim djetinje, zato i često zaboravimo na njih: da žive i vole hrabro i slobodno, da dopuste sebi da budu i srećni, i tužni, i bijesni, i da se lome… Učili su nas da treba biti tu za druge, a ja svojim pjesmama želim da kažem da treba biti tu i za samog sebe.

Kakve projekte možemo u budućnosti očekivati od Vas? 

Nisam osoba koja previše planira. Više volim da pustim da moje ljubavi odrede neke životne puteve, a one do sad nijednom nisu pogriješile.

                                                                                                           Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Vlatko Kadić

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlatko Kadić rođen je 1978. godine u Podgorici. Mašinbravar je i turistički vodič. Promijenio je preko 50 zanimanja, ali, ističe, ostaje vjeran svom hobiju – građanskom aktivizmu

Šta za Vas znači biti građanski aktivista?

Hobi. Strast! Pokušaj da se učini korak bolje u ovom učaurenom društvu u kom institucije ne rade svoj posao! Način da kanališemo nezadovoljstvo i energiju izazvanu svakodnevnim nepravdama sa kojima se srijećemo. I način da svojim primjerom okuražimo neke ljude za borbe koje im predstoje, a da damo podršku onima koji se bore. I prilika da našim potomcima ostavimo nešto od ove ljepote kojom smo okruženi.

Odazivate se brojnim akcijama, a nedavno ste učestvovali i u gašenju požara na Veljem Brdu. Šta Vas motiviše da činite takve stvari za društvo?

Bukvalno nas “pojede“ svejednoća! Nemaran odnos prema svemu, a razlog su neke ružičaste naočari i režimski mediji koji će vjerovatno i ovaj požar opisati kao uspjeh ove (bez)vlasti. Da svi damo makar malo sebe za zajednički interes, ovo bi bilo puno ljepše mjesto za život. Teško je stajati sa strane i zatvarati oči na sve nepravde koje nas okružuju. Ovaj požar se neće sam ugasiti! Institucije i država nemaju mogućnosti, želje, znanja, sredstava da rade ono što treba da rade, a sve na štetu svih nas i prirode. Mi smo se, gaseći taj požar, borili protiv vatre i za bolju Crnu Goru. A ako nešto gori već godinama, onda je to sistemski problem koji nikako da se riješi.

Učestovali ste i u brojnim protestima protiv izgradnje mini hidroelektrana širom Crne Gore…

OKG je u Skupštini, u decembru 2015, protivustavno i protivzakonito ozakonila pljačku svojih građana kroz izmjene i dopune Zakona o energetici, kroz član 23 i 24. Ove protivustavno donesene odluke za posljedicu imaju bezobzirno uništavanje i najmanjih vodenih tokova i čitavih ekosistema u Crnoj Gori. Građani žive u jednom neznanju koje očigledno ne može da osvijetli preskupa električna energija koju plaćaju. Ono što je najtragičnije je što predstavnici opozicije ne pružaju podršku malobrojnim građanima koji se bore i sa ulice, ali i kroz uspavane institucije sistema pokušavajući ovo da promijene.

Prave li građani Crne Gore razliku između građanskog aktivizma i rada nevladinih organizacija?

Sve češće prepoznaju i razlikuju ljude koji sa iskrenom namjerom dolaze da ih podrže i pomognu im u skladu sa svojim mogućnostima, od onih koji iz svojih udobnih kancelarija šalju pisma podrške ili saopštenja kojima konstatuju da je šteta učinjena, a sve sa ciljem opravdavanja dobijenih sredstava. Građanski aktivizam nema finansijsku pozadinu, dok veliki dio NVO ima. To se još ogleda u odluci da građanski aktivisti principijelno iznose svoje stavove, čak i po cijenu slobode, dok dobar dio NVO nikad neće “ujesti ruku koja ih hrani”. To se može utvrditi i uvidom u budžete svih tih organizacija, pa se dolazi do zaključka da je “za mnogo novca, premalo muzike”.

Po Vašem mišljenju, zbog čega je većina protesta u Crnoj Gori kratkog daha?

Pitanje je kad će se neko od nas naći u situaciji da se bori za svoja osnovna prava kad ga pritisne ovaj glomazni i neefikasni sistem. Solidarnost je preduslov za tu borbu, ali, nažalost, građani su toliko uplašeni, da ih je strah čak i da budu viđeni na protestu, zbog sitnih pakosti koje ovaj sistem, preko mreže svojih poslušnika, može da im priredi. Ćutanje i ravnodušnost je pasivno saučesništvo u nepravdi koja se dešava. Treba podržati svakoga ko se bori protiv sistemske nepravde na svojoj koži. Pored toga, osim što su nezadovoljni vlašću, birači su nezadovoljni i opozicijom koja je malo šta ponudila za ovih 30 godina. Izgubiti na izborima ne predstavlja stvaran gubitak političkim partijama. Na gubitku su samo građani iz čijeg se džepa finansiraju ti neradnici. Kad bi apstinent doživio situaciju da čuje: ,,Naš cilj je pad DPS-a i mi ćemo tome doprinijeti sa X osvojenih mandata! U slučaju neuspjeha, svi mi koji smo vodili ovu kampanju ćemo podnijeti ostavke!” i te kako bi uzeo učešće u borbi, jer bi opoziciju doživio kao časne saborce. Narod sve više predstavnike opozicije doživljava kao odnarođene, jer su ovi izgubili vezu sa stvarnim problemima građana.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Aljoša Turović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aljoša Turović član je Građanske mreže Nesvrstani. Bavi se građanskim aktivizmom

Ko su Nesvrstani?

Građanska mreža Nesvrstani, kako je originalno nazvana, a vremenom samo Nesvrstani je nastala poslije protesta 2015. godine i u toku protesta 2016. od jedne manje grupe ljudi koji su bili partijski Nesvrstani. Ideja je bila formiranje nepartijskog, a opet političkog tijela koje neće izlaziti na izbore, nego koje će, upravo aktivizmom i uticanjem i na manje probleme, raditi na izgradnji neke bolje Crne Gore. Radi se o otvorenoj aktivističkoj organizaciji slobodnih građana i formalnih i neformalnih građanskih organizacija. Cilj nam je razvoj civilnog društva kroz dijalog i saradnju u interesu građanina, kao i u kreiranje javnih politika. Mreža je otvorena za sve građane i građanske organizacije koje prihvataju zajedničko djelovanje kao jedan od prioritetnih načina djelovanja zarad izgradnje boljeg društva. Naš rad je transparentan i demokratski, a članstvo u Nesvrstanima ne utiče na nezavisnost djelovanja, samostalnog razvijanja programa, partnerstva i dijaloga u oblastima sopstvenog angažovanja. Takođe, želimo da pomognemo svima koji nešto kvalitetno napišu ili urade da to negdje i plasiraju.

Koje ste do sada akcije preduzimali?

Bile su raznih tipova. Mnogi od nas su učestvovali i u drugim organizacijama. Prisustvom i fotografijama smo podržali dosta ‘manjih’ protesta čime smo htjeli da skrenemo pažnju na neposjećenost istih od strane mnogih aktivista, kako političkih tako i građanskih. Podršku smo na sve raspoložive načine dali i studentskim protestima i akcijama i raznim ekološkim organizacijama. Sa nekima od njih smo formirali i Koaliciju za održivi razvoj, u sklopu koje smo pokrenuli ekološke teme poput očuvanja Sinjajevine, Crnog jezera, rijeke Zete, rijeke Bukovice i mnogih drugih. Pokrenuli smo i protest protiv baze na Sinjajevini i za smjenu rukovodstva Nacionalnih parkova Crne Gore. Želim da akcentujem da težimo ka odgovornosti svih koji štete crnogorskom društvu, a ne političkim napadima na vrhušku problema.

Kao građanski aktivista, koje probleme u društvu opažate kao najopasnije po napredak?

