MONITORING
Tužioci procesuirali 1.733 osoba zbog kršenja mjera Vlade: Postupanje po odlukama vlasti, a ne po zakonu

Najviše krivičnih postupaka okončano institutom odloženog krivičnog gonjenja i sporazumom o priznanju krivice
Nakon što su se crnogorski medicinski radnici uspješno izborili sa virusom COVID-19, na tužiocima i sudijama je da se sada pozabave sa prekršiocima Vladinih mjera za suzbijanje zarazne bolesti.
Međutim, kao što pojedine države Evrope i okruženja očito ne prepoznaju Crnu Goru kao zemlju koja se uspješno izborila sa virusom (sudeći po izboru preporučenih adresa za svoje građane ), tako ni veliki broj pravnika „ne prepoznaje“ kršenje mjera kao nešto čime bi trebalo da se bave tužioci i sudije.
Oni smatraju da, tada zabranjeno, napuštanje domova u određenom periodu, prevoženje određenog broja osoba, međugradski saobraćaj i ostalo, nijesu mogli biti tretirani kao krivično djelo „nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti“ jer ta djela nijesu bila propisana zakonima ili drugim pravnim aktima sa snagom zakona. Mjere su u periodu od 16. marta pa do kraja maja propisivane odlukama Ministarstva zdravlja i Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) za suzbijanje zarazne bolesti, odnosno podzakonskim aktima.
Prema mišljenju advokata Velibora Markovića, podzakonski akti (propisi niži od zakona) mogu imati snagu zakona, i samim tim bi se njihovo kršenje moglo smatrati kao krivično djelo, da je u Crnoj Gori uvedeno vanredno stanje, koje izglasava Skupština.
„Da je vanredno stanje proglašeno, što sam navodio kao potrebu u više navrata, Vlada bi imala ustavno ovlašćenje da donosi akte, pa i naredbe koji bi imali zakonsku snagu. To znači i da propisuje koje radnje, odnosno nepostupanje po naredbama koje donosi, predstavljaju krivična djela. Ovako, ni sadašnji Krivični zakonik, a ni Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ne sadrži opis radnji uz navođenje da one predstavljaju krivično djelo, nego se to čini podzakonskim aktom“, kazao je Marković za Monitor.
On tvrdi da je bez uvođenja vanrednog stanja Vlada morala inicirati niz hitnih izmjena zakona kako bi određena kršenja mjera bila propisana kao krivična djela. To je, tvrdi, načelo „nullum crimen, nulla poena sine lege“, odnosno nema krivičnog djela ako nije propisano zakonom.
On je naveo primjer da nijedan zakon ne propisuje da je zabranjeno napuštanje domova radnim danima od 19 časova do pet ujutru, odnosno vikendom od 17 časova do pet ujutru, zbog čega se kršenje te naredbe ne može smatrati krivičnim djelom.
Napuštanje domova u periodu kada je to zabranjeno odlukom NKT-a i međugradska kretanja bila su, prema saznanjima Monitora, najčešća kršenja mjera za suzbijanje zaraze.
Prema podacima do kojih je došao Monitor, osnovna državna tužilaštva u Crnoj Gori procesuirala su 1.733 osoba zbog kršenja Vladinih naredbi za vrijeme epidemije. Sudovi su do sada pravosnažno okončali postupke protiv 256 građana, dok su tužioci 267 predmeta riješili institutom „odloženog krivičnog gonjenja“. (Okrivljeni bi platio određen iznos u dobrotvorne svrhe i tužilaštvo bi odbacilo prijavu).
Advokat Mladen Tomović smatra da su tužioci tokom pandemije koristili veću represiju nego što je to propisano zakonom, kako bi prekršioci mjera pristali da odgovaraju za nepostupanje po naredbama NKT-a.
On je u jednom postupku branio čovjeka koji priveden zbog međugradskog saobraćaja (koji je tada bio zabranjen), a istovremeno je bio van doma u periodu kada to nije bilo dozvoljeno. Zbog toga je izveden pred nadležnog tužioca, pred kojim je pristao da plati najmanju propisanu novčanu kaznu.
„Iako tužioci za krivična djela, za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ne traže pritvor, u ovom slučaju je nadležni tužilac tražio pritvor. Iako sam i tada smatrao da kršenje mjera u takvoj situaciji (bez vanrednog stanja) ne može predstavljati krivično djelo, morao sam predočiti klijentu da je izvjesno da će mu sudija odrediti pritvor do 30 dana i da će dugo trajati postupak dok se potencijalno dokaže da kršenje propisanih mjera nije bilo krivično djelo. U takvoj situaciji ne možete garantovati ni da će Ustavni sud odlučiti u korist klijenta. Da se ne bi upuštali u iscrpljujući proces, koji počinje zatvorom do 30 dana, moj klijent, a i mnogi drugi su pristajali da odmah završe postupak i da idu kući“, pojasnio je Tomović.
On je kazao da su traženjem pritvora tužioci ucjenjivali okrivljene da potpišu sporazum o priznanju krivice ili da uplatom novca u dobrotvorne svrhe (odloženo krivično gonjenje) izbjegnu sudski postupak.
Prema podacima koje su Monitoru dostavila osnovna tužilaštva, tužioci su za vrijeme epidemije odredili 287 zadržavanja, od kojih su u 235 slučajeva tražili određivanje pritvora.
Samo Osnovno državno tužilaštvo u Baru je od 264 procesuirana osoba, donijelo 94 optužna predloga, dok je u istom broju slučajeva primijenilo odloženo krivično gonjenje. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici potpisalo je 150 sporazuma o priznanju krivice, od čega je sud potvrdio njih 114.
Pravnici su saglasni da će Ustavni sud morati da ispita da li su tužioci imali pravnog osnova da postupaju po podzakonskim aktima kao zakonu.
Marković je Monitoru kazao da je Ustavni sud trebao sam inicirati postupak i donijeti mišljenje da li se kršenje naredbi Vlada Crne Gore ili Nacionalnog koordinacionog tijela, bez uvođenja vanrednog stanja, mogu goniti kao krivično djelo.
Ministarstvo pravde je nakon iznošenja pravnih stavova, sličnih Markovićevom, saopštilo da su postupanja tužilaštva prema prekršiocima mjera „u skladu sa Ustavom i važećim zakonima Crne Gore“.
„Suprotno netačnim i neutemeljenim navodima određenih predstavnika pravne struke, nadležni državni organi apsolutno imaju, ne samo ustavno i zakonsko pravo i mogućnost, već i obavezu otkrivanja i krivičnog gonjenja pojedinaca koji nepoštovanjem naredbi Ministarstva zdravlja prijete da ugroze živote i zdravlje velikog broja građana“, saopštili su tada iz Ministarstva pravde.
Premijer Duško Marković je u martu, na početku epidemije, nakon sličnih pravnih mišljenja kazao da u tom trenutku „nije (bilo) vrijeme za pravna nijansiranja, već za spasavanje ljudskih života“.
Pitanje je da li će Ustavni sud Crne Gore nakon „pobjede“ nad korona virusom da „politički nijansira“ ili da spasava ljudska prava i pravdu, koja su odavno nisko, čak i za „hibridnu demokratiju!”
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu
Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.
Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede, pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su, skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.
,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.
Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije nije bilo rijetka.
Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.
Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.
Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje
Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.
Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.
Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.
Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.
U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.
Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…
U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu
Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.
Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.
U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.
Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.
Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i legitimišu svaku stranku.
Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.
Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.
Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.
„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač
Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.
„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.
Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.
„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.
Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo