Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

U mojkovačkoj SZS, objašnjava on, pored kadra, fali i nepromočiva odjeća za zaposlene, pa su i tokom posljednjeg nevremena bili u „obučnoj” opremi satima na kiši i vjetru. Nedostaju i odijela nephodna za gašenje šumskih požara. Medojević kaže da je broj vozila zadovoljavajući, jer su u minulom periodu obavljene obimne popravke.

Iako je Savez vatrogasaca Crne Gore, u saradnji sa Operacijom Florian, prije pola godine   obezbijedio dodatnu opremu za kolašinske vatrogasce, u SZS ocjenjuju da im još mnogo šta fali.   S obzirom ne to da obim njihovih poslova svakodnevno raste, naročito tokom sve posjećenijih turističkih sezona, biće potrebna, kažu, puna posvećenost i razumijevanje i sa lokalnog i sa državnog nivoa. „Fali dovoljan broj odijela za prilaz vatri, aparati za siječenje lima vozila, prilikom saobraćajnih nesreća, ali i džip za brze intervencije sa pratećom opremom. Nemamo ni kompletnu opremu za spašavanje na snijegu. Satrost vatrogasaca je, takođe, veliki problem. Što se tiče broja pripadnika SZS, sada je nešto bolje stanje, s obzirom na to da su dobijene saglasnosti za zapošljavanje dodatnog kadra. Godinama smo imali svega 12 zaposlenih, a neophodno je bar 16. Službu, svakako, treba značajno podmladiti”, kažu kolašinski vatrogasci.

Višegodišnji komandir Željko Darmanović objašnjava kako će u Kolašinu njegove kolege biti pred dodatnim izazovima, jer se gradi na desetine višespratnih hotela. Vatrogasci, objašnjava on, nemaju ljestve duže od 12 metara. Prostorije SZS su i dalje neuslovne. Vatrogasci su već 15-ak godina smješteni u barakama na, takozvanom, starom pazarištu. „Kolašin bi trebalo da ima reprezentativan vatrogasni dom, s obzirom na to da smo u gradu koji je turističko mjesto. U sadašnjim prostorijama smo od 2007. godine, a do tada su nam uslovi bili još gori, jer smo koristili prostorije u Spomen domu. SZS je vrlo bitan segment gradskih službi i trebalo bi svakodnevno raditi na unapređenju uslova”, objašnjava Darmanović.

Prema njegovim riječima, angažovanje inspektora za zaštitu i spasavanje je nova zakonska obaveza. Inspektor će, tvrdi komandir, na više načina povećati kvalitet rada Službe, ali i preventivno djelovati, kako bi vatrogasci imali što manje posla. Kolašinska SZS tokom posljednjih 10 godina imala je 2.497 registrovanih akcija. Zaduženi su za gašenje požara na 894 kvadratna kilometra, koliko je površina kolašinske opštine, kao i za intervencije na desetinama kilometara magistrale.  Pored toga, opština Kolašin ima 210 kilometara lokalnih i 364 kilometara šumskih puteva, od kojih je većina zapuštena zbog nekorišćenja. Postojeća vatrogasna vozila do većine sela ne mogu da dođu, što je dodatni izazov te službe.

Ni komandir beranske SZS Mikica Korać nije potpuno zadovoljan uslovima u kojima rade njegove kolege. Nedostaje, kaže on, još jedno vatrogasno vozilo i kompleti lične oprema. Korać napominje kako su se uslovi popravljali tokom minulih godina, ali da ima još prostora da nadležni pokažu senzibilitet prema teškom poslu pripadnika SZS.

Riječi saogvornika Monitora potvrđuju i podaci iz Izvještaja o sistemu zaštite i spašavanja za 2021. godinu. U tom dokumentu ukazuje se na nedostatak kolektivne i lične zaštitne opreme u većini službi sjevernog regiona Crne Gore. Prilikom gašenja požara na otvorenom prostoru, konstatovano je, uočen je nedostatak zaštitnih šljemova i zaštitnih maski, te čizama za kretanje po ruralnom području. Kad je riječ o intervencijama prilikom požara u zatvorenom prostoru, kako piše u Izvještaju, fale odijela za prilaz vatri, setova sa komprimiranim vazduhom, „dimovuka” za odvođenje dima iz zadimljenog prostora. Osim toga, uočen je i nedostatak vatrogasnih ljestvi ili vatrogasnih platformi koje služe za gašenje požara na višespratnicama i evakuaciju stanovništva sa većih visina u slučaju vanrednih situacija.

Kao izazovi identifikovan je i nedovoljan broj vatrogasaca-spasilaca uzimajući u obzir veličinu teritorija koju štite i moguće rizike i opasnosti, te opseg operativnih djelatnosti koje imaju u svojoj nadležnosti. Izvještaj ukazuje i da je najveći broj vatrogasaca u starosnoj dobi između 45 i 55 godina, a značajan broj i stariji. Pripadnici SZS ističu i kako najveći broj njihovih kolega prima prosječnu ili ispodprosječnu zaradu, čak i kad se uzmu u obzir sve zakonima predviđene naknade i dodaci. Iz Strukovnog odbora vatrogasaca-spasilaca Crne Gore više puta su apelovali i da je neophodno obezbijediti pravnu sigurnost vatrogascima u slučaju odlaska na bolovanje i eventualne spriječenosti daljeg obavljanja posla, usljed oboljenja ili povreda.

Sagvornici Monitora mahom ističu kako je veliki problem i što se SZS isključivo finansiraju iz budžeta lokalnih uprava. Tako, objašnjavaju, opremanje kolektivnom i ličnom zaštitnom opremom zavisi od toga koliki su opštinski budžeti, ali još češće od volje i svijesti lokalnih vlasti da ulažu u svoje SZS.

Mali je broj pripadnika tih službi na sjeveru koji tokom svoje karijere nijesu radili poslove koji im nijesu u opisu radnog mjesta. Česte su situacije da upravo vatrogasci nadoknađuju kadrovske falinke ili nedostatak ažurnosti i efikasnosti ostalih službi u lokalnim upravama.

Tako, na primjer, mojkovački vatrogasci skoro svakog ljeta, tokom sušnih perioda, dopremaju vodu cisternama do više katuna. Njihovim kolegama iz Kolašina dostavljanje vode u više prigradskih naselja i sela redovni je posao tokom svakog ljeta, s obzirom na česte probleme u vodosnabdijevanju u tom gradu. Vatrogasci često intervenišu i prilikom problema na fekalnoj kanalizaciji, ali i pomažu zaposlenima u Komunalnom da operu gradske ulice. Uklanjanje vode iz objekata tokom poplava, takođe je dio rada SZS.

No, to nije sve. Vatrogasci su ponekad angažovani u rizičnim alpinističkim spasilačkim akcijama, transportu povrijeđenih, asistenciji osoblju Hitne medicinske pomoći, kao i višesatnim potragama za zalutalim turistima u prašumi ili po planinama. Za to su, tvrde, tek nekoliko njih dovoljno obučeni, a nerijetko u tim akcijama rizikuju i živote, naročito kad se u kvalitet opreme ne mogu pouzdati.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