Najveći problem građanskog aktivizma u Crnoj Gori je mala zainteresovanost opoziciono nastrojenog naroda za vanpartijske teme, poput ekologije, kao i za proteste ekonomski ugroženih grupa poput majki sa troje i više djece, radnika i slično. Takođe, velika je nezainteresovanost za korupciju činovnika. Svi samo vide lokomotivu koja za sobom vuče još desetine loših vagona.

Kako ocjenjujete građanski aktivizam kod mladih u Crnoj Gori?

Građanski aktivizam mladih u Crnoj Gori jeste vidljiv u malim brojkama, ali je u blagom porastu, što daje nadu u bolju budućnost. Ipak, kao što su prošlogodišnji protesti dali polet jednom broju mladih da se prvi put aktiviraju, neko veliko razočarenje može stvoriti apatiju usljed koje će trebati godine da se vrati na stanje od ranije.

Kakve projekte planirate u budućnosti?

S obzirom na svjetski problem pandemije virusa COVID19, veliki broj načina borbe nam je oduzet. Ipak, na nama je da raspoloživa sredstva iskoristimo u odbrani crnogorske prirode i radnika, u cilju građenja boljeg društva i bolje države.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Žana Andrijašević

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žana Andrijašević je kreatorka zanimljivih rukotvorina iz Nikšića. U intenzivnim bojama i geometrijskim oblicima našla je inspiraciju koju je pretočila u zanimljive serije unikatnog ručno rađenog nakita koje objedinjuje u brend Urban Style

U poslednje nekoliko godina dosta ljudi se odlučuje za izradu unikatnih predmeta, naročito nakita. Kako vama izgleda taj svijet i kako ste se vi našli u njemu?

Svijet unikatnih stvari mi je odmalena blizak. Odrastajući uz majku koja je šnajderica, imala sam razne materijale na raspolaganju. Od njih sam prvo lutkama pravila neobične odjevne kombinacije, a kasnije uz majkinu pomoć i sebi. Vremenom je u fokus mog interesovanja došao i nakit kojim trenutno najbolje izražavam svoju kreativnost.

U čemu nalazite inspiraciju?

Inspirisana sam motivima iz prirode, geometrijom i umjetničkim pravcima poput kubizma, ekspresionizma i postimpresionizma.

Recite nam nešto o samom procesu nastanka komada.

Kao i sam nakit i proces izrade je jedinstven i autentičan za svaki komad. Za izradu svakog komada je potrebno izdvojiti dosta vremena. Proizvodni proces ima nekoliko etapa od same pripreme sirovine, obrade drveta, bojanja, sklapanja različitih elemenata i na kraju finalnih dorada. Za komade koje imaju slikarske elemente i dosta detalja je zadužena moja kuma i umjetnica Biljana Vujović. U cijelom procesu najbitnije je da se osoba koja nosi moj nakit osjeća posebno i prijatno. Upravo zato nakit izrađujem od prirodnih materijala kao što su koža i drvo. Na ovaj način nakit može biti veliki i upadljiv, a u isto vrijeme lak za nošenje. Intenzivan kolorit postižem upotrebom kvalitetnih akrilnih boja koje su vrlo dobro pigmentisane, zahvalne za upotrebu i postojane.

Imate li neku novu seriju nakita u planu?

Već sam počela sa realizacijom nove serije inspirisane kožom i tekstilom u kombinaciji sa drvetom kao primarnim materijalom. Nego, ne bih da otkrivam previše. Pratite moj rad, a ja ću vas svakodnevno iznenađivati smjelim, unikatnim i upečatljivim komadima nakita.

Internet je glavno oružje za reklamiranje i plasiranje proizvoda. Prednosti su očigledne. Ima li nedostataka?

Za sad se nisam susrela sa nedostacima, a prednosti su svarno velike, jer društvene mreže su najbolji vid prezentacije i plasmana proizvoda u današnjem vremenu.

Đorđije NJUNJIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo